Otok Vis – prvi dio

PR / Broj 17 / Kolovoz / 2009.

Piše: Matko Vojković

• 

Podvodni ribolov na otoku Visu, kao i na sličnim pučinskim otocima, za većinu podvodnih ribolovaca predstavlja jednu od najatraktivnijih ribolovnih zona. Vis je smješten u samom središtu Jadrana, na svega 28 nm udaljenosti od Splita, jedinog mjesta sa kojim je pomorski komercijalno povezan. Uz Vis, Biševo je jedini naseljeni otok ovog arhipelaga, te, osim njega, Visu pripadaju još 22 otočića i hridi, što ga uz Lastovo čini jednim od najrazvedenijih otoka na Jadranu. O Visu je moguće pronaći mnogo literature, te je, osim za podvodni ribolov, otok popularan i ostalim granama ronilačkog turizma, što zbog svoje burne povijesti, o kojoj svjedoče mnogobrojne potopljene olupine aviona i raznoraznih plovila, ali i sama, jedinstvena konfiguracija dna, kao i flora i fauna, koja mnoge podvodne fotografe i snimatelje ostavlja bez riječi. Ono što nedostaje je opis ribolovnih područja, te ću upravo iz tog razloga, kao autohtoni Višanin i podvodni ribolovac, u slijedećim redcima pokušati približiti ovaj jedinstveni otok i svima ostalima, a prvenstveno podvodnim ribolovcima, koji su željni upoznati njegove podvodne ljepote.

• 

S obzirom na vojnu izolaciju osamdesetih godina prošlog stoljeća, riblji fond je uništavan znatno sporije nego na drugim otocima i priobalju. Ribolov i slične djelatnosti bili su u potpunosti zabranjene svima čija adresa nije bila viška. Naravno, u tim godinama „blagostanja“, Višani su uživali poprilično privilegiran položaj, te je ribe bilo napretek. Još se i sam sjećam scenarija dolaska sa mora, kada veliki zubaci ili škarpine teže od 3 kg nisu bile rijetkost. Nažalost, u to doba, moj san o podvodnom ribolovu je bio samo san, te sam sve promatrao sa obale i čekao neke bolje dane. Nakon proglašenja RH, jugo okupacija Visa je prestala, te je otok postao otvoren za sve, a samim tim je, uz prikladnu dokumentaciju, dozvoljen i ribolov. Malo prije spomenuto blagostanje je ubrzo preraslo u nekontrolirani izlov, kojega smo i danas svjedoci, te je sve realnija špekulacija o ponovnom zaštićivanju Visa kao ribolovne zone za koju su se već izborili žitelji Lastova. Nedavno oplemenjivanje inspektorske flote Jadrana vraća nadu u regularnost izlova, te se upravo ovim potezom želi što više zaštiti riblji fond Jadrana za bolje sutra svih komercijalnih, sportskih i rekreacijskih ribolovaca. Do provedbe regularnosti na ovom jedinstvenom otoku, ali i na ostatku Jadrana, iskustva podvodnog ribolova prenijet ću na papir, te ću vam u slijedećim redcima pokušati opisati ribolovna područja otoka Visa.

• 

Viški škoji

Jedna od najpopularnijih zona za podvodni ribolov na otoku Visu su svakako Viški škoji. Područje koje broji 11 otočića i hridi (Ploćica, Greben, Pupak, Žuberka, Paržanj veli, Gambur, Paržanj mali, Budikovac, mali Budikovac, Ploćica o’ Milne te Ravnik) obiluje šarolikim konfiguracijama podvodnog terena, te je upravo iz tog razloga najpristupačnije velikom broju podvodnih ribolovaca. Samu zonu bih označio od svjetionika Stončica do jedne od najpopularnijih plaža na otoku, uvale Srebrna. U ovome pojasu je smješteno 95 % otočića viškog arhipelaga a sama zona je orijentirana od istoka prema jugu.

• 

Krenemo li redom, prva pozicija za podvodni ribolov je svakako podnožje samog svjetionika Stončica. Punta gleda prema Splitu, te se stepenasto spušta prema dubini. Idealna pozicija za lov čekom, prvenstveno u ljetnim mjesecima. Velikih grota za skrivanje od predatora ne nedostaje, te ukoliko ste iole ozbiljniji ribolovac, te ste u mogućnosti provesti što više vremena na dubini od oko 15 – 20 m, ulov ne bi smio izostati. No, ova pozicija ima i svoju tamnu stranu. S obzorom da se radi o ruti preko koje prolaze gotovo sva manja plovila od prekooceanskog crusera, samo korištenje obvezne signalne plutače nije uvjet da vas neko plovilo neće ugroziti. Upravo iz tog razloga savjetujem obveznu prisutnost barkariola (osobe koja prati podvodnog ribolovca u plovilu).

• 

Plivajući dalje u smjeru juga, dno ostaje nepromijenjeno. Kamenja i hridi ne nedostaje, a kraća puška sa ostima je pravi alat. Naravno, potrebno je provesti više sati pregledavajući rupe i procijepe u kojima se skriva pokoji šarag, fratar ili tabinja. Divljači poput murina i ugora također ne nedostaje, te je, uz uporan rad i malo volje, na ovome terenu moguće dobro loviti.

• 

Velika bijela psina

Mala Smokova, skrivena i donedavno nepoznata uvala, svoju veliku popularnost stekla je jednim bizarnim incidentom, posljednjim zabilježenim napadom velike bijele psine u Jadranu. Podvodni ribolovac koji je ranjenog gofa nosio na niski za ribu (a poznato je da gof jako krvari), na sreću je uspio spasiti ranjenu nogu koja je bila metom gladne velike bijele psine. Zaboravimo li ovaj sitni detalj, sama uvala nije interesantna za podvodni ribolov, sve do svog istočnog rta na kojoj se nalazi pličina od svega 3-4 m dubine. U svojoj duljini od cca 50 m povezuje hrid Pločicu sa Visom. Spomenuta lokacija je jedna od najzanimljivijih svim podvodnim ribolovcima koji love tehnikom duboke čeke. Južna strana hridi je okomito odsječena, a zid je isprepleten procijepima. Dubina na dnu prelazi 24 m, a samo dno završava u pijesku. Otplivamo li do punte koja gleda u smjeru istoka, tj. prema Hvaru, najčešće se moramo suočiti sa jakim kurentom (podvodnom strujom), ali i plićim terenom koji nudi opciju nešto lakše pripreme zarona. Odolimo li spomenutoj struji, ribe poput salpe, šarga ili pica, mogle bi se naći na našoj niski. Iako teren sa dvije strane hridi stepenasto pada u kombinaciji kamenih platoa i posidonije, čeka na nekog od predatora svakako dolazi u obzir. Otplivamo li u smjeru jugoistoka, na svojih 26 m ugledat ćemo kameniti teren koji također završava u pijesku. Na prvi pogled – duboko i nezanimljivo, ali zaronimo li prema dnu, vidjet ćemo da su kantari česti stanovnici ovog područja.

• 

Slijedeća uvala u smjeru jugozapada je Smokova vela i kao i kod nešto manje imenjakinje, sama nije interesantna za podvodni ribolov. Obilje pijeska ne zadržava gotovo niti jednu ribolovnu vrstu, pa osim same tehnike plitkog šuljanja u zimskom periodu i to iz smjera prema vanjskom rtu, ostale će tehnike rezultirati gubljenjem vremena. Sami rt krije nekoliko šupljikavih zidova. Kao i kod ostalih „sirastih“ zidova, ribolov zahtijeva nešto veće iskustvo, pogotovo ako znamo da sami vrhovi zidova počinju na oko 15 m. Ove „glave“ kriju procijepe za koje će vam trebati poprilično jake podvodne svjetiljke, ukoliko želite prodrijeti svjetlom u unutrašnjost, kao i nešto duže puške, jer se riba najčešće lovi tehnikom u poniranju. Dno je pjeskovito, a samim tim i trlje su stalni gosti, kojima u prilog ide i dubina od oko 25 m. Ostatak obale do uvale Milna obiluje hridinastim terenom na kojemu je moguće pronaći gotovo sve ribolovne vrste specifične za ovakav teren. Tehnike poput ribolova po rupama i plitke čeke do 15 m dubine, ukoliko izostane termoklina, najpoželjnije su varijante. Spomenuti teren u zimskim mjesecima daje svoje najbolje. Ribe poput orade i lubina nisu česta pojava na ovom otoku i jako teško se love. Spomenuti teren me je nekoliko puta znao ugodno iznenaditi upravo spomenutim vrstama, koje su uglavnom bile kapitalne.

• 

Brakovi

Na brakove ili pličine, kojih svakako ne nedostaje na ovome području, nailazimo već na nekoliko metara dubine. Prvi u nizu je svakako brak u neposrednoj blizini otočića Greben. Najplići dio nalazi se na svega pet m dubine, te je, kao i kod ostalih brakova, najnezanimljiviji dio. Sitnije ribe, poput ušata, vrana i sl. ne nedostaje, a sami brak svoj rub gradi u smjeru otoka, dok se pličina nastavlja prema otočiću Greben. Upravo na tim, maloprije spomenutim rubovima, kriju se razni procijepi, kore, koje skrivaju, za njih, specifične stanovnike. Najčešće je to ugor i vrana, ali i škarpina. Čeka je također poželjna na ovom području, te, kao i kod ostalih brakova, iznenađenje velikom gofom ili zubacem nije isključeno. Nastavimo li plivati po plitkom dijelu braka, vrlo brzo ćemo naići na jako zanimljiv teren. Vjerojatno bi za detaljan pregled trebalo provesti cijeli dan na spomenutom terenu jer je prepun procijepa i rupa.

• 

Plivajući dolazimo do hridi Pupak, koja je smještena u neposrednoj blizini otočića Greben. Podvodno, ova dva otočića povezuje plitki sprud koji je na najdubljem dijelu dubok svega 4-5 m, te je upravo na njegovim padinama poželjno pokušati sa čekom, s obzirom da sam sprud nije interesantan. Jugoistočna strana spomenutih otočića gotovo okomito pada u dubinu, te bih podvodni ribolov na ovome terenu sugerirao isključivo ribolovcima koji su u vrhunskoj psiho – fizičkoj formi. Radi se o terenu koji pada i do 60 m, a krije obilje velikih grota u kojima se često sreću veliki šarzi ali i kirnje. Ispod spomenutog spruda nalazi se poveća špilja koja ima nekoliko daljnjih tunela.

• 

Dno je pjeskovito te ga je vrlo lako zamutiti, pa stoga napominjem za povećani oprez ukoliko se odlučite za razgledavanje. Plivajući u smjeru sjeveroistok, prema Splitu, okomiti zidovi Grebena se prekidaju tek na mjestu izvana prepoznatljivom po crvenom stijenju, te po ogromnim odlomljenim gromadama kamenja rasutim tik uz obalu. Nastavak podmorja nešto blaže pada do sjeveroistočnog rta Grebena koji također krije procijepe i kamene gromade, na kojima je poželjno „pričekati“ predatora, dok je sjeverozapadna strana ovog čudnog otoka sasvim plitka i gotovo idealno ravna, što ne ostavlja mjesta nikakvom ribolovu, pa ju stoga preporučam zaobići. Greben, Pupak i Žuberka su tri otočića, točnije rečeno, ovo dvoje posljednjih su hridi, koji su gotovo pravocrtno postavljeni u smjeru sjever– jug. Osim već opisanih Grebena i Pupka, hrid Žuberka gotovo da se i ne vidi za plime ili nekog valovitijeg vremena. Tek neprimjetno viri sa svega par oštrih vrhova koji su više puta bili kobni za nesretne nautičare. Podvodno, Žuberka krije velike ploče, kamene gromade ali i nekoliko špilja. S obzirom da su gotovo svi ulazi u špilje smješteni na dubini većoj od 15 m, istraživanje istih bih preporučio samo najiskusnijima. Same špilje su duboke i po nekoliko desetaka metara a kriju i više tunela. Ribolov je uglavnom stvar sreće, pogotovo ako naglasim da se radi o ulasku u potpuni mrak, te možebitna lovina ima vremena na pretek odabrati sigurno skrovište.

• 

Mostine

Jedna od najudaljenijih pličina, općenito na Jadranu, u odnosu na kopno, svakako je pličina Mostine. Smještena na cca 6 nm od Visa, ova pličina predstavlja iznimno lovno područje za gotovo sve grane ribolova, pa je tako „usred mora“ moguće sresti koče i panulaše, ali i podvodne ribolovce koji ne prežu od otvorenog mora. Tu se i lignje dobro love, pa je, za sezone, moguće pronaći na desetke brodova u lignjolovu, što je posebno zanimljivo tijekom noći jer se zbog snažnih reflektora, gledano sa Visa, čini kao da je dan na tom dijelu mora. Vrhovi pličine se uzdižu i do 10 m od površine, a onih od 15 do 35 ima na desetke.

• 

• 

Pelagična riba je najčešći stanovnik ovog područja, pa se tako nerijetko na Mostinama sretne gof, lica, zubatac, a za one većeg kapaciteta, procijepi ovih iznimno lijepih „kampanela“ kriju kirnje, fratre i šarge. Za lijepog vremena i nešto slabije, uglavnom neizostavne struje, te ukoliko ste u stanju loviti na više od 25 m dubine, na Mostinama je moguće provesti i nekoliko sati u pregledavanju dna, no najčešće se lov svodi na nekoliko dubljih čeka, ili na lov u poniranju, najčešće na kantare. Postoji i jedna anegdota vezana za podvodni ribolov na Mostinama, a ta je da je uslijed ribolova podvodni ribolovac napadnut, točnije odgurnut udarcem u leđa, o čemu je kasnije svjedočio i modri podljev, vjerovali ili ne, kasnije ulovljenim gofom. Svakako, svima koji su u mogućnosti, savjetujem da posjete Mostine, jedinstvenu pličinu na Jadranu. (nastavak slijedi u idućem broju)

•