Voblerima na zimske brancine

18 min read

PRM / Broj 19 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2018.

Ribolov brancina velikim voblerima uz agresivno vođenje je recept koji naši susjedi Talijani prakticiraju već godinama, a ova izuzetno uspješna tehnika mi je ove sezone ušla u ruku…

Piše: Željko Vedernjak

Ako biste me pitali koje su mi dvije najdraže tehnike ribolova varalicom u ovom periodu godine, rekao bih da najviše volim dva stila ribolova – ribolov voblerima na sve vrste grabežljivaca te ribolov liganja i sipa skosavicama. Kako lignje vrlo slabo rade ove godine, a zbog zakašnjele zime i njenog vrlo toplog početka brancini su se za mrijest počeli skupljati u jata kasnije nego prošlih godina i još uvijek se dobro love, naravno da je meni i mojoj ekipi ove godine prioritet bio ribolov brancina. Zašto baš ribolov voblerima? Iako nisu toliko univerzalni kao gumene varalice, vobleri su vrlo dinamični i u ribolovu zahtijevaju puno više kretanja i akcije potrebne da bi im se udahnuo život. Ribolov voblerom je sve samo ne puko zabacivanje varalice što dalje od sebe i ravnomjerno privlačenje prema sebi. S voblerima možete twitchati, jerkati, jigati, lebdjeti u pola mora ili glumiti površince radeći brazdu po površini mora. Taktika za koju ćete se odlučiti najviše ovisi o vama, tj. o pravilnom izboru voblera za zadanu situaciju zatečenu u tom trenutku na poziciji gdje lovite. Iako sam i prije dosta lovio brancine voblerima, nekako sam više šanse davao raznim vrstama površinaca i silikoncima.

Frend Hrvoje me cijelu prošlu sezonu pokušavao uvjeriti da voblerima dam više šanse, pogotovo većim modelima, a sve to je potkrijepio slikama lijepih brancina. Njegova taktika je bila vrlo jednostavna. Kako bi izbjegao gužvu na vodi (veći razlog je bio da sakrije poziciju od ostatka ekipe, pa ju zato u ovom slučaju nećemo ni spomenuti) nije se obazirao na praćenje plime i oseke nego je dolazak na izglednu poziciju tempirao točno pola sata prije zore. Objasnio mi je da je na tim poštama lovio i silikoncima i površincima, i danju i u sumrak, čak i cijelu noć, ali najproduktivnija mu se pokazala zora. Na što god lovio, u zoru je uvijek uspijevao dobiti najviše grizeva tijekom cijele sezone. No, period grizeva u zoru traje vrlo kratko (pola sata do najviše sat vremena) i ako nisi odmah našao dobru poziciju ostaje ti vrlo malo vremena za naći raspoloženog brancina. Idealna varalica za brzo pretraživanje mora koja najbolje izaziva „response strikeove“ je veliki izduženi vobler, točnije twitch varijanta koja daleko leti i svojim nepravilnim radom prilikom brzog povlačenja uz twitchanje vrhom štapa privlači pažnju raspoloženih brancina u širokom krugu oko sebe. Uz par finesa poput mijenjanja s plutajućeg modela na suspend ili tonući te mijenjanje boje sa svijetlijih u cik zore do prozirnih ili prirodnih kad se skroz razdani, Hrvoje je uspio uloviti respektabilan broj većih brancina prošle sezone. Iako me podsjetio da sam još prije koju godinu na vrlo sličan način usputno znao uloviti većeg brancina dok sam tim stilom ganjao velike strijelke, i dalje sam bio skeptičan no uspio me nagovoriti da sa sobom ponesem njegovu kutiju s naslaganim Duo Tide Minnow voblerima od 12 do 20 cm veličine (hvala, Hrvač!). Već u idućem izletu smo jutro dočekali na standardnoj pošti za brancine gdje su pred zoru i u samu zoru obično udarali na površince. No ovog puta u udarnom periodu na zare nismo uspjeli dobiti čak ni praćenje.

Dok je Strujko pokušavao iščačkati kojega na gumu, ja sam probao standardnim voblerima od 9 do 11 cm dužine, no i dalje se ništa nije događalo. Kako se sunce već polako počelo dizati, otišao sam do auta i izvukao Hrvačevu sretnu kutiju da barem isprobam i vidim kako rade te „velike glonđe“ da mi ne gunđa kad se vratimo doma. Kako je more bilo lagano zamućeno od noćašnjeg juga, uzeo sam bijelog Tide Minnowa 14,5 cm i u prvih par zabačaja ga provukao ravnomjerno gdje mi se i nije baš pokazao. Radio je premale otklone i gotovo da i nije imao vibracije. Ipak je to twitch vobler – pa hajde da ga probam twitchati kao za strijelke. U prvom laganom twitchu Duač je odmah zaronio na preko pola metra i sljedećih par cimanja vrhom štapa doslovno mu je udahnulo život. Na svaki cim štapa bljesnuo bi, pobjegao u stranu i već u sljedećem cimu napravio bi širok otklon u kontra stranu i prema dolje. Odlučio sam još malo ubrzati stvar ovaj put držeći špicu štapa prema dolje uz agresivnije twitchanje i konstantno namatanje rolom. Već u prvom takvom agresivnom prolazu učinilo mi se da sam vidio bljesak iza njega, a koliko sam bio u pravu potvrdio mi je brancin od preko dvije kile koji ga je usisao duboko u grlo usred bijela dana i to ohoho nakon što je prošao vrh plime. Zvijer je rođena!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Twitchanje „glonđi“

Nakon ovog malo dužeg uvoda koji je bio potreban da shvatite zašto bi netko uopće toliko forsirao ribolov voblerima na brancine, spomenut ću da sljedeća zapažanja dolaze nakon što u dva i pol mjeseca niti jedan vikend nisam bio kod kuće nego sam svaki slobodan trenutak proveo na moru bacajući sve moguće i nemoguće vrste varki, a preko 90% ulova ostvario sam upravo na voblere. U odabiru načina povlačenja tj. shvaćanju kako se brancin u tom trenutku ponaša pomoglo mi je što sam u ribolovu uvijek bio s još jednim ili dvojicom prijatelja špinera pa smo na istoj poziciji u isto vrijeme mogli isprobavati različite vrste varalica i načine njihovog vođenja te se automatski prebaciti na bolje čim bi nečiji stil bio uspješniji. Tri su taktike koje su se pokazale u 24 sata ribolova na brancina.

Prvi i najatraktivniji način je svakako agresivan twitch koji se najbolje pokazao za sumrak, zoru i dnevni ribolov. Drugi je kombinacija vrlo sporog twitcha uz duže pauze s tzv. jerk voblerima koji zna dobro odraditi i po danu, ali je najubojitiji s dolaskom plime, a treći je lagano i ravnomjerno vođenje manjih voblera sa širokim otklonima tijela i jačom vibracijom kojima smo lovili u gluho doba noći. Neću vas previše zamarati s odabirom pozicija jer je u ovom slučaju najvažnije pravilno odabrati alat (vobler) i točno znati za što i kako ga koristiti. Twitch vobler za brancina mora imati nekoliko karakteristika. Mora biti dovoljno velik (dugačak) kako bi radio što veći obris u vodi i kako bi ga se moglo dovoljno daleko zabaciti, mora imati mali i uski kljun kako ne bi radio dodatni otpor i previše„zakopavao“ špicu štapa kod twitchanja te mora u sebi imati ugrađen Weight Transfer System. Taj sistem je zapravo ugrađena tungsten ili čelična kuglica koja ima slobodan prolaz kroz cijelo tijelo voblera što mu daje dvije velike prednosti. Prva je što kod svakog zabačaja kuglica odleti u rep, što mu daje dodatni zamašnjak s čime dobivate mirniji let i dalji domet voblera, a druga je što prilikom svakog trzaja štapom (twitcha) upravo ta kuglica daje specifičnu akciju i velike otklone s jedne u drugu stranu. Postoji dosta velik izbor ovakvih varalica na tržištu, a nekako najdostupniji favoriti moje ekipe (i iz prve ruke dokazano lovni) su Duovi i Sakurini modeli. Kod Dua tu prvenstveno mislim na model Tide Minnow Slim. Oni dolaze u veličinama od 12, 14.5, 17 i 20 cm. Vrlo su uskog profila i s obzirom na dužinu i gramažu stvaraju vrlo malo otpora kod twitchanja što im je i najveća prednost jer ne zamaraju ruku i u višesatnom ribolovu. Iako imam sve modele u par različitih boja i svi su upisani s lijepim ribama, najuniverzalnijim mi se pokazao model od 14.5 cm. On dovoljno daleko leti, radi dovoljno velik obris i odbljesak u moru, a za razliku od većih modela podjednako ga vole i napadaju i manji i veći brancini. Što god radili s ovim voblerom, ne možete pogriješiti, ali postoji jedno pravilo kojeg se pokušajte pridržavati – to nije vobler za ravnomjerno povlačenje osim ako ne lovite u najvećoj matici na ušćima rijeka poput Neretve ili Cetine. Tide Minnowa ćete najbolje iskoristiti kad ga nakon što padne u vodu brzim pokretima štapa i namatanjem role potopite na maksimalnu dubinu zaranjanja (roni do nekih 1-1,20 m) i nakon toga počnete twitchati špicom štapa uz ravnomjerno namatanje role bez prevelikih pauza. Sama agresivnost i brzina twitchanja po nekakvoj skali ide otprilike ovako – što je manje svjetla to si sporiji, dok se s dizanjem dana povećava i brzina povlačenja kao i centimetraža voblera, pogotovo ako je more malo zamućeno.

Ono što mi se posebno sviđa kod Japanaca poput tvoraca Dua je što rade modele koji love ribe, a ne ribiče pa su mislili i na razne situacije koje se događaju u ribolovu poput onog filinga kad znaš da stojiš na dobrom mjestu i osjećaš da ti vobler prolazi iznad ribe kojoj fali još „ono nešto“ da bi se digla iz dubine i pokupila ga. Zato su Japanci napravili i model Tide Minnow Slim Flyer. Znatno teži, ovaj model dalje leti, znatno dublje roni i radi onaj tromi odbljesak na većoj dubini koji diže brancine, ako ništa drugo onda iz znatiželje. I da, za razliku od prethodnika, Flyer je između suspenda i lagano tonućeg modela što ga čini boljim izborom za slabije svjetlosne uvjete kad se ne twitcha toliko agresivno. Drugi model koji se pokazao izuzetno lovnim je dugački „bucko“ – Sakura Smart Minnow koji dolazi u dužinama 11, 14.5 i 16.5 cm. Za razliku od Dua, Smart Minnow je puno masivniji i zaobljeniji što prilikom twitchanja puno više „zakopava“ špicu štapa, ali mu daje veliku prednost kod bržeg namatanja i slabijeg twitcha špicom štapa. Zbog oblika tijela radi puno jaču vibraciju i jako je lovan ako koristite kraće pauze. Ribolov sa Smartom izgleda otprilike ovako – daleki zabačaj i štopanje prije pada u more, par brzih trzaja štapom kako bismo ga potopili na radnu dubinu te nakon toga hvatanje ritma: cim, cim, cim, cim – stani! U roku od sekundu do dvije pokupi „slack line“ ne dirajući vobler i nakon toga ga opet zakopaj uz dva jaka cima i nakon toga opet kreni s uzastopnim kratkim cimanjima uz namatanje role te pauzom nakon koje može uslijediti i četiri do pet uzastopnih jakih twitcheva i tako do obale… Grizevi uvijek uslijede u tom djeliću sekunde između kratkih twitcheva ili u onoj dužoj pauzi dok namataš opuštenu upredenicu. Fora je u tome da se brancin diže i slijedi vobler zainteresiran agresivnim paničnim bljeskanjem i bjegovima – čim ribica stane odjednom mu se nađe pred nosom i što mu drugo preostaje nego da ju posrče? Twitchanje je izuzetno atraktivan i lovan (ponekad i naporan za ruku – nakon ovih dva i pol mjeseca sam zaradio teniski lakat) način ribolova na brancine, ali ne radi cijeli dan pa smo se shodno tome prilagodili i drugim načinima ribolova voblerom.

Koliko god bila muka, vjerujte mi, podmetač uvijek treba biti uz vas. Samo u mojoj ekipi zbog takve sitnice gdje se nitko nije sjetio uzeti podmetač (ili mu ga se nije dalo tegliti sa sobom) brojimo zavidnu količinu izgubljenih velikih riba od kojih su neke bile i nesuđene ribe života (sorry Strujko!). Brancin je lukavac koji će iskoristiti svaki trenutak da krene u prvi konop, grotu ili koju drugu vrstu zadjeva, pogotovo pri kraju borbe kad nam se nađe pod nogama. Ne treba riskirati i toplo vam preporučam da podmetač uvijek imate kraj sebe. I još jedan savjet, ako puno lovite s voblerima, nabavite podmetač s gumiranom mrežom jer muka i gubljenje vremena dok otpetljavate trokuke voblera iz končane mreže stvarno znaju izluditi čovjeka.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Cimni me nježno

Twitch vobleri su namijenjeni prvenstveno i samo relativno brzom i agresivnom povlačenju i ako ih pokušamo voditi sporije jednostavno gube na svojoj lovnosti jer se ne ponašaju kako treba. Pokreti u moru im postaju preslabi – mlitavi i više odbijaju nego što privlače pažnju brancina. U trenucima kada je potrebna malo jača, ali ipak ne preagresivna akcija varalice vrijeme je za promjenu modela. Klasične voblere s jakom vibrom donekle možemo brže povlačiti, ali svaki malo jači pokret špicom štapa bacit će ih van balansa i stvoriti prazan hod koji je sve samo ne lovan. S dolaskom plime po mraku treba naći balans između twitch i klasičnih modela, a mi smo ga našli u tzv. jerk voblerima. Jerk vobleri su „bastardi“ koji imaju elegantno i izduženo tijelo sa znatno dužim i širim kljunom nego što ćemo naći kod twitch voblera. To im omogućava da reagiraju i na vrlo sporo povlačenje kao i na svaki pa i najmanji pokret špicom štapa. U kratkim crtama, puno akcije na malom manevarskom prostoru.

Opisat ću rad meni najdražeg modela, japanskog Adusta RSJ-100A Suspend Minnow dužine 100 mm i težine svega 8.5 g. U tijelo ovog mališana također je ugrađena tungsten kuglica koja ga pretvara u dalekometnog brzanca koji zbog svoje male težine izuzetno živahno radi. S dolaskom plime i po mraku trebamo vobler s kojim ćemo i dalje pretražiti puno terena koji će imati dovoljno jaku akciju u malom profilu, a koji će raditi i biti dovoljno živahan prilikom sporijeg kao i malo bržeg povlačenja. To su sve odlike Adustinog RSJ-a koji je pravi suspend i pokazao se idealnim za pliće terene i ribolov na plažama te oko naseljenih mjesta gdje postoji dosta noćne rasvjete. U kutiji ih imam preko nekoliko, a razlog tome je što sam ih išao prilagođavati i za druge vrste terena. Svojim tvorničkim karakteristikama mi je idealan čak i za pozicije poput ušća Mirne, popularnom Antenalu, koje je relativno plitko, dok mi na primjer na prirodnim pozicijama poput širokih i dubljih uvala gdje ne postoji nikakva rasvjeta ide malo preplitko i preživahan je. Tu mi je potreban vobler s kojim ću moći prolaziti znatno dublje i koji mogu voditi kratkim cimanjem vrha štapa ili brže ravnomjerno povlačiti po dubljem terenu. Tu ne tražim i ne kemijam s drugim modelima voblera nego na RSJ jednostavno montiram broj veće trokuke od tvorničkih i stavim malo veću kopču. Osim noću Adusta se pokazao i kao adut za dnevni ribolov u bistrom moru u trenucima kada veći vobleri postanu „prokuženi“ od ribe, kad riba više ne reagira na super brzo povlačenje. To su trenuci kada brancin zna, valjda čisto iz znatiželje, doći do voblera i lagano ga gurnuti njuškom bez stvarnog napada. U takvim trenucima varalica se opet ne smije voditi ni prebrzo, ali niti presporo. Ono što se nama pokazalo kao pravilo u dnevnom ribolovu s jerk voblerima je da se u povlačenju ne smije raditi nikakva pauza. Jedna dobra cimalica za neodlučne brancine je da ga nakon dalekog zabačaja vodimo toliko sporo da se jedva gega sa strane na stranu i pritom leđima para površinu mora. To obično radim tako da dignem špicu štapa prema gore i svaki put zaštopam varku prije nego što dotakne površinu. Obično ga povlačim desetak metara tako da radi brazdu, sljedeća tri do četiri metra ga počnem cimati uz brzo namatanje i opet nastavim raditi brazdu. Napadi na varku se obično događaju uz diskretan vir koji metar nakon što ponovo počnem raditi brazdu po površini. Ovaj stil povlačenja postao mi je jedan od načina za vizualno pronalaženje brancina jer frajer ne može odoljeti da se digne prema površini čak i iz veće dubine samo kako bi provjerio o čemu se radi – makar ju i ne napadne. Kad malo bolje razmislim, jerk vobleri poput Aduste su čak možda i najuniverzalniji jer ih možemo koristiti u skoro svim situacijama u kojima se možemo zateći. Kad kažem skoro u svim situacijama, tu prije svega mislim na superslow ravnomjeran način povlačenja koji radi u onim najneproduktivnijim dijelovima noći kad sve utihne, a za to su nam potrebni vobleri koji će raditi i širiti vibraciju i u najsporijem načinu povlačenja.

Dobro odabran pribor je jako važan dio ribolova voblerima na brancine, pogotovo što se tiče twitchanja i o tome bi se mogao napisati zaseban tekst. Kako za to jednostavno nema mjesta, spomenut ću samo najvažnije karakteristike na koje posebno obratite pažnju. Štap za twitchanje mora imati relativno mekanu špicu kako vam ne bi previše umarao ruku jer svaki potez i košenje vrhom štapa u stranu ostavlja tragove na vašoj podlaktici, laktu i ramenu. Ako koristite prebrzi štap vrlo brzo ćete odustati i od jerkanja, a kamoli twitchanja. Druga jako važna stvar je korištenje kvalitetnih upredenica i rola koje će ih pravilno namotati na špulu. Puno je zabačaja, u jerk i twitch stilu ribolova puno je opuštene strune (slack linea) između twitcheva i ako ne pripazite lako može doći do petljanja ili još gore čvorova koji mogu puknuti kod kontriranja ili drila veće ribe. Na slici možete vidjeti moj odabir za twitch i jerk – uz trodijelni Alpsov štap mekane špice i gramaže do 28 g savršeno se slažu Okumina rola Epixor 40 i nova Gosenova Casting 16-nitna PE oznake 1,2. Pribor koji me još nije iznevjerio.

Sporo, sporije…

Moram priznati da sljedeću taktiku lova na brancine baš ne volim i izbjegavam ju kad god mogu. Čak ću radije sjesti sa strane i odmoriti te gledati nekog drugog kako to radi. Iako sam ulovio brancine na taj stil povlačenja jednostavno nemam dovoljno strpljenja i koncentracije za slow roll ribolov voblerima duže od sat vremena. Mogu samo skinuti kapu kolegama Paviću i Zokiju iz Top Fishinga koji su tu majstori i koji uspiju iščačkati brancina čak i u gluho doba noći kad se naoko ništa ne događa. Kako obično provodimo cijeli vikend na moru i znamo gdje su dobre pozicije, i danju i noću odradimo top periode na prethodno navedene stilove ribolova, ali uvijek dođe onaj dio noći kad sve utihne, more krene prema oseki i u principu dolazi vrijeme za odspavati koju rundu. S obzirom na to da smo toliki zaljubljenici u more i ribolov na moru, iskorištavamo apsolutno svaki trenutak na moru jer nerijetko odmah nakon posla sjedamo u auto, prevalimo pola države do mora i lovimo doslovno do trenutka kad moramo krenuti jer treba ujutro stići na posao. Spavanje je ionako za slabiće!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Kao što sam već spomenuo, ja si u tim trenucima dam malo lufta, skuham kavu (lažem ko pas, svi znaju da otvorim pivicu), sjednem i promatram što njih dvojica rade. Taktika je vrlo jednostavna. Dečki znaju gdje su brancini, što od ranijeg ribolova, što od vrha plime par sati ranije gdje smo uspješno ulovili par komada nakon čega je sve stalo. Brankosi se nisu maknuli, oni su i dalje ovdje, jedino što su se prebacili iz hranidbenog u letargičan mod i „kljucaju“ pri samom dnu odmarajući se do dolaska zore kad će ih ponovo uloviti feeding frenzy. Bilo kakav brz i agresivan pokušaj prolaska varalicom blizu njih samo će ih upozoriti da nešto ne štima i definitivno nemojte očekivati griz . S obzirom da se drže vrlo blizu dna uvijek uz nekakvu prepreku koja se u 90% slučajeva nalazi neposredno uz obalu (prijelaz uz obalu, rub mola, potopljeni čamac) potrebno je iskalkulirati kojom putanjom i dubinom treba proći s varalicom bez zapinjanja koje bi dodatno uplašilo i inače oprezne brancine – a da varka bude dovoljno spora i da još uvijek radi dovoljno jaku vibraciju koja će pokrenuti napad. Jedno od rješenja za taj stil ribolova je korištenje silikonaca, ali na pozicijama s dosta zadjeva (takve su uvijek kad loviš brancine). Jako je teško odabrati gramažu jig glave s kojom nećemo pogoditi svaki zadjev, a da još uvijek ne budemo prebrzi vodeći ju neposredno iznad dna.

I opet se vobler tu itekako može iskoristiti. Dečki stanu na jednu poziciju i ovisno o dubini odaberu vobler koji je najčešće suspend (prednost mu je što ostane na zadanoj dubini čak i kad prekineš s povlačenjem) i nakon zabaca krenu s ultra sporim povlačenjem koje izgleda otprilike ovako – nakon prebacivanja izgledne pozicije s par brzih okretaja potope vobler na radnu dubinu, spuste špicu štapa skroz uz more i krenu s vrlo sporim namatanjem uz pokoju pauzu pa čak i koji lagani cim vrhom štapa. Najvažnija stvar u ovom stilu ribolova je da morate imati povjerenja u sebe i to što radite i što morate znati pri kojoj brzini povlačenja koji vobler radi dovoljno jako da bi privukao pažnju brancina. Zašto su tu potrebni čelični živci? Zato jer morate uvjeriti sami sebe da znate i sigurni ste u to što radite dok vam na zimskoj hladnoći trnu prsti i ruke, a na špici štapa ne osjećate vibraciju voblera, tek tu i tamo pokoji kvrcaj kad kljunom lupi po kakvoj prepreci. Tu su grizevi vrlo diskretni, ali brancini obično progutaju cijeli vobler. Ono što iz svog iskustva mogu preporučiti ekipi su klasični vobleri poput Megabass Ito Visiona 95 ili legendarnog Rapalinog Husky Jerka 10 i 12 cm jer to su suspend vobleri koji reagiraju i na najmanji pokret i donijeli su mi puno lijepih riba, dok je favorit dečkiju iz Top Fishinga Sakurin Ruty Minnow 95 koji je također suspend, ali roni znatno dublje od prethodno navedenih. Koliko su uspješni možete vidjeti i na slikama. Ludnica traje i dalje, brancin još neće krenuti u mrijest zbog nikad toplije zime, ima ih i treba ih ići loviti. Ovo je njihova godina i bili ljubitelj silikonaca, površinaca ili meni najdražih voblera, zaputite se na more i probajte. Nadam se da ste iz ovog teksta izvukli dovoljno informacija da vas zainteresira i da se odlučite za nadmudrivanje s kraljem Jadrana. Rogi!

Brancin je neokrunjeni kralj Jadrana poznat po svojoj lukavosti, oprezu i neulovljivosti. Ponekad ga nećete uloviti danima, a ponekad (što nam se i događalo) ćete uloviti i nekoliko komada u manje od sat vremena – doslovno svaki zabac. Koliko je brancin ustvari nepredvidljiv najbolje dokazuju gomile različitih tekstova u kojima razni autori prikazuju različite pristupe u ribolovu ove prekrasne ribe, a možete se i naslušati priča raznih ribolovaca koji love na istim pozicijama. Iako sam ja napisao jednu šablonu koja nam poprilično dobro radi zadnjih par mjeseci i sigurno će nam dobro raditi i u idućem periodu godine, i tu je bilo dosta iznimaka koje su nas toliko iznenadile da smo opet počeli kemijati, ali smo brzo shvatili da se u ribolovu brancina možeš pokazati dobar jedino ako se prilagođavaš nepredvidivom. Na slici možete vidjeti mog dobrog prijatelja Massima Viškovića koji u principu lovi na isti način kao i mi, ali mu je u jednom trenutku bilo dosadno i usred noći za najveće oseke montirao je i zabacio bijelog Sakura Smart Minnowa 16.5 cm te u par zabaca dobio dvije krasne ribe na super agresivan twitch dok smo mi kljucali sporo vođenim voblerima. Logika? Nema je. Massimo je imao filing, u tom je trenutku nešto promijenio i upisao velike ribe na mjestu gdje smo mi par sati bezuspješno provlačili druge varalice vodeći ih drugom tehnikom. Ili kako objasniti da usred bijela dana po bistrom moru u deset zabaca dobijem deset brancina od kojih je najveći preko tri kile na kričavo bijeli DuoTide Minnow od 17 cm dok se drugi nisu mogli sastaviti s grizom poštujući određena pravila? Odavno smo se naučili da s brancinom ne postoji ona uzrečica „let the games begin!“- igre traju od trenutka kad ste zabacili svoju varalicu u more pa sve do trenutka dok se ne spakirate i odete kući, a čak i onda sanjate udarac i dril tog najboljeg protivnika na svijetu.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana