Sipolov u Rovinju
9 min readPR / Broj 24 / Ožujak / 2010.
Piše: Marin Hlobik
U ovom je periodu svijetljenje feralom zabranjeno. No sa osvijetljenih molova se da dobro loviti i noću.
Prošle godine sam se u vašem najdražem časopisu (broj 13) dotaknuo teme lova jednog od najpoznatijih predstavnika glavonožaca – sipe. Sipa je, uz lignju, najčešći glavonožac koji se kao lovina nađe na meti sportskih ribolovaca. U lanjskom tekstu spomenuo sam izreku koja je veoma popularna kod nas ribolovaca u Rovinju, a glasi: – „U po marča sipa i komarča“. Doduše, lani nikako nismo mogli igrati na ovu kartu zbog nemogućih vremenskih uvjeta, no nadam se da u ovoj godini vrijeme neće zbijati neslane šale na naš račun. Razveselila me je i vijest da meteorolozi za sredinu ožujka najavljuju stabilno i toplije razdoblje, a isto tako će se i temperatura mora lagano ali sigurno penjati. Nadam se da će u vrijeme kad budete čitali ove redove, sipe već u jatima biti na omiljenim mjestima i pripremati se za mrijest. To razdoblje u cijeloj Istri označava početak sezone sipolova i na vama je dragi moji prijatelji po štapu (ili tunji) da krenete putem Istre i okušate se u ovom veoma zanimljivom ribolovu.
Sipa mnogo češće padne nego lignja, pa ju valja prihvatiti podmetačem
Ciuccole, famozne skosavice za sipolov
Vrijeme sipa upravo počinje
Lani, nakon što je objavljen moj tekst o sipolovu, dobio sam od svojih kolega ribolovaca puno pohvala, ali, isto tako, i jednu veliku kritiku, pogotovo od starijih rovinjskih sipolovaca. Njih je naime razočaralo što u tekstu nisam niti jednom riječju spomenuo ciuccole (izgovara se čućule), skosavice koje se koriste već dugi niz godina, doduše nitko mi nije znao sa sigurnošću reći kad su se točno počele upotrebljavati u sipolovu. No ja mogu reći da, otkad znam za sipolov, upotrebljavale su se isključivo ciuccole, a tek kasnije je sve više ribolovaca počelo loviti sa ”japankama”, to jest, sa skosavicama kakve su danas na tržištu najučestalije. Ciuccola je veoma specifična skosavica i veoma ju je jednostavno prepoznati. Tijelo je izrađeno od tvrde plastike dužine sedam do deset cm i na najdebljem djelu debljine do dva cm, na kraju su postavljene dvije veoma guste, jake i poprilično velike rozete, što je veliki plus ove skosavice pred ostalim, jer sipe puno teže otpadaju sa ovakvih rozeta. Ciuccole se proizvode u raznim bojama, no, bez bijele, zelene i narančaste, niti jedan sipolovac ne ide na more.
Zanimljivost kod cucciole jest ta da ona nikako ne imitira ribicu, niti škampa ili kozicu, kao što je slučaj kod ostalih modernijih skosavica, što neke ribolovce odvrati od kupovine cucciole, no u stvari, sipe obožavaju ove skosavice i stoga im trebamo ukazati povjerenje. Jedna bitna razlika između cuccuiola i klasičnih skosavica je ta da cucciole nisu izbalansirane poput ostalih skosavica koje stoje u vodoravnom položaju u odnosu na dno, već cucciole imaju težište na rozetama, te one stoje u okomitom položaju u odnosu na dno, tako da i kad cucciola sjedne na dno, uzgon plastičnog tijela uvijek drži skosavicu okomito. Zbog ove činjenice puno smo učinkovitiji kod kontre i imamo puno manje gubitaka sipa pri kontri i izvlačenju, a isto tako imamo i puno manje kačenja u zadjeve, jer su rozete uvijek usmjerene prema gore.
Gdje i kad potražiti sipe?
Sipe najviše vole pješčana dna, prošarana sa nešto kamenja i kamenim pločama. Zanimljivo je da su na tvrđim terenima, gdje prevladava kamenito i hridinasto dno, sipe nešto rjeđe, no zato primjerci znaju biti veoma veliki, pa čak i kapitalni. No na ovakvim terenima su kačenja veoma česta i zbog toga je bolje da se držimo pješčanog terena, gdje su kačenja i gubitak skosavica i ciuccola svedeni na minimum. Iako sipe možemo naći i na manjim dubinama, već od tri pa sve do četrdesetak metara, najbolje je u početku sezone loviti na dubinama između 15 i 30 metara dubine, naravno, ukoliko lovimo iz plovila. Ukoliko ipak lovimo sa obale, bilo bi poželjno potražiti mjesta sa što većom dubinom i na takvom mjestu loviti sipe.
Najbolje se lovi ako se puštate niz vjetar sa čamcem i skoasvicom ili čućulom poskakujete po pješčanom dnu 
Što se tiče vremenskih prilika, najbolje su se pokazali lijepi dani, sa sunčanim razdobljima. Ipak, bolja je situacija kad je more lagano namreškano ili sa laganim valovima, nošenim slabijim vjetrovima iz južnog kvadranta. Kad je vremenska situacija ovakva kakvu sam vam opisao, sipe su raspoložene i bacaju se na naše skosavice tijekom čitavog dana. Ipak, kao i kod svakog drugog ribolova, jutra su najizdašnija a niti sumrak ne zaostaje sa dobrim ulovima. Kod sipolova mjesečeve mijene nisu toliko važne, barem po mom iskustvu, no za četvrti, ribolov nije baš najizdašniji.
Pribor koji nam je potreban za sipolov
Za ribolov sa cucciolama i općenito za sipolov stariji ribolovci uvijek koriste tunje i love na ”prst”, što zbilja ima posebnu čar i zanimljivost. Mana tunje je ta što moramo paziti kod izvlačenja ulova ili skosavice da ne bismo zamrsili tunju i tad više vremena provodimo u otpetljavanju najlona nego loveći. No ukoliko se odlučite za ovakav tradicionalni način ribolova, najbolje su se pokazali najloni debljine 0.40 do 0.60 mm i dužine sto metara, namotane na manživulu. Pri odabiru najlona obratite pozornost i nabavite si najlon sa minimalnom memorijom, jer će se takav najlon puno teže petljati i ukoliko dođe do petljanja puno je lakše odmrsiti ovakav tip najlona. Osim ovoga treba nam i vrtilica sa kopčom na koju ćemo montirati ciuccolu.
Sipa je puna crnila koje je nemoguće oprati sa odjeće. Ako ne želite da vas poprska čim ju primite u ruku, stisnite ju i istjerajte vodu iz nje. Na ovaj način spriječili ste mlazove koji vas vrebaju iz kante.
Olovo u ovom slučaju montiramo direktno na skosavicu i koristimo olova od 40 do 60 grama težine. Kao što sam rekao, ribolov sa tunjom ima svoje čari, no modernija vremena donose i moderniju opremu, to jest, štap i rolu koji imaju prednost nad tunjom. Čak su i stariji tradicionalni ribolovci uvidjeli da štap puno olakšava ribolov te je sve više sipolovaca koji su zamijenili tunje štapovima. Kod štapova nema petljanja a i mnogo smo brži kod izvlačenja ulova ili skosavice. Isto tako, štap nam amortizira i kad vadimo ulov, stoga nam sipe puno rjeđe ispadaju, to jest, otkačuju se sa rozeta skosavica. Najbolji su se pokazali spin štapovi težine bacanja do 60 grama i dužine od 2.10 do 2.70 metra. Uz ovakav štap najbolje je koristiti role srednje veličine na koje stane stotinjak metara najlona debljine 0.40 mm. U sipolovu prednost dajem upredenici nad klasičnim najlonom, jer zbog njezine neelastičnosti imamo bolji kontakt sa skosavicom i dnom, a najbolje je koristiti upredenice debljine od 0.16 do 0.20 mm. Isto tako i detekcija sipinog napada na skosavicu je mnogo bolja, a upredenicom možemo bolje kontrirati i zakačiti sipu. Ipak na kraju upredenice vežem komad klasičnog najlona ili fluorokarbona, dužine od jednog do dva metra, debljine 0.35 mm-radi malo amortizacije i lakšeg kidanja, ukoliko dođe do kačenja skosavice u kakav zadjev.
Sipu treba izvlačiti bez taktiziranja
Slovo zakona
Morate imati na umu da zakon dozvoljava uporabu ukupno dvije skosavice i dva štapa ili tunje, no i ovo je više nego dovoljno za uspješan ribolov i izdašan ulov. Kad sipe krenu, stvarno se može mnogo uloviti, no i tu slovo zakona dozvoljava maksimalan ulov od pet kilograma i morate pripaziti da se ne zanesete. Iako zakon još nije odredio minimalnu veličinu za sipu, smatram da sipu ispod deset dekagrama težine nije humano niti sportski zadržati. Moramo se ipak pobrinuti da bi slijedeći naraštaji ribolovaca imali što loviti. Od 1.3 do 1.9 je zabranjen ribolov uz pomoć umjetne rasvjete, stoga se ribolov vrši isključivo danju, a može se loviti i noću sa osvijetljenih molova, ispred kojih je dublja voda i pješčano dno.
Morate imati na umu da zakon dozvoljava uporabu ukupno dvije skosavice i dva štapa ili tunje, no i ovo je više nego dovoljno za uspješan ribolov i izdašan ulov. Kad sipe krenu, stvarno se može mnogo uloviti, no i tu slovo zakona dozvoljava maksimalan ulov od pet kilograma i morate pripaziti da se ne zanesete. Iako zakon još nije odredio minimalnu veličinu za sipu, smatram da sipu ispod deset dekagrama težine nije humano niti sportski zadržati. Moramo se ipak pobrinuti da bi slijedeći naraštaji ribolovaca imali što loviti. Od 1.3 do 1.9 je zabranjen ribolov uz pomoć umjetne rasvjete, stoga se ribolov vrši isključivo danju, a može se loviti i noću sa osvijetljenih molova, ispred kojih je dublja voda i pješčano dno.
Ciuccola (čućula) je tradicionalna varalica (skosavica) za sipe i koriste ju svi stariji Rovinjani. Iako ju mi mladi ne koristimo mnogo, ona često lovi čak bolje nego nove skosavice. Prednost su joj i mnogo jače i veće rozete koje odlično drže sipu.
Taktika i tehnika sipolova cucciolama
Taktika sipolova ciuccolama je jednaka kao i kod drugih načina skosanja, plovilom se puštamo da nas nosi vjetar ili struja preko terena na kojem želimo loviti. Nakon što smo prešli željeni teren, vraćamo se na početnu točku i nastavljamo sa lovom. No ukoliko se sipe ne bacaju na toj određenoj ruti, tad je poželjno premjestiti se, jer tamo gdje sipa nema ili nisu voljne da se bacaju na naše skosavice, nepotrebno je gubiti vrijeme. Jata sipa se učestalo premještaju i tamo gdje ste lovili jedan dan ne mora značiti da će one i sutradan biti na istom mjestu, ponekad je dovoljno da se premjestimo dvadesetak metara lijevo ili desno i lov je opet veoma uspješan. U sipolovu moramo biti uvijek u potrazi za sipama i temeljito pretraživati teren da bi nam ribolov bio uspješan i izdašan.
Tehnika ribolova sa ciuccolom veoma je slična ribolovu sa običnom skosavicom. Znači, spustimo ciuccolu u more i pustimo da potone do dna. Kad je došla do dna, lagano krenemo sa skosanjem. Skosanje nije, kao u slučaju lignje, energično i sa velikim amplitudama, već se skosa lagano iz zgloba, bilo da se radi o ribolovu sa tunjom ili štapom sa malim amplitudama od 10 do 30 cm. Prednost ciuccole je u tome što ju možemo ostaviti na dnu neko vrijeme, bez straha da ćemo zakačiti za neki zadjev. Ta pauza dok ciuccola stoji nepomična na dnu, zna izazvati sipu na napad. Sipin napad nije poput lignjinog, ona jednostavno uhvati skosavicu i ne miče se, stoga se nama čini kao da smo uhvatili neku prljavštinu ili morsku travu. Kad osjetimo tu težinu na skosavici, najbolje ju je polako odizati od dna jer tad sipa još jače primi ciuccolu i tad moramo kontrirati te krenuti sa izvlačenjem sipe. Sipu izvlačimo kontinuirano bez zastajanja i taktiziranja, a primamo ju rukom ili podmetačem, ukoliko se radi o većim primjercima.
Olujno sidro
Moram spomenuti još jednu veoma važnu činjenicu, a to je da nam vrijeme neće uvijek biti naklonjeno u ribolovu i ponekad nas morska struja ili vjetar, a nekad i oboje mogu nositi prebrzo. Tad ne možemo kvalitetno pretraživati teren, niti kvalitetno loviti. U ovim slučajevima od velike nam je pomoći olujno ili, kako ga neki nazivaju, plutajuće sidro. Olujno sidro izgleda poput lijevka izrađenog od platna koje, kad ga spustimo u more, zbog konstrukcije usporava kretanje plovila nošenog strujom ili vjetrom. Olujno sidro se može nabaviti u svakoj malo bolje opremljenoj trgovini sa nautičkom opremom. Ukoliko nemate olujno sidro, tad će poslužiti i veća kanta, kakve mi ribiči uvijek imamo na plovilu kad smo u ribolovu. I olujno sidro i kantu vežemo sa nekih pet metara konopca na sredinu boka plovila, i to suprotnog boka od smjera kretanja plovila. Na ovaj ćemo način dosta usporiti plovilo, te možemo dalje krenuti sa lovom i pretraživanjem terena.
