Inchiku za krunaše

13 min read

PRM / Broj 14 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2016.

Da bismo došli do ovakvih informacija jedini način je biti na moru bez prestanka u svim mogućim uvjetima, nabiti sate rada motora i vući inchiku dok mu se oblik ne promijeni u kaburu od udaranja u dno…

Piše: Mihovil Vudrag

Kako smo uspješno lovili inchikuom u šestom mjesecu, nisam mogao dočekati drugi dio godišnjeg odmora kako bih isprobao tu tehniku u vrijeme kad pravi dečki (čitaj krunaši) dođu. Tomo i ja smo ulovili puno riba u protekle dvije godine na tu tehniku, ali nažalost nismo još bili u periodu kad velike ribe stižu u naš kvart. Iako se inchikuom love razne vrste riba, zubaci krunaši su mi daleko najdraži i najzanimljiviji. Običan zubatac se također lovi, ali u toplim ljetnim mjesecima uloviti ga na inchiku je čista slučajnost i rijetkost, a ne ciljani lov. No, za krunaša drugi dio ljeta je već početak sezone, ribe dolaze u velikim jatima i love se prosječno veći primjerci nego u proljeće i početkom ljeta. Kod nas u Šibeniku poznato je da se prve velike ribe počinju loviti u periodu oko Velike Gospe i upravo sam čekao taj period da napokon testiram inchiku znanja koja sam fanatično sakupljao zadnje dvije godine.

Općenito je u ribolovu shvatiti neke ključne detalje koji će poboljšati naš uspjeh u neovisno da li se radi o „dobrom“ ili „lošem“ danu. Često čujem kako zubatac (bilo koji) kad radi – radi, a kad ne radi ne radi. Odnosno kad je riba raspoložena za „gristi“ možeš lijepo uloviti. A kad nije nikakvo znanje na ovom svijetu ti neće pomoći. Sa tom se konstatacijom nikako ne slažem i siguran sam da ako loviš i razmišljaš o tome što i kako radiš lovit ćeš uspješnije od ostalih ribolovaca bez obzira da li riba taj dan „radi“ ili ne. No, da bismo došli do takvih informacija jedini način je biti na moru bez prestanka u svim mogućim uvjetima, nabiti sate rada motora i vući inchiku dok mu se oblik ne promjeni u kaburu od udaranja u dno.

Kako sam zbog posla ograničen vremenom koje provodim na moru koristio sam svaki dan s valovima manjim od 1m da bih izašao na more i lovio. Skupio sam neke bitne informacije koje su mi na mojim terenima znatno poboljšale ribolov i omogućile da ulovim nekoliko kapitalnih primjeraka zubaca krunaša. U ovom članku ću vam pokušati opisati moje iskustvo iz zadnjih ribolova.

Pozicije, prognoza, doba dana, mjesec, sonar, Rade u bunaru, itd.

Ove godine riba seopćenito i nije baš nešto dobro lovila, no preostala dva tjedna godišnjeg odmora sam odlučio potrošiti na inchiku. Iako početak osmog mjeseca baš i nije obećavao ubrzo se upornost isplatila.

Kako pozicije na kojima smo lovili Tomo i ja prošle godine u šestom mjesecu ove godine nisu baš radile, isto tako i nove pozicije koje su radile ove godine u šestom mjesecu nisu bile previše od koristi u kolovozu. Zanimljivo je to kako riba migrira i kako se periodički zadržava na tim mikrolokacijama o kojima sam pisao u protekla dva članka. Iz početka me nije baš krenulo, ali sam uspijevao uloviti par lijepih riba gotovo svaki dan jer sam već skupio veliku „bazu“ mikrolokacija, sustavno sam ih obilazio dok ne bih naletio na ribu i onda u vrlo kratkom vremenu uspio uloviti od jedne do par riba.

Riba općenito nije dobro radila pa sam zadovoljan sa ulovom koji sam imao u prvih par izlazaka, ali me stalno kopkalo kako nikako ne mogu uloviti neku veliku ribu odnosno zubaca 8+ kg ili da nađem poziciju gdje se može više puta zaredom lijepo naloviti. Često mi se događalo da na pozicijama gdje sam se lijepo nalovio neko vrijeme više nisam mogao uloviti ni ribu, a na onima gdje se sporadično lovila riba te bi takvim tempom (čitaj slabim) radile konstantno. Uglavnom, ubrzo sam shvatio da moram naći nove pošte ako mislim nastaviti dobro loviti.

Početnicima je uvijek problem kako doći do pozicija i kako zapravo naći neki uzorak koji bi olakšao traženje novih pozicija, jer bauljanje napamet po pučini je najsporija taktika koja se oslanja samo na sreću. Kad sam imao veći broj nađenih pozicija i jedan dan gledao u kartu na ploteru primijetio sam jednu poveznicu oko većine. Puno tih pozicija se nalazi na istim pravcima odnosno dijelovima gdje su se tektonskim pokretima izdigli odnosno spustili. Nakon što bih utvrdio pravac u kojem bi se moglo nalaziti još takvih pozicija jednostavno bih brodom vozio po toj zamišljenoj liniji dok ih ne bih pronašao. Isto tako ako se pozicija sastoji od kamenih grota pokušao bih utvrditi smjer dolaska kamenja i u tom smjeru pokušao naći još koju poziciju. U 90% slučajeva u blizini bih našao još jednu ili dvije pozicije, a čak imam i jedan pravac gdje sam u par stotina metara pronašao osam odličnih pozicija u nizu koje nisu međusobno povezane. Ova mi je spoznaja uštedjela mnogo vremena i omogućila da više vremena posvetim ribolovu, a manje traženju pozicija.

Vremensku prognozu sam pratio toliko često da mi je to bila omiljena stranica na mobitelu ovog ljeta. Prije ribolova bih obavezno pogledao par različitih prognoza odnosno karti vjetrova i prema tome planirao svoj ribolov. Vodim statistiku o tome na kojim sam pozicijama ulovio ribe i kakav je bio vjetar u to vrijeme i koje je doba dana bilo. Nakon većeg broja ulovljenih riba možete vidjeti neki uzorak kako vam se koja pozicija ponašala u određeno vrijeme. Mislim da osim vjetra na „raspoloženje“ riba utječe i smjer u kojem prolazite preko neke pozicije. To možda nema veze za škrpine, ali za krunaše sam siguran da igra veliku ulogu. Često bih se u to uvjerio u danima kad je jako slab korenat pa bih se motorom lagano kretao preko pozicije. Nikad nije bilo isto sa koje bih strane prešao preko koje pozicije. Zbog toga biram pozicije koje ću prvo obići zavisno koji vjetar puše.

Doba dana također igra vrlo bitnu ulogu i statistika nakon nekog vremena kaže svoje. Kao najbolje vrijeme bih izabrao rano jutro prije izlaska sunca, jer sam na nekim pozicijama u to vrijeme imao odlične ulove, a osim za ribolov to je najljepši dio dana na moru. Zanimljivo je to da nisam imao jednako dobre ulove rano ujutro na svim pozicijama i neka mjesta bi „radila“ tek kasnije. Tako da sam taj dio dana proveo na pozicijama koje bi međusobno bile blizu kako bih što bolje iskoristio vrijeme, a kasnije krenuo na pozicije koje su bile aktivne u prijepodnevnim satima.

Mjesec i morske mijene imaju ogroman utjecaj u morskom ribolovu i svakako ih treba pratiti. Kad je mjesec bio preko pola pun riba bi bolje grizla u popodnevnim satima i rano ujutro, a kad bi se tek počeo puniti i u razdoblju bez mjeseca riba je odlično radila ujutro i prijepodne. Naravno, to je utjecalo i na morske mijene i smjer korenta na koji također trebate obratiti pozornost. On uz vjetar dirigira smjer kojim se brod kreće preko pozicije. Prije dolaska na poziciju i samog ribolova obavezno bih stao ranije kako bih prema GPS –u vidio u kojem smjeru me nosi i kojom brzinom i prema tome izabrao mjesto za ribolov.

GPS i sonar su od krucijalne važnosti za ovaj ribolov i bez njih je ovaj tip ribolova nemoguć. Kao što sam ranije napomenuo, koristim Lowrance „HDS7 Touch“ uređaj koji je kao stvoren za ovaj ribolov. Imam otvoreni fisherman i lovim stojeći kraj konzole na kojoj se nalazi uređaj. Osim što „HDS7 Touch“ ima odličan sonar i GPS, vrlo dobro anulira odbljesak sunca, izuzetno je intuitivan i jednostavan za upotrebu za što je u velikom dijelu zaslužan „touch“ ekran i izbornik. Uglavnom, jednom rukom držim štap, a drugom manevriram motorom i namještam sonar/GPS kako mi odgovara u određenom trenutku. Probao sam dosta različitih firmi i modela, ali ovaj Lowranceov je po meni daleko najbolji.

Svaki pas ima svoj dan

Kao što sam napomenuo, za početak ribolova sam čekao period oko Velike Gospe kako bih krenuo loviti krunaše. Zapravo čekao sam onu prvu jaku buru u kolovozu nakon koje se počinju loviti veliki krunaši u šibenskom arhipelagu. Uglavnom, ispričat ću vam iskustvo iz tog prvog ribolova, jer on je zaslužan što sam ostatak godišnjeg odmora proveo loveći zubace krunaše.

Čim se bura počela smirivati i drugi dan je bila prognoza da se može donekle izaći na more, krenuo sam s pripremama. Vjetar se prema prognozi trebao dići oko podneva i kad je brzina 5m/s uglavnom je vrlo teško loviti tako da sam svoj izlazak na more planirao rano ujutro.

Na more sam krenuo ujutro po mraku kako bih bio na poziciji čim bi se počelo razdanjivati. Puhao je lagani burin i prema tome vjetru sam izabrao poziciju na kojoj ću početi loviti. Ta pozicija mi je davala odlične rezultate rano ujutro i uglavnom odmah iz prvog spuštanja bih često znao dobiti griz. Glisirajući prema poziciji samo su me mučile „fele“ odnosno par dana u mjesecu kad je prva i zadnja četvrt u kojima riba izrazito loše radi, a njih mi je večer prije spomenuo prijatelj. Tako da sam odmah i razmišljao što ću dalje ako tamo ostanem bez griza. Na poziciju dolazim prije izlaska sunca, taman da mi je još ostalo vremena da posložim opremu po brodu i izaberem inchikue kojima započinjem ribolov. Sa sobom uvijek nosim dva štapa, Okuma „Big Squid“ i „Fast Inchiku“ na kojima su inchikui različite gramaže i boje. Možda će se to nekima činiti nepotrebno, ali nekad su jako kratki intervali kad riba radi i na mijenjanje inchikua samo gubim dragocjeno vrijeme. Ovako samo zamijenim štap i nastavljam ribolov. Često znam kad ulovim ribu, prije nego što ju uopće izvučem van, pustiti drugi štap u more kako bih skratio vrijeme.

Prvi veliki

Kad sam kompletirao opremu dovezem se lagano do točke od koje sam se krenuo spuštati po poziciji i dok je varalica tonula prema dnu na sonaru sam vidio dosta ribe među kojom su se jasno isticali zubaci. Uopće nije bilo sumnje i taj prikaz na ekranu je značio samo jednu stvar, a to je da su krunaši dolje i to ozbiljne ribe. Prema iskustvu sa sonarom bio sam uvjeren da ću imati griz u prvih par sekundi čim inchiku dođe do dna, ali to se na moje iznenađenje nije dogodilo. Ne samo da mi je u tom prolazu izostao griz, već u narednih pet nisam ni kanjca ulovio. To mi je bilo jako čudno, jer je sonar jasno očitavao ribe i prema prikazu na ekranu ta riba bi bila aktivna, ali ja ju jednostavno nisam mogao uloviti. Već sam pomišljao da promijenim poziciju, ali nisam si mogao dopustiti da odem bez griza. Dok je padao inchiku razmišljam na koji način da ga probam provući ne bih li dobio griz. Kad je dotaknuo dno odlučio sam da ću ga probati vući u velikim skokovima i nakon par takvih poteza spustim štap, a moja 0,20 mm Gossen upredenica ostane plivati na površini. Znao sam da ga je pokupio u propadanju, brzo sam namotao štap do površine i dao kontru u tvrdo. U prvi tren se ništa nije dogodilo i pomislio sam da se nisam zeznuo i da nisam možda inchikuom zapeo za neko uzdignuće, ali uslijedio je siloviti „run“ gdje je odmah odmotao 20-30 metara upredenice sa role Okuma „Raw 55“ zategnute skoro do kraja, dok je štap Okuma „Big Squid“ do pola bio u moru. U prvi tren sam pomislio da je možda kirnja, jer takvu silu još nisam osjetio u ovom ribolovu, ali ubrzo sam shvatio da imam velikog krunaša na štapu. Kako inače lovim laganijim priborom bez obzira o kojoj se vrsti riba radi, odmah sam pomislio zašto sam morao staviti 0.50 mm fluorocarbon, a ne deblji. No Savage Gearov fluorocarbon me nikad nije iznevjerio i zbog toga sam pokušao smiriti tu navalu adrenalina. Riba se u početku držala dna i jednom rukom sam manevrirao motorom kao bih ju izvukao na čišći teren i odmaknuo od ostatka jata, da se ostali ne preplaše. Uglavnom, taj je dril trajao desetak minuta i krunaš se borio cijelo vrijeme do same površine bez predaje i zbog toga ih i cijenim. Nikad se s njima ne možeš opustiti i znao sam izgubiti ribu koju sam dovukao sa 90 m dubine do ispod broda. Kad sam ugledao ogromnog mužjaka na par metara ispod broda shvatio sam da uopće nemam dovoljno velik podmetač kojim bih ga usačio. Samo mu je glava stala u moj podmetač za leptire, a drugom sam ga rukom primio za rep i ubacio u brod. Taj trenutak nikad neću zaboraviti jer je to prvi kapitalni zubatac krunaš preko 8 kg kojeg sam ulovio na inchiku – i to ne slučajno već nakon puno vremena provedenog na moru i aktivnog razmišljanja kako poboljšati svoj uspjeh.

Taj dan riba je jako loše i oprezno grizla i često sam osjetio da samo gricka po suknjici na varalici, pa kad je vjetar pojačao krenuo sam doma.

Kraljica za kraj

Kad sam ulovio tog kapitalnog mužjaka stekao sam sigurnost u sebe i varalicu te odlučio čitavo vrijeme loviti samo inchikuom. Sljedećih dana sam ulovio lijepih krunaša, ali nikako nisam mogao naletjeti na jato s velikim primjercima. I onda sam jednog jutra opet odlučio krenuti na iste pozicije gdje sam ulovio tog prvog velikog. Dolaskom na poziciju sonar nije pokazivao nikakvu aktivnost ribe i znao sam da će ribolov biti zahtjevan. U prvih par sati nisam ni griz dobio. Odlučio sam probati jednu novu poziciju koja mi se činila izvrsnom, ali na njoj nisam imao ni griza otkad sam ju otkrio. Pretpostavljao sam da je riba morala negdje migrirati sa ovih mjesta gdje je dobro radila i samo je bilo pitanje vremena kad će doći na nju.

U prvom prolazu sam odmah ulovio zubaca krunaša od 2-2.5kg i očekivao sam odmah griz i u drugom, ali to se nije dogodilo. Probao sam raznim načinima povlačenja, ali riba jednostavno nije htjela i nije se vidjela na sonaru. To me nije obeshrabrilo jer sam često ulovio ribu i kad je ne bi bilo na sonaru i nastavio sam uporno „orati“ po poziciji. Nakon još par prolaza pokušao sam provjeren trik kad ne bih dobio griz nakon prve ulovljene ribe. Uzeo sam drugi štap Okuma „Fast Inchiku“ u kombinaciji sa Okuma „Andros“ multiplikatorom s lakšim inchikuom druge boje, spustio ga točno između dva „traga“ na GPS-u po kojima sam prošao (udaljenost 10 m) i počeo lagano cupkati dok me korenat nosio preko pozicije. Odjednom osjetim kako mi nešto dira varalicu tj. skužim da lagano gricka po suknjici. Ne kontriram već lagano nastavljam povlačiti čekajući da se odluči za napad. Nakon par sekundi osjetim ozbiljniji griz, stisnem palcem špulu na multiplikatoru, kontriram i opet isti rasplet. U prvi tren zadjev, štap do pola u moru i onda kreće… Odmah sam shvatio da se radi o velikom krunašu, ali sam također vidio da mi nešto ne štima s kočnicom. Svom srećom sam se sjetio iskustva sa ribolova tuna kad mi je brat „malo vrtio“ kotačić na multiplikatoru kojim se regulira jačina stezanja poluge na kočnici (pa sam skoro ostao bez cijelog najlona) i shvatio da je opet „namještao“ kočnicu. Nije bilo vremena za paniku već sam stegnuo kočnicu koliko sam mogao i kočio palcem cijelo vrijeme. Ta riba se borila duplo jače od one prve i dril je trajao sigurno više od 15 minuta. Palac mi je već bio krvav od mokre upredenice kad se napokon ispod broda pojavila silueta ženke ogromnog krunaša. Kao i prvog, usačio sam joj glavu u podmetač, a rukom ga primio za rep i ubacio u brod. Nakon što sam urlikao od sreće da su me vjerojatno čuli do Zadra, shvatio sam da je ta riba skoro 20 cm duža od one prve. Iako sam bio uvjeren da je imala preko 10 kg, vaga je kasnije pokazala 9.5 kg, što nije umanjilo moju sreću.

Plan i program

Nakon te druge velike ribe u kratkom periodu skroz sam se navukao i ulovio još dosta lijepih riba do kraja godišnjeg odmora, ali niti jednu preko 10 kg. Naravno, to sam si zadao za cilj kojeg želim sljedećeg ispuniti i odmah po povratku u Zagreb počeo sam planirati ponovni odlazak na inchiku avanturu u studenom ili prosincu kada se nadam prelasku magične granice od 10 kg.

Nadam se da ću idući put pisati o ribi preko 10 kg, a ako se to i ne ostvari, nadam se da sam barem vama pomogao da ulovite svoju. Mirno more i rogi ribaru!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana