Lice u elementu- gušt za početak ljeta
9 min readPR / Broj 75 / Lipanj / 2014.
Lice koje sada možemo naći u priobalju obično se kreću oko 0,5 do 1 kg težine ali su česti i puno veći primjerci kakve možete vidjeti na slikama. Iako u prosjeku nisu velike, lice predstavljaju vrhunac športskog užitka jer su nevjerojatno borbene i ne predaju se čak niti kada završe u podmetaču ili na obali, pa su zbog toga i više nego dostojni protivnici na drugom kraju vašeg štapa!
Piše: Željko Vedernjak

Kad me kolege pitaju koje su mi najdraže tehnike ribolova na moru u ovom periodu godine reći ću odmah dvije totalno dijametralno suprotne stvari: ili ribolov na otvorenom moru i teški bulentin na dubokim brakovima ili varaličarenje laganim priborom u priobalju. Zašto? Zato jer su i jedna i druga tehnika najproduktivnija i ulovom najbogatija upravo sada, početkom ljeta, kada vrućine još uvijek nisu nesnošljive a ribolov se ne svodi na vrlo kratke periode hranjenja u zoru, sumrak ili tijekom noći. O ribolovu na dubinskim brakovima moći ćete čitati u slijedećem broju Praktičnog Ribolova More, a u ovom kratkom tekstu podsjetiti ću vas na osnove laganog varaličarenja i ribu koja me uvijek iznova oduševljava jednom zakvačena na udici – licu. Lice koje sada možemo naći u priobalju obično se kreću oko 0,5 do 1 kg težine ali su česti i puno veći primjerci. Iako u prosjeku nisu velike, lice predstavljaju vrhunac športskog užitka jer su nevjerojatno borbene i ne predaju se čak niti kada završe u podmetaču ili na obali, pa su zbog toga i više nego dostojni protivnici na drugom kraju vašeg štapa! Podjednako se znaju zadržavati i u naseljenim kao i na nenaseljenim terenima gdje imaju dovoljan izvor hrane. Oko naselja su dobre pozicije počeci lukobrana te bilo kakvo odstupanje od monotone ravnine molova – poput kakve rupe ili oštećenja gdje se napravila rupa – tu treba baciti varalicu. Odlični tereni za ribolov lica (kao i strijelki i brancina) su i ispusti tvornica za preradu ribe gdje se najbolji rezultati postižu u priobalnim dijelovima niz kurenat koji iz tvornice nosi i sitni i krupni otpad na koji se skuplja sitna riba. Gradske plaže čije je dno obraslo algama i morskom travom skriva mnoštvo jata gavuna i ciplića koji predstavljaju idealan plijen za gladna jata ovih predatora. Na plažama je dobro pričekati plimu i loviti poslije kiše kada se more malo zamuti, ali pravilo je da će lice loviti i po bonaci u sred podneva kada najviše do izražaja dolaze površinske varalice. Favoritska mjesta ipak su ušća rijeka, potoka i raznih kanala koji se zamute čak i prilikom slabih oborina, a u slučaju dugotrajnije kiše i juga, znaju se pretvoriti u prave bujice koje zamute veliki dio priobalja oko ušća. Takvih terena ima duž cijeloga Jadrana, od Dubrovnika, preko ušća Neretve, i cijelog niza raznih potoka i kanala koji se protežu do Kvarnera i Rijeke pa sve do Raškog kanala, uvale Plomin i Novigradske Mirne u Istri. Obično se zadržavaju u dnu tih plitkih uvala, a lako ih je locirati po specifičnom ganjanju sitne ribe koja svako malo “prhne” po površini. Vole mikrolokacije i rijetko će se raštrkati na široko područje i zato toliko detaljno i pišem o odabiru terena. U lukama i malim lučicama najčešće će se zadržavati ispod parkiranih čamaca te uz svaku prepreku koja razbija obalnu ravninu (molići, isturena kamena špica, potopljena armatura ili velike stijene u moru i sl.) te na rubu uvučenih plažica koje obiluju sitnom ribom. Nećemo ih naći u velikim jatima, a obično se kreću u grupicama od 2-3 pa do nekih desetak riba približno iste veličine.

Kako ih loviti
Krenuvši od ultra lagane varijante varaličarenja do super teške kategorije poput primjera kada u lokalnu uvalu uđu jata velikih lica ili strijelki, osnovna stvar bez koje ne možete loviti je dobro izbalansiran pribor. Morate ga prilagoditi prvo ribi koju lovite, zatim poziciji tj, terenu na kojem lovite te varalicama koje mislite zabacivati i vući u određenom sloju mora određenom brzinom. Mnogi će reći kako će ribolovac koji poteže panulu uloviti više i bolje od svakog varaličara koji baca s obale ali se sa time definitivno ne bih složio poučen iskustvima i iz jedne i iz druge vrste ribolova. Naime, panulom se svakako stječe velika prednost utoliko što se za puno kraće vrijeme može obići i loviti na puno više terena. Lakše će se locirati veća jata grabežljive ribe te će se sigurnije zamarati velika lica koju se i inače teško može izvaditi s obale. Varaličarenje ipak sa svoje strane ima više prednosti poput puno brže reakcije opetovanih zabačaja na jednom nađenu mikrolokaciju, a pogotovo u načinu prezentacije određenih tipova varalica. Za ovu vrstu ribolova osobno koristim dva kompleta. Prvi, koji je ujedno i jači je ALPS-ov trodijelni štap dužine 2,58 i gramaže do 28g sa rolom Okuma RTX 40 na kojoj imam namotanu Gosenovu upredenicu Egibito debljine 0,18 dok je drugi, lakši, kompletiran sa Garbolino Game Hunterom dužine 2,20 i gramaže do 7 g sa uparenom Okuminom RTX-icom veličine 30 i namotanom Gosenovom upredenicom Max Beat jačine 12 lb. Sa ovakva dva kompleta pokrivam sve vrste i tehnike lakšeg i srednje teškog varaličarenja, a jači komplet koristim i za ribolov živom ribom.


Ribolov lice postaje aktualan već kad prve sunčeve zrake počnu probijati na obzoru i i u tom je periodu moguće ostvariti stvarno krasne ribolove, naravno, ukoliko ih nađete. No to u zoru i nije neki problem, jer tada odaju svoju prisutnost divljim naganjanjem svojeg plijena. Kako jutro odmiče, lice će polako prestajati sa svojom aktivnošću i povlačiti se dalje od obale u dubinu, da bi u sumrak ponovile epizodu maničnog hranjenja i opet počele raubati. Početkom ljeta aktivnost lica se može produljiti i na cijeli dan, a znaju ostati aktivne i za najjačeg sunca, naročito ako je uz obalu prisutna veća količina sitne ribe i ako imaju nekakav zaklon ispod kojeg će se skloniti.

Koje varalice odabrati?
U panuli ili bacanju i povlačenju s obale, razni vobleri te zare i poperi su od “tvrdih” varki definitivno izbor broj jedan. Da si puno ne zagorčate život, u odabiru modela probajte se držati varki koje oblikom tijela i bojom vjerno imitiraju male ribice a zbog ugrađenog „spojlera“- kljuna ili zatupljene njuške kod zara i popera omogućuju idealnu prezentaciju brzim “twitchanjem” ili paničnim površinskim bjegovima kroz jato raspoloženih lica. Takva akcija varalice vizualno izgleda poput prave ribe koja panično bježi kroz more, a ujedno šalje i vibracije i zvuk kroz vodu upozoravajući grabežljivca na svoje prisustvo. Varke koje su opremljene trokrakim udicama ne opraštaju nikakvu igru s mamcem pa će ribe često biti zakvačene izvana jer lice vrlo često promaše varalicu i zakače se sa strane. Princip rada s njima je vrlo jednostavan. Zabacite na željenu poziciju i krenete s vrlo brzim namatanjem role i “twitchanjem” gdje ćete vidjeti aktivnost ribe. Obično su prvi zabačaji i najplodonosniji jer se gladne lice bez razmišljanja bacaju na varke. Ako samo prate, odmah zamijenite varalicu. Npr, idealno mi je na početku bacati zare ili popere. Po njima vidim u kakvome su raspoloženju. Ili odmah udaraju, ili samo prate. U tom slučaju odmah se prebacujem na manje voblere kakve možete vidjeti na slikama. Modeli poput Savagearovog Salt Preya, Yo Zuri Pinns minnowa ili Sakurinog Akaru Minnowa su vrlo lovni, a, iskreno, rade i modeli drugih proizvođača koji su najsličniji prethodno navedenim modelima. Varke moraju biti oblika gavuna i dobro reagirati na “twitch” način povlačenja- dakle ne smiju prebrzo ispadati van balansa prilikom vrlo brzog vođenja. Fora je da jedino što ne smijete raditi je jednolično povlačiti varalicu. Što je više nervoznog “twitchanja” sa kratkim pauzama – to su veće šanse za ulov. Zašto pauze? Zato jer varku najčešće i pokupe u pauzi. Kada brzo povlačite, lice se izmjenjuju i prate varku doslovno na centimetar udaljenosti sve do obale kada je već morate izvaditi. Kada napravite pauzu, jednostavno si ne mogu pomoći – jedna iz jata se u pravilu odluči udariti je, ako ništa drugo, onda iz znatiželje. Silikonske varalice svojom lovnošću ništa manje ne zaostaju za voblerima.




Univerzalni silikonci
Silikonske varalice su se odavno pokazale i dokazale u ribolovu lica. Riboliki silikonci s otežanim jig glavama odlični su za varaličarenje uz obalu u svim vremenskim uvjetima i to tijekom cijele godine. Male imitacije ribica duguljastog tijela i ravnog repića koji radi i ne usporava varalicu niti pri najbržem povlačenju posebno su učinkovite kada se lovi u propadanju. Silikonci montirani na jig glave najbolje rade u jigging tehnici kada nakon zabačaja pričekamo da varalica padne na dno i u pauzama je potežemo špicom štapa prema gore. Varalice poput Slugića, Fins-a ili Savagearovih jeguljica treba voditi tako da poskakuju iznad dna i dižu se prema površini te ih nakon toga ponovo treba puštati prema dnu da slobodno propadaju. Držeći strunu napetom osjetimo kada je olovna glava taknula dno i ponovo krećemo ispočetka. To radimo u pravilnim intervalima a grizevi se najčešće događaju dok varalice brzo tonu vraćajući se na dno. Najviše smo koristili varke koje oblikom tijela podsjećaju na jeguljice poput maloprije spomenutih Slugova i Sandeel Slugova veličine do 10 cm. Montirali smo ih i na na predimenzionirane jig glave težine 15 do 20 grama u veličinama od 1/0 do 3/0 koje su se odlično pokazale i u uvjetima jako valovitoga mora i jakog kurenta koji nije omogućavao rad s neotežanim silikoncima kao i za najveće bonace kada lice nisu htjele ni pogledati ostale mamce.



Taktika lova prirodnim mamcima
I u mutnom i u bistrom moru lice se mogu loviti raznim prirodnim mamcima. Živim mamcima se lovi nešto rjeđe, najčešće iz jednostavnog razloga što im iz navike bacamo već isprobane varalice koje smatramo favoritima. Problem nastaje kada se aktivnost jata smanji na minimum, a to se najčešće događa nakon što ih nekoliko ulovimo i nakon što “skuže” prijevaru i prestanu pratiti naše varke. U takvim trenutcima možete steći dojam da su jednostavno nestale, ali istina je da su se samo spustile prema dnu i neće neko vrijeme napadati umjetne mamce. U tim trenucima se okrećemo živim mamcima. Dobri “kederi” su male salpice, bugvice, menule i ciplići a može ih se loviti č1ak i na manje špare, fratriće i ostale manje ribe priobalja (pripazite na minimalne mjere). Mamce možemo loviti pomoću štapa i role koristeći plovak ili na postavu na dnu. Sve što vam je potrebno za daljnji ribolov je velika kanta s poklopcem gdje ćemo držati žive ribice. Preporučio bih vam da ne uzimate više od jednoga pribora. Posvetite se štapu i roli s kojim stalno možete raditi, prezabacivati u kurenat te mijenjati p¸1ozicije bez puno razmišljanja i truda. Za to obično koristimo isti varaličarski pribor s kojim smo do tada lovili umjetnim mamcima osim što na kopču umjesto varke montiramo jednokuku udicu sa ušicom. Puštajte ribicu niz struju stalno je privlačeći nazad i mijenjajući dubinu i pozicije oko izglednog mjesta.


