Nagovaranje na griz u kulfu
8 min readPRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.
Nisam izlazio na more tri tjedna. Dobio sam informacije gdje se drže neka nova jata zubaca, pa da su viđeni neki gofovi, a s juga mi javljaju o prvim krunašima u jatima pa pretpostavljam da ih je moglo nešto pristići i kod mene. S ješkom je navodno katastrofa, liganja nema, more toplo, a iglice su samo male i rijetke. Zato skupljam nešto ješke na peškariji pa ćemo nekako alternativnim pristupom i upornošću isforsirati griz kakve hvale vrijedne ribe ili barem napuniti gradele ribom od dubinske kančanice…
Napisao i snimio: Marin Huzjak
Dolaze mi dečki iz „Okuma Hrvatska“, Miro, Ivan i Matej. Nisu dosad bili kod mene na brodu i doista bih volio da ulove kakvu dobru ribu, da se provedu. Situacija je nepovoljna, riba radi slabo i nikako, ali je ima, ali zato ješke nema. Na peškariji uzimam gambore za kančanicu i jednu južnoafričku lignju, nek’ se nađe za panulu. U supermarketu uzimam paket srdela zaleđenih IQF tehnikom, super su za ješku. Prognoza je „bonaca u pojačanju“, sunce i toplinski udar. S ribolovom startamo u subotu rano ujutro, u svitanje, na brzinu u blizini grada vadimo dvije lignje. Spuštamo se prema Dugom otoku, na prvoj poziciji na sonaru vidimo zubace koji ne žele gristi, na drugoj poziciji zadivamo panulom u mrižu i gubimo lignju. Na trećoj Miro ima griz malog zubaca, ali zubačić je samo poluzainteresirano otkinuo lignji glavu.
Gof na lignju s peškarije
Ostao nam je plašt od male lignje kojeg ćemo kasnije isjeći na trakice za inchiku. Nakon kupanja i marende približava se druga ura od griza (bar teoretski), pa vozimo na jedan rub na kulfu probati s južnoafričkom lignjom s peškarije prevariti kakvog predatora. Miru dajem da isproba Okuminog Eclipza gramaže 50-100 g, duljine 185 cm. Ovu lignju iz južnih krajeva nadivam s tri udice veličine 6/0 na poduplanom predvezu 0,60 mm. Ljeto je, vidljivost je dobra, lovimo plitko, sunce je visoko, teško je neraspoloženu ribu nagovoriti na griz s debljom strunom. Vozim mu po nekih 17 metara dubine, s te punte mi je plan krenuti prema obližnjem rubu. On s malim olovom od 140 grama lako kontrolira lignju i upredenicu debljine 0,34 mm i jačine 55 lb (Gosen), a ja gledam da vozim brzinom od 1,5 čvorova, što je malo brže od uobičajenih 1,0 jer pokušavam s brzinom isprovocirati napad i „zamaskirati“ lošu kvalitetu ješke. Iako sam se tome više nadao kad izađemo na rub, Miro već prije špica punte dobija griz ribe, i to siloviti griz koji se nastavi u jako izvlačenje upredenice.
Najprije sam pomislio da je veliki zubatac preko 8 kila, ali vidim da ne staje i da nije nastavio voziti uz dno nego ravno po istoj liniji ne mijenjajući svoju dubinu bez obzira što se dno ispod njega spušta u dubinu. To je karakteristično za gofa, sada ga i ja vožnjom motorom pokušavam prestići da Miru olakšam izvlačenje. Malo pomalo dolazim iznad ribe, pa i ispred nje, i sad je puno lakše jer nas riba pokušava prestići i izlazi lagano gore umarajući se, na kraju kružim u vožnji da nam ne može otići pod brod, ali riba je jaka i dosta cima glavom, svako malo izvuče po par metara upredenice. Nakon par minuta riba mi ulazi u domet kučme i sve je gotovo, ekipa slavi! Uspjeli smo s praktički nikakvom ješkom prevariti prekrasnog gofa od blizu 7 kila i tako sami sebe nagraditi za upornost. Izvukli smo dan, vela riba je u brodu, sad možemo dalje laganini bez presinga. Miro je ugodno iznenađen kako se ovako lagani štap dobro ponaša, kako je ugodan i mekan za raditi, a bez problema slomi ribu. Iglicu nismo uspjeli uloviti u pola sata, samo udaraju bez da se kvače, ali smo zato ulovili par ušata koje ne volim na panuli nikako. Procjenjujem da bi bilo pametno pokušati pronaći krunaša s dubinskom kančanicom, dečki prihvaćaju prijedlog i vozimo još tri milje skroz vani u kulf na troznamenkaste dubine. Vadim svoje predveze za hibridnu kančanicu za egzotiku, o čemu sam detaljno pisao lani u ovo vrijeme. Umjesto olova stavljamo inchiku od 120-150 g, a iznad su dvije prame, svaka s po dvije udice u nizu da se mogu ješkati cijele velike ješke kao što je manja lignja, cijela srdela, itd. Radimo takve kombinacije da na inchiku ješkamo trakice od plašta one lignjice koju nam je ostavio mali zubonja (koji joj je samo glavu otkinuo).
Zubaci u double strikeu
Na jednu pramu ješkamo cijelu srdelu, a na drugu cijelog većeg gambora. Prvo smo svi sve pripremili i stojimo u pripravnosti dok se namještam na poziciji. Mali brak u kulfu koji se samo par metara diže, povremeno drži krunaše i kovače, a zna dati i veliku škrpinu, vidim krunaše na sonaru, doslovno mogu izbrojati tri komada. Spuštamo svi u isto vrijeme, Matej ima samo inchiku bez predveza od kančanice. Zbog toga njemu pada prvom na dno, najbrže mu tone inchiku jer nema otpora ješke. Kad je potom zatvorio preklopnik Okumine role Safine Pro 55, njegov Fast Inchiku se odmah savio pod teretom ribe i počeo jako titrati, što je karakteristično za zakvačenog krunaša! Predobro, svi smo s oduševljenjem reagirali i počeli navijati. Ivan je spustio sistem na Okuminom kompletu za inchiku – štap Azores Slow Jig 60-140 g i rolu Azores Blue 5500. Nisu prošle ni dvije sekunde, eto i njemu udara riba, imamo double strike!!! Dečki drilaju svaki svoga krunaša s preko 100 m dubine, a Miro i ja gledamo hoće li nama ugristi.
Dečki guštaju, štapovi se lijepo savijaju i amortiziraju živčane trzaje krunaša koji se bore do same površine gdje ih dočekujem jednog po jednog s oprarom (podmetačem) i pospremam u bazen. Matej je ulovio krasnu ribu od 2,5 kg na Hayabusin inchiku, a Ivanu je njegov zubatac krunaš od skoro 3 kg zagrizao na gambora. Korenat nas je odnio van pozicije pa Miro i ja dižemo vani svoje sisteme, svi popravljamo ješke, sve mora biti tip top. Vrtim se sonarom po poziciji, sada vidim samo jednoga dolje, to je onaj treći. Spuštamo svi sisteme, sve je na dnu, prvih 15 sekundi se niša ne događa, a onda nas je korenat odnio malo prema vani i tu Ivan ponovo dobija i realizira griz s Azores kombinacijom. Dok drila ribu smije se i govori kako mu se sviđa štap, možda mi ga ne vrati ha-ha. Ova riba stvara dosta veći otpor nego prošle, ali pasivan otpor bez tireva u dubinu. Na kraju ispada da je riba od oko 2 kg zakvačena za bok pa otuda toliki otpor. Pridružio se u bazenu svojoj braći. Još smo se tuda malo provrtjeli, ali nema ih viditi na sonaru na poziciji, ostali su bezvoljni po ravnicama oko braka, već sam naučio da raspoložene jedinke jedu na braku, a bezvoljne se drže okolo. Nema smisla forsirati više bilo što, nas je četiri i imamo četiri krasne ribe u brodu, idemo se kupati, odmoriti i uloviti u zalaz sunca koju lignju. A lignje su počele odlično – još za dana u 15 minuta pet komada, male ali nema veze. Posli toga do mraka više niti jedna. Ujutro smo ih brzo trošili, prva je zapela na prvoj poziciji, onda smo išli tražiti velike krunaše i velike gofove na dubini, igra se na sve ili ništa. Na kraju smo na tri točke u razmaku od dvije milje naletjeli na sitne krunaše koji su nam izmasakrirali ostatak liganja, pa smo nakon marende krenuli u skupljanje iglica. Nije to išlo baš kako smo zamislili, vadili smo ušate, ali su nas iglice ignorirale. Uspijevamo dići jednu normalnu i jednu malu.
Senzacija u završnici
Tražeći gofa, ova normalna nam je zapela u mriži. Pokušavam uloviti velikog gofa pa nekako razmišljam da mi mala igla ne igra. Svejedno, dok lovimo novu iglicu, ovu malu sam zakvačio na dvije udice i spustio 50 metara iza broda, tik ispod površine, možda ulovi feluna. I tako sam slučajno ili pak namjerno otkrio i sam sebe uveo u novu tehniku lova gofova koju opisujem u ovom broju u drugom članku. Gof je zagrizao na sveopće zadovoljstvo, i to na samom kraju kad je već trebalo ići kući. U plitkome s velikom brzinom povlačenja. Odmah smo ga izvukli prema dubini, a ja sam ostao na štapu da koju ribu i ja ulovim ovaj vikend. Mekana kočnica mi je dala gušta jer riba je bila posebno raspoložena. Ipak, dobro smo ga izmanevrirali s vožnjom i kroz neke četiri minute izlazi na površinu, i mi spašavamo drugi dan s lijepim gofom od cca 5 kila. Raspoloženje je na razini, ukupan ulov nam je odličan za ljetne uvjete. Najbolje od svega je što smo sve ribe ulovili na nekakve alternativne ješke i tehnike. Živa lignja nije uopće dala ribu; upisale su se lignja s peškarije iz južne Afrike, gambor s peškarije, srdele iz diskonta, inchiku i igilica plitka kamikaza pri brzini većoj od 4 čvora. Ovo zadnje me posebno veseli jer me uvelo u jedan novi koncept panulanja s kojim se može puno kad riba nije klasično raspoložena. Snašli smo se u teškim uvjetima, iščeprkali lipe ribe, odmorili se, podružili, iskupali i naučili nove stvari.
Još su jednom upornost i istraživanje oplemenili vikend uživanciju.
