LOV LIGNJE IZ BARKE NA PEŠKAFONDO
11 min readPR / Broj 55 / Listopad / 2012.
Ne gubite vrijeme u traženju formule koja će vam pomoći da razumijete lignju i njezine navike kako bi vam se ulovi drastično povećali jer takve formule nema…
Piše: Boris Zubović
Sjećam se da mi je prije 35 god. Nono znao često govoriti “mali, dok more ne ledi u kraju, nema niti liganja”. S tom bi se tvrdnjom mogao složiti do prije 10-ak godina ali ta priča više “ne drži vodu”.
Uvjeren sam da je i svakom lignjolovcu-početniku već dobro poznato da se lignja najbolje lovi u hladnijim mjesecima. Najčešće je to tek kada sa naših plaža nestanu i oni najhrabriji kupači. U većini slučajeva su to strani gosti u poodmaklim godinama koje u šali znamo nazivati “hokejašima” Moram priznati da sam pomalo ljubomoran na činjenicu da oni na temperaturi mora od 15-ak stupnjeva uživaju kao da je sredina ljeta dok sam ja svoju opremu za “ljetne radosti ” već odavno spremio na dno ormara. Ali tješim se da će ubrzo more zahladiti još za koji stupanj i tada će te naše vjerne goste zamijeniti jedan koji redovito dolazi u podsezoni, famozni liganj. Nekome će se učiniti da pretjerujem ali doživio sam da u toplijim mjesecima budem daleko uspješniji nego u onim mjesecima koje smatramo najboljima. Po veličini nisu mogle konkurirati zimskim lignjama ali po količini ulova svakako jesu.
Iz tog razloga sam i odlučio da napišem ovaj tekst i da na neki način podijelim sa vama neka svoja zapažanja koja su u suprotnosti sa nekim uvriježenim mišljenjima većine lignjolovaca.
Peškafondo
Pošto mi je lov liganja iz barke na peškafondo jedna od najdražih vrsta ribolova želja mi je da obradim upravo tu temu te dodam i poneki koristan savjet.
Primjećujem da je i lignja promijenila svoj termin godišnjeg odmora pa u nekim većim jatima dolazi “kako joj puhne”. Također je evidentno da je promijenila i “uru” tj. vrijeme intenzivnijeg hranjenja. Najčešće u lov liganja krećemo u poslijepodnevnim satima računajući na onu zadnju uru-dvije prije mraka kako su od pamtivijeka lovili i naši “stari” međutim često mi se dogodi da bolje grizu sredinom dana dok još ima sunca nego u sumrak. Znalo mi se dogoditi da ništa ne grize po nekoliko sati te taman kada odlučim da se spakujem zbog nadolazeće bure ili nečega sličnog krenu iz nekog samo njima poznatog razloga gristi kao lude. Upravo mi se to i nedavno dogodilo. Ugledam na cca. pola Nm prijeteću crtu od bure koja mi se iz pravca Rijeke približava poprilično brzo te primjećujem da se već prva linija valova lijepo zapjenila. Ne preostaje mi drugo nego “pakuj stvari i bježi”. Namotavam najlon na rolu što brže mogu i kada sam već podigao10-ak metara odjednom osjetim težinu na vrhu štapa. Izvlačim lignju od 20 -ak dg. Ponovo spuštam na dno ali već negdje na pola puta lignja približno iste težine zaustavi mi peškafondo. Očito je tražila partnera koji joj je ispred nosa trenutak prije nestao. Ponavljam radnju ali ovoga puta peškafondo ipak pada do dna, čekam par sekundi i kada sam htio krenuti prema gore, osjetim pravu težinu kakvu priželjkujem već negdje od proljeća. Štap se lijepo savio, pogledom tražim sak koji je na nadkabini jer ovu lignju ne smijem izgubiti. Ali već slijedeće sekunde shvaćam da mi sak neće trebati. Peškafondo je zapeo za dno kao da je zavaren. A gdje baš sada kada grizu! Pokušavam ga slijedećih nekoliko minuta osloboditi ali dno je čvrsto odlučilo da mi ga uzme. Montiram novi sistem i ponovno u akciju. Bura me je već dohvatila i pristojno udaljila od pozicije. Vraćam se otprilike na isto mjesto nadajući se još kojem grizu. U slijedećih 10-ak minuta skoči mi još nekoliko toliko malih primjeraka da bi ih najradije što prije zaboravio .
Valovi me već pristojno valjaju po boku te mi se odjednom jedan djelomično prelije preko krme zahvativši mi i poklopac motora što je bio znak da sam pretjerao. Spakirao sam pribor i nabio gas do daske. U narednih 20 minuta koliko mi je trebalo da se domognem lovranske lučice bura je toliko pojačala da sam ulaz u lučicu koji je doista uzak, a od bure posve nezaštićen doslovno morao gađati. Znam da mi ta odluka da još malo ostanem nije bila pametna ali većina ribolovaca će me razumjeti .Taj je lignjolov uistinu zarazan.
Poznato je da pri oblačnom vremenu ili kiši, lignja bolje grize ali također sam znao doživjeti da “stanu” upravo kada počne kiša te nemam griza sve dok ista ne prestane, a tada “navale” kao da nikada nisu jele. Već slijedeći dan po identičnim uvjetima, na istoj poziciji situacija bude posve obrnuta te najbolje grizu dok kiša nemilice pada. Što reći? Na to pitanje često odgovaram: tako ti je to kod lignje!
Moram biti iskren i priznati da su prošli mjesec barem što se tiče opatijskog područja lignje zakazale. U srpnju i kolovozu sam ih lijepo lovio po danu, na dubini od 9 do max.25 metara doduše manje primjerke ali u rujnu su i te manje odjednom nestale. Jedan od razloga su, uvjeren sam i veliki broj plivarica koje su sa svojim jakim reflektorima liburnijsku rivijeru pretvorile u mali Las Vegas te se zadnjih mjesec i pol dana ne miču iz ovoga zaljeva. Dosta često se približe i na manje od 100 metara od obale te i ono malo liganja privuku k sebi, a nama sportskim ribolovcima ostaje da se
nadmudrujemo sa onim ostatkom ostataka koje su se nekim čudom spasile od njihovih mreža. Ali što je -tu je. Ako želimo lignju na meniju preostaje nam jedino da se s njom i dalje nadmudrujemo.
Pa krenimo onda!
Izbor pribora
Pribor koji ja koristim u nadmudrivanju s tom proždrljivicom pokazao mi se kao vrlo dobar izbor, a on je slijedeći: štap TRABUCCO Black Marlin Squid dužine 1.60 m i rola D-A-M Quick SYLT 340 FD, osnovni najlon PESKATORE debljine 0,35 mm, te zadnjih 50 cm na koji montiram peškafondo debljine 0,25 marke Jaxon XT Pro Premium. Predlažem da obavezno koristite osnovni najlon što manje rastezljivosti kako bi svaki i najmanji dodir lignje bolje osjetili. Netko će se sigurno zapitati zašto onda ne montiram predenicu. Razlog je što se češće zamrsi oko samoga sistema koga je tada puno teže odmrsiti nego sami najlon te puno sporije izlazi sa špule posebno kada se lovi sa lakšim peškafondom. Pri odabiru štapa poželjno je da je vrh u boji koja je vidljiva i u mraku kako bi bolje detektirali ugriz lignje bez dodatnog osvjetljavanja istoga.
Lignju lovim na svim terenima osim na mulju .Najčešće u samim uvalama ili na puntama gdje je strujanje mora jače pošto lignja uvijek bolje skače na ponuđenu varalicu ako ima barem malo korenta. Najbolje lovim na prijelazu gdje dno sa 10-ak metara pada pod kutem od 30-50 stupnjeva prema dubini do max.40 m. Tu dubinu ne prelazim jer na dubljem već nailazim na mulj.
Vrlo se rijetko sidrim i to samo onda ako se radi o nekoj mikrolokaciji gdje me korenat ili vjetar baca na “prljavo” dno tj. gdje peškafondo lako zapinje. Obično puštam da me vjetar polagano nosi ili iz plićeg u dublje ili ako uvjeti tako nalažu, obrnuto .Na taj način puno brže ispitujem teren i tražim dubinu na kojoj se lignja trenutno nalazi. Kada prva lignja zagrize memoriram poziciju te se na tom mjestu nastojim zadržati još koju minutu kako bih ulovio još poneku pošto se vrlo često lignja drži u jatu ili barem u paru. U toj priči vrlo je koristan čak i najslabiji fish finder koji vam pokazuje trenutnu dubinu koju je poželjno upamtiti. Često mi se događa da na približno istoj dubini lovim i na ostalim pozicijama još dobar dio dana ili noći te se nastojim na toj dubini i zadržati sve dok ima nekog rezultata.
Kako se bliži noć tako lignja prilazi sve bliže obali i tada se zna “napipati” i vrlo plitko, na samo nekoliko metara dubine.
Kada padne noć i ako prestane intenzivnije gristi uz obalu, postepeno se vraćam ali vrlo rijetko na dublje od 30 metara. Ako je noć sa jakom mjesečinom lovi se cijelu noć sa manjim ili većim pauzama koju određuje sama lignja. U noćima bez mjeseca lignja se može loviti do onog trenutka dok more ne počne intenzivnije svijetliti tj. iskriti. Glavni krivac za to iskrenje je plankton koji je u noćima bez mjesečine izrazito vidljiv te prilikom naglog trzaja varalice iza nje ostavlja dugi trag svjetla koji lignju u pravilu plaši. Tada je najpametnije spakirati pribor i “u krpe” jer su izgledi za uspješan ribolov minimalni. Ako iz nekoga razloga imate zabranu doći kući do zore (možda je poštar svratio…) jedino rješenje je naći neku poziciju gdje je ulična rasvjeta dovoljno jaka da neutralizira to famozno iskrenje ili upotrijebiti neku od umjetnih rasvjeta za lov liganja koja se nudi na tržištu. Samo nemojte zaboraviti na zabranu lova glavonožaca uz pomoć umjetne rasvjete koja je na snazi od 01.ožujka pa sve do 01. listopada.
Pošto na opatijskom području nema nekog jakog korenta za dubine do 25 metara koristim težinu peškafonda od 20 do 30 g. dok za dubinu do 40-ak metara max.50 g. Uz peškafondo na sistem montiram i jednu ili najviše dvije skosavice (plivarice) koje su u pravilu uvijek različitih boja iz jednostavnog razloga što lignja vrlo često mijenja interes za određenu boju te se u nekom trenutku odjednom baca na onu koju je do tada potpuno ignorirala. Peškafondo nikada ne zamjenjujem običnim olovom jer zadnjih godina postižem puno bolje rezultate s njim nego sa obje skosavice zajedno. Konačni rezultat na kraju ribolova puno je bolji uzimajući u obzir i gubitak pokojeg peškafonda zbog spomenute montaže. Uostalom, tko ne riskira niti ne profitira.
Način montaže sistema
Peškafondo je montiran na predvez dužine 0.5 metara i debljine 0.25 mm. dok su plivarice montirane na najlonu debljine 0.35 mm. Ako najloni nisu od istoga proizvođača obratite pažnju da je predvez obavezno slabije nosivosti od osnovnog najlona kako bi u slučaju zapinjanja za dno i nemogućnosti spašavanja cijelog sistema u najgorem slučaju izgubili samo peškafondo koji najčešće jedini i zapinje. Ako lovite na izrazito “prljavim” terenima, između dvije plivarice montirajte umjesto 0.35 najlon debljine 0.30 kako bi u slučaju da zakači donja plivarica spasili barem gornju.
Prezentacija
S godinama staža u lignjolovu čovjek otkrije jedan respektabilan broj pozicija za koje je vrlo često i cijela jedna noć prekratka pa stoga treba biti brz. Iz tog razloga na istoj se poziciji ne zadržavam predugo. Peškafondo spuštam do samoga dna te ga tek nakon 2-3 sekunde počinjem podizati uz najčešću seriju od 3x po2 kratka trzaja. Ta pauza mi vrlo često pokloni po koju lignju ali ako to izostane krenem sa prije spomenutom tehnikom vodeći računa da nikada ne podižem peškafondo preko 1/4 dubine na kojoj se trenutno nalazim. Ako ništa ne zagrize ponavljam radnju iz početka. Uvijek nastojim da mi se peškafondo nalazi okomito ispod barke. Ako taj način ne funkcionira pustim da se cijeli sistem malo udalji od barke pod blagim kutom na način da upalim motor i krenem samo nekoliko metara naprijed. Ta tehnika zna biti vrlo efikasna te me ponekad počasti sa lignjom koja je iz samo njoj poznatog razloga “čučala” ispod barke dok sam ja skoro zaspao na štapu. Često lignja zna u istoj noći tražiti od vas da promijenite nekoliko tehnika trzanja peškafondom te ako niste na to spremni pomirite se sa trenutnim stanjem u vašoj kant. Boje skosavice vrlo rijetko mijenjam jer sam primijetio da ako trenutno grize samo na jednu od ponuđenih nakon nekog vremena situacija bude obrnuta te se počne bacati na onu koju je do tada uporno ignorirala. Sa peškafondom to radim puno češće. Kada ga promijenim rezultat zna biti vidljiv već pri prvom spuštanju. Čini mi se da se na određenu boju pa čak i model varalice nakon nekog vremena nauči te traži nešto novo i drugačije što je u konačnici zbog njene radoznalosti dođe i glave.
Takva češća zamjena peškafonda ne garantira uvijek i bolji ulov ali kada ne ide vrijedi pokušati.
Za većinu ribolovaca lignjolov je izuzetno dosadan način ribolova.To silno bacanje, dizanje, spuštanje, često mijenjanje pozicija i varalica pa ponovno sve iz početka, njima predstavlja tlaku. Primjećujem da je barem što se tiče liburnijske rivijere broj lignjolovaca s godinama sve manji. Razlog tome je svakako i činjenica da se populacija lignji iz godine u godinu smanjuje te da su i primjerci sve mršaviji te za neki značajan ulov treba zaista izdvojiti puno više vremena nego nekada. Ali to nažalost ne možemo mijenjati već nam preostaje da prihvatimo ponuđeno. Ako vas višesatni boravak na moru relaksira neovisno o ishodu ribolova koji je kada se govori o lignjolovu u većini slučajeva neizvjestan onda ste na pravom putu da postanete ovisnik. Sa svakim novim satom provedenim u ribolovu povećavaju vam se i šanse za još bolji ulov pa je prema tome odluka samo na vama.
Na samom kraju dao bih još jedan po mom mišljenju vrlo bitan savjet .Ne gubite vrijeme u traženju formule koja će vam pomoći da razumijete lignju i njezine navike kako bi vam se ulovi drastično povećali jer takve formule nema. Ako i postoji ostavimo lignji da je i dalje čuva kao jedan od načina u suprotstavljanju svoj toj silnoj elektronici i priboru koji protiv nje koristimo. Jedino je pravilo da pravila nema. Samo ona određuje pravila igre i ne preostaje nam ništa drugo nego da ih prihvatimo. Upornost se uvijek isplatila, a što se tiče odustajanja za to uvijek imate vremena.
