Plovkom na sparide…

PRM / Broj 17 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2017.

Jednostavan način da na godišnjem odmoru ulovite obilnu i kvalitetnu riblju večeru…

Piše: Denis Savretić

Došlo je vrijeme godišnjih odmora, a time i vrijeme kad se sa svojim ljepšim polovicama i djecom valja otputiti putem našeg lijepog Jadranskog mora i prepustiti ponešto upitnim morskim užicima; pečenju na plaži, naguravanju s bučnim turistima te na kraju krajeva s mučnim pogledom na vodeno prostranstvo u koje žarko želimo zabaciti udicu. I u ovom zadnjem se krije dvosjekli mač – naša je ljepša polovica nesklona pustiti nas da odemo lamatati skupom opremom dok se ona brine o djeci, osobito zato što poslije ribolova uglavnom smrdimo kao septička jama, a ukoliko se izvučemo na ribolov s izlikom da ćemo priskrbiti ručak onda se nalazimo u nebranom grožđu jer ako se doista ne pojavimo s ribom za ručak, kako objasniti zašto smo se pobogu probudili u četiri ujutro i došli doma popodne polomljeni od umora, a od ribe ni r? Ovaj vječni problem ima jedno sasvim razumno rješenje, a zove se ribolov plovkom – no ne onaj klasičan turistički sa šparima i sličnim glupostima.

Pokušaj selekcije

Ako složimo pribor i pljusnemo sistem u vodu, uglavnom se događa ista stvar. Red šparića, red knezova, koja nabrijana pirka ili pak nebrojena količina sveprisutnih bugvi koje se po svemu sudeći počinju razmnožavati dvojnom diobom (jedino to objašnjava nenormalne količine u kojima se pojavljuju). Razumije se da nema nekog osobitog smisla investirati svoje vrijeme i novac u finiji pribor, prihranu i mamce jer se navedene ribe mogu loviti doslovno i na žvakaću gumu, no ukoliko imamo namjeru ili želju uloviti nešto ozbiljnije, onda svakako treba posegnuti za nešto drugačijim pristupom. Naime, ulov kvalitetne ribe plovkarenjem na moru i nije toliko težak kao što se čini, no traži nešto ozbiljniji pristup koji između ostalog zahtijeva i specifičniju opremu i mamce, ali najvažnije od svega, puno zdravog razuma i racionalnog razmišljanja o događanjima ispod morske površine. Pa krenimo redom…

Gdje zabaciti?

Svaki grad ili gradić na moru ima neki mol na kojem svaku večer čuči nekoliko ribiča i gleda u starlete. I ti isti ribiči uglavnom tamane bugve uz poneku zalutalu ušatu, i to im je i više nego dovoljno. I iako se čini da tamo nema ničeg drugog, to često uopće nije tako. Naime, takve pozicije zbog čestog brumanja znaju obilovati dosta kvalitetnijom ribom koja ostalim ribičima izmiče jednostavno zato što love u krivom sloju vode. Naravno, nije svaki mol dobar, i tu treba prvenstveno gledati da se ispred njega nalazi dovoljno jaki protok kurenta kao i prihvatljiva dubina – najbolje cca 7-10 metara, iako ni dublje more nije loše. No nemojmo se fiksirati na molove i lukobrane u samim mjestima, jer na okolnim plažama često imamo pozicije koje nam nude brzi pristup dubljoj vodi i kurentu, a zbog kamenitog dna i čiste vode i široki raspon ulovljivih vrsta. Nije loše po danu preroniti ili bar polarizacijskim naočalama snimiti situaciju, uočiti koje ribe tamo plivaju, na kojoj se udaljenosti nalazi pad u dubinu ili pak plato iza pada (koji bi trebao biti što bliže obali) te si po tome napraviti nekakav plan ribolova. Najvažnije je da sa odabrane pozicije možemo ugodno i precizno hraniti u noćnim uvjetima, što znači da ne bismo trebali zabacivati dalje od 30 m (dalje od toga je stvarno teško pogoditi u barem okvirno područje lova, barem noću) i da pronađemo mjesto s relativno konstantnom dubinom koja će nas spasiti od zapinjanja. Ukoliko se taj plato nalazi ispred nekog pada, to je odlično, a ni plato iza pada nije loš – iako ćemo na njemu bezuvjetno izgubiti pokoju ribu. Najbolji teren predstavljaju pjeskovito kamena dna na kojima boravi većina nama zanimljive ribe, potom kameno dno koje je uvijek najbogatije, a svakako izbjegnite čisti pjesak ili mulj jer se na takvim terenima obično mota pretežito nedorasla i neozbiljna riba.

Kad se sve smiri

Turistička sezona sa sobom nosi strahovitu količinu buke koja ribi nikako ne odgovara. Zbog toga je ribolov u priobalju često nemoguća misija, barem do trenutka kad turisti napokon posustanu i odu u krevet. Tek onda riba dolazi uz obalu i često se gosti kojekakvim glupostima koje su ljudi ostavili za sobom (sendviči i sl.), a tada nastupa i vrijeme za ribolov. To naravno znači gluho doba noći, osobno rijetko kad uopće krećem na vodu prije jedan ujutro, s tim da se uvijek potrudite uskladiti izlazak na ribolov s nekom plimom ili izmjenom kurenta kako biste postigli maksimalne rezultate. Ribolov u zoru je isto tako iznimno uspješan, no sa zorom se pojavljuje i veća količina sitne ribe koja po noći ne grize, a kako nam je sunce postalo nenormalno jako već u šest ujutro, iznimno je neugodno boraviti na njemu pa je ribolov doista puno ugodniji noću. Mir i tišina u gluho doba noći neopisiv je lijek za napaćenu ribolovnu dušu, savršeni bijeg od svih ljetnih muka i najbolje vrijeme za potpuno posvećivanje omiljenom nam sportu. Noću neometano možemo mijenjati sisteme, taktizirati s hranjenjem, mijenjati lovnu dubinu ili čak pozicije, a da nam se apsolutno nitko ne mota pod nogama i onemogućava nam normalan ribolov. A ono što je najvažnije – riba u to vrijeme grize!

Bez bruma nema ribe

Sad kad smo već riješili da nam ne gine kanta ribe, valja pristupiti brumanju. Na tržištu u zadnje vrijeme imamo sve više prihrana namijenjenih morskoj ribi i zapravo su sve dobre. Ukoliko namjeravamo loviti pri samom dnu (što prvenstveno ovisi o tome koliko sitne ribe ima – ako se na poziciji nalaze jata batoglavaca takvo brumanje ne dolazi u obzir) onda valja nabaviti neku smrdljivu i ljepljivu prihranu koja će brzo i netaknuta doći na dno. Najbolje su se pokazale prihrane na bazi srdele koje se nakon namakanja lijepe kao ljepilo i veoma brzo dolaze do dna gdje smrde kao kuga i u rekordnom roku privlače svu ribu u širokom krugu. Ako smo pak navikli na smradove, možemo jednostavno kupiti srdele, štapnim mikserom ih samljeti u kašu, pomiješati sa starim kruhom kako bismo oblikovali kugle i time hraniti. Druga su opcija pelete na bazi ribljeg brašna, što masnije i smrdljivije to bolje, koje redovnim praćkanjem rade mirisni trag kroz čitav vodeni stupac i po meni rade najbolji mogući ”zastor” za uspješan ribolov kad na samom dnu ima previše sitne ribe, naravno, pod uvjetom da pozicija nije odveć duboka odnosno kurenat prejak za takvo hranjenje. Ukoliko imamo mogućnosti hraniti na taj način, isto tako možemo uzeti i koju kilu narezanih srdela i redovito ih praćkati, postići ćemo isti rezultat kao i s peletama, a istovremeno si povećati šansu da na udicu naleti i neka ozbiljnija riba u vidu brancina i/ ili orade.

Nabava mamaca

Mamci su osnova ribolova, a na moru vrijedi zlatno pravilo – srdelu jede sve. Pitanje je samo koliko se u danom trenutku isplati loviti na srdelu jer baš zato što ju jede sve veoma brzo strada od strane sitniša, osobito ako ih ima puno. Komad friške srdele je favorit za većinu situacija, komad tvrdo usoljene srdele je joker kad sitna riba zafrkava, a ako se baš ne da loviti onda je lignja jedini spas – neki kažu da je jadranska bolja, no ja uredno lovim na male totnjeve ili pak bobiće ukoliko ih mogu nabaviti. Bitno je da ješka na udici bude kompaktna, odnosno da nikakvi komadi ne vire uokolo (jer male ribe to razvuku u rekordnom roku).

Pribor

Kako sam veliki fan match ribolova, i ovaj ribolov odrađujem isključivo s match štapom. Više je razloga zašto, no meni je osobno najvažnija upotreba waggler plovaka koji mi omogućuju daleke i snajperski precizne zabačaje, ostavljaju mi mogućnost ribolova na praktički bilo kojoj dubini bez ikakvih problema, a zahvaljujući potapanju najlona najmanje trpim od vjetra, valova i morskih struja. Da skratim, ribolov wagglerom (uglavnom kliznim) je precizan i učinkovit te je kao takav nezamjenjiv za ribolov u kojem bi upotreba bolognesa izazvala više muke od koristi. Ukoliko niste navikli na morske uvjete, nastojte ne nositi fine matcheve na more jer će završiti polomljeni na kamenju – Okuma Solitron Match od 4.2 m odlično je rješenje jer ne košta puno, vrhunski se ponaša u drilu malih, ali i velikih riba, a i prilično je otporan na ne baš pažljivo postupanje. U kombinaciji s malo jačom (odnosno na sol otpornom) rolom imate komplet i sad samo ostaju ”sitnice”. Tonući najlon je obavezan, i to ne ispod 0.18 mm – osobno koristim Tubertini Gorilla 0.20 mm. Upotrebom debljeg najlona smanjujete šansu za petljanje, ali i šansu da waggler odleti u Italiju ako se nešto spetlja prilikom zabačaja! Sad na red dolaze waggleri – koristim ih cijelo čudo i mislim da tu ne bi trebalo tražiti probleme. Opremite se s nekoliko modela u rasponu od 4+2 do 8+6 i time je pokrivena većina situacija, iako ne bi bilo loše imati jedan od cca 6+10 ukoliko je potrebno spustiti ga na veću dubinu. Perla, vrtilica, fluorocarbon 0.16 mm do 0.18 mm i preostaje samo udica – već neko vrijeme ne koristim ništa osim Owner Iseama u raznim veličinama (ovisno o veličini mamca) i mislim da u daljnjoj budućnosti neću promijeniti takav pristup. Udica je sotonski jaka i oštra, ali ne predebela, te kao takva pruža odličnu realizaciju kod svih sparida, a sigurno neće pokleknuti ni pred oradinim čeljustima.

Sistem

Ukoliko ste lovili na match, klasičan sistem za ribolov iznad dna je sve što vam treba. Ukoliko niste – prvo što radimo je vezanje stoper čvora pomoću istog najlona kojeg ste namotali na rolu. Potom navlačimo perlicu koja igra ulogu graničnika jer ne prelazi preko čvora i navlačimo waggler na najlon. Tu ide još silikonski stoper, potom vrtilica i na nju navezujemo naš fluorocarbon s otežanjem i udicom na kraju. Za morski ribolov obično imam oko metar do metar i pol predveza, ovisno o tome koliko je riba osjetljiva, i otežavam ga tako da 80% otežanja imam u torpilli, a ostatak u blago razvučenoj grupici olovne sačme ispod torpille. Ostatak predveza obično ostavljam slobodnim kako bi mi se mamac što prirodnije kretao u struji, jer kad riba sjedne na hranilište često prima u propadanju. Stvar je u principu doista jednostavna, bitan je jedino pristup ribolovu!

Prezentacija

Sad kad smo napravili sve od navedenoga (pronašli poziciju, išuljali se iz kuće u gluho doba noći, složili pribor, nahranili i otvorili pivu), vrijeme je za ribolov. A što razlikuje ovaj naš pokušaj od klasičnog ribolova šparića? Kao prvo, odabir pozicije – čak i ako na njoj ima šparića, dubina i konstitucija dna daje nam mogućnost ostvarivanja ozbiljnijeg ulova. Kao drugo, brum umjesto bacanja kruha u vodu (što je morska klasika) i naganjanja malih ušata i boba, nastojimo ili navući kvalitetnu ribu na pridneno hranilište ili pak konstantnim praćkanjem peleta/srdela stvoriti ”zavjesu” od površine do dna i na taj način navući svu ribu koja se nalazila niz kurenat na naše hranilište te varijacijom u dubini prezentacije izdvojiti one najveće i najkvalitetnije. I treće, odabir dubine – fokus ribolova je prezentacija uz dno gdje očekujemo kvalitetnu ribu ili odmicanje od istog ukoliko situacija to traži. No ciljano spuštanje sistema na veće dubine neupitno i maksimalno povećava mogućnost kvalitetnijeg ulova, osobito u kombinaciji s ostalim faktorima – i to bez previše muke!
Nakon mjerenja dubine, namjestite udicu cca 20 cm od dna i počnite s hranjenjem. Ukoliko hranite peletama i srdelama slobodno malo podignite dubinu i korigirajte ju ovisno o sloju u kojem riba počne primati. Ako prima sitna riba, podižite udicu sve dok ne prijeđe onu magičnu barijeru koju se sitna riba ne usudi prijeći, jer tamo će obično primati ozbiljniji primjerci. Naravno, računajte i na to koju vrstu lovite – oradi nije problem dići se ni do same površine, dok se arbun neće maknuti više od pola metra od dna! Bitno je da ni u kojem trenutku ne prekidate kontinuitet hranjenja te svakih pet minuta izbacite kuglu hrane ili svakih par minuta ispraćkate pelete odnosno komade srdela. Ako riba dođe, nikako ne smije otići! A ako stane, a mislite da je još tamo, što brže napravite par zabačaja s različitim izmjenama dubine dok ne shvatite gdje je riba.

Ulov

A što se ovako lovi? Odgovor je – sve. Od klasičnih ušata i nezaobilaznih bugvi, pa do orada, arbuna, brancina, šaruna, kantara, fratara, piceva i slično. Sve ovisi o tome kakva se riba nalazi na danom terenu. Budite oprezni – po noći će srdelu napasti baš sve, osobito ako stavite veći mamac, pa se može zaletjeti i doista dobra riba – kočnica mora biti fino podešena i podmetač pri ruci! Također računajte na neminovna cvikanja, jer ugori obožavaju doći na hranilište i odnositi udice.
U svakom slučaju, želim vam ugodno proveden godišnji odmor i što kvalitetniju riblju večeru.
Puštajte nedoraslu ribu!