POSIDONIJA – PODMORSKE ŠUME

5 min read

PR / Broj 22 / Siječanj / 2010.

Morska trava, voga, purić ili lažina, predstavlja jednu je od najbogatijih zajednica morskog ekosustava u kojoj su prirodno stanište pronašle brojne vrsta riba, rakova, glavonožaca, algi i drugih morskih organizama. Nestajanje livada Posidonie oceanice ne predstavlja samo biološki gubitak jedne vrste, nego i mnogih drugih organizama od značajne gospodarske vrijednosti…

Napisao: Petar Prkić

Ako ste ikad roneći, ili barem onako provirujući iz brodice, primijetili karakteristični travnati pokrov na morskom dnu, teško da ste i mogli pomisliti kako je upravo ta neprivlačna “morska trava” prava riznica podmorskog života. Radi se o endemskoj vrsti morske cvjetnice (Posidonia oceanica), koja živi isključivo u Sredozemnom moru, a rasprostranjena je i u Jadranu. Premda raste uglavnom na pjeskovitom dnu, rado će nastaniti i pukotine u stijenama, s nataloženim pješčanim sedimentom. Iako bi se oku nepažljivog promatrača te guste livade mogle pričiniti pomalo puste i beživotne, u njima su prirodno stanište pronašle brojne vrsta riba, rakova, glavonožaca, algi i drugih morskih organizama. Zastanete li na trenutak, u pravom malom svijetu koji se krije među listovima posidonije, otkrit ćete mnoštvo neobičnih stanovnika. Tu se rado kreće hobotnica i sipa, a ni škarpina, škarpun ili velika rakovica nisu rijetkost. Pirka, vrana, lumbrak, knez, špar, pic, fratar ili kanjac, samo su neke od riba koje će rado potražiti zaklon u morskoj travi. U njoj su svoje stanište pronašli i zakonom zaštićeni jadranski školjkaši – periska i puž bačvaš. No, uloga posidonije nije samo u tome da bude generator podmorskog života i biološke raznolikosti. Kao prvo posidonija proizvodi kisik kojim obogaćuje more. Osim toga, povećava njegovu prozirnost zarobljavajući čestice, a spletom korijenja i podzemnih stabljika učvršćuje sediment i sprječava raznošenje morskog dna. Njezini dugački listovi ublažavaju snagu valova, umanjujući eroziju morske obale, a u ciklusu kruženja hranjivih soli, nitrata i fosfata u morskoj vodi, posidonija također ima značajnu ulogu. Za sve to zaslužan je naoko nevažan djelić podmorske flore, na koji mnogi i ne obraćaju posebnu pozornost. No, postavlja se pitanje, što će dogoditi nestane li ta riznica biološke raznolikosti mora, a sasvim je evidentno kako posidonije s godinama ima sve manje. Trebamo li se zabrinuti? Uzmete li u obzir činjenicu kako posidonija godišnje naraste svega jedan centimetar, lako ćete odgovoriti na to pitanje. Prilično je jasno kako se uz slabu reproduktivnu sposobnost svako uništeno stanište posidonije smatra gotovo neobnovljivim, a regeneracija tih područja, proces koji bi mogao potrajati i do nekoliko stotina godina.

Posidonia oceanica

Morska trava, voga, purić ili lažina, samo su neki od brojnih naziva koji opisuju ono što se u znanstvenom krugovima podrazumijeva pod pojmom Posidonia oceanica. U područjima manje prozirnosti mora nalazimo ju do najviše 20 metara, dok se na određenim lokalitetima posidonija proteže od samog plićaka, pa sve do 50 metara dubine. Građena je od korijenja, stabljike i karakterističnih dugih listova. Iako svoje listove gubi i obnavlja svake godine, cvatnju obavlja mnogo rjeđe, i to tijekom jeseni. Stvara se plod sličan maslini koji, nošen morem, nakon nekoliko dana puca, a iz sjemenki koje padnu na morsko dno, ponovo niču novi izdanci. Takvim načinom razmnožavanja omogućeno je rasprostranjenje sjemenki posidonije na veoma velike udaljenosti. Ipak, najčešće se razmnožava nespolno, zakorjenjivanjem otkinutih dijelova i širenjem podzemnih stabljika kroz pješčani sediment. Tu se nerijetko nalaze stabalca, koja znaju biti duga i do nekoliko metara. S obzirom na sporost rasta, lako se da zaključiti kako se radi o najdugovječnijem organizmu u Sredozemnom moru. Posidonia oceanica nije jedina vrsta morske cvjetnice u Jadranu. Zabilježene su još tri vrste – Cymodocea nodosa, Zostera noltii i Zostera marina.

Ugrožena vrsta

U znanstvenim krugovima, poziv za spas posidonije odaslan je već odavno. To što su mnoge sredozemne zemlje ovu vrstu morske cvjetnice zaštitile zakonom, dovoljno govori od kakve je ona važnosti za morski ekosustav. Posljednjih je godina na nekim područjima Sredozemnog mora primijećeno njezino prorjeđivanje, što predstavlja nesagledivi ekološki gubitak morskih i obalnih resursa. Nije to samo biološki gubitak jedne vrste, nego i mnogih drugih organizama od značajne gospodarske vrijednosti. Ni Jadransko more nije pošteđeno nestajanja posidonije, a u Hrvatskoj je to najizraženije uz obalu Istre. To je ujedno jedan od glavnih razloga zbog kojeg Posidonia oceanica u Hrvatskoj ima status ugrožene biljne vrste. Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN br. 70/05) i Pravilniku o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN br. 7/06), posidonija spada u kategoriju strogo zaštićenih svojti.

Intenzivno zagađenje

Statistika govori kako se posljednjih nekoliko desetljeća ukupna površina pod livadama posidonije u Sredozemnom moru smanjila za više od 30%. Razloga takvom alarmantnom stanju ima više. Porast stanovništva i širenje gradova, uzrok je sve veće betonizacije, nasipavanja obale i zagađenja kanalizacijskih voda. Tu je i razvoj industrije, koji za sobom povlači pitanje kvalitetnog zbrinjavanja otpadnih voda. Nepročišćene ili neadekvatno pročišćene otpadne vode, jedan su od najvećih zagađivača Jadranskog mora, koje nema neograničenu moć samofiltriranja. Iz dana u dan, gomilom organskih i anorganskih tvari, smanjuje se prozirnost mora i doslovce guši posidoniju. Bogatstvo jedne od najbogatijih morskih životnih zajednica, pretvara se u pravu pustoš. Ako se tome još doda intenzivno ribarstvo i turizam, te nepridržavanje zakonskih propisa, jasno je kakve to posljedice ostavlja na Jadransko more i njegovo priobalje. Nažalost, priča tu ne završava, jer površine bogate posidonijom nestaju zbog sidrenja i povlačnih ribarskih mreža, koje iz sedimenta čupaju njezine stabljike. Tu su i štetni utjecaji marikulture, kao i umjetnog uzgoja školjkaša u blizini travnatih livada. Ne treba zanemariti ni pojavu tropskih algi, Caulerpa racemosa i Caulerpa taxifolia. Njihovo nezaustavljivo širenje predstavlja izrazito veliku opasnost, ne samo za opstanak posidonije, već za čitavu ravnotežu i bioraznolikost morskog ekosustava. Činjenica da se alge ubojice ne razvijaju u gustim i zdravim livadama posidonije, slaba je utjeha. Dođe li do oštećenja posidonije, kaulerpe će ju doslovce prožeti i zagušiti, što će rezultirati njezinim postepenim odumiranjem. Osim navedenih čimbenika, na nestajanje posidonije utjecaja imaju i oni indirekti, poput povećanog UV zračenja i globalnog podizanja temperature i razine mora. Ono što u budućnosti možemo očekivati je da one vrste koje žive, skrivaju se, hrane ili razmnožavaju u livadama posidonije, jednostavno nestanu. Smanjit će se količina kisika u morskoj vodi i oksigenacija sedimenta, što ima izravan utjecaj na biološku raznolikost. Povlačenje posidonije uzrokovat će povećanu eroziju morskog dna i obale, što će ugroziti preostala staništa i spriječiti eventualni razvoj novih.

Nedvojbeno je kako nestanak posidonije za posljedicu ima značajan ekološki, ali i ekonomski gubitak. Upravo zbog toga, svaki napor uložen u zaštitu posidonije nije samo doprinos očuvanju mora, kao našeg najvećeg prirodnog resursa, već i zalog vlastite budućnosti.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana