Jig casting: Stare i nove granice

PR / Broj 60 / Ožujak / 2013.

Ukoliko bi me pitali da izaberem samo jednu vrstu varalice koju bih ponio u ribolov, odgovorio bih bez imalo sumnje: jig! Alessandro Idini

Iz ovog jezgrovitog odgovora jednoga varaličara na moru sa jako velikim iskustvom, koji je veoma cijenjen u našoj državi možemo zamisliti koliko je to univerzalna, a s druge strane genijalno jednostavna varalica: jig. Ovdje nećemo govoriti o jigovima o kojima se trenutno govori na jedinstven način, jer je u Italiji odavno eksplodirala bomba zvana „Vertical jigging“, disciplina koja ima sve više pobornika ali se radi o tehnici sa već definiranom fizionomijom i jasno je odvojena od tehnike spinninga na moru. Jig casting je pak potpuno varaličarska tehnika, i to jedna od najstarijih tehnika u kojoj je jednostavnost ključna osobina. Naime mamac – jig je obična udica sa olovnom glavom i nekakvom ”suknjicom” na udici. Jig u svojim najjednostavnijim izvedbama je varalica koju najčešće upotrebljavaju priobalne populacije zemalja u razvoju: ribolovci naoružani najlonom iz ruke love bacajući jig ukrašen improviziranim materijalima te perjem ptica, loveći tako svoj dnevni obrok. Na Kubi mnogi ribolovci, koji zasigurno ne idu u lov zbog užitka, love u lagunama mangrova na svojim plovilima koje čine unutrašnje gume kamiona, te sa rudimentarnim štapom i rolom bacaju svoje sirove jig glave ukrašene izolacijom od električnih žica, perjem, sintetičkim vlaknima i svim drugim materijalima koje njihovi inventivni umovi zamisle. Moramo se razumjeti, onaj tko lovi ribu da bi se prehranio ne može u ribolov otići ležerno, mora uvijek uloviti onoliko koliko mu je potrebno, te ukoliko su nakon toliko godina iskustva zaključili da je jig najbolja varalica nekakav razlog mora postojati! Varalica koja se najviše koristi u zemljama poput Venezuele, Brazila i u cijeloj južnoj Americi, ali je isto je tako i omiljena varalica pravih pionira u spinningu na moru kao što je Lefty Kreh. Kao što smo rekli ranije klasični jig je ostao nepromijenjen tijekom godina: olovna glava ipak može varirati u formi ovisno o tome kakvo plivanje i općenito ponašanje pod vodom očekujemo od jiga. Tijelo, to jest suknjica može biti izrađena od mnogih materijala: od silikona do prirodnih materijala poput zečje dlake i ptičjeg perja, što otvara mnogo prostora za našu inovativnost i približava jig casting mušičarenju gdje isto tako sami izrađujemo varalice.

Oblici

Osnovni oblici olovnih glava koje nalazimo na tržištu su: – Bullet-head, je glava koja jig vuče brzo prema dnu i varalicu možemo voditi na razne načine, no njezina forma koja stvara mali otpor u vodi ovakav jig čini odličnim za brza povlačenja. – Banana-head, dizajn i pozicija oka udice, omogućuju ovom jigu da pliva s lakoćom iznad grana, kamenja i ostalih zapreka. Težina ove glave se nalazi u prednjem djelu, što omogućuje ovom jigu da pliva ”na nos” te ima poseban valoviti rad. – Round head: jig glava koja je najpoznatija i najpopularnija na tržištu, često se upotrebljava sa montiranim silikoncem (grub ili shad). – Stand up head, slični su banana obliku ali im je prednja strana odrezana, liči na paletu voblera, stvara mnogo veći otpor kroz vodu te proizvodi više vibracije. – Shad head, koja realistično imitira glavu ribice.
Ostale jig glave koje se slabo koriste u Europi, ali su veoma vrijedne u nekim situacijama su wobbler glava koja je pravi zgoditak na plitkim terenima, football i eire glave koje imitiraju male ribice koje se hrane na dnu.

Direktno sa jezera SAD-a dolazi nam runner jig head, zanimljiva jig glava koja ima i mali propeler na sebi. Smiling bill head je mnogo korištena glava u prekooceanskim zemljama, dok je kod nas dala odlične rezultate u ribolovu luceva i strijelki. Neki proizvođači izrađuju jig glave od tungstena umjesto olova, najprije su se takve glave počele koristiti u nekim zemljama SAD-a gdje upotreba olova zabranjena iz ekoloških razloga, a prednost je i u tome što su tungsten glave manjih dimenzija od olovnih iste težine, a mnogi ribolovci smatraju da tungsten glava tuckajući po dnu proizvodi primamljiv zvuk ribama što nije slučaj kod olovnih glava. No koji je razlog što je casting jig toliko bolji od ostalih tipova varalica? Povrh svega, vodeći casting jig možemo oponašati plivanje i ponašanje bilo koje ribe-plijena. Naime jig ne vodimo poput voblera kojemu paleta ili kljun daje život i kretnju, ukoliko ne želimo jig vući prema sebi pravocrtno moramo upravo mi činiti razne kretnje za koje mislimo da ih čini ribica u nevolji, u bijegu pred predatorom, te naravno to činimo našim štapom i rolom te našom maštom. Ovakva nam vrsta varalice omogućava da bez mijenjanja varalica pretražimo cijeli vodeni stupac ispred nas, kada jednom zabacimo jig pričekamo da jig potone na željenu dubinu ili do dna te krenemo sa vođenjem, ponekad riba napadne jig dok tone.

Kako voditi jig?

Recimo da ne postoji određeni, univerzalni ”recept” kojim vodimo jig, već kao i sa svakom varalicom vodimo je ovisno o vrstama ribe koju želimo loviti te o terenu i uvjetima na vodi. Mnogostranost jiga nam omogućava da zainteresiramo predatore za našu varalicu mijenjajući način vođenja od zabačaja do zabačaja: da li vodimo jig u ritmu sa laganim ali oštrim trzajima, ili klasično jigamo (zub pile), ili ga polagano stružemo po dnu ili pak brzo povlačimo pod površinom. Postoji važno razmatranje što se tiče upotrebe jigova na mjestima gdje se često lovi i gdje su ribe sumnjičave i naučene na voblere i ostale varalice. Upravo jigovi na ovakvim mjestima pokazuju svoju lovnost, jer se riba ne može tako lako naučiti na njegov neregularan i raznolik rad, a i forma mu nije kao kod ostalih varalica, no i zbog toga što vrlo mali postotak ribolovaca lovi sa ovom varalicom, pa joj čak i ne daju svoje povjerenje. No koje riblje vrste možemo uloviti na jig? Praktički sve riblje vrste, jer njegov izgled i mogućnost da ga vodimo u cijelom vodenom stupcu i raznim brzinama ga čini zaista univerzalnom varalicom.

Naravno postoje neke vrste koje sudeći po našem iskustvu češće ulovimo na jig: recimo zubatac i njegovi daleki tropski rođaci, možda zbog toga što ovom varalicom lako lovimo pri dnu gdje ovaj veliki sparid spremno vreba svoj plijen. No i neke pelagične vrste poput palamide i lampuge, ali i ostali tunidi su jako podatni šarmu ovih jednostavnih varalica, koje sa uspjehom možemo koristiti iz plovila pogotovo ukoliko naiđemo na predatore koji su malo uplašeni i ne love kao inače na površini. Što se tiče ”suknjica”, moramo zaroniti u ogromno more varijanti koje možemo koristiti na našoj jig glavi: no moramo učiniti osnovnu podjelu na prirodne materijale i one umjetne. Prirodni materijali se odnose na dlaku i perje: u zadnje vrijeme se mnogo i uspješno koristi zečja dlaka koja ima odličnu mobilnost (ponašanje i kretnje u vodi) i mogućnost da se lako oboji u razne boje. Oduvijek je jedan od najupotrebljavanijih materijala Bucktail to jest rep jelena iz Virginije (SAD): ova dlaka je šuplja te je jako mekana kada je smočena, što daje jedinstven efekt plivanja varalice. Čak i dlaka jaka i polarne lisice ima svoje obožavatelje koji ih preferiraju zbog odlične mekoće i mogućnosti da sa malo materijala imamo dobar volumen. Perje patke, pijetla i fazana služi za mnoge manje jigove i u kombinaciji sa par Flash trakica mogu imitirati bilo koju ribicu ili glavonošca. Umjetni materijali su pak beskrajni, silikon se koristi za izradu mnoge varijante varalica, te na tržištu možemo pronaći sve veličine i forme. Općenito i najjednostavnije i najčešće se koristi klasični srpoliki silikonac (grub), veličine koja odgovara jig glavi kojom mislimo loviti. Iz SAD-a i Japana nam dolaze odlične imitacije liganja, ribica i račića toliko vjerno urađenih da ribama izgledaju još primamljivije od živih primjeraka.