Hibridi za beštije iz kulfa

PRM / Broj 24 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2019.

Svaka klasična udičarska tehnika ima svoje dobre i loše strane. Alat pokušavamo prilagoditi ponašanju ribe kako bismo uspješno prevarili ciljanu lovinu i okitili se ulovom. Anuliranjem nepoželjnih i kombiniranjem pozitivnih karakteristika različitih tehnika i njihovim spajanjem u novom kombiniranom alatu povećavamo šanse za ulov. Ovo posebno dolazi do izražaja u novije vrijeme, kad riba zbog ribolovnog napora sve bolje poznaje klasične alate, naviknuta je na iste, sve brže uči pa samo s novim tehnikama možemo iskoristiti znatiželju kod ribe i ostvarivati zadovoljavajuće ulove koji nas vesele…

Napisao i snimio: Marin Huzjak

Često započinjem članak s konstatacijom koliko riba brzo uči, koliko mijenja ponašanje. Više sam s time dosadan i sam sebi, ali to je jednostavno tako. Mnogi će reći da riba ne uči nego da je samo ima puno manje. To su loši ribolovci koji loše i sve lošije love. Jer kako drugačije objasniti da unatoč tome što ribe ima puno manje, neki ribolovci sve bolje love? Riba svake sezone drugačije (lošije) reagira na poznate prezentacije, a kad izmislimo nešto novo, onda to redovito najbolje radi prvih nekoliko izlazaka, onda sve lošije, iako na sonaru nekad ima i više ribe nego ranije.

Zbrajanje pozitivnih karakteristika alata

Danas imamo dobre sonare, više nismo „slijepci“, točno možemo stvoriti realnu sliku što se dolje događa. Ja s Helixom 9-kom mogu na 100 m dubine na poziciji doslovno izbrojati i izvagati krunaše. Točno vidim ribu i kužim da neće da grize, ne „puši“ prezentaciju. Jednostavno treba izmisliti nešto novo. Kod svakog alata pokušavamo iskoristiti pozitivne karakteristike, koje povećavaju uspjeh. Kombiniramo i spajamo učinkovite karakteristike od više tehnika, u sasvim novi, hibridni alat. Mašta je jedino ograničenje, a obzirom da riba mijenja ponašanje i treba joj uvijek nuditi nešto novo – to je igra bez granica i zato ribolov ne može dosaditi. Tehnike iz kojih izvlačim hibride su uglavnom panula, kančanica i jigging. Obzirom da svaka od tih tehnika ima mnogo svojih podvrsta, broj potencijalnih kombinacija je ogroman, a kad se uzmu u obzir i različite ješke i specifičnosti prezentiranja istih, to prerasta u cijelu novu znanost. Prvo skretanje prema hibridnim tehnikama u lovu ozbiljnih riba napravio sam s teškom panulom.

Zubaci se više nisu lovili na 50 m dubine, nije ih bilo ni vidjeti na sonaru, maknuli su se i sa 75 metara, trebalo ih je potražiti na 100 m, ali s vrlo preciznim prolazom uz okomit zid prirodnog podvodnog (granitnog?) bloka. Za zavrtjeti panulu oko takvog bloka, bez da zapne trebalo je skratiti predvez pa sam umjesto dotadašnjih 12-15 metara, stavio samo 4 metra predveza. Ali i sam kut osnove u moru nije bio dobar; trebalo je staviti teže olovo i vrlo polako se kretati da bi tunja osnove stajala što okomitije u moru. Dobio sam u biti jednu veliku kančanicu kod koje je pioka s udicom (udicama na koje je nadivena lignja) nešto duža nego kod klasične kančanice. Bila je to tada prva ručna panula za troznamenkaste dubine koja je bila ujedno i vrlo efikasna, ali je svojom konstrukcijom po svom položaju u moru sličila na neku veliku kančanicu. Ne samo da smo lovili zubace s njom, nego smo vidjeli da takva konstrukcija i sporija prezentacija ni gofu ne smeta. Počeli smo češće loviti na tu panulu (sa živom lignjom) i velike kovače i škrpine. Taman smo uletili i na prve krunaše koji su s najezdom (zahvaljujući globalnom zatopljavanju) počeli dolaziti u Zadarsku županiju.

Inchiku nam je prije nekoliko godina otvorio novi svijet kombiniranja. Varalica na koju se nadivaju komadi ješke – a lovi bolje nego gola varalica, i bolje nego ta ista ješka na kančanici. Super zabavna tehnika u kojoj smo učili o kombiniranju u prezentaciji varalice i nadivanju i prezentaciji različitih ješki u različitim veličinama na toj istoj varalici. I to radi! I lovi egzotiku i obor pa i veliku ribu, zubace. Pa ipak, u nekim situacijama je kančanica bila u prednosti, a svjesni smo koliko je inchiku učinkovit. Željeli smo zadržati uspjeh i jednog i drugog pa smo učinili jednostavnu i logičnu stvar. Na klasičnu kančanicu, umjesto olova, stavili smo inchiku. Kančanica je lovila svoje, inchiku je lovio svoje, ali i mamio ribu pojavom da u konačnici zagrize na ješku na kančanici, a koju ribu ne bi zainteresirao da nije bilo inchikua?

Veliki gofovi na kančanicu?

Paralelno smo naučili da te različite obojane drangulije mogu na panuli potaknuti ribu da zagrize lignju koju ne bi zagrizla u „sterilnoj“ običnoj teškoj panuli. Pa se rodila ideja da bi valjalo ponekad i na kančanici imati živu lignju. Tako se rodila hibridna kančanica o kojoj sam pisao u jesen 2016. pa ovdje neću detaljno nego ću samo podsjetiti na kocept da možemo dalje krenuti. Dakle, zamislite klasičnu kančanicu s olovom dolje i gore dvije prame s po jednom udicom. Umjesto olova stavite inchiku. A prame nek vam imaju svaka po dvije udice u nizu, fiksnu i kliznu, kao za nadivanje manjih liganja na panuli. Na takve prame možete stavljati i ješke različite veličine, klizanjem klizne udice i tako podešavanjem razmaka između dvije udice u nizu. Takve prame su predviđene za nadivanje manjih liganja (živih ili mrtvih, domaćih, patagonijskih i sl.), ali i cijele srdele.

Cijela srdela je fantastična ješka za škrpinu, krunaša, kovača, pagra, ali i zubaca, ne lovi malu ribu nego samo komade od barem pola kila na gore. O lignji ne treba trošiti previše riječi, ona lovi sve. Inchiku također lovi sve. U takvoj hibridnoj kančanici smo objedinili klasičnu kančanicu, inchiku i panulu, posebno ako pretražujemo teren povremenim pomicanjem. Pokrili smo cijeli niz situaca s ovim vrlo lovnim alatom. Naravno da debljinu i jačinu predveza treba prilagoditi krupnijim ribama, jer se nerijetko zakvači riba od nekoliko kila. U jednoj tako sličnoj prezentaciji, s malom živom lignjom iznad inchikua, zakvačili smo i izvukli gofa od 21 kg s 92 metra dubine, na predvez debljine 0,60 mm. Zapravo smo taj put imali double strike, otac na opisanu kančanicu, a ja na prerađenog free slidera. Free slide je teška olovna (ili od tungstena) obojana kugla s velikim okom, koja je probušena, kroz nju je provučena struna koja slobodno klizi, ali (kugla) završava (naklizana) na suknjicu (silikonsku ili trakastu) s udicama koje nadivate kao kod inchikua. Ja sam maknuo taj nastavak i kuglu slidera jednostavno naklizao na predvez sa živom lignjom, ali uz korištenje stopera, tako da je mala živa lignja bila udaljena pola metra od kugle. Meni je prvom udario gof (štap Eclipz i rola Azores 5500), a tri-četiri sekunde poslije i ocu na gore opisanu kančanicu s lignjom i inchikuom. Moj je bio 14,5 a njegov 21 kg, žestoko uživanje u double strike situaciji s velikim gofovima, a FC na predevezu samo 0,60 mm. S te dubine (oko 92 m) borba je trajala 10 minuta za manjeg i 15 minuta za većeg gofa, laganog igranja bez forsiranja obzirom na ne baš jaki predvez. Free slide je također super stvar koju možete kombinirati na jako puno načina. S komadom lignje, s cijelom srdelom, s cijelom lignjom. Sistem može biti složen tako da kugla (slider) nakliže skroz do lignje ili da ga nekim stoperom odvojite od lignje. Znao sam složiti sistem da mi zogulin (virbla) stopira slidera na metar-metar i po od lignje. Super sistem za krunaše, ali i za gofa i zubaca.

Slideri i zoke za krunaše i zubace

Ovi slideri su dobri i za potapanje i prezentaciju umjetnih gumenih liganja kojih ima sve više na tržištu. Slično slideru je zoka – kugla kroz koju ne klizi najlon (struna), nego se vezuje fiksno. Prednost slidera kod griza je ako slobodno pustite riba slobodno uzima, vuče, žvače i guta mamac, bez da osjeti otpor kugle, tako može bolje progutati, teže odustaje od započetog griza pa je veći postotak kvačenja i sigurnog kvačenja, manja je šansa da izgubite ribu. Međutim, fiksna zoka često bolje animira mamac (u pravilu lignju, živu, mrtvu) i dobijete više grizeva, ali zbog otpora kugle riba lošije prima ješku i ima više neuspješnih kontri, bez kvačenja. Neke zoke imaju na sebi ugrađenu prvu udicu koja se kvači lignji u špic (zadak). Na nekima ju treba dodati sa split ringovima ili jednostavno na alkicu zakvačite predvez određene duljine (dulji ili kraći), tako da s predvezom od recimo metar duljine možete dobiti to da riba bolje prima ješku jer ima prostora i manje se osjeti otpor i težina kugle (zoke). Zoke su posebno dobre za obične zubace krajem zime i početkom proljeća, kad još nisu dovoljno aktivni zbog hladnog mora, ali ih se dade isprovocirati s takvom konstrukcijom. Oko na zoki provocira agresivnost od zubaca.

S ovom prezentacijom možete precizno loviti okomitim spuštanjem na zubace na nekom vrlo teškom terenu. Mana je što ste u pomicanju i pretraživanju malo sporiji nego s klasičnom teškom panulom i u tome što ješka nije toliko slobodna za neometano gutanje i nošenje prema mjestu gdje bi se zubac osjećao dovoljno sigurno da ješku koju je stavio na vrh zubiju – konačno i proguta. Sve je češća situacija u kojoj zubatac samo uzme ješku i nosi ju sa sobom, ne želi ju progutati. U toj situaciji kod klasične panule s dugim predvezom imate više šanse i prostora za uspješno zakvačiti ribu. Inchiku možete koristiti umjesto olova na teškoj panuli. Taj koncept dobiva na smislu više kad je predvez kraći, kad su lignja i inchiku blizu jedno drugome, unutar 2-3 metra. Možete lignju direktno na kratkom predveziću od 30-40 cm zakvačiti na inchiku ili možete inchiku preraditi dodavanjem malog zogulina da glumi free slidera. Također, klasičan teški jig možete koristiti umjesto olova na panuli, jig može glumiti slidera ili da se direktno na njega (na jig) montira živa lignja na kratkom predvezu. Ako vam je jig olovo na panuli ili olovo na kančanici, možete koristiti goli jig ili u kompletu s njegovom asist udicom. Preporučam na asist udicu naditi tanki krak lignje da lelujavo visi. U svim tim kombinacijama s klasičnim jigom koristim teške (300 g najčešće), ali kratke i zdepaste jigove. Jig može biti i olovo na kančanici nadivenoj sa živim lignjama. Pisao sam u dva navrata o lovu gofova panulom s iglicom s vrlo brzom vožnjom i dobivanju grizeva u isplovljavanju iz mirovanja prema 6 čvorova brzine. Nije li to hibidna tehnika u kojoj objedinjujemo klasičnu panulu i svježi obrok s jedne strane, s brzinom i provociranjem agresivnosti kao kod klasičnog brzog jigginga s druge strane? Ponekad kad nemam živu lignju, skrojim od plašta mrtve lignje traku koja je na kraju izrezana u više trakica. Izgleda izazovno (vidjeti sliku), a najbolje od svega je što zaista radi.

Isprobavanje donosi rezultate

Kombinacija i prostora za učenje je jako puno. Proljeće i početak ljeta su stvoreni za to. Nekad prije nikad nisam pisao o markama i specifikacijama opreme koju riba ne vidi (štap, rola, upredenica), međutim, ljudi me stalno pitaju da im opišem čime lovim pa pretpostavljam da i to treba napisati. U ovim kombiniranjima, obzirom da očekujem veliku ribu i koristim teška otežanja, obično koristim štap Okuma Eclipz 185 cm (imam ih nekoliko komada istih) kojeg kombiniram s rolama Okuma Azores 5500, Azores Z90 i Okuma Cedros 65 s. Izašla je i druga verzija Eclipza, malo duži i malo tvrđi, oni koji vole malo dulji štap i veću tvrdoću kod davanja prve kontre će biti oduševljeni. Ja sam više pobornik kratkih i mekanih štapova. Upredenice koristim Gosen Jigging 8x Multicolor, u debljinama od 42 lb do 80 lb, ovisno o veličini očekivane lovine. Najčešće 55 lb, s njom možete sve izvući. Za zubate pridnene ribe najradije koristim fluorocarbon Okuma SeaMax u debljinama od 0,49 mm do 0,81 mm, najčešće 0,69 i 0,74 mm. Kod pravljenja predveza koristim u zadnje vrijeme udice Mustad Hoodlum (vel. 6/0) i trokuke Mustad Inline Treble 4x 36330NP-DS. Kombinirajte i igrajte se, s proljećem se u ribi prvo budi agresivnost, prije apetita, zato igrajte na tu kartu pa da doma donesete veliku ribu.