PR / Broj 24 / Ožujak / 2010.

Da li se to samo meni događa?
Svaki put kad planiramo ići na ribolov na dva, tri, pet dana – nastaju komplikacije! Za takav ribolov treba se dogovoriti bar desetak dana unaprijed. Poklopiti slobodne dane, uzeti godišnji, objasniti ženi… ma sto zavrzlama. I uvijek kad se nekako uspijemo dogovorit, obvezno nas vrijeme „nagradi“ sa jakom burom ili jugom. Uvijek nešto…

Piše: Karamba

Tako je bilo i ovog puta …

Večer prije! Sve je dogovoreno. Nalazimo se u Šilu, pa krećemo prijeko na Cres u ribolov. Budilica zvoni rano ujutro. Naravno, poklapam, sa odgodom od 5 minuta i tako redom, dok ne počne zvoniti telefon sa redovito ljutim nastupom :“Pa di si? Čekamo te već pola sata?“ Slijedi munjevito oblačenje i trk van. Konačno sam u Šilu, a umjesto zabrinutih lica ugledam par opuštenih faca u obližnjem kafiću, uz pivicu, spremni na zafrkanciju. Brod izgleda kao sa sajma nautike, a ne kao pripremljeni ribarski brod. Ono što slijedi sam i zaslužio: Mislili smo da ti žena neće dati u ribe …ha, ha, ha… pa nismo ukrcali stvari u brod…, nismo bili sigurni idemo li uopće… Naravno, sve se okreće na zafrkanciju. Jedino Sebastianu nije do zafrkancije, jer zna da će morati ukrcati sve stvari, dok se mi „psihički“ u kafiću pripremamo za „velike napore“. No, ipak se hvata posla – u podsvijesti već zna kako se sutra neće dignuti u četiri ujutro zajedno sa nama, već će produžiti do jedno deset, jedanaest.

Dotad ćemo mi, promrznuti i nenaspavani mlatiti po lignjima, ne bismo li pribavili dovoljno ješke. Ali nitko se ne buni. Ekipa je odavno uigrana i svatko zna svoj posao. Nema priše, tko voli odspavat – odspava, tko voli kuhat – kuha, a tko voli skosat – skosa. Jednostavno, da ne može biti jednostavnije. Škura bura uvijanjem borova daje naslutiti kako nas vjetar neće maziti, ali mi ne odustajemo. Predugo smo čekali ovaj dan i odlučni smo da nas u tom naumu neće omesti vjetar. Ubrzo je sav pribor ukrcan, te se polako udaljavamo od porta. Već pri samom izlasku iz Šila pogledom pratimo događanja ispod Krčkog mosta. Na tom predjelu bura zna pokazati svoje pravo lice i dosezati impozantne brzine. Bilo je popriličnih valova, ali svejedno zajednički odlučujemo ne prekidati ekspediciju. Uz malo poteškoća prolazimo most, kanal, Rt Jablanac, te nam se otvara pogled prema gradu Cresu, otočiću Zeču, a u sumaglici se naziru i Unije. Iako su nam Unije i otok Zeče draža destinacija, ipak se odlučujemo na uvalu Martinšćica iz razloga što je ona blizu obale, te nas bura neće ometati u ribolovu. Kako su treći i četvrti mjesec rezervirani isključivo za raže-kamenice, odabir ciljane lovine je najmanji problem.

Martinšćica

Uvala Martinšćica je prilično prostrana i veoma atraktivna za ribolov, bilo brodicom ili sa kraja. U lijevom dijelu uvale nalazi se mali mulić na kojem se van sezone da naći mjesto za privez i prenoćište. Tik do mulića nalazi se i mali dućan u kojem se može obavit špeža, a ima i poneka varalica, olovo, udica. Pozicija za lov liganja je udaljena od mula svega 50-70 metara prema prvoj punti. Lov raža-kamenica možemo očekivati već stotinjak metara od kraja, pa sve prema otočiću Zeča, te se te rute planiramo i držati.

U samoj unutrašnjosti uvalice, iza mulića, nalaze se improvizirana vezišta za male barke. Sa njih se i po danu daju vidjeti brancini koji lagano plivaju u svega metar vode. Prizor kakav se rijetko viđa. Iako sam planirao ići uloviti kojeg brancina, zbog nedostatka vremena od toga sam odustao. Za tu vrstu ribolova bi ipak bilo pametnije doći autom, te na miru iščekivati brancina dugo u noć.

Napokon ribolov

Uz cjelodnevne zaostatke i kašnjenja, dan nam se brzo primakao kraju. Udaljavamo se do pozicije i krećemo sa lignjolovom. Već prije zaustavljanja vidimo susjednog ribiča kako diže dvije lignje odjednom, što nam ulijeva prilično samopouzdanje. Dok Neven na rešou priprema laganu večeru, liganj za lignjom ulaze u sić. Večeramo zadovoljni sa nagovještajem bure u padu, te slijedećeg lijepog dana bez vjetra. Parangal planiramo položiti u noć te ga rano ujutro dignuti. Tog redoslijeda se i držimo. Neven se baca na rezanje srdela, dok nas trojicu čeka ješkanje. Parangale smo položili i odlazimo na spavanje. Ujutro se dižemo malo ranije ne bismo li uhvatili još koju lignju u svitanje, dok Sebastian umotan u debeli pokrivač, ne pokazuje znakove buđenja. Mi ga polu-promrznuti u nevjerici promatramo sa hladne i vlažne palube, žaleći što baš mi nismo dan ranije ukrcavali stvari u brod …. uh , ali tako to ide.

Nakon par krasnih liganja netom ulovljenih i stavljenih u bazen za živu ješku, odlučno krećemo podizati parangal. Ubrzo uočavamo prvi sinjal te krećemo sa dizanjem. Kad je ekipa uigrana, onda je svaka radnja na brodu gušt! Svatko zna što mu je činiti. Prvih par udica dižemo prazne bez ješke, što je obično dobar pokazatelj da su morski organizmi aktivni te da riba radi. Ubrzo se pojavljuje prvi oslić, pa drugi, treći i tad naglo otežanje. Parangal izlazi teško, bez energičnih trzanja, što nagoviješta ražu. Ukoliko želite provjeriti radi li se uistinu o kamenici, dovoljno je naglo popustiti pramu parangala, te će ona ostati skroz labava . To je znak da je gore kamenica. Ukoliko zakačite kakvu staru vršu, kamen ili granu, prama parangala će konstantno biti zategnuta. Konačno prva kamenica prilazi barci te nam odmah diže raspoloženje. Slijedi opet par oslića, pa kamenica . Oduševljenje i dobar štimung konstantno rastu. Zadovoljni dobrim ulovom ne primjećujemo kako vrijeme odmiče, a parangalu konačno vidimo kraj. Vjetar se potpuno smirio pa zaključujemo kako bi najbolje bilo usidriti se negdje u kraj i na roštilju ispeći nekoliko raža, onako za marendu „po staro“, uz čašu vina.

Nakon objeda odlučujemo kako ne bi bilo loše putem prema doma potegnuti panulu, što odlučno i činimo. Kako je prvi zubatac relativno brzo skočio, a za njim i drugi, zaključujemo kako je ona jaka škura bura sa početka izleta očito bila samo premosnica koja nas je htjela testirati. Kako smo prvu prepreku uspješno prešli, nagrada je bila samo logičan slijed događaja.

Sretni i zadovoljni vraćamo se kući, uz pomno planiranje što skorijeg ribolova!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana