Komarča razbojnica

5 min read

PRM / Broj 6 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2014.

Promatrati komarču u njenom prirodnom ambijentu, gledati kako se ponaša i kako se hrani može vam otvoriti oči i pomoći vam da je ulovite i tamo gdje je „nema“

Piše: Ivo Begović

Čovjek mnogo nauči promatrajući ponašanje riba u prirodi. Kako mi je omiljena ljetna zabava ronjenje (bez puške) i promatranje ribljeg svijeta. Tako sam i ovo ljeto plaži u Podgori proveo više vremena sa maskom na glavi nego izležavajući se na suncu.

Plaža je ovdje nasuta prvo krupnim kamenom iz kamenoloma, a preko njega je predivan bijeli oblutak vjerojatno iz Save ili Drave (iako još ima onih koji vjeruju da se radi o prirodnoj plaži). Upravo to prvo krupno kamenje koje možete vidjeti na rubovima između pravog muljeviti pjeskovitog dna mjestimično obraslog posidonijom i nasutog šljunka je zbog godina ležanja pod morem obraslo algama, a na njemu i ispod njega naselili su se razni morski organizmi.

Omiljena zabava mi je prevrnuti koji od ovih kamenja i promatrati kako se ribe hrane. Čim to uradite skupe se sve ribe u blizini i pokušavaju što prije uhvatiti koji zalogaj u vidu račića, pužića…

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Ribolov?

Ribolov?? Kupamo se u Podgori već godinama, no iskreno štap sam već davno prestao nositi. Naime ovdje je more oduvijek bilo siromašno. Uvijek sam zbijao šale da je teren preblizu Drašnicama, mjestu na cijelom Jadranu najpoznatijem po dinamitašima. Tamo gotovo da nema starijeg muškarca sa svim prstima na obje ruke…

Dakle vratimo se mi mom prevrnutom kamenu. Skupilo se tu špara, fratara, knezova i ostalih ribica sitnog zuba koje su i pod povećavajućim staklom maske bile sitne, presitne da bi ih uopće poželio uloviti. I tako promatram ja sa par metara udaljenosti plutajući pod površinom lijepog kneza (bio je samo lijep, a nikako velik) kako se muči sa malim rakom kojeg je uspio zgrabiti prije ostale ekipe. On raka ne može progutati, ne može ga ne pregristi…A za njim jure dva fratrića pokušavajući mu oteti nesuđeni obrok iz usta. Knez se skrivao i bježao oko kamenja dok su ga dvojca popa slijedila. U to se uz dubine kao kakav razbojnik pojavila ona! Komarča! Lijep komad, sigurno preko kile. I ravno na onog kneza. Sirotan se ukipio, a ona dvojca su u trenu zbrisala. Prizor koji je uslijedio potpuno je promijenio moje dotadašnje poimanje ponašanja komarče (podlanice, orade ili kako ih već zovemo).

Munjevitom brzinom zaletjela se na kneza i istrgla mu račića iz usta. Zdrobila ga svojim snažnim zubima i zatim poput razbojnika prošla oko prevrnutog kamena tražeći sljedeći zalogaj.

Zadržala se tu još desetak sekundi i zatim nestala kako se i pojavila. Prevrnuo sam zatim još jedan kamen. Prizor se više-manje ponovio, samo su sada iz dubine doletjele tri lijepe komarče. Opet su se ponašale poput pravih razbojnica dok su se pred njima ostale ribice „sitnog zuba“ samo razmicale.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Razbojnica na ultra light priboru

Dakle komarče su „tu negdje“ ali se ne pojavljuju „na oko“ osim ako ih nešto ne zainteresira. Drugi dan sam sinu ponio fini UL štapić za varaličarenje. Dug 7.6 stopa i težine bacanja 2-6 grama. Ideja mi je bila da sinu priredim zanimljiv ribolov sa relativno sitnim ribama. Na roli veličine 2500 bila je nova upredenica PE 0.3 (mislim da je to tanje od 0.08 mm) pomoću FC čvora spojio sam dva metra fluorocarbona promjera 0.20 mm, klizno olovo od 15 grama i pola metra fluorocarbonskog predveza promjera 0.18 mm činili su kompletan pribor. Prefino, reći ćete. No na štapu težine bacanja 2-6 grama strgati 0.18 mm nije baš lako, u stvari nemoguće je ako je kočnica role pravilno zategnuta (tj. otpuštena). E da zaboravio sam, zavezao sam mu udicu Sasame Chinu veličine 8.

Znači ideja je bila zainteresirati sitnu ribu i staviti mamac koji će sitna riba moći razvlačiti ali ga neće moći progutati niti skinuti. Uspjeli smo izroniti par lijepih volaka i par puževa (Petrovo uho), pričekali smo da se većina kupača pokupi sa plaže i u sumrak zabacili. Prije bacanja smo na olovo stisnuli komad sredine kruha, a ješku zakvačili kroz najtvrđi dio no tako da je vrh udice obilno virio van kako bi mogli zategnuti istog trena kada prava riba uzme mamac.

Sinu sam dao upute – nemoj zatezati ni reagirati na sva sitna potezanja. Čekaj dok ne osjetiš da ti vuče štap iz ruke. Na prvi pravi potez čekali smo svega par minuta. Izvlačenje prve komarče teške tek oko trideset deka na fini pribor bio mu je pravi užitak.

Već slijedeća bila je veća. A drugog dana našeg večernjeg ribolova ulovio je komarču tešku preko kilograma i krasnog pica.

Chris standing up holding his daughter Elva

Dakle taktika je bila jednostavna, sitna riba bi se sakupila oko tvrde ješke i kruha stisnutog na olovu. Tvrda i velika ješka bi pričekala dolazak prave ribe koja bi pojavivši se u metežu kojeg izazivaju sitne ribe zgrabila jedini pošteni zalogaj. Zbog finog pribora nije bilo šanse da prepozna prijevaru pa bi mamac uvijek uzela cijeli u usta i tako se zakvačila.

Mali Ivo se nauživao ribolova ovog ljeta inzistirajući na puštanju svake ribe koja nije duboko progutala (kaže da mu je žao riba, a i da mnogo više voli piletinu).

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana