HRVATSKA REPREZENTACIJA IZ USIDRENE BRODICE NA SVJETSKOM PRVENSTVU U ENGLESKOJ

13 min read

PRM / Broj 6 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2014.

Piše: Ivan Galzina
Fotografije: Ivan Galzina i Milivoj Jurić

Kruna svakog sportskog ribolovca je odlazak na svjetsko prvenstvo, pa tako i za mene. Obzirom da je ovo pedeseto a meni deseto za redom svjetsko prvenstvo, cijeli događaj je imao jednu jubilarnu notu. Ove godine organizacija i domaćinstvo Svjetskog prvenstva u disciplini štapom iz usidrene brodice za seniore i juniore do 21 godine, u razdoblju od 27.09 do 04.10.2014.godine, pripalo je Engleskoj, točnije gradu Weymouthu. Obzirom da se 2005. godine također održavalo Svjetsko prvenstvo u Engleskoj, imali smo priliku čuti o kakvom se tu ribolovu radi i znali smo da nas očekuje vrlo težak posao prepun pravih trofejnih ulova. Hrvatska seniorska reprezentacija nastupila je u sastavu: David Pinezić, Marko Sikirić, Ivan Galzina, David Bajlo, Arsen Radinović i Stefano Erman, vođeni izbornikom Milivojem Jurićem i trenerom Sašom Rašovićem. Hrvatska seniorska reprezentacija ostvarila je peto mjesto u ukupnom poretku između 15 reprezentacija dok su juniori do 21 godine ostvarili četvrto mjesto od ukupno sedam reprezentacija. Obzirom na broj reprezentacija peto mjesto je vrlo visoko, ali obzirom da je ova reprezentacija u istom sastavu u protekle četiri godine osvojila četiri medalje, onda moram priznati da su naša osobna očekivanja bila ipak malo veća. Ribolov u Engleskoj bio je jedan od zahtjevnijih i teško predvidljivih u mojoj cijeloj desetgodišnjoj reprezentativnoj karijeri, uz ekstremno snažne struje, velike valove i krupne ribe trebalo se snaći i odraditi ribolov do kraja kako treba. Ovo Svjetsko prvenstvo je kao i uvijek bilo popraćeno jakom konkurencijom, počevši od pravih profesionalaca Talijana i Francuza, domaćina Engleza pa do prvih susjeda Velšana i Iraca kojima je ovaj način ribolova svakodnevnica. U svakom slučaju, ovakav jedan ribolov ostavlja dubok utisak u našim karijerama zbog predivnih ulova, puno naučenih novih stvari i situacija koje obogaćuju naše ribolovno iskustvo.

Dolazak nekoliko dana prije i prvi treninzi

Na put u Englesku odlučili smo otići nekoliko dana prije samog službenog dijela natjecanja kako bismo imali priliku odraditi naša tri privatna treninga i naučiti nešto o tom načinu ribolova. Kako organizatori propisuju jedan službeni trening mi smo odlučili iznajmiti neke od iskusnih skipera koji će nas odvesti na ribolovne pozicije u kojima se i održava samo Svjetsko prvenstvo. Po dolasku u Weymouth, koji je smješten nekih 170 kilometara južno od Bristola u koji smo sletjeli, odmah smo raspremili opremu koja je otišla dva dana ranije posebnim kombijem kojeg su vozili izbornik i trener zbog manjeg tramaka po aerodromima i mogućnosti gubitka istog. Jutarnje buđenje u zoru i nestrpljivo iščekivanje do prvog spuštanja predveza u more. Obzirom da smo u teoriji načuli nešto o ovakvom ribolovu a i imali priliku dio toga odraditi prije dvije godine u Francuskoj, pripremili smo nekoliko vrsta predveza kako bismo ih isprobali i poboljšali. Nakon vožnje od sat i po stižemo na poziciju po dosta valovitom moru, ali u sigurnim i stabilnim katamaranima napravljenima za ovakve ribolove. Prva pozicija je bila po izboru skipera pa smo koordinate prepustili njemu. Napokon smo dočekali i prvo spuštanje predveza u more i vrlo brzo, nakon svega par minuta, dočekali prve ugrize. Bila je to pozicija iz snova. Lovili su se kantari i ugotice u prosjeku od pola kila pa sve nerijetko i preko kila, mačke i pokoji romb, odnosno Plaice.

