NAOŠTRIMO UDICE!

7 min read

PRM / Broj 5 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2014.

Kad su u pitanju udice za jigging, moje iskustvo govori da je manje zapravo više, jedna solidna udica na pravom mjestu radije nego praviti ježinca od varalice…

www.facebook.com/milaneze.experience

Piše: Milan Maleš

Naoštrimo udice, sezona je tu! Mnogim ribolovcima ovo su zadnji dani pripreme za odlazak na more, dok za nas rijetke koji živimo ribolov cijelu godinu ne postoje pripreme i ne postoji sezona već samo stađuni u kojima neka riba radi najbolje i stađuni u kojima najbolje radi neka druga. Kad se govori o pripremi, odabiru, slaganju i održavanju pribora uglavnom su na dnevnom redu štapovi, role, strune i varalice često ostavljajući po strani financijski zanemariv ali funkcionalno ključan element – udicu. Lanac je jak koliko i njegova najslabija karika, zar ne, a pod „jak“ ne mislim samo na snagu već i pouzdanost te sposobnost da u danom trenutku odradi svoju zadaću. Vertical jigging je tehnika kojom ciljamo trofejne ribe s jednom jedinom udicom na kraju pribora na koju se moramo osloniti da će se pravilno postaviti, zakvačiti i zadržati ribu tijekom borbe koja je često i isforsirana. Pravi griz se u ovom ribolovu ne dobija svaki dan i stoga se vrijedi potruditi da se što veći dio njih realizira.

S obzirom koliko je toga na kocki udici vrijedi pridati zasluženu pozornost prilikom samog odabira ali i daljnjeg korištenja. Rekao sam da lovimo s jednom udicom na kraju pribora, no je li zaista tako? Variante montaže assist hook-a su nebrojene; fiksni, labavi, jedna udica, dvije, ako su dvije da li iste ili različite veličine, … Samo ukucajte „assisthook“ na Google i možete provesti sate ako ne i dane čitajući o toj temi. Ja sam svojedobno pročitao dosta toga, a i dosta toga isprobao, naravno da je svatko slobodan učiniti isto ali možda i nije potrebno jer je daleko ekonomičnije učiti na tuđim pogreškama nego na svojima. Kad sam počeo jiggati imao sam u futroli barem pet vrsta udica, sad imam samo jednu i smatram da je to dovoljno. Moram priznati da nisam čovjek koji voli previše slobode i previše izbora. Koliko god starije namještenih kuća po otocima posjetite, naići ćete možda na dvije vrste kuhinjskih stolova i tri vrste ormara. Stari pričaju da se moglo kupiti nekoliko vrsta muških te nekoliko vrsta ženskih cipela i to je bilo to. Bila su to neka jednostavnija vremena za razliku od današnjih kad je neograničena mogućnost izbora često zbunjujuća i pravi izazov je zapravo isfiltrirati sve variante ponuđenog te izdvojiti ono što nam najbolje paše. Isto je i s oblicima, veličinama te mogućnostima montaže udica za jigging, kod kojih se to filtriranje meni događalo postupno kroz mnoge nerealizirane ugrize, otkvačene ribe i varalice izgubljene po hridima.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Koliko udica vam zaista treba?

Pitanje prvo – jedna udica, dvije ili nešto treće? Kad bi polazili od logike da više udica povećava broj kvačenja varalice bi više sličile na dikobraza nego na ribu. Smatram da je ta logika potpuno pogrešna, veći broj udica ne povećava broj kvačenja nego broj problema. Bilo da je riječ o korištenju trokuke ili dvije assist udice, u odnosu na samo jednu udicu te montaže su sklonije zadjevu i povećavaju šansu za gubljenje pribora. Usto, češći su i slučajevi petljanja udica međusobno ili za predvez prilikom tonjenja varalice i prezentacije što je vidljivo tek kad se varalica izvuče i shvatimo da je to čitavo spuštanje bilo gubljenje vremena jer i da je došlo do griza, zapetljane udice ne bi bile u stanju realizirati ga. Istina, veći je i broj kvačenja ali ne školskih kvačenja za usta već onih za tijelo ribe koja često rezultiraju ispadanjem ulova i upropaštenom šansom. Kad odvagnem sve „za“ i „protiv“ draže mi je imati dolje jednu udicu na koju se mogu osloniti nego više njih koje su možda zapetljane odnosno nisu aktivne i moja nastojanja pretvaraju u mahanje u prazno. To je prvi filter, a sad slijedeći – ako smo se odlučili za jednu udicu, kakva i kolika bi ona rebala biti? Razočarat će se oni koji ovdje očekuju usporedni test svih tipova udica svih proizvođača koji se mogu naći u trgovinama ribolovne opreme, ja ću odgovoriti jednom riječju na oba pitanja – po meni sve što bi udica trebala biti je VELIKA. Da, velika, bez obzira na model koji možda jest, a možda i nije deklariran za jigging, samo velika. Koliko velika to ovisi o jigovima koje koristite (i ribama koje lovite), a glavni uvjet je da mora biti šira od jiga u njegovom najširem dijelu. U protivnom će se događati da uslijed prezentacije udica zaglavi na jig i postane neaktivna.

U početku sam nosio nekoliko veličina i prilagođavao ih jigu na način da koristim onu najmanju koja je šira od jiga, da bi se u jednom trenutku zapitao zašto? Zašto prva šira od jiga? Zašto ne tri broja šira od jiga koja je već montirana jer sam koristio veći jig koji zamjenjujem manjim? Zašto ne bi odbacio sve udice iz futrole osim one najveće, pripremio tri takve i mirna Bosna? To sam uradio i život je postao mnogo jednostavniji. S obzirom da koristim jigove do 150 g sveo sam se samo na udice veličine 10/0 koje su šire od svih tipova jigova te gramaže. Ne treba se ustručavati tolikih udica i obazirati na zajedljive komentare pojedinih kupaca u dućanu tipa „Za što ti je to, za tunu?“. Nije to pretenciozno i ne mora biti za tunu, svaka tehnika ima svoje zakonitosti, a u jiggingu velika udica poput desetke uredno lovi i manje ribe poput pauka i lokarde na pola dna. Sitna riba me ionako previše ne zanima ako sam odlučio ciljati trofej i pomirio se da je to igra na sve ili ništa. To „sve“ kod mene znači zubatac, a kad vam se jedan ili ne daj Bože više njih otkvači na pola dna počnete bjesomučno analizirati svaki potencijalni uzrok s ciljem da se to više nikada ne dogodi. Sačuvao sam čeljusti zubaca da izbliza vidim kuda točno udica prolazi i zašto se ponekad otkvači u pola borbe kad računam da je već gotovo. Nije gotovo dok nije gotovo, njegova čeljust je debela i tvrda KOST, priče o udicama koje će ju probiti su bajke, ne može se kroz to. Može se ispred čeljusti (za usnu) ili iza čeljusti. Kost se mora zaobići. Usna je izrazito žilava i može se izvući riba zakvačena za usnu, takva kvačenja su česta kod lova na inchiku gdje su udice relativno sitne, ali ne bih išao na tu opciju u vertical jiggingu, radije neka udica zaobiđe čeljust i zabije se iza, to je idealno školsko kvačenje koje će izdržati i najveće forsiranje prilikom borbe. Kad se usporedi čeljust jednog zubaca od šest-sedam kila i udica 10/0 jasno je da nema govora o tome kako je prevelika, mogla bi biti i veća. Ona mora biti velika ako mislite zaobići kost i zadržati ribu. Da bi pronašla pravi put, udica također mora biti savršeno oštra.

Mora biti oštra!

Uslijed kontakta s hridima i tvrdim kostima vrh udice s vremenom izgubi oštrinu, što ne znači da ju treba baciti. Ovako krupne udice (osim što su preskupe da ih često mijenjam) mogu se i oštriti. Mada postoji za tu svrhu namijenjen specijalni pribor, obični brusni kamen će odraditi posao skroz zadovoljavajuće. Najbolje je oštriti udice netom prije samog ribolova, tako ćemo osigurati da prvi kontakt naoštrenog vrha bude s ribom, a ne nečim u ribičkoj torbi što ga može istupiti. Vrh se oštri s tri strane tako da je u presjeku zapravo jednakostranični trokut, a ne više krug kao većina tvornički oštrenih vrhova. Nema veze, bitno je da bude oštar. Brusnim kamenom treba kliznuti niz vrh udice odnosno od luka prema vrhu. Pročitao sam jedan savjet s kojim se slažem, a to je da ne valja oštriti vrh u velikoj dužini i time ga istanjiti jer se povećava opasnost da bi se takav vrh mogao u ključnom trenutku odlomiti. Ja oštrim svega možda dva milimetra vrha i to mi se pokazalo dovoljno. Oštrinu možete provjeriti testom nokta – kliziti vrhom udice bez upiranja po noktu ruke i ukoliko se zabija te ostavlja brazdu dovoljno je oštra, a ukoliko samo klizi ne ostavljajući trag treba se ponovno primiti brusnog kamena. Kad su u pitanju udice za jigging, moje iskustvo govori da je manje zapravo više, jedna solidna udica na pravom mjestu radije nego praviti ježinca od varalice. Neću filozofirati o tipu udice, odaberite koji vam se sviđa, samo se pobrinite da je dovoljno velika i dovoljno oštra, takva vas neće iznevjeriti kad dobijete dugo čekani griz. Mirno vam more!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana