U znaku sipa i strijelki

PR / Broj 63 / Lipanj / 2013.

Piše, putuje i snima: Željko Vedernjak

Znate onaj vic kako je Cigo prodavao pojačalo? Na prvo pitanje o tome koliko je jako to pojačalo? Cigo odgovara – najjače pojačalo. Na pitanje koliko je veliko to pojačalo? Kaže Cigo – to je najveće pojačalo koje se može kupiti za te novce. Na zadnje, i najvažnije pitanje koliko je vatno to pojačalo? Cigo odgovara – ma brate neverovatno! Tim odgovorom sam počastio frenda Strujića kada me pitao koliko su zahebane strijelke kojima smo upravo mislili ponuditi naše mamce. Ti nevjerojatni mali vragovi od riba toliko su mi frustracija priuštili dok su mi ignorirale sve ponuđene varalice da nikad nisam mogao odoljeti, a da im ne bacim kakvu poslasticu u vidu žive ribice ili lignje. A sada trik pitanje- znate koliko dugo traje živa lignja u jatu gladnih strijelki? Ne traje! Nakon cijele noći u Brestovi gdje smo teškom mukom po vjetru i kiši uspjeli iščupati par komada, u plominskom kanalu su trajale dobrih deset minuta. Strijelke su ih rastrgale čim su dotakle površinu mora. Moram li naglasiti da smo ostali stajati na molu osjećajući se poprilično glupo jer u čuvaricama više nismo imali niti lignji, a bome niti strijelki. No, to je po običaju bio još jedan početak vikend ribolova u Istri. Orade nismo ni pokušali loviti, brancini su nas to jutro na molu u Mošćeničkoj Dragi totalno izludili svojim raubanjem, a što se svibnja i lipnja tiče, nikada nisu bili hirovitiji nego ove sezone. Desila nam se ista stvar kao i svake godine do sada – ponadali smo se (pre)ranom ljetu. Retrospektivno gledajući, ulovom siromašna veljača na sreću je brzo prošla pogotovo što su dani bili ugodni zbog pojave prvog pravog proljetnoga sunca i juga koji su nas grijali na dalekim stijenama vanjskih otoka. Tu smo uspijevali uloviti lijepe kantare, kokote, razne labride poput smokvi i lumbraka – sve u svemu bio je to zanimljiv ribolov iako je bogatstvo ulova bilo daleko ispod sezonskoga prosjeka. Pojavom sunca i toplijeg vremena odlučili smo kako je vrijeme za mijenjanje lokacije što nam je svaki put za vikend pokvarilo loše vrijeme obilježeno kišom i neugodnim vjetrom. Ove godine se tek u svibnju riba počela premještati iz dubina prema obali i plićim terenima. Bura i jugo su se konstantno miješali, a to rade i sada, sredinom lipnja koji bi se, po vremenu, prije mogao nazvati krajem proljeća, a ne početkom ljeta.

Kiša, vjetar, lignje…

Koliko god racionalizirali pribor koji nosite sa sobom na vikend ribolov na moru, na kraju barem pola nećete niti izvaditi iz vozila. Ali, neka se nađe – uzrečica je koju će svi ribolovci uvijek poštovati i krcati se dodatnim količinama mamaca, olova, raznog sitnog pribora te štapova i rola i uvijek će se desiti da zaborave nešto što im stvarno može zatrebati. Ovaj puta to je bilo termo odijelo zbog kojeg sam već oko Rijeke počeo proklinjati sve svece. Umjesto sunca i toplog vremena, Istra nas je dočekala okupana kišom, tmurnim oblacima i neugodno hladnim vjetrom. U takvim situacijama, čak i početkom ljeta, bez dobrog termo odijela ili kabanice nemojte niti pomišljati na odlazak u morski ribolov. Do Opatije se kiša ipak smilovala i prestala jako padati. Prošli smo pozicije oko Hemingway bara bacajući varalice za brancine oko ruba mola i prema položenom rubu plaže. Nakon pola sata bez akcije, osim par praćenja nedoraslih brancinića, odlučujemo se krenuti dalje. Iza Opatije se redom nižu dobre pozicije za ribolov na postavu. Lukobrani oko Lovrana, Ike i Medveje nude idealne uvjete za „brzi“ ribolov gdje se koristi jedan štap za postavu i jedan špinerski s kojim uvijek kombiniramo varalice i skosavice. U dubinama koje počinju već nakon tridesetak metara od obale obitavaju veliki ugori skrivajući se u grotama i oko kamenih ploča kojima ovi tereni obiluju.

Malo dalje, na pijesku i mulju, carstvo je arbuna koji se cijelu zimu i početkom proljeća odlično love klasičnim pridnenim sistemima, a sada grizu i po danu i po noći. Nisu zahtjevni i napast će sve mesne vrste ješke koje im ponudite. Favorit je, naravno, veliki morski crv, ali dobro će poslužiti i obična smrznuta lignja iz obližnjega dućana. Na ovim, dubljim pozicijama, čak se i sada dobro love lignje uz tek pokoju sipu koja se zaleti na skosu uz sam rub mola. Mošćeničku dragu, koja je inače prvi izbor za lov lignji u ovom dijelu godine, zaobilazimo u širokom luku prisjećajući se tune koja se zadnji puta pojavila u sumrak i rastjerala sve živo u blizini luke. Pik uvijek pada na Brestovu gdje su odlične pozicije za lov glavonožaca. U ovo doba godine vjetra uvijek ima, a posljedica je stvaranje kurenta koji obično vuče prema van. U takvim uvjetima može se loviti samo sa teškim skosavicama koje brzo tonu „sjekući“ kurenat. Ako stavite lakše modele, struja će ih prebrzo odvući u stranu zadržavajući skosavicu previsoko. Ovaj puta su se pred sumrak napokon počele javljati i prve lignjice koje smo uspjeli iščupati na pješčanom dnu s desne strane trajektne luke. Tu je obala položenija i plića, bez previše zadijeva na dnu pa skosavicu možete puštati do dna bez straha od zapinjanja. S dolaskom noći i prvim paljenjem svjetla, bude se i sipe koje na cijelom potezu trajektne luke primaju na svega par metara od obale, a najbolje se love „češljanjem“ po dnu s teškim skosavicama i velikim pauzama u povlačenju. Osim sipa i lignji, sada se lijepo možete naloviti šaruna, lokardi i ušata na plovak, a na dnu se uvijek daju iskopati škarpoči na male silikonske varalice.

Strijelke na ušću

Odmorni i naspavani, ujutro možete krenuti prema Plominu i provjeriti situaciju na ušću kanala koji iz termo elektrane ulazi u Plomin luku. Tu vas obično dočeka uobičajen prizor gužve i strke na obali gdje mnoštvo plivarica istovaruje svoj noćašnji ulov. Hrpe bugvi i šarunića plutaju po površini stvarajući gužvu i borbu između galebova i cipala koji skupljaju ostatke bačene s brodova. Brancini, po kojima je Plomin i poznat kao dobra ribolovna destinacija, moraju biti u blizini gosteći se na dnu. Veliki primjerci se oko luke mogu loviti cijelu zimu postavljenom ribom na dnu dok se manji brancini uspješno love na varalicu tijekom cijele godine. Osim njih, u ovu usječenu uvalu često ulaze i jata manjih lica i strijelki, našeg ciljanog ulova zbog kojeg smo ovaj puta i došli.

Oko ušća se znaju držati velika jata koja se uz pomoć polarizacijskih naočala mogu vidjeti tik ispod površine kako lijeno plivaju u struji. Tu su! Vežemo površinske varalice- zare- i u prvom zabačaju i provlačenju kroz jato diže se desetak riba i prate varalicu skroz do obale! Ista stvar se događa i u slijedećih par zabačaja. Točno „kuže“ varalicu i plivaju tik iza nje bez da je napadnu. Ako vam se to dogodi, pustite ih na miru i krenite uzvodno bacajući varalice pod čamce na drugoj obali kanala. Tu se često prevare brancini ili krupnije strijelke. Kasnije se možete vratiti na ušće i probati ih loviti na živi mamac. Kada se izguštate na strijelkama (ili one na vama), možete se posvetiti šetnji po kanalu u potrazi za sipama. Mrijest je zakasnio i sipe se još uvijek odlično love u cijeloj Istri..

Postavljanje živog mamca na sistem za strijelke

Znam da strijelke lignji ne mogu odoljeti i zato montiramo prvu na dvije udice navezane na sajlici zbog strijelkinih oštrih zuba. Strašno, kao da gledamo pirane koje napadaju plijen u epizodi National Geographica. Rastrgale su nam sve lignje toliko brzo da ih nismo stigli niti zakontrirati. Nevjerojatno! Ne priznajući poraz, na brzinu lovimo par bugvi i ušatica koje stavljamo na sajlicu i žive zabacujemo u sredinu jata. Ma niti da ih pogledaju. Skidam sajlicu i vežem na fluorokarbonski predvez i rezultat je za očekivati- pregrižen fluorokarbon i sita strijelka. Pognutih glava kupimo se sa ušća i odlazimo popiti prvu jutarnju kavu. Ne možemo si izbiti poraz iz glave i smišljamo „spravicu“ kojom bi napokon mogli prevariti te male vragove od riba. Na komad tanke sajlice montiramo malu tokraku udicu, ostavljamo dužinu od desetak centimetara i tu radimo omču. Vrh udice veličine 2/0 provlačimo kroz omčicu i fiksiramo je običnim silikonskim stoperom za klizne plovke. Da vidimo sad čija majka crnu vunu prede. Lovimo još par ušatica i vraćamo se na ušće. Montiramo ih jednokukom kroz usta te trokuku zabijamo ispod repne peraje. Sajlice nema, fluorokarbon bi ih morao zavarati, samo ne smijemo pustiti da gutaju, kontrirati treba odmah pri prvoj naznaci griza. Pun pogodak jer već u prvom zabačaju imamo griz i brzo kontriramo u tvrdo. „Spravica“ radi!

Proljetne sipe

Sipolov zna biti jako interesantan vid ribolova kada ih ima i kada se bacaju na skosavice. Kada ih nema, taj ribolov je jednostavno- dosadan. Sve se svodi na to da se uzme jako otežana skosa, zabaci i vrlo polako krene pretraživati dno. Namotaj role, stanka od par sekundi. Onda opet namotaj role i opet stanka od par sekundi, a onda se osjeti otpor kao da ste zahaklali vrećicu ili kakvo drugo smeće na dnu. Osim što ta vrećica mijenja boje i pljuje crnilo na neoprezne ribiče. A hoće i otpasti sa rozeta skosavice ako nemate podmetač pri ruci. U Plominu ih ima uvijek, a osim na neviđeno pretraživanje terena u priobalju, vrlo zabavan ribolov je kada ih lovite na viđeno. U plićaku gdje dolaze na mrijest ćete ih uvijek vidjeti u paru. Skosavicu uvijek prvo bacite većoj sipi, ženki, jer će ona pobjeći ako prvo izvadite manjeg muškića- kao i u pravom životu, zar ne? Ako ste sve odradili kako treba, možete pokupiti obje sipe, a najbolje su se pokazale velike skosavice veličine 2,5 i 3,0. Za razliku od lignji, sipe će ponovo napasti skosavicu i ako su već par puta pale s nje, ali nemojte ih forsirati prilikom izvlačenja i imajte spreman podmetač pa će se realizacija povećati za 100 %. Kada se sunce jako digne, vrijeme je za promjenu pozicije, a naš prvi odabir je uvala kod Trgeta i ušće Raše gdje se na zare vole dizati brancini, a među barkama se uvijek da pokupiti koja sipa. Dalje prema Dugoj uvali se nalazi uvala Budava gdje se nalaze uzgojni kavezi sa brancinima i oradama. Za ovu destinaciju vam ne moram govoriti kako da se za nju spremite- sve vam je jasno. Mi smo tu tijekom podnevnog ribolova uspjeli nanjušili velike salpe koje su se motale uz rub molova. Uspjeli smo uloviti par krupnijih komada plovkom i bigatinima dok se jato nije pomaknulo u dubinu. Zabavan ribolov plovkom nastavili smo loveći ciple dok se nije diglo sunce kada smo opet otišli guštati kavicu. Pred odlazak kući smo se još malo igrali sa strijelkama i brancinićima na varalicu i navečer opet završili u Brestovi na sipama i lignjama. Sve navedene destinacije aktualne su cijelo ljeto, a najviše se isplati otići na cijeli vikend kako bi stigli obići sve dobre pošte.