Zabava u prijelaznom razdoblju

PR / Broj 63 / Lipanj / 2013.

Od svih riba koje sam na moru lovio, stekao sam dojam da je šarun definitivno najosjetljiviji na fazu propadanja silikonca. Samo zbog šaruna sam razvio ubitačno dosadnu i nevjerojatno učinkovitu tehniku lova pod lampama

Piše: Denis Savretić

Uspješan ribolov na moru ovisi o mnogo faktora: razdoblju plime i oseke, mjesečevim mijenama, vjetru, temperaturi mora (i zraka), padalinama… A samo temeljito poznavanje svakog od ovih faktora donosi redovne ulove i uspjeh prilikom varaličarenja (naročito s obale). No čak i savršeno poznavanje svih ovih faktora neće donijeti ama baš nikakve rezultate ukoliko ne pratimo ono osnovno, a to su migracije riba. Postoji jedna jako nezgodna stvar vezana uz period grijanja mora, a to je činjenica da grijanje mora označava prilazak ribe obali, što istovremeno znači da nedovoljno grijanje mora rezultira potpunom pustoši u priobalnom pojasu jer uobičajena migracija ribe u pliće dijelove mora izostaje, odnosno biva odgođena. Uopće nije problem osvjedočiti se da je odista tako, jer ova je sezona toliko abnormalno u zakašnjenju da su čak i najiskusniji morski vukovi uredno dolazili doma kratkih rukava, jer riba jednostavno nije prišla obali. Meni je osobno nepojmljivo da sam morao čekati čak do kraja petog mjeseca da brancini prorade na jednoj od mojih favoritskih ‘’proljetnih’’ pozicija , no vrijeme je faktor s kojim se jednostavno nema smisla boriti, tako da preostaje samo prilagodba na dane uvjete…
Kako god bilo, svaki iole iskusan morski špiner zna u koje vrijeme i po kojim uvjetima očekivati neku riblju vrstu na terenu gdje lovi. Trenutno je situacija takva da izbor nije nešto obilan – plavu ribu treba čekati do jeseni, brancini negdje primaju a negdje ne, čudljivi su kao i uvijek u ovom razdoblju, tako da se sav ‘’ozbiljan’’ ribolov varalicom svodi na gubljene dana u čekanju da na nekoj mikrolokaciji branko proradi. A i to je upitno, jer ove godine čak i favorit pozicije zakazuju, a brancini se javljaju toliko periodično i nepredvidljivo da je ribolov skoro pa lutrija. Ima tu nekih rezultata, ali nije to to, čeka se jesen i prava akcija…

No iako kompletna sezona strašno kasni, ipak je ljeto službeno počelo i temperature su čak i unatoč stalnim oborinama relativno stabilne i ne tako niske, što posljedično znači i da se more relativno zagrijalo. Koliko god brancini bili ćudljivi u ovom razdoblju, priobalje se već napunilo ribom koja je migrirala iz dubine, tako da na nekim terenima obalni ribolov varalicom već može biti relativno izdašan i zabavan, naravno ukoliko se držimo nekih pravila. No što uopće loviti u periodu kad plave ribe nema, a brancini se prave glupima? Odgovor leži u svima poznatom i svugdje rasprostranjenom, no često podcijenjenom morskom grabežljivcu – šarunu.

Grabežljivac iz dubine

Šaruna ima doslovno svugdje. Toliko je rasprostranjen i prilagodljiv da je jednako poznat tunolovcima s otvorenog mora i djetetu koje lovi s deset metara monofila u lokalnoj lučici. No iako ga svi mi jednako često susrećemo, šarun je prvenstveno jatna riba iz dubina, i može se naći čak i na bizarnim dubinama do 1000 metara. No on ipak najčešće obitava na dubinama do nekih 200 metara, gdje pliva u velikim jatima i hrani se apsolutno svakim organizmom na kojeg naiđe. Njegove ogromne oči svjedoče da je navikao loviti u potpunom mraku, a građa tijela nam daje do znanja da je riječ o veoma brzom lovcu, što je očito i po velikim ‘’teleskopskim’’ čeljustima koje koristi u lovu. No iako je riječ o ribi koja prvenstveno boravi u dubini, s grijanjem mora on se diže u gornje slojeve mora, te prilazi obali i tamo se hrani gomilama gavuna koje se skupljaju u plićim uvalama. To njegovo prilaženje obali ovisi pretežno o temperaturi vode, pa kako je ove godine moru trebalo duže da se zagrije, tako su i šaruni dosta kasnili. No voda je sad već topla, i šaruni su po cijelom Jadranu već prišli obali i trenutno se nalaze na dometu naših varalica!

Fini pristup garantira ulov

Iako je za svoju veličinu šarun stvarno izniman borac, ipak je riječ o ribi koja rijetko kad premašuje jedan kilogram težine, a prosječan primjerak se uglavnom vrti oko 200-300 grama. Zbog toga pribor treba biti prilagođen ciljanoj lovini, pa tako u ribolovu šaruna nema puno smisla koristiti štapove deklarirane iznad nekih 15-20 grama bacačke težine. U osnovi gledano, pribor za šaruna komotno može ostati u domeni UL ribolova, jer dobro izbalansiranim kompletom svaki šarun ide van iz vode, dok će sa UL priborom užitak prilikom drila i samog vođenja manjih varalica biti puno veći nego ribolov sa priborom teže kategorije.
Osobno koristim dva štapa prilikom ciljanog ribolova šaruna: jedan je Garbolino Magister feeling 5-20 g, drop shot štap sa iznimno osjetljivom i mekanom špicom od punog karbona, ali dosta snažnim donjim djelom štapa. Taj štap koristim kad se nalazim u situaciji da moram koristiti teže jig glave ili čak manje jigove kako bih dosegnuo potrebnu lovnu dubinu i daljinu (u slučaju da mi vjetar puše u facu, ili ako lovim po danu pa su šaruni dublje). Nježan vrh je obavezan u ribolovu šaruna, jer 99% ribe biva zakvačenu za nježnu opnu od koje se sastoje njihova teleskopska usta, pa ukoliko štap ne amortizira udarce i bjegove ribe, udica će često podrapati opnu i šarun će se ubrzo osloboditi, uglavnom pod samom obalom. Iz tog je razloga drop shot štap odlična solucija, jer snažniji blank omogućava dalje zabačaje sa eventualno težim varalicama, dok nježni vrh s jedne strane omogućava savršenu detekciju griza (koji je iznimno nježan), a s druge maksimalno povećava šansu da riba izađe iz vode. Drugi štap koji koristim je Garbolino Game Hunter Microlure 1-7 g, UL štap kojeg krasi podosta brža akcija od ostalih štapova u tom cjenovnom rangu, i koji mi se pokazao odličnim u lovu sa jig glavama od 1-5 grama kakve obično koristim.

Što se role tiče, meni je bitno samo da iznimno dobro namata tanku špagu (jer se inače strašno petlja prilikom lova s laganim glavama) i da ima fino podesivu kočnicu. Moja Abu Garcia Orra SX zasad zadovoljava moje potrebe, iako sam se oduševio i novom Okumom RTX! Moram spomenuti da sam jako dugo lovio s vjerojatno najjeftinijom Shimanovom rolom, modelom Alivio, i do dan danas mi ta rola niti jednom nije izbacila čvor…

Iako sam dugo vremena lovio samo s flaksom, to mi više ne pada na pamet. Prednost špage u odnosu na najlon je nevjerojatna, a naročito u lovu s laganim jig glavama kad se većina grizeva događa u propadanju. Dvije špage su mi favoriti, to su Savagear Adrenalin i Gossen u debljinama do 0.13, s tim da čak lagano preferiram Savagear zbog nešto veće krutosti i time manjih šansi za petljanje. Na kraj špage uvijek vežem oko dva metra fluorokarbona promjera 0.18-0.23, ovisno o terenu i veličini riba koje očekujem. Iako na UL štapu postoje male šanse za trganje, ne želim stavljati tanji fluorocarbon jer u ribolovu predvez često dolazi u kontakt s kamenjem, tako da bi tanji predvez rezultirao i sa mnogo više izgubljenih varalica. A iako je šarun dosta proždrljiva riba, on i dalje strašno dobro vidi, tako da u dnevnom ribolovu fluorocarbon itekako radi razliku.

Varalice

Maleni silikonci su alfa i omega u ribolovu šaruna! Svi mogućih oblika i boja, s repom ili bez, nadipani i nenadipani, oni čine najlovniju skupinu varalica za šaruna i ništa drugo im se niti približno ne može približiti po lovnosti. Moji favoriti su naravno klasični Slug-go od 3’’ i najmanji Fin’s-fish, ali odlično su mi se pokazali i svi mogući silikoni sličnih oblika, kao npr. Trabuccove laste iz Capture linije silikona. Berkley Sandworm je također nezamjenjivi silikon kad šaruni pipkavo primaju, ali s njim treba paziti da ne dođe blizu dna, jer ga malene ribe odmah očerupaju. Odličan ribolov sam imao i sa novim silikonima koje je Topfishing uveo u Hrvatsku, a riječ je o Sakura silikoncima. Osobno sam isprobao AJ Worm i Split tail Shad, i oba su silikona iznimno lovna, a najviše mi se svidio glow AJ Worm piknut na skroz laganu glavu. Šaruni mu ne praštaju! Kad su malo dalje, odličan izbor su neki pilkeri u rangu dvadesetak grama, no dobačaj je zapravo jedina prednost pilkera u odnosu ne silikonce, jer po lovnosti su potpuno neusporedivi. Pri vertikalnom ribolovu u većim dubinama gdje je koncentrirana veća količina šaruna, odlično se pokazao najobičniji sabiki. Šaruni ga uredno udaraju u propadanju, a s njim je puno lakše doći do dna nego sa silikonom na laganoj glavi. Maleni twitch vobleri su isto tako dobar izbor, ali koristim ih samo u rijetkim situacijama.

Gdje ih tražiti

Iako ih ima gotovo svugdje, nije baš svejedno gdje ćemo ih tražiti i pokušati uloviti. Šarun je riba koja je iz mnogo razloga vezana uz duboku vodu, i rijetke su situacije kad ćemo ih naći na terenu koji u blizini nema nekakav pad u dubinu. Idealne pozicije su kojekakvi lukobrani, pontoni u marinama, istureni molovi, pristaništa trajekta i slična mjesta koja obilježava relativno strm pad u dubinu odmah uz obalu, a koja istovremeno pružaju dobar habitat za mnoštvo sitne ribe kojom se šarun hrani. U dubljoj vodi šaruni često znaju biti okupljeni oko podvodnih grebena i stepenasto razlomljenog dna s prijelazima iz dubljega u pliće. Šaruni isto tako vole zadržavati se na mjestima sa izraženim kurentom, pa su tako ulazi u zaljeve, rtovi i sve isturene pozicije izuzetno dobra mjesta za uspješan ribolov. Mjesta gdje obalna rasvjeta pada na vodu također predstavljaju iznimna mjesta za noćni ribolov, i to su mikrolokacije koje uglavnom prve prorade i služe mi kao signal da su šaruni došli u obalu. Nisko položene obale i veća područja plićine nikad mi se nisu pokazala kao osobito povoljan teren za ribolov šaruna, iako sam ih čak i tamo znao uloviti. No to je više slučajnost nego nekakvo pravilo, za uspješan ribolov ipak treba ciljati teren sa dubinom od barem 3 + metara uz obalu, s tim da niti puno veće dubine nisu za baciti. Baš dapače, s obzirom da u sumrak šaruni migriraju iz dubine prema površini, baš u blizini područja s velikom dubinom bude najviše akcije.

Dnevne (odnosno noćne) migracije, tj. kada na vodu

Traženje šaruna po danu i tijekom noći razlikuje se kao i nebo i zemlja. Razlog je jednostavan – po danu šarun boravi dalje od obale, i obično se zadržava negdje blizu dna ili u srednjem sloju vode na terenima sa većom dubinom (pretpostavljam zato što njegovim velikim očima sunčeva svjetlost smeta), dok će u sumrak šarun početi prilaziti obali i dizati se prema površini, da bi se u noćnim periodima hranjenja zaletio čak i na metar dva od obale u potpuni plićak i tamo aktivno lovio. To znači da je najuspješniji period za ribolov zapravo onaj prijelaz iz noći u dan i obrnuto, tj. sumrak i zora. Sumrak se u principu sastoji u čekanju pravog trenutka, jer kad šaruni krenu iz dubine prema obali, potpuno su ludi i na dobroj poziciji (negdje na prijelazu u dubinu) je moguće uloviti desetak komada za doslovno nekoliko minuta, svaki zabačaj rezultira ribom. Često mi se događa da udaraju iste sekunde kad varalica dotakne površinu, čim preklopim rolu riba je gore! Taj udarni period traje kratko, i treba ga maksimalno iskoristiti! Šaruni se hrane cijelu noć, ali ponašaju se slično kao ušate, grizu u valovima, i obično se ribolov sastoji od serije udaraca, pauze, ponovno serija grizeva, pa opet pauze i tako dalje, ovisno o tome kako se jato kreće i kako ulazi u zonu hranjenja. Specifično za noć je da šaruni dolaze uz samu obalu, doslovno u dvadesetak centimetara dubine, gdje tamane gavune, pa po noći uopće nije potrebno daleko bacati. Isto tako, čak i tamo gdje je vrlo duboko šaruni se po noći dižu na površinu i grizu u prvih nekoliko metara dubine! Zora je također udarni period za ribolov, s prvim zracima sunca šaruni uredno opet ulaze u fazu maničnog hranjenja, koja traje vrlo kratko, ali je opet moguće uloviti jako puno riba u vrlo kratkom vremenu! Dnevni ribolov mi nikad nije bio neko veselje, jer se onda šarun drži u povećim dubinama i dosta daleko od obale, pa je to bez čamca čisto mučenje. Dnevni ribolov je najisplativiji ukoliko imamo mogućnost loviti na lukobranu ili pontonu (ili čamcu) pod kojim je dubina 10-15 metara ili više, na takvim se pozicijama šaruni i usred dana mogu loviti na nekakvu vertikalnu prezentaciju sa sabikijem ili silikonom na težoj glavi.

Prezentacija u propadanju

Od svih riba koje sam na moru lovio, stekao sam dojam da je šarun definitivno najosjetljiviji na fazu propadanja silikonca. Samo zbog šaruna sam razvio ubitačno dosadnu i nevjerojatno učinkovitu tehniku lova pod lampama, koja se sastoji od zabacivanja silikonca na najlakšoj mogućoj glavi i laganog titranja vrhom štapa dok silikonac polako propada. Svaki jači pokret uredno odbija šarune, ali jedva primjetno propadanje uz minimalne pokrete silikonca ih iz nekog razloga baš privlači. Grizevi su takvi da ih često niti ne osjetim, nego vidim da se špaga pomaknula…

Ova šarunova navika da tuče u propadanju osnova je za ribolov silikoncima. Odvijao se lov u dubini ili u potpunom plićaku tijekom mraka, osnova je zapravo ista – zainteresirati šarune kratkom i živčanom serijom trzaja, a zatim jednostavno kombinirati kratke trzaje iz zgloba kojima što brže odižemo silikon gore, sa slobodnim propadanjem slikonca prema dnu. Pri dnevnom ribolovu u većim dubinama, kad se koriste teže glave, ovakav ribolov se izvodi sa prilično velikim amplitudama jiganja, i u principu izgleda dosta divlje, no u principu svo to mlačenje štapom i namatanje služi samo da se silikon podigne i da mu se omogući što dulji slobodni pad, uz povremeno uštopavanje i titranje silikonom. Prezentacija u biti izgleda tako da nakon početnog zabačaja i čekanja da silikonac padne na potrebnu dubinu, jednostavno što brže podignemo štap uz brzo namatanje role, tako da silikonac maksimalnom brzinom jurne uvis i zainteresira šaruna koji se tu negdje u blizini mota, a zatim se vrh štapa skroz polako spušta i prati propadanje silikonca uz povremene kratke zastoje i nježne trzaje kojima animiramo propadajući silikonac. Šarun u 99.9% slučajeva prima dok silikon propada, a najčešće ga proguta u trenutku kad silikon iz uzlazne putanje krene u silaznu, jer ga je prije toga sasvim vjerojatno pratio. I to je to! Ukoliko ne udara, izmjene u prezentaciji sastoje se samo u promjeni težine jig glave, kojom reguliramo brzinu propadanja, sve dok ne pogodimo brzinu koja šarunu odgovara, isto kao i dubinu u kojoj trenutno prima. Po danu uglavnom bolje reagira na brže propadanje i grize u dubljim slojevima, a po noći je često potrebna tek minimalno otežanje i propadanje slično laganom lebdenju…

To je više manje, to, za kraj samo savjetujem da dobro podesite kočnicu i pobrinete se da su svi čvorovi dobro svezani, jer uopće nije rijetkost da vam prilikom lova šaruna udari brancin! Varalice kojima lovimo su dobrim djelom iste kao kod ribolova brancina, prezentacija vrlo slična, dijele terene na kojima ih lovimo… Čovjek se na kraju čisto zapita, čemu toliko filozofija u lovu brancina kad grize na iste fore kao šarun? Razlike stvarno jesu minimalne, ali baš to minimalno razdvaja uspješan ribolov od neuspješnog. Jer na kraju, cjela tajna ribolova je u finesama, a samo onaj koji svlada finese može se nazvati dobrim ribičem!
Bistro, i puštajte ribe (barem nedorasle)!