Provociranje gofova panulom

PRM / Broj 22 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2018.

U ribolovu mi je najinteresantnije otkrivati nove stvari, predviđati promjene ponašanja kod ribe i prilagoditi pribor, tehniku i prezentaciju mamca takvom ponašanju. Kad otkrijem novu caku koja daje rezultate, to su posebni gušti. Godinama sam u periodu kad je toplo more imao masu dana kad bezuspješno provlačim ješku na klasičnoj sporoj panuli među predatorima, dok ju oni samo prate bez griza. Kad sam otkrio provociranje gofova s „ispaljivanjem“ iglice, otvorio mi se skroz jedan novi svijet panule, u porat se vraćam s velikom ribom i kad drugi na klasičnoj panuli ne mogu nikako dobiti griz…

Napisao i snimio: Marin Huzjak

Točno prije godinu dana pisao sam o lovu gofova na varijabilni trolling. Za one koji nemaju sad pri ruci taj broj, radi se o lovu gofa panulom živom iglicom, ali s puno bržim povlačenjem nego kod klasične teške panule, s mijenjanjem brzine. Otkrio sam to sasvim slučajno, vukući već nadivenu iglicu za sobom dok lovim druge iglice, a tada ju je u plićaku opalio gof. To ljeto su gofovi kratko radili, a u jesen su se prerano spustili preduboko, pa sam jedva čekao ovo ljeto i jesen da razradim tehniku. U nastavku ću opisati kako sam dalje razvio i unaprijedio ovu tehniku koja daje fantastične rezultate kad riba uopće nije zainteresirana za prezentaciju ješke na klasičnoj sporoj panuli. Konceptualno, radi se o panuli živom iglicom, koja se dosta brzo povlači kroz more, a obzirom da treba ješku potopiti na određenu dubinu, koristi se i olovno otežanje. Kombinacija brzine i težine olova, stvara napetost, „težinu“ sistema pa je ovakav lov teško izvoditi iz ruke ili držanjem štapa u ruci. Umjesto toga, prilikom lova štap držim u nosaču.

Brza panula sa štapom

Od štapova, ovisno kako sam raspoložen ili koliko veliku ribu očekujem, najčešće koristim ili Okuma Eclipz 50-100 grama (185 cm duljine) ili Okuma Cedros 160-325 g. Više preferiram Eclipza, lakši je, savitljiviji i pruža pravi gušt u borbi s gofovima. Na njemu se savršeno dobro vidi svaki kontakt ribe s ješkom, što je posebno bitno kad riba ne radi pa samo poljubi iglicu po repu, jer je to trenutak koji treba primijetiti i onda s dodatnim gasom i povećanjem brzine isprovocirati gofa na griz, no o tome detaljnije u drugom dijelu članka. Što se tiče rola, lovim s nekoliko njih, a kao dobar omjer cijene i kvalitete mogu preporučiti Okuma Azores Blue 9000 (ili Z90). Nije teška, ugodna je za raditi s njom i svaki zadatak će uredno riješiti. Ako očekujem na poziciji velike gofove, imam za njih posebnu igračku, Okuma Makaira spining rolu u veličini 20000. Ova zvjerka će izvući ne samo svakog gofa, nego i svaku tunu koja ugrize iglicu. Ovo Okumino čudo prilikom korištenja pruža nevjerojatan osjećaj moći, rola je čudovište. Osim toga, Alan Hawk, poznati recenzent rola, stavio ju je na prvo mjesto u kategoriji „Finest Offshore Spinning Reels in the World“, ispred antologijske Stelle. Na rolu namotam upredenicu Gosen jigging 8x (8-nitna), 300 m multicolor. Svakih 10 metara je obojano drugom bojom, što je vrlo bitno radi mjerenja prilikom ispuštanja panule u more i prilikom pozicioniranja otežanja. Na Makairi imam debljinu od 80 lb, a na Azoresici 55 lb. Mislim da je ovih 55 lb idealno, s time možete bez problema izvlačiti ribe i od preko 50 kg. S 8-nitnim Gosenom sam oduševljen, koristim ga već godinama i izdrži sve i svašta, nemam zamjerke. Korištenje najlona (monofilamenta) na roli ne dolazi u obzir, obzirom da je za željenu jačinu strune monofilament kudikamo deblji od upredenice, stvara prevelik otpor u moru i tako podiže sistem pa je potapanje panule puno teže i neučinkovitije. Osim toga, monofilament se previše rasteže pa se riba teže zakvači prilikom griza. Nakon što namotam upredenicu na rolu, vežem na slobodan kraj upredenice nekih 8-10 metara leadera od monofilamenta. Za spoj upredenice i leadera preporučujem FG čvor, lako ćete pronači na YouTube-u filmiće na kojima je lijepo prikazano kako se vezuje. Na drugi kraj leadera vezujem manji, ali snažan (bar 55 lb) zogulin (virblu), i na njega malu ali snažnu kopču. Na tu kopču kvačimo i po potrebi lako izmjenjujemo predveze za ješku (iglicu). Izgled predveza je diktiran s ješkom, to jest s iglicom kao ješkom. Možete provlačiti i šaruna, lokardu, skušu, malog luca pa čak i veliku lignju (koja je, suprotno uvriježenom mišljenju, pokazala da jako jako dobro podnosi brzine do čak četiri čvora). Međutim, iglica je pokazala daleko najbolje rezultate, pa predvez prilagođavam takvom lovu. Obavezno koristim fluorocarbonski predvez, najčešće Mustad Thor fluorocarbon u debljinama 0,70 ili 0,80 mm. Također, koristim i SavageGear 100% soft fluorocarbon u debljini 0,74 ili 0,81 mm. Od nabrojanih, najčešće idem na Mustad 0,70 mm, najmekši je, igla se najbolje ponaša s takvim predvezom, najmanje ju opterećuje i najslobodnije pliva. Duljina predveza mi je nekih 2,5 m. Predvez radim s dvije udice, u veličini 4/0 ili 5/0. Gofovi su ozbiljne ribe i u klasičnoj panuli ne bih išao ispod 6/0, međutim, ovdje su manje udice bitne da bi bolje stajale na iglici, da ju što manje opterećuju, kako bi ona mogla što bolje i prirodnije plivati. Međutim, zbog nešto manjih udica, treba i kočnica na roli biti nešto mekša, kako bi se kompenzirala ponekad nedovoljna čvrstina udica.

Iglica i samo iglica

Zadnja udica je fiksno vezana, dok je prednja klizna, kako bi se predvez razmicanjem udica mogao namjestiti prema veličini ješke, stavljanjem udica na točno određena mjesta. Prednja klizna udica se kvači iglici kroz kljun, od ispod prema gore kroz obje vilice kljuna, kako je prikazano na slici. Zadnja fiksna udica se kvači lagano kroz kožu, kroz korijen podrepne peraje odmah iza analnog otvora. Prezentacija ješke je od izuzetne važnosti kod ovakve panule (zbog korištenja velikih brzina) i bitno je da se udice vrlo precizno namjeste, da ne oštećuju previše iglicu, da je zadnja položena relativno neprimjetno uz tijelo, a da prednja klizna stoji ravno u kljunu kako ne bi došlo do vrtnje. Ima jedna caka s predvezom koja puno znači kod prezentacije mamca; nakon što konstruirate predvez zakvačite negdje zadnju udicu i nategnite dobro sistem da se fluorocarbon što više izravna. Tu će vam pomoći ako rukom prelazite preko nategnutog fluorocarbona, odnono da vam isti prolazi kroz prste da ga zagrijavate trenjem, jer se tako zagrijam pravilnije izravna. Ravan predvez (uz pravilno pozicioniranje udica) garantira pravilno plivanje i rad iglice. U ovakvoj panuli koristim isključivo iglicu, ona je za to savršena, i to iz nekoliko razloga. Prvo, gofovi (ali i svi drugi veći predatori) obožavaju iglicu, pogotovo ljeti i u jesen. Ima izuzetno hranjivo, ukusno i masno meso. Primjetili ste kako vam nakon nadivanja ruke ostanu jako vonjati po iglici i nakon pranja ruku. E pa, taj vonj je predatorima uglavnom neodoljiv. Drugi razlog je taj što je ova panula po svom konceptu jako brza (bar kad govorimo o panulama živim prirodnim mamcima) pa nam treba mamac koji je hidrodinamičan i koji dobro podnosi brzinu, odnosno koji se dobro ponaša pri brzinama. Pravilno nadivenu iglicu možete bez problema vući za sobom brzinom od čak 6 čvorova, i ona će dugo živiti. Štoviše, iglica (pravilno nadivena) na panuli dulje živi ako ju povlačite brzinom od 4-5 čvorova, nego pri brzinama od 1-2 čvora. Treći razlog je taj što je brzo povlačenje iglice vrlo prirodna prezentacija tog mamca, iglica je u prirodi jako brza i velikom brzinom bježi od predatora, tako da je gofu normalno vidjeti iglicu koja pliva brzinom od 4 čvora, puno prirodnije nego 1 čvor na klasičnoj teškoj panuli. Kad se Water Wolf kamerom snima iglica na predvezu panule, ona pri većim brzinama, od 2,5 – 5,5 čvorova ima super izazovan rad. Uvijek sam slušao i čitao kako iglica za gofa treba biti velika. Međutim, moja iskustva s gofovima (ali i zubacima po tom pitanju) su sasvim suprotna. Najbolje rezultate mi daju srednje prema manjim, dakle iglice od nekih 30-40 cm duljine. Puno više grizeva dobijem na one male iglice od 20-25 cm, nego na velike od 40-45 cm na više. Opet ponavljam, jako je bitno da ju pravilno nadijete da pliva kako treba kod povlačenja od 3-4 čvora. Što se tiče pribavljanja ješke, odnosno lova iglica, dolazimo iz krajnosti u krajnost. Nekad vam treba frustrirajućih tri sata za uloviti jednu jedinu, a nekad u deset minuta nabubate 15 komada.

Lagana panula za iglicu

Igla ima svoje ure u danu kad bolje ili lošije radi, ali i periode u godini kad se pojavljuje. U kasno proljeće iglica se mrijesti, uglavnom daleko na otvorenom moru pa ju je teško uloviti, ali početkom ljeta se opet pojavljuje. Negdje je već ima početkom lipnja, a negdje tek počne dolaziti sredinom srpnja. Uglavnom se iglica lovi uz obalu, na dubinama 2-15 m, po puntama, plitkim uskim prolazima, plitkim brakovima i ostalim mjestima na kojima su pojačana stujanja ili veće količine gavuna (npr. u uvalama). Kad se tek pojavi, u prvim danima je najlakše lovim na trakicu pancete. Od bijelog, masnog, izrežete trakicu duljine cca 7 cm, a debljine 3-4 milimetra. Nadijte ju na dvije male udice vezane u nizu, na razmaku 3-4 centimetra, tako da zadrži ravan oblik. Ovu trakicu povlačim iza sebe po površini, brzinom od 3-3,5 čvorova i to na nekih 60-80 m od broda. Što dalje ispustite iza sebe, to su iglice manje plašljivije i bolje primaju. Kad more dobro ugrije, bolje se lovi na vunicu. Koristim vunicu žute boje, marke Skeinfish ili Silkenkrogen. Nju bez ikakvih udica ili otežanja povlačim za sobom po površini, brzinom od 3,5 – 4 čvora, isto nekih 60-80 m od broda. Idealan štap za loviti iglice mi je Okuma Fast Inchiku 2, 60-150 grama, duljine 212cm. Njega uparim s rolom Okuma Ceymar C-55 na koju namotam upredenicu Gosen jigging 8x multicolor 21 lb. Za održavanje iglica živima bolje je imati što veći bazen, po mogućnosti izduženog oblika. Iglica u bazenu mora stajati slobodno ispružena, jer čim je savijena lako ugiba. Najbolje se čuva iglica koja se vuče kroz more brzinom od 3-4,5 čvorova, bilo na panuli bilo na čuvarici za iglice. Čuvarica je u osnovi predvez za bulentin s teškim olovom na dnu, a iznad je na kratkoj prami mala udica koja se kvači iglici kroz kljun i gumeni bužir koji zatvori kljun pa se sve to objesi s broda ispod površine.

Pravilno otežanje za prezentaciju

Gofove s ovim sistemom lovim na brakovima, po isturenim puntama i po plićim prolazima s pojačanim korentima (strujanjima mora). Ljeti ga znam uloviti u samo 3-4 metra dubine, u samom kraju. Znam, nisam ni ja vjerovao dok nisam tako ulovio prvog od nekoliko u takvom plićaku. Kad dolazim na poziciju najprije nadijem iglicu na prevez, ispuštam ju u more, ispratim cijeli leader u more i onda dođem do upredenice. E sad, je to bitno radi otežanja. Otežanje ove panule može biti olovo čuvar na najlonskoj prami duljine metar ili prokromsko „torpedo“ olovo sa zakačkama za upredenicu. Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Olovo čuvar ima prednost što sistem manje zapinje, lakše provjeravate blizinu dna i položaj sistema u odnosu na dno. Mana čuvara je što ga trebate zakvačiti na spoj leadera i upredenice, a to je nekih 12 m od ješke, što je dosta blizu iglici u kontekstu brzog povlačenja. Drugi problem je što se olovo čuvar na velikim brzinama čudno ponaša, zapliće oko osnove, stvara otpor, vibrira i plaši ribu. S druge strane, inox torpedo (uglavnom od DTD-a) lakše zapinje za dno, teže je s njima provjeravati dno, a da ne zapne cijeli sistem, ali ima dvije velike prednosti. Prva je ta što se puno prirodnije ponaša kod velikih brzina panulanja, nema vibriranja, stvaranja otpora i plašenja ribe. Hidrodinamičkog je oblika i omogućuje i kod većih brzina postizanje solidnih dubina. Druga velika prednost je, osobito u kontekstu plićeg lova do 20 m dubine, što se ovo olovo može fiksirati sa zakačkama na bilo koje mjesto na upredenici, dakle možete ga udaljiti od ješke i 50 m ako je potrebno, tako da kod ribe koja je fiksirana na ješku ovo olovo svojom pojavom ne pobuđuje sumnju. Dajem prednost inox torpedu sa zakačkama, s time da se treba dobiti filing kad i koliko zaranja, da se izbjegne zapinjanje.

Koristim inox torpedo u različitim veličinama, od 150 do čak 500 grama. Sve ovisi na kojim ću dubinama raditi. Ljeti su gofovi koji se daju isprovocirati s ovom tehnikom uglavnom plitko, od 5-25 m. U ranu jesen od 15-50 m, kasnije možete s teškim olovom sistem spuštati i do 100 m dubine. Evo, recimo da za početak opišem situacije iz listopada. Dakle, dolazim na poziciju, recimo brak koji se diže s okolnih 80 na vrh od 15 m. Vanjska strana je strmija i onaj dio koji je isturen prema Italiji bi trebao držati gofa. Sto metara prije počnem ispuštati nadivenu iglicu, leader i sad sam već došao do upredenice. Multicolor upredenica u različitim bojama svakih 10 m je zakon, točno možete računati koliko ste ispustili iza sebe u more. Brod lagano vozi prema onom dijelu braka gdje bi trebala biti riba, nakon leadera ispuštam još tri boje upredenice, dakle 30 metara. Sa onih 10-tak metara leadera, sada je od mene ješka udaljena 40 metara. E sad, na to mjesto na upredenici, dakle nakon tri boje, kvačim olovo od 200 grama, dodajem još gasa da vozim recimo brzinom od 4 čvora i ispuštam zakvačeno olovo i nove metre upredenice u more. Ispratim još četiri-pet boja upredenice i zatvaram preklopnik role, stavljam štap u holder (nosač). Pazite dok ispuštate olovo u more da ne ispuštate naglo upredenicu jer će olovo potonuti na dno i zapeti; polako ga ispuštajte i zadržavajte da ga otpor mora podiže i namjesti ukoso iza broda.

Povećanje brzine ih pali

Štap je u holderu, sjedam za kormilo i brzinom od 3-4 čvora još neko vrijeme vozim dok mi olovo nije došlo pred mjesto gdje bi trebala biti riba. Ponavljam, brak se diže s 80 na 15 metara, a ja sam zamislio proći s vanjske strane prateći izobatu dubine dna od nekih 22 metra. Kad sam došao olovom desetak metara od mjesta gdje bi već mogla biti riba, stajem u ler pa čak i šijam (kočenje, vožnja unatrag) i puštam da mi olovo tone prema dnu i spušta cijeli sistem. Kad sam blizu dna, opet krećem naprijed, puštam da brzina broda raste do nekih 3 čvora i onda ga opet stavljam u ler, pustim da tako klizi još 10 metara, pa opet šijam kako bi sistem opet potonuo. Valjda ne moram objašnjavati da se kod povećanja brzine zbog otpora mora sistem podiže od dna, a kod usporavanja sistem tone. Sad već i vidim ribu na sonaru, namještam se da olovo dođe iznad ribe, usporavam da potone i opet dajem gas. Sada malo agilnije, tako da se iglica s početnih pola čvora brzine „ispali“ prema površini brzinom od 3 čvora. Gledam vrh štapa u holderu, odjednom se brzo savija, gof je progutao iglicu i nategao štap, dajem još gasa da se udice dobro usidre u ždrijelu ribe, a gof tada shvaća da je prevaren i krene silovito plivati prema dubini. Rola jako zuji, ja okrećem brod prema dubini, dodajem gas i podižem brzinu broda na 5 čvorova, treba ribu izvući u što dublje da izbjegnemo mogućnost kidanja predveza na oštre stijene. Vozim broz, ali rola zuji i proklizavanjem kompenzira sav višak sile što ga brod stvara brzinom. Nakon minutu takve vožnje, zastajem i uzimam štap iz holdera, dovoljno smo otišli duboko i daleko od braka, tek se sad mogu posvetiti klasičnom drilanju ribe. Malo po malo pumpam i umaram ribu, gof je pun snage i svako malo izvuče po 2 – 20 metara upredenice u šutu. Nakon sedam-osam minuta ispod broda se ukazuje silueta prekrasne ribe koja se previja u zadnjim metrima borbe za goli život.

Oprema je dobra, sve je odrađeno kako treba, riba nema šanse i na površini ju smiruje gaf. Gof od nekih 11 kila se smirio u kokpitu, divimo se njegovoj ljepoti. Druga situacija, more je toplo, riba je oko vrha braka na 9 metara, pokušat ću provući iglu iznad dna od 13-14 metara. Stavljam olovo od 150 grama nakon tri boje upredenice, ispuštam u more još četiri boje. Pošto je plitko neću zastajkivati skroz da ne zapinjem, ovdje zbog bistrine mora riba s dna vidi bez problema iglu i kad je blizu površine. Štap je u holderu, polako ubrzavam do 3 čvora, pa u leru čekam da brzina padne na 1,5 čvora, tada opet ubrzavam i tako ponavljam cijelo vrijeme. U laganom dizanju brzine na oko 2,5 čvora lagano se savine vrh, odmah znam da je gof sjeo na iglu i dodajem gas, vrh se savija sve više i tek kad je brod ubrzao na 3,5 čvorova gof je shvatio da nešto nije u redu, da je zakvačen, sad je poletio u stranu i jako savio štap, rola zuji ko luda, nama u brodu adrenalin radi. Ponavljamo izvlačenje na duboko, izmjenjujemo se na štapu u drilanju ribe, i nakon nekog vremena radimo fotosession s gofom od 9 kg. Treći primjer; vrh braka je na 20 m, ja ga prolazim po 30 m s olovom od 300 grama. Olovo sam stavio nakon tri boje uporedenice, a potom ispustio s olovom još sedam boja. Ovo zbog toga što ću spuštati dublje, do 30 m, pa mi treba više upredenice biti u moru, čista geometrija. Usporavam i ubrzavam (ispaljujem se brodom) tri puta i variram tako od 1 do 3 čvora; gof neće da udari iako tu mora biti. Ekipa u brodu krivi premalu iglicu (20-25 cm), a ja smatram da se treba agilnije isplajivati, i do 3,5 čvorova. Iz sljedeće stanke se ispalim s baš puno gasa, brzina se ubrzo penje na 3,5 i tad vidim da se skroz kratko i malo, ali energično savio vrh štapa, kao da je nešto lupilo iglu po repu. Znam da ju je gof koji ne radi samo poljubio u rep, dajem još brzine s ful gasom, i na 4,5 čvorova brzine napokon ju uzima kako treba i divljački savije štap, rola škriči. Rezultat, gof 14 kg.

Ispaljivanje iglice – majka svih provokacija

Može ovo i s olovom od 500 grama. Samo treba prilagoditi brzinu i duljinu upredenice koju ispuštate u more s olovom. Na jednom plitkom braku sam vidio gofove na sonaru po dubinama od 15-30 m, ali nisu htjeli ugristi. Onda sam im priredio sljedeću caku – stavio sam olovo od 500 grama, ispustio još sedam boja i vozio među njima variranjem brzine od 1,5 do skoro 3 čvora tako da ih zainteresiram na praćenje, ali da ih na početku ne provociram previše. Izvukao sam se van braka na 60 metara dubine, pustio da potone skoro 50 metara ispod površine, a onda se ispalio ful gas. Kad se brzina popela na 5,6 čvorova, gof je opalio, prizor je bio spektakularan! Ubrzo smo nasukali macana od 10 kg. Ove fore s ispaljivanjem je super raditi i po puntama, ne samo po brakovima. Obično najprije prođem puntu tako da pratim neku zamišljenu izobatu, dakle vozim stalno iznad iste dubine dna. Ako tako ne udari, onda sa špice punte iz plićaka ispaljujem prema dubini. Gofovi vole kad iglica bježi prema dubini „u plavo“! Ovo je odlično raditi i po plitkim relativno uskim prolazima punim korenta, s dubinom dna od 10-30 m. Treba se igrati s načinima prezentacije, s dinamikom ubrzavanja, dubinom povlačenja i spuštanja ješke, itd. Kad riba dobro radi, ne treba forsirati da olovo tone blizu dna. Super je kod ovog lova što se i zubac dobro lovi dok je pliće od 30 m. Posebno u onim najsparnijim danima ljeta, kad zubaca na dalmatinskim terenima ne možete dobