KAKO OPREMITI BROD ZA SPORTSKI RIBOLOV?

PR / Broj 60 / Ožujak / 2013.

Odnosno sve ono što nije u popisu „obavezne opreme brodice“, a ribolov čini efikasnijim, ugodnijim i sigurnijim

Piše: Milan Maleš

Da li vam se ikad dogodilo da ribarite s prijateljem iz njegovog broda, i nakon mamčenja ješke ne možete obrisati ruke jer na brodu nema ni jedne krpe? To je iritantno, zar ne, a ako nakon dovlačenja vrjednije ribe do broda shvatite da nema ni špurtil ni kuku, to je zadnji put da ste s dotičnim otišli na more. Mi nemamo moć mijenjati druge ljude, ni opremati njihove brodove, ali zato možemo opremiti svoj brod da se takve situacije ne događaju nama kao ni dragim nam prijateljima koje povedemo u ribolov. More je okruženje u kojem izlike tipa „Nisam predvidio ovakvu situaciju.“ naprosto ne prolaze. Na moru ne smiju postojati nepredviđene situacije, svaki mogući scenarij mora biti razrađen u glavi, kao i slijed radnji koje će se u danom scenariju poduzeti i naravno, oprema koja će tada biti potrebna. Kako je brod jedan veoma skučen svijet, svaki predmet koji se u njemu nađe, a nije potreban, predstavlja smetnju, ali zato svaki predmet koji jest potreban predstavlja stvar od vitalnog značaja. Obavezna oprema koju brod mora imati da bi dobio plovidbenu dozvolu je minimum potreban za sigurnu plovidbu, ali brod koji se koristi za sportski ribolov zahtijeva cijeli niz dodatne opreme za tu svrhu koja bi također trebala imati svoje stalno mjesto na brodu. Naposljetku, osim puke sigurnosti težimo i komforu (koliko je moguće), a i što većoj efikasnosti u samom ribolovu. Ja nakon ribolova upitam prijatelje kako im je bilo loviti iz mog broda, bez obzira na rezultate, i svi odgovaraju kako je iz njega divota loviti. S obzirom da to nije nikakva jahta već brod dužine 5.8 m, a svatko može sistematičnim opremanjem, osmišljenom organizacijom prostora i bespoštednom redukcijom svih nepotrebnih elemenata stvoriti u svom brodu preduvjete za UŽIVANJE u sportskom ribolovu. Ovdje ću se osvrnuti na opremu prvenstveno u funkciji ugodnijeg i efikasnijeg sportskog ribolova, pa krenimo:

Posebna „šurgadina“ (sidro + konop) za ribolov. Jasno da se prilikom ribolova nećemo sidriti glavnim sidrom, iz prostog razloga što to činimo uglavnom na kamenitom i hridinastom dnu, gdje bi glavno sidro moglo zapeti i biti izgubljeno. Za ribolov se koristi sidro „mačak“, čiji krakovi su tanki i savitljivi. To nam omogućuje da sidro koje je zapelo oslobodimo povlačeći ga dok mu se krakovi ne iskrive. Krakove sidra promjera do 6 mm može se iskriviti povlačenjem rukama, a rukama ih možete i ispraviti nakon izvlačenja sidra. Ako se ne oslobodi rukama, sidreni konop vežete za bitvu i zavozite brodom, obavezno uz vjetar ili kurenat. Prava mjera za brodove do 6 m je sidro promjera kraka 6 mm sa 100 m sidrenog konopa promjera također 6 mm, plus još 100 m konopa za duboke pozicije. Za veće brodove bi išao na sidro kraka 8 mm i konop promjera 8 mm. Da se tolika količina ne baš debelog konopa ne bi petljala, dobro ga je uvijek slagati u nekakvu širu plastičnu posudu. Ovakva sidra, ako im je vrat rađen od šuplje cijevi, najčešće nisu dovoljne težine pa ih treba dodatno otežati. To se može uraditi nalijevanjem betona ili olova u samo sidro, ili dodavanjem utega ispred sidra u vidu lanca, olovne cijevi ili utega za parangal.

Olujno sidro. Unatoč svojoj izrazitoj praktičnosti ovo je gotovo nepoznato pomagalo među ribolovcima. Ja sam oduvijek izazivao čuđenje u, po pitanju ribolovnih novotarija u pomalo konzervativnoj sredini kakva je Komiža na Visu. Taj trend je počeo kad sam prije petnaestak godina počeo lignje s obale lovoti štapom i rolom. Potom sam počeo umjesto najlonske kesice nositi plastičnu kutiju za lignje. Kad sam krenuo s jiggingom, komentari su bili tipa „Kako to skosaš, otkinut ćeš im krakove.“ (Mislili su da lovim lignje.) Nedavno mi je prijatelj prenio kako su ga pitali zašto stalno bacam kabanicu u more? To, naravno, nije bila kabanica nego olujno sidro. Prvobitna svrha olujnog sidra bila je da usporava brod bez pogona koji je prepušten vjetru. Isti efekt je izrazito poželjan kad se lovi iz broda nošenog vjetrom, bilo da je riječ o kančenici, jiggingu, lovu liganja ili driftingu. Brodove bez kabine vjetar nosi relativno sporo, ali one s kabinom i nadkabinom zna nositi tolikom brzinom da je nemoguće iz njih loviti. Olujno sidro se vezuje tanjim konopom koji se nastavlja i ponovno privezuje za kraj olujnog sidra. Ovaj produžetak služi da bi se olujno sidro, kad se dovuče do broda, moglo izvući naopačke bez otpora mora koje ga ispunjava. Iako je preporučena dužina ispuštenog konopa kod bacanja olujnog sidra nekoliko dužina broda, u svrhu usporavanja u ribolovu dovoljno je ispustiti jednu dužinu broda. Iako bi očekivali da će olujno sidro bačeno s pramca brod okrenuti pramcem u vjetar, to se ne događa već brod pluta bočno, i sa priborima spuštenim iz krmenog prostora stvara značajno poboljšane uvjete za bilo koju vrstu ribolova iz broda nošenog vjetrom. Uostalom, promjenom privezne točke olujnog sidra za brod možete regulirati položaj broda u odnosu na vjetar tj. smjer plutanja. Veličine olujnih sidara su prilagođene dužinskim klasama brodova. Kao improvizacija može poslužiti i oveća plastična kanta, ali s obzirom da olujna sidra koštaju manje od 100 kuna, isplati se imati jedno u brodu.

Plastične kante. Zvuči banalno, ali oblik, veličina i broj kanti na brodu može predstavljati problem ili rješenje problema. Jedna nipošto nije dovoljna! U brodovima koji ne raspolažu jacerom najčešće kante služe za čuvanje ulova. To ne može biti kanta za pranje broda, jer ako je u njoj ulov, čime ćemo oprati brod? Za bolje čuvanje različitih lovina dobro ih je držati u odvojenim posudama, primjerice lignje odvojeno od ribe, ili ugore/murine odvojeno od bijele ribe da kvalitetnija lovina ne poprimi miris one druge, a tu je i sluz i tako dalje… Stoga na brodu uvijek imam barem 3 plastične kante: jednu za ugure/murine koja mora biti visoka i to barem pola metra, da iz nje ne mogu izaći, jednu širu tipa „jupol“ za kvalitetniju ribu da se ne lomi u preuskoj kanti, i treću, manju, za pranje broda. Postoji sitan trik za lakše grabljenje mora iz viših brodova kad kantu za pranje morate vezanu konopcem baciti u more, to sam vidio od starijih ribara. Na konopac kojim je kanta vezana, ali samo s jedne strane – nesimetrično, treba postaviti krupniju olovnicu. Tako će kanta, kako god padne, jednim krajem utonuti i zagrabiti more.

Brodska elektronika. Ova stavka je u izravnoj funkciji financijske moći brodovlasnika, pa ne može biti obaveza već samo topla preporuka. Pet godina sam plovio i lovio bez ikakve brodske elektronike, a sad sam opremljen fish-finderom i GPS-om, koji zaista značajno pridonose pronalaženju ribolovnih pozicija, a time i efektivnosti ribolova. U većini slučajeva nije to traženje riba na ekranu, već traženje odgovarajuće dubine i vrste dna. Kad je pozicija jednom pronađena, na scenu stupa GPS koji bilježi smjer plutanja broda, što moramo znati da bi procijenili gdje baciti sidro da bi se u konačnici brod nalazio na željenom mjestu. Kod lova iz broda nošenog vjetrom njegova uloga je još veća, jer omogućuje uzastopno vraćanje i prolaženje istom trasom na kojoj smo imali ugrize, ili pak češljanje terena prolaženjem trasama koje su paralelne, ali s odmakom. Nake tehnike ribolova, kao na primjer sabiki, u potpunosti su uvjetovane korištenjem fish-findera, jer bez jasno vidljivog jata na ekranu nema smisla spuštati pribor. Moj savjet bi definitivno bio pokušati uštedjeti na kupnji skupih štapova i rola, a uložiti barem u skromniju opciju brodske elektronike jer bez pronalaženja prave pozicije ni najskuplji pribor neće donijeti rezultate. Ono o čemu treba voditi računa je mjesto ugradnje, ekran mora biti vidljiv kako prilikom vožnje tako i prilikom lova. Svaki brod je po tom pitanju specifičan, ali svakako vrijedi triput razmisliti o mjestu ugradnje prije uzimanja bušilice u ruke.

Držači štapova. Ribari koji love mrežama i parangalima trebaju krmeni škaf i purić (hidraulično vitlo), a ribolovci koji love štapovima trebaju što više slobodnog prostora i što više držača štapova. Svaki štap koji nije u držaču predstavlja smetnju na brodu, a i daleko je podložniji oštećenjima. Hrpa štapova odložena kao snop pruća jedino može dovesti do oštećenja, zapetljanja i kidanja (živaca), što svakako želimo izbjeći ako se na more izlazimo opustiti. Iz tog razloga bilo bi korisno imati dovoljno držača da prime naše štapove kao i one koje na brod donesu naši gosti. Držači štapova generalno se dijele u tri skupine. Držači za štapove koji love obično su smješteni na obodu broda, pretežno na krmenom dijelu, ali u načelu se mogu nalaziti gdje god za tim postoji potreba. Ako se koriste za panulavanje trebali bi biti upereni prema krmi i prema vani. Njihove izvedbe su nebrojene, fiksni ugradbeni, ugradbeni s mogućnošću promjene položaja, montažni za montažu na ogradu, rosfrajni, plastični… I tu treba dobro razmisliti o mjestu ugradnje i vrsti držača koji želimo. Ako pak imate specifično plovilo i specifične zahtjeve (kao što je bio moj slučaj), ne ustručavajte se dati izraditi držače po vašoj želji. Taj postupak se sastoji od osmišljavanja držača u glavi, premjeravanja mjesta ugradnje radi točnih mjera držača te izrade tehničkog crteža držača (riječima ne možete objasniti majstorima što želite). Nakon toga pronađete mehaničarsku radionicu, date im crtež i iznenadit ćete se – može vas koštati manje nego gotovi kupovni držači, pogotovo ako date izraditi više komada. Druga skupina su držači za štapove „u pripravnosti“. Oni se postavljaju na mjestima gdje će najmanje smetati, a biti dostupni u svakom trenutku. Ta mjesta su uglavnom na krovu kabine, u vidu neke vrste roll bar-a s integriranim držačima, a na većim brodovima i na bočnim stranama kabine, prema krmi te u uglovima same palube kod zaista prostranih paluba. Na otvorenim gliserima i gumenjacima najzgodnije mjesto su bočne i prednja strana upravljačke konzole. Treća skupina su držači za štapove koji stalno stoje u brodu. Ti štapovi moraju biti „pod ključem“, pa se za njih držači postavljaju u unutrašnjost kabine. Tu nema univerzalnog rješenja, svaka kabina zahtijeva specifično rješenje. Treba pronaći mjesto dužine do dva metra što je možda najlakše pronaći na plafonu ili bočnoj stjenci kabine. Ako imate stajaću visinu u kabini, dobro rješenje je pronaći neki kutak gdje će štapovi stajati u vertikalnom položaju. Za ovu svrhu mogu poslužiti plastični ili drveni držači kakvi se koriste za držanje štapova na zidu garaže. Dovoljan broj držača štapova spriječit će probleme koji lako nastaju nemarnim odlaganjem opreme na skučenom prostoru kakav je brod i time nas lišiti brojnih neugodnih trenutaka provedenih u rješavanju tih problema koje je, svi ćete se složiti, puno pametnije i ugodnije provesti u ribolovu.

Sitni pribor za ješku i ribu. Tu spadaju prvenstveno noževi koji moraju obavezno biti od nehrđajučeg čelika. Univerzalni sklopivi nožić će poslužiti, ali bolje je imati više specjaliziranih noževa za pojedine namjene. Takmičari dobro znaju koliko je bitno brzo i učinkovito čišćenje dagnji, i s vremenom je nastao „nož za dagnje“ koji treba biti kratak, zaobljen i po mogućnosti dvostruke oštrice i šiljastog vrha kojim se ulazi u dagnju. Naši udičari ih obično improviziraju od raznih kratkih nožića mada su se u posljednje vrijeme specijalni noževi za dagnje konačno počeli pojavljivati u prodaji. Onima koji čiste ribu na brodu dobro će doći nož za filetiranje. Ja volim imati i jedan kratki ronilački nož debele oštrice. Debela oštrica u principu se ne može oštriti fino kao tanka, ali kad njome moram usmrtiti krupnog ugora, želim da je prije svega snažna da se naprosto ne prelomi ako se ugor pokuša rotirati. Jedna tanka kombinirana kliješta dobro će doći za vađenje udica, ispravljanje iskrivljenih udica, zatezanje čvorova, rezanje najlona… Za samo vađenje udica ipak je najpraktičniji izvlakač koji je izrazito jeftin i isplati ga se imati pri ruci. Treba nam još i daščica za rezanje ješke, bolje oveća da je komotnije na njoj raditi. Ono bez čega više ne idem na more je i nogavica starih rebatinki (traperica) koja se pokazala idealnom za držanje bodljikavih riba poput pauka, ili sluzavih poput murine. I na kraju, sav pribor je dobro, ukoliko je moguće, učiniti plutajućim privezivanjem pluta za mrežu odgovarajuće veličine.

Brodske krpe. Nikad dosta krpa za brisanje ruku! Možda ja previše pazim na čistoću, ali naprosto ne želim komadiće ješke zalijepljene po drškama štapova, rolama, kormilu i svemu što dotaknem za vrijeme lova. Moje pravilo je da krpa visi nadohvat ruke na svakom mjestu na brodu gdje se ribolovac može smjestiti prilikom lova. Obično vise sa palčeva za vesla i držača štapova. Svaki komad stare odjeće, stare kuhinjske krpe i stari ručnici iz kuće dožive posljednju reinkarnaciju kao brodske krpe. One od starih ručnika su najbolje, a od jednog ručnika može se izrezati nekoliko brodskih krpa. One jednostavno vise dok se odveć ne isprljaju, nakon čega ih mijenjam novima. Ulovljena riba bolje čuva svježinu prekrivena mokrom krpom nego ako pluta u kanti s morem. Iako rijetko viđen na manjim brodovima, bilo bi osvježenje da je prisutan i sapun.

Špurtil i kuka. Gubitak trofeja zbog neadekvatnog ili nepostojećeg alata za prihvat je neoprostiv. Kuka ne zamjenjuje špurtil, špurtil ne zamjenjuje kuku, svaki ima svoje područje primjene. Špurtil služi za prihvat glavonožaca i riba okvirno do pet kilograma težine, što naravno ovisi o njegovoj konstrukciji. Osobno preferiram one klasične, duge drvene drške i širokog okruglog obruča od nehrđajučeg čelika. Obruč se može kupiti gotov ili dati izraditi po želji u mehaničarskoj radionici (manje će i koštati), a za dršku treba birati deblji štap od laganog drva, kako bi špurtil bio robustan, a u konačnici ipak plutao. Za mrežu je ključno da bude dovoljno duga, da cijela riba upadne unutra, a što je veće oko mreže to se špurtil brže giba kroz more. Kuka (ovdje ne govorim o kukama za big game) služi za prihvat ribe do dvadesetak kilograma težine i primjerice većih ugora ili hobotnica koje je skoro nemoguće zahvatiti špurtilom. I tu postoje gotova rješenja u trgovinama, ali lako ju je izraditi sam pričvršćivanjem mesarske kuke ili velike udice za drveni štap. Povremeno provjerite mrežu špurtila i vrh kuke da vas ne iznevjere u najgorem mogućem trenutku.

Kabanica i nepromočive hlače. Uz najveći oprez i redovno praćenje prognoze jednom će vas ipak uloviti kiša na moru. Kad-tad će se to dogoditi, a nekad lagana kišica daje i dobre rezultate u ribolovu. Da vas iznenadna i često prolazna kiša ne potjera kući i uništi čitav ribolovni dan, u brodu je dobro imati jednu kabanicu, ali i nepromočive hlače, jer nema smisla biti od pasa gore suh ako smo od pasa dolje potpuno mokri, a bez nepromočivih hlača bi bili jer se voda sa kabanice slijeva na bedra.

Osvjetljenje kokpita. Kod bilo koje vrste noćnog ribolova postoji potreba za jednim rasvjetnim tijelom koje osvjetljava krmeni prostor, odnosno radni prostor, i svaki brod koji ima električnu instalaciju bi ga trebao imati. Ono ne mora gorjeti stalno, ali u situacijama kad se zapetljaju pribori, kad je u kokpitu riba koja zahtijeva pažnju prilikom vađenja udice ili naprosto kad se kokpit pere po noći, itekako ga je zgodno upaliti. Kod brodova s nadkabinom nema problema za montažu – izabire se povišena točka nadkabine ili konstrukcija za tendu (lantina), koja je najbolje mjesto za montažu radnog svjetla na svim brodovima koji ju imaju jer se nalazi iznad glave i svjetlo pada odozgo. Ako nema nekog očitog rješenja može se i improvizirati – moje prvo radno svjetlo na „Istranki“ bila je visoka stolna lampa koju sam adaptirao na 12 V i montirao na krov kabine kao da se radi o radnom stolu. Izvršila je svoju zadaću.