Nadmudrivanje sa jezerskim glavonjom

PR / Broj 63 / Lipanj / 2013.

Pomalo zasićen Savom, a istovremeno gonjen čežnjom za morem (koje mi je trenutno nedostupno), zadnjih sam par tjedana proveo razmišljajući o nekoj alternativi koja bi malo razbila ribičku monotoniju, a istovremeno mi pružila priliku da si dam malo ‘’morskog treninga’’. Preciznije, imao sam želju loviti na nekoj stajaćici, koja bi mi pružila morski izazov u vidu bistre vode i oprezne ribe. Na svu sreću, bliža okolica Zagreba obiluje dubokim i bistrim šljunčarama, koje iako nisu odveć bogate ribom (u odnosu na samu veličinu vode), mogu pružiti jako zanimljiv i dinamičan ribolov. A kako sam baš bio uživljen u nadmudrivanje s dostojnim protivnikom, za ciljanog sam protivnika odabrao jezerskog klena!

Piše: Cekin

Prva ljubav

Iako uz Savu vežem svoja prva iskustva s klenovima, i iako sam ih u Savi neusporedivo najviše ulovio, zanimljiva je činjenica da je moj prvi klen zapravo ulovljen na jezeru! I ne samo to, nego je i moj najveći (57cm) klen je isto tako ulovljen na jezeru! Neosporiva je činjenica da sam ga ulovio čistim treferom (zabacio mu vobler na glavu), no ipak je to trofej kojim se jako ponosim, naročito zato što sam ga ulovio prije desetak godina kad zapravo nisam imao pojma o pravom ribolovu. Nakon toga sam proveo mnoge dane na jezerima, penjao se po drveću, skrivao po grmlju, čučao u koprivama, puzao po travi i općenito radio kojekakve gluposti ne bih li nekako nadmudrio jezerske glavonje i ponovno upisao kapitalca, no više mi se nikad nije nasmiješila sreća, pa tako više nikad nisam uspio uloviti jezerskog klena iznad dvije kile. Ali onih manjih sam ulovio stotine, i dugo mi je to bio najdraži oblik ribolova varalicom…

Lukavi glavonja iz dubine

Jezerski klen je stvarno nevjerojatna riba. Koliko je savski lud i agresivan, toliko je jezerski klen plašljiv i povučen. Ista vrsta ribe, a ponašaju se kao da su sa dva različita planeta. Jedan krivi korak, polomljena grančica, sjenka na vodi, odveć jak pljusak voblera ili općenito bilo kakva naglašena sitnica sasvim je dovoljna da do tad totalno flegmatična riba u sekundi nestane negdje u dubini. Kad bi tako bježali samo od varalice, ajde još bi cjela priča nekako mogla proći, bacio bi im skakavca ili glistu i lijepo ih lovio. Ali ne ide ni tako, bistrooki bandit je u stanju uočiti i najbolje skrivenu udicu i najtanji flaks, a uostalom imaju i jako nezgodnu naviku uočavanja štapova i trenutačnog nestajanja iste sekunde kad se špica štapa nadvije na površinu. Kažu da je ispikani bass oprezna riba, ali u usporedbi s jezerskim klenom bass je najobičniji amater. A kao da nije dovoljno što je klen u stanju nestati čim varalica dotakne površinu, u šljunčarama oko Zagreba gdje ih lovim vlada najblaže rečeno ‘’morski’’ ugođaj, jer voda je zastrašujuće prozirna i riba je u stanju uočiti ribiča s nestvarne udaljenosti, čemu nikako ne pogoduju visoko uzdignute obale i jako nezgodni i strmi prilazi vodi Ako uspijem nekako izbjeći da klen uoči moju siluetu na uzdignutoj obali, onda se obavezno barem jedan kamenčić mora odroniti na strmom prilazu vodi i tako poplašiti cjelo jato do tad skroz ravnodušnih riba i totalno uništiti ribolov. Baš zbog takvih uvjeta ribolov klena na bistrim i dubokim jezerima po mnogo stvari podsjeća na dnevni ribolov brancina, I to je ono što me nakon podosta vremena ponovno dovuklo na jednu od većih šljunčara u okolici Zagreba!

Loš početak

Juho i ja se oko dva popodne nalazimo s frendom Ladijem, uskačemo u auto i jurimo na jezero. Do grla smo oboružani kojekakvim malim voblerima, ‘’zicer’’ oružjem za jezerskog klena, a Ladi pak odlučuje ići na sve ili ništa i uzima komplet za štuku. Dok on slaže Bushwackera, Juho i ja sastavljamo UL štapeke, vežemo fluorocarbon na špagicu, i odabiremo favoritne varalice – ja malo Ružno pače, a Juho malog Slavko buga. Odmah po dolasku na prvu poziciju uočavam debelu klenčinu parkiranu ispod vrbe uronjene u vodu! Šuljam se kao Indijanac, i uspijevam potpuno neopaženo prići do obale i nježno ispod ruke zabaciti malo tonuće Ružno pače oko metar ispred klena. Brzo preklapam rolu i sa dva brza trzaja dovodim vobler ravno ispred klena, sav napet jer znam da me riba nije vidjela i da će sad svom snagom sastaviti varalicu i priuštiti mi odličan dril! Ali klen je toliko prezirno mahnuo perajom i zaronio u dubinu da sam ostao osupnut. Ajd da je barem pokazao malo interesa i makar dopratio varalicu, ali ovaj me tako izignorirao da se osjećam kao budala. Uskoro mi se pridružuje Juho koji je isto tako pokušao dobiti klena na viđeno, i kaže da se njegov nije niti okrenuo za varalicom, čak se nije udostojio niti otplivati. Neobično, ali ja sam i dalje podosta samouvjeren, pa tako nastavljamo dalje.

Lov na viđeno

U rano ljeto klenovi obično provode vrijeme patrolirajući uz samu obalu. Drže se potopljenog granja i zaklona koje im pružaju nadvijene vrbe, i obično su polarizacijske naočale sasvim dovoljne za njihovo lociranje jer se zadržavaju ispod same površine. U normalnoj situaciji precizno prezentirani vobler negdje u vidno polje klena obično dovodi do trenutnog napada, naravno ukoliko su svi prethodni koraci zadovoljeni, što podrazumijeva potpuno nečujni prilaz do vode, tih i precizan zabačaj, i naravno barem nekoliko metara fluorokarbonskog predveza. No nešto opako ne valja, jer koliko god se mi šuljali, precizno zabacivali i pokušavali se stopiti sa drvećem, klenovi ili pobjegnu čim vide vobler, ili nas jednostavno toliko temeljito ignoriraju da počinjemo ozbiljno sumnjati u naše ribičke vještine. Mijenjam voblere, bacam i zapinjem po najgorem granju ne bih li izmamio nekog raspoloženog glavonju, ali jednostavno nema nikakvog dešavanja. Tu i tamo neka pionir izleti i pokuša sastaviti vobler jedva nešto manji od njega, ali takve niti ne računam u klenove.

Upisi s ostrižima

Prvi upis umjesto s klenom ostvarujem s ostrižem – divljak je izletio iz nekakve trave i skupio Salmo Horneta u boji potočne pastrve. Nije baš riba koju sam očekivao, ali barem je riba. Razmišljam da umjesto voblera zavežem nekog malog silikonca i pokušam dobiti većeg ostriža, ali nekako mi se baš lovi klen, za kojeg znam da ne bude napao silikonac. Juho ipak veže silikonac i uporno baca u dubinu, ali bez ikakve akcije… Uskoro dolazimo do ruba malene uvale koja je u dnu jako podlokana, i nad nju se nadvija nekoliko vrba. Pogled kroz polarizacijske naočale otkriva da nema niti jednog klena, ali vidim nekoliko velikih sunčanica. Kako mi je već dosta izostanka akcije, stavljam Sakura AJ worma na maloj jig glavi, i bacam uz podlokanu obalu da bar sunčanicu ulovim. Cimam silikonac, i već pod samim nogama neka sijena izlijeće ispod korijena! Kontra, štap se piga, a Ladi se dere da imam velikog ostriža! Naravno, ispao mi je s udice pod samim nogama, a Juho uskoro nakon mene na istom mjestu dobiva jednog lijepog. Barem obojca imamo upis!

Ladi cijelo vrijeme baca Delalande Kinga na teškoj glavi i vuče ga po dnu, nema niti griza, ali u nekoliko navrata mu silikonac prate ogromni klenovi! Nikaj mi nije jasno, na viđeno pod granjem (gdje izlaze na hranjenje) uopće ne grizu, ali se dižu s 15 metara dubine za velikim silikoncima… U jednom trenutku pred nas dolazi i štuka, kojoj Ladi baca silikon, ali ova bježi kao da smo ju bombom gađali. To je to, ribolov je totalni fijasko, idemo doma! Nalovili smo se jedino krpelja…

U revanš sa Segijem

Drugi dan se čujem s kompom Segijem, koji u zadnje vrijeme dosta često sa UL priborom šeće po jezeru. Dogovaramo novi ribolov, no ovaj puta umjesto klena idemo ciljano na ostriža! Kad neće klenovi, da se bar ostriža nalovimo, možda naleti neki veći komad kao onaj kojeg sam dan prije spušio. Ovaj put na jezero dolazimo oko pola 9 ujutro, i bez puno razmišljanja odmah na fluorocarbon vežem Sakura AJ worma. Segi veže svoju silikonsku glistu s kojom je ulovio valjda sve što pliva. Puše dosta jaki vjetar, a mi smo baš na obali u koju udaraju valovi, pa je tako voda pod našim nogama dosta zamućena. Segi konstatira da to i nije neko veselje, jer ipak se nadao ponekom klenu, a kaže da baš i nije imao neke sreće s njima u mutnoj vodi. Ali poznajući ostriže, siguran sam da se sad aktivno hrane u toj zamućenoj vodi. Bacam silikonac, i čim sam dotaknuo dno imam ostriža! Iako nije velik, na UL priboru se sasvim lijepo bori. Segi se upisuje odmah nakon mene, i u kratkom roku lovimo par komada. Niti jedan nije veći od dlana, no barem grizu. Opet zabacujem na isto mjesto, čekam da silikonac potone, dva puta ga cimam i BAM! Kočnica odmah otpušta par metara, štap se ljepo piga, ja sav sretan očekujem lijepog ostriža! Dižem ribu od dna, i pod nogama mi se pojavljuje – KLEN! Ne vjerujem svojim očima! Silikonac uredno u ustima, majstor ga je lijepo progutao. Segi umire od smijeha, klena slikamo i puštamo, i zafrkavamo se koliko smo zapravo loši ribiči. U ciljanom klenolovu dobijem samo ostriža, a kad idem na ostriže bubnem klena na silikon!

Glavato iznenađenje iz dubine

Udobrovoljeni kolateralnim ulovom, nastavljamo dalje i svako male vadimo male ostriže, ponekad i oboje istovremeno. U nekom trenutku nailazimo na nekoliko povećih klenova u patroli oko nekog potopljenog granja. Skriven u grmlju pokušavam im prezentirati maleni vobler, ali ponavlja se priča od neki dan, potpuno ignoriranje. Odlučujem potpuno odustati od voblera i loviti samo ostriže na silikon, jer očito je da klenovi imaju neke planove koji mene ne uključuju…
Dolazim do dijela jezera koje se snažno urušava uslijed odrona dna uzrokovanog kopanjem bagera. Obala je gotovo okomita, i pod samim nogama dno pada na deset i više metara dubine. Odlučujem montirati 5 cm dugačkog Sakura Split Tail Shada na glavi od dva grama, i zabacujem ga negdje pred sebe. Nakon dosta čekanja, silikonac staje na dnu, pa počinjem lagano namatati i jigati neposredno iznad dna, računajući da dolje leži neki ostriž. Nakon desetak metara, taman kad sam nakon malo snažnijeg jiga pustio da silikon slobodno propada, iznenađuje me veoma suptilan ali oštar kvrc po varalici, tipično smuđevski griz! Instinktivno nabijam kontru preko glave! U tvrdo!!! Riba iste sekunde kreće u dubinu, štap mi se piga do drške, a ja se derem kao budala ne bih li dozvao Segija koji je negdje desno od mene u grmlju. Čujem da mi se kompa probija kroz granje, pa se fokusiram na dril. Osjećam veliku težinu i tupo pumpanje, uopće ne znam što imam na udici. Riba odjednom kreče ulijevo, ravno u krošnju potopljenog drva! Forsiram koliko god mogu, iskorištavam elastičnost UL štapa kako ne bi potrgao predvez, i praktički na tvrdo iz dubine čupam ribu. U prozirnoj vodi se pojavljuje silueta prekrasnog glavonje! Dižem ga na površinu, klen skače i divlja, bori se kao pomahnitao! Nasukavam ga na obalu i prihvaćam rukom iza glave, taman kad Segi dolazi do mene! Ideeeeeeš, koji klen! Otvaram mu usta, silikonac je tako progutao da samo vrh jig glave viri iz ždrijela. Segi ga mjeri, 50+ cm! Prekrasna riba! Brzo slikanje i puštam ga natrag u njegove dubine. Nevjerojatno, takvi se stvarno ne love svaki dan! I to još na silikonac uz dno, šanse da se to dogodi na ovako bistro jezeru stvarno su mizerne. No vrtim si u glavi film od neki dan kad su Ladiju veliki klenovi iz dubine dolazili za silikoncima…

Rastur na Segijeve gliste

Igrom sudbine, ta Sakura je bila zadnji shad koji sam imao kod sebe, pa tako u sljedećem zabačaju ostaje na potopljenoj grani. No Segi mi odmah daje jednu od svojih no-name silikonskih glisti, i kaže da probam s njima. Još uvijek smo nabrijani na ostriže, jer iako sam dva klena dobio na silikonac, i dalje to smatram treferom. No ne zadugo! Dolazimo do plitkog spruda prošaranog vrbinim mladicama, i Segi na viđeno dobacuje svoju slikonsku glistu ispred jata od tri klena. Iako su potpuno ignorirali voblere, klenovi istog trenutka kreču u juriš i jedan od njih guta silikon na samom dnu! Odmah se upetljao u granje pa ga Segi jedva čupa van. Nije nešto velik, ali to su već tri klena na silikonac u razmaku od pola sata! Oboje se smijemo od uzbuđenja, krenulo nas je dobro van svakog očekivanja!

Jedna stvar je očigledna i veoma zanimljiva – klen se uopće ne hrani na površini. Iako ih u obalnoj patroli ima podosta, jednostavno ne pokazuju nikakav interes za bilo kakvo događanje u površinskim slojevima. Nakon tri ulovljena klena na silikonac i na dnu, to više nikako ne može biti slučajnost, i počinjem vjerovati da je baš to tražena prezentacija za današnji ribolov jezerskog klena. Koliko god to nesuvislo zvučalo!
Vođen tom mišlju, zabacujem ravno ispred sebe i puštam varalicu da potone do dna. Dok čekam kontakt sa dnom, lijevo od mene se odjednom pojavljuje krasan primjerak klena u patroli! Udaljen je od obale oko 15 metara i nalazi se točno u liniji gdje leži moj silikonac. Odmah se spuštamo u čučanj, sakriveni iza gomile šljunka, a ja pocupkujem po dnu i promatram klena. Čim se glavonja približio mjestu gdje sam zabacio silikonac, strelovito zaranja i nestaje u dubini! Ili se poplašio, ili je skužio događanje na dnu i krenuo je skupiti varalicu! Oboje pozorno pratimo vodu kroz polarizacijske naočale, napeti kao puške. Iznenada bljesak u dubini! Segi urla da kontriram, a meni je štap već popigan do kraja, i rola u naletu otpušta špagu dok uhvaćeni klen juri u dubinu! Prekrasan i neizvjestan dril, jer klen je negdje na dnu uspio ući u busen trave, ali na sreću uspijevam ga izvaditi van. Slikanje i puštanje proteklo je u smijehu, rasturamo jezerske klenove na silikon! To ni Japanci ne rade!

Sad smo već totalno uvjereni u uspjeh ove totalno nesuvisle taktike, pa čak stavljamo teže glave kako bi lakše došli do dna. Bizarno! Nikad u životu nisam čuo da je netko ciljano lovio jezerskog klena na silikonac! Na sljedećoj poziciji oboje bez razmišljanja bacamo silikonce u dubinu, a svaki tračak sumnje nestaje već u slijedećem trenutku kad na samom prijelazu u dubinu Segi zateže preko glave i nabrijano se dere EVO GA! S obzirom da lovi na štapek 0.5-5 g, dril je ludilo! Uskoro se uz obalu pojavljuje krasan klen kojem jig glava viri iz usta, i ovaj je uredno srknuo silikon sa dna. Brzo slikanje i puštanje klena u vodu. Ja zabacujem par metara desno, i gotovo odmah imam udarac. Opet klen! Za ne vjerovati, ludilo od ribolova!

Zaključak je da nema zaključka

Još smo neko vrijeme nastavili loviti, dobili nekoliko lijepih riba, a onda je kompa morao na posao pa smo spremili pribor i oprostili se idiličnim prizorom nebeski plavog jezera. Na putu doma vrtimo film sa ribolova, i iako smo apsolutno složni u činjenici da je prezentacija malog silikonca uz dno bila dobitna kombinacija za uloviti jezerskog klena, uopće nam nije jasno zašto je tome tako. Lovio sam jezerske klenove godinama i još mi se nikad nije dogodilo da ne primaju na površini uz granje, a bogme nisam nikad čuo da ih je netko ciljano dobivao na silikon. Slučajno da, zna se zalomiti, ali ovakva serija ulova je nešto skroz nelogično. Jedini mogući uzrok za takvo ponašanje mogao bi ležati u činjenici da je zbog visokih podzemnih voda jezero gotovo dva metra više nego inače, jer to je jedini faktor koji radi razliku između današnjih uvjeta i klasičnih uvjeta u ovo doba godine. A na koji bi točno način takav povišeni vodostaj mogao utjecati na klenove, ja stvarno nemam pojma…
Kako god bilo, doživjeli smo prekrasan ribolov i nalovili se riba na potpuno neočekivani način, tako da jedva čekam ponoviti to!
Bistro, i puštajte ribe!