Bili smo vrlo iznenađeni količinom ribe koja se lovi i moram priznati ostali malo zatečeni, te smo shvatili da ćemo morati malo podebljati najlone i udice. Nakon svega tridesetak minuta riba je prestala raditi i krenula je jaka struja u kojoj smo na „PIPU“ (predvez sa tri udice ispod olova i olovom na kliznoj cjevčici) vrlo dobro lovili mačke, ali vidjeli smo da olova od 400 grama jednostavno nosi i da trebamo teža. Nakon što smo promijenili još nekoliko pozicija lovili smo pokojeg kantra i uglavnom mačke, također u jakoj struji. Nakon prvog dana treninga otišli smo u lokalnu trgovinu ribolovnom opremom i opremili se težim olovima, udicama, najlonima, kliznim cjevčicama za izradu pipe i perlama u boji koje bi trebale dodatno privlačiti ribu u mutnom moru. Sutra ujutro novi trening i nova iščekivanja, ovaj put odlazimo u drugu zonu koja je također ucrtana kao natjecateljska zona za dane natjecanja. Kako smo malo prilagodili predveze lovili smo nešto bolje i pametnije, iako nismo bili na poziciji kao prvi dan u kojoj je riba nekih tridesetak minuta grizla upravo na sve što joj se našlo ispred usta. Shvatili smo da je duža trakica lignje najbolja za lov kantra jer u jakoj struji titra poput zastave i bijelom bojom privlači ribu. Kombinacija skuše i na vrh udice okačene lignje pretežno lovi mačke i Bull Husse (riba vrlo slična mački samo s većim i rjeđim točkama a na natjecanju vrijedi bod više). Kombinacija skuše i lignje isto se pokazala dobrom i za velike kantre. Struja je bila također vrlo snažna, na momente i preko 5-6 milja pa smo bili primorani loviti s vrlo debelim najlonima kako se ne bi mrsili nošeni strujom. Nakon još jednog kvalitetno odrađenog treninga otišli smo u hotel s novim saznanjima pripremajući predveze za još jedan lakši trening, odnosno zadnji u našem angažmanu prije samog službenog dijela u kojemu će opet biti nekih novih spoznaja.

Catch and release i sustav bodovanja ulovljene ribe

Kako se u svijetu sve više vodi računa o bespotrebnom ubijanju i očuvanju ribljeg fonda, tako je i na ovakvim svjetskim prvenstvima uvedena praksa da se sva riba pušta odmah nakon što je ulovljena i za nju se dobije određen broj bodova (ovisno o vrsti i sustavu bodovanja). Prije nego vam pojasnim sustav bodovanja, moram naglasiti da i u Engleskoj, kao i u Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj, uveliko drže do ribljeg fonda i najstrože je zabranjeno ilegalno izlovljavanje ribe i toga se svi vrlo striktno drže. Znači, brodovi koji su namijenjeni za ribolovne izlete nikako ne smiju zadržavati ribu a pogotovo prodavati, osim što je dozvoljeno uzeti onoliko koliko je potrebno za ručak jednoj osobi i ne bi vjerovali kako to dobro funkcionira i kako se odražava na riblji fond. Što se tiče samog sustava bodovanja na ovom prvenstvu, ribu su podijelili u šest kategorija pa se tako može dobiti od jednog do najviše šest bodova za određeni ulovljeni primjerak, a minimalna propisana dužina ribe koja se boduje je 25 centimetara. U kategoriju od šest bodova tako je svrstan bakalar, ugor i grdobina, pet bodova nose raže, brancin i kovač, četiri boda nose cipal, romb, kokot i polak (riba slična bakalaru), tri boda nose plaice, list, kantar, mačka, jegulja i pas, dva boda nose vrana, mačka, pišmolj i flounder (vrsta lista) te sve ostale vrste (osim skuše i lokarde) koje su iznad 30 centimetara nose po jedan bod. Lokarda i skuša se nisu bodovale ali u slučaju da se ulovi i ima preko 30 centimetara može se zadržati i koristiti za ješku, što je svakako bolje nego smrznuta koja se dobije kao službena ješka. Svaki put kad se ulovi riba koja je u mjeri potrebno je zazvati suca broda, reći mu svoj natjecateljski broji koji je također napisan na leđima i onda on na veliku tablu koja je obješena na vidljivo mjesto u brodu upisuje crticu u skupinu kojoj ta ulovljena riba pripada i naravno pušta se u more. U ovakvom ribolovu je zanimljivo da u svakom trenutku natjecanja možete vidjeti kako ste rangirani prema ulovu u brodu i voditi računa da su sve ribe pravilno upisane.

Priprema ješke

Kako sam već naveo, kao službenu ješku dobili smo dvije smrznute skuše, pola kilograma liganja i jedan paket živih crvića. Lignja se odmah pokazala najboljom ješkom kad riba dobro „radi“, a skuša za mačke i pse te veće kantre. Lignju smo pripremali na dva načina: jedan dio smo omekšali batom kako bi bila mekša u situacijama kad struja slabi i riba se manje hrani, a drugi dio bismo narezali na trakice bez dodatnog omekšavanja kako bi lakše titrala u struji i privlačila ribu. Skušu smo rezali na filete koje smo dodatno usitnjavali na tanje odreske i učvršćivali silikonskim koncem te smo ju vrlo često ješkali na donju udicu u kombinaciji sa lignjom kako bismo privukli mačku ili manjeg psa. Crvić se nije pokazao kao atraktivna ješka, osim u situacijama kad se love ugotice koje nose jedan bod pa je poželjnije bilo loviti kantare koji ipak nose tri boda.

Priprema skuše

Na prvenstvu smo imali tri vrste ješke: skušu, lignje i žive crviće. Crvići su se pokazali dosta lošim u samom startu jer se na njih love bužbane-ugotice koje nose svega jedan bod pa kantar i ostala riba s više bodova ne bi stigla do udice. Lignja se pokazala odličnim izborom za lov kantara dok je na filete skuše grizlo gotovo sve, a ponajviše mačke. Skušu je bilo potrebno vrlo racionalno isfiletirati kako bismo skinuli što veći komad mesa. Evo kako smo to radili:

Izrada predveza i priprema za službeni trening

Na službenom trening svaka od reprezentacija dobiva svoj brod te lovi u zoni u kojoj će se od idućeg dana održavati natjecanje. Na službenom treningu se vrši simulacija bodovanja ulova kako bi svi natjecatelji bili upoznati s tim i lakše ga razumjeli tijekom natjecanja. Na službenom treningu spoznali smo nekoliko novih stvari u lovu po struji koja je znatno slabila jer je idućih dana natjecanja trebala biti minimalna, ali opet ekstremna u usporedbi sa uvjetima u našem moru. Što se tiče samih predveza koristili smo dva modela. Prvi, naš klasičan s rotirajućim perlama i sa udicom ispod olova te pipu sa kliznim olovom i sa sve tri udice ispod olova. Naše predveze izrađivali smo debljine 0,50 za osnovni najlon te od 0,33 do 0,40 za piceve odnosno bočne strane na kojima je vezana udica. Odlučili smo većinu predveza raditi bez dodatnih žutih perlica koje se najviše koriste kako bi plijenile pažnju ribi. Udice smo koristili individualno od nekoliko proizvođača, kao što su Kamasan 940S br.2 , Tubertini Serie 2 br.4-5 te Hayabusa FKS 130 BN br,8 i 6. Dužina piceva se kretala oko 50 centimetara. Drugi model predveza zvan „PIPA“ prilična je nepoznanica u ribolovu kod nas. To je predvez koji smo najčešće radili od osnovne debljine 0,70 te dva bočna pica od 0,50. Predvez za pipu je dužine od dva metra plus dodatak sa kliznim olovom od metra.

Predvez za pipu se izrađuje na sljedeći način. Na 0,70 osnovni najlon veže se udica s rupicom ili „okom“. Na to mjesto smo najčešće stavljali Kamasan udicu 940S br.2 jer se na nju najčešće love mačke, psi i pokoja raža i ugor, a debljina ne igra ključnu ulogu pogotovo toj grupaciji riba. Nakon prve vezane ide jedan metar razmaka i postavite rotirajuću perlu što veću, XXL, kako bi se lakše rotirala na debelom najlonu te nakon nje 70 cm još jednu za treću udicu. Oko tridesetak centimetara od treće udice veže se vrtilica bez kopče koja se spaja na klizni sistem. Picevi na pipi moraju biti kratki svega 20 cm kako se ne bi petljali u jakoj struji. Klizni dio odnosno samu „pipu“ radimo na način da na 0,70 vežemo vrtilicu s kopčom nosivosti oko 30 kila, stavimo jednu veću gumenu ili plastičnu žutu perlu kako klizeća pipa ne bi udarala u čvor te nakon jednog metra opet vežemo vrtilicu bez kopče koju spajamo na vrtilicu na štapu. Olovo kvačimo na plastičnu ili željeznu pipu na kojoj slobodno klizi jedan metar. Spuštanje pipe u more treba činiti vrlo polako kako se ne bi zamrsila te ju je potrebno ispuštati niz struju da ju prirodno nateže. U svakom slučaju, veći dio ribolova odradili smo kao i ostali natjecatelji s klasičnim predvezom različitih debljina i veličina udica.

Početak natjecanja i provjera taktike

Prvi dan natjecanja je došao, to je ono zbog čega smo i došli. Taktika je spremna i nadamo se da će biti pogođena. Na Svjetskom prvenstvu natjecanje traje tri dana i ako se dogodi da se nešto ne odradi u samom početku kako treba, stigne se još popraviti i unaprijediti. Prvi dan natjecanja je prošao vrlo dobro, imali smo dva prva u mjesta u brodu, jedno treće, četvrto i peto od kojih se jedan najlošiji rezultat izbacuje jer se samo četiri natjecatelja boduju iz svake reprezentacije. U brodovima se nalazi osam ili devet natjecatelja iz različitih reprezentacija, ovisno o veličini broda, a u samom ždrijebu dosta smo se susretali sa Englezima, Talijanima, Ircima i Francuzima, što je svakako i najteža opcija. Generalno, što se tiče taktike, nije bila promašena i samo ješkanje ješke je bilo na nivou. Predveze smo nešto malo prilagođavali učeni od Engleza jer ipak su oni ti koji love doma. Drugi i treći dan natjecanja lovili smo na istom mjestu gdje i prvi, iako su u službenoj karti ucrtane tri moguće pozicije pa smo bili malo iznenađeni odlukom organizatora, ali sve pod izlikom da tu ima najviše ribe i najmanje struje.

U prosjeku se lovilo oko petnaestak riba po natjecatelju te su skiperi brodova najčešće sami odlučivali kad se brod pomiče u potrazi za boljim ulovom. Svako pomicanje broda bilo je nova prilagodba na sljedeći teren i jačinu struje koja se neprestano pojačava i smanjuje ovisno o poziciji, što baš i nije lako za shvatiti. U svakom slučaju ribolov je bio dosta zahtjevan i težak, ali svakako mislim da smo dali sve od sebe u nadi za što boljim rezultatom. Svi suci u brodovima bili su maksimalno korektni i vrhunski su odradili svoj posao, bez obzira o kojem se natjecatelju radi i uvijek su bili od pomoći prilikom izvlačenja većih primjeraka ribe. Na kraju sa dva četvrta i jednim šestim mjestom u brodu na kraju trećeg dana natjecanja Hrvatska reprezentacija se još jednom svrstala u sam vrh svjetskog ribolova, uz napomenu da smo apsolutno najmlađa od svih reprezentacija i da imamo novu priliku u jednom sličnom ribolovu i 2015. godine na novom Svjetskom prvenstvu koje će se održati u Irskoj.

REZULTATI :

Seniori ekipno:

  1. Engleska
  2. Francuska
  3. Italija
  4. Irska
  5. Hrvatska Seniori pojedinačno
  6. Matthieu Hervouet (Francuska)
  7. Colin Searles (Engleska)
  8. Dejan Struna (Slovenija)

HRVATSKA

  1. David Pinezić
  2. Marko Sikirić
  3. Ivan Galzina
  4. David Bajlo
  5. Arsen Radinović
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana