JESENSKO IZNENAĐENJE SA PLITKIH BRAKOVA

8 min read

PRM / Broj 14 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2016.

Piše: Luka Mrvičić

Bablje lito – početak jeseni, meni najljepše vrijeme tj. doba godine. Nema više gomile ljudi, nema više pustih brodova i neizdržive buke. Sve se naizgled smiruje, no ispod površine živi svijet radi punom parom, počinje skupljnje „zimnice“ za nadolazeće zimske dane. Često me ljudi pitaju kako to da ti ne dosadi toliko ribolova. Naravno da nije uvijek show i da se ne lovi uvijek brdo ribe, no postoje trenuci kada more iznenadi pa ostanem zatečen njegovom nagradom za uložen trud i upornost.

Već je svima dobro znana promjena hranidbenih navika riba u ovo doba godine kao i njihove migracije na koje utječe promjena temperature mora. Potrebno je nabaciti što više „masti“ kako bi se nadolazeći mrijest što kvalitetnije i lakše obavio te kako bi se na kraju uslijed trošenja velike količine energije riba lakše rekuperirala tj. povratila izgubljeno. Razvoj gonada riba iziskuje raznovrsnu i kvalitetnu te naposljetku obilatu ishranu. To će mnoge vrste riba natjerati da doslovno trpaju u sebe sve i svašta. Nama ribolovcima to znači da, naravno, ovisno o tehnici ribolova, možemo očekivati nesvakidašnje ulove.

Početak desetog mjeseca za mene znači početak ribolovne sezone varaličarenja, panulanja, potapanja parangala i ako se nađe vremena ribolov light jigging tehnikom. Light jigging sam uvijek doživljavo kao dopunsku tehniku za skraćivanje vremena između „ure od griza“ velikih predatora na panulu živom ješkom. Moram priznati da je razlog tome vjerojatno nedovoljno vremena posvećeno toj vrlo zanimljivoj tehnici zbog aktualnog lignjolova, panulanja, lova na brakovima raznom ješkom, lova parangalima i ko će ga znati….. Ma ko će sve to stići odraditi u samo par dana godišnjeg!?

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Do sada sam na tu tehniku ulovio gotovo sve što se oko brakova može uloviti, od paukova, škarpina, manjih zubonja do ostalih sparida poput fratara, šarga i sl, no ovaj put imao sam prilike guštati u jigingu nečega novog! Kako sam već naveo, hranidbene navike riba se u ovo doba godine mijenjaju. Omnivori tj. svejedi koji praktički ne love nego sakupljaju i na taj način ne ulažu prevelik napor u potrazi za hranom (koja ih većini slučajeva čeka na dnu ili u vodenom stupcu), mijenjaju te svoje navike i postaju pravi lovci.

Štorija

Kako bih vam što bolje dočarao o čemu se radi počet ću štoriju koja se odvila prije nekoliko dana (početak desetog mjeseca),a počela je s reparacijom moga broda tj. pripremom za nadolazeću zimu. U posjet mi dolazi prijatelj Alan koji je još prošle godine, vidjevši kako mi izgleda struja na brodu, rekao kako će on sve to počupati i riješiti instalacije, a ja ga za nagradu vodim u ribolov. Pošteno! Kako me dugo nije bilo na moru i nisam se baš čuo sa svojim „izvjestiteljima“ o stanju na terenu, malo sam, kako se kaže, ispao iz štosa, te je iz tog razloga bilo potrebno ostaviti određen broj sati na moru kako bih mogao odgovotiti na pitanja – što, gdje, kako, kad? Tako nespremni i maksimalno nabrijani odlučili smo se malo provozati meni dragim brakovima u potrazi za ribom gladnom olova.

Trenutno je more još toplo i potrebe za nekim ekstremnim dubinama nije bilo. Brak na koji smo se odlučili ima vrh na nekih 12 m te mu se prva skala laganim padom spušta na dvadesetak metara nakon čega slijedi sljedeća, nešto manje blaga kosina do četrdesetak metara. Okolo braka se dalje nastavlja ravnica do sedamdesetak metara s laganim varijacijama dubine +-5m. Za početak bilo je potrebno malo kružiti kako bismo dobili bolju sliku onoga što se nalazi ispod naše barčice. Već u prvom krugu na nekih 22 metra dubine uočili smo na fishfinderu ogromne crvene mrlje – jata nama trenutno nepoznate ribe. Prva pomisao mi je bila kako je riječ o plavoj ribi pošto se nalazila na nekih 4 metra iznad dna. Montiram sabiki i spuštam dolje, no dvadesetak minuta udaranja nije rezultiralo grizom. Prebacujem se na male kaburice i slične male jigove od 22 do 50 g. Spuštam jig vertikalno ispod broda ravno u „mrlju“ no opet ništa. Već sam počeo misliti kako nešto nije u redu sa sondom ili ekranom. Taman u tom trenutku Alanu silovit udarac na malenu 40 gramsku kaburicu skoro čupa štap iz ruke. Riba silovito vuče ka dnu te se nakon par sekundi otkvačuje. Prekrasnu idilu mira i tišine para Alanov glasni krik: „Neee!!“ Odrađujemo kratke konzultacije gdje mi on objašnjava kako nije jig spuštao vertikalno već je zabacio prema vrhu braka iza tog famoznog jata nečega te kada je jig laganim padom došao otprilike iznad jata ribe uslijedio je silovit udarac u „propadanju“!

Bez previše razmišljnja montiram malo teži jig zbog kurenta koji je taman bio u jačanju te ga fitiljim prema vrhu braka. Relativno tanka upredenica od cca 0,15 mm i 0,50 FC paraju more. Taman da ću lagano jignut vrhom štapa kada me silovit udarac i nagli bijeg ribe čupaju iz već lagane depresije. Što je ovo?! Na štapu osjećam jake udarce glavom i zapumpavanja u stranu. Sva ta borba i dosta čudan no opet poznat dril ribe ostavlja me nijemim do trenutka kada na nekih 5-6 metara dubine ugledam poznat srebrno bijeli bljesak te ubrzo nakon toga crveno crne mrlje na i iza škržnog poklopca odaju identitet nepoznatog jata. Alan besprijekornom asistencijom usačuje ribu nakon čega uslijedi veselje i pomalo čuđenje pošto se u brodu nalazi prekrasna orada preko kilogram i po, skroz regularno zakucana sa obje asistice. To je to!

Zaključujemo kako je riječ o jatu orada koje se lagano sprema za mrijest i okuplja u velikim jatima te poput kombajna drobi sve pred sobom. Loveći asist udicama imali smo dosta otkvačivanja i fulanja. Vjerujem da bi rezultat bio mnogo bolji u slučaju kvačenja komada lignje na udice jiga, no mi smo odlučili igrati „fair play“ igru pa što bude – bude. Ubrzo nakon ove moje i Alan se upisuje sa nešto manjom no nimalo manje lijepom ribom. Spuštanje jiga na dno i kvrckanje rezultiralo je samo pirkama i paucima te pokojim arbunom. Ne mislim ništa loše o tim mališanima koji me inače uvijek zabavljaju no nisam lud da kraj Ferrarija udaram po Jugiću.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Pribor

Kako je bila riječ o lijepim primjercima orada, jaka i pravovremena kontra te na kraju korištenje podmetača bila su dva najvažnija faktora. Iz prijašnjih, nažalost, loših iskustava (odvezivanje kevlara, piganje udica i sl.) prilikom kupnje takvih jigova sa već navezanim asisticama predlažem da skinete udice te navežete nove i kvalitetnije, a čvor dodatno pojačate termo bužirom (po mogućnosti crvenim). Vrlo je važno stalno kontrolirati oštrinu udica pošto se lovi na i pri dnu te se iz tog razloga udice brzo tupe. Osobno uvijek sa sobom nosim mali brus koji rješava taj problem. Isto tako hrđanje i raspadanje udice ma koliko god ih vi ispirali slatkom vodom (obavezno ispiranje cijelog pribora nakon svakog ribolova – BEZ IZNIMKE) nije moguće zaustaviti zbog toga što kevlar zaštićen bužirom uvijek zadržava određenu količinu upijene vode, stoga obratite pozornost na te detalje kako ne biste ostali bez trofeja. Još jedna važna stavka u ovom ribolovu jest kontroliranje oštećenja FC-a nakon svake malo veće ribe zbog habanja po braku prilikom bijegova i izvlačenja. Pošto smo lovili u propadanju, a ne na dnu, malko dulji FC predvez je vrlo poželjan cca 3 m. Još k tome takva duljina predveza vrlo dobro amortizira nagle bjegove ribe. Jig vežem direktno na FC, a za spoj upredenice i predveza koristim FG- knot koji me do sada još nije izdao, koristim ga i za sistem teške panule živom ješkom.

Štap koji je sva ta divljanja i bjegove riba držao pod kontrolom je Sakurin model light jigging iz serije štapova“Golden Bay“. Naime, radi se o štapu duljine 1,9 m vertikalne akcije bacanja do 180 g koji je namijenjen baš za ovakav ribolov slow pitch jigovima, kaburicama i sl. Ovakav tip štapova ima progresivnu paraboličnu akciju koja daje dodatnu animaciju jigovima i varalicama, a izvrstan žilavi Torraj blank omogućuje borbu i izvlačenje pozamašnih riba što mi ulijeva veliku sigurnost unatoč tome što izgleda vrlo tanko i elegantno. Što se role tiče koristio sam Daiwa Infinity Q – vrlo pouzdana rola koju koristim i na slatkim i na slanim vodama. Što se tiče jigova i raznih marki proizvođača vjerujem da u ovakvom ribolovu u ovim uvjetima i ovakvoj količini ribe nema potrebe za imenovanjem najboljih i najkvalitetnijih. Ono što je važno jest pogoditi idealno težak jig i kombinirati ga s odgovarajućom debljinom upredenice. U tekstu sam naveo koja su otežanja korištena prilikom ovog ribolova. Predlažem da ne koristite debelu upredenicu (ništa preko 0.16 mm) kako biste mogli brže doći do željene radne dubine (debela upredenica = veliki otpor vode i sporo propadanje) i kako biste mogli imati što kvalitetniju prezentaciju varalica.

Dril…

Orada ima vrlo snažnu čeljust kojom inače drobi najtvrđe školjke i oklop rakova. Iz tog razloga vrlo je važno prilikom griza udariti jaku kontru pa čak i potvrditi još nakon prve drugom. Ona je jak borac i onaj prvi bijeg, ukoliko rola tj. kočnica nije podešena, može rezultirati otkvačivanjem ribe. Sami dril ribe (nevezano koje) nastojim maksimalno pojednostavniti, pa tako bez nekog filozofiranja ribu nastojim što brže odvojiti od dna i onemogućiti bilo kakvo trganje predveza o brak, neku prepreku, potopljenu olupinu broda i sl. Neke od lokacija na kojima definitivno treba pokušati loviti orade u ovo doba godine (kad napadaju i jedu sve i svašta) definitivno je okolica uzgojnih kaveza gdje se već uzgaja ta ili druga ribe te zbog strujanja tj. kurenta određeni dio hrane prolazi kroz mreže kaveza i tako bruma i privlači divlju ribu. Na takvim mjestima možete očekivati veliku raznolikost ribljih vrsta koje vrlo rado napadaju takve olovne igračkice.

Špurtil obavezan

Ukoliko ste ju dobro izmorili orada ne stvara previše problema prilikom sačenja. Predlažem da uvijek koristite podmetač kako prilikom dizanja za sami jig riba ne bi otpala, ponavljam- jaka tvrda čeljust i malo mesa jednako malo mjesta za kvalitetno kvačenje.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Jedino na što bih vas još upozorio jesu vrlo nagle promjene vremena u ovo doba godine. Iz tog razloga predlažem da se uz kvalitetno naoružanje opremom dobro naoružate i kvalitetnom odjećom i obućom kako biste ovakve trenutke pamtili samo po pitanju uživanja, a ne žvakanja toplomjera i ispijanja hektolitara čaja.

Dobro more!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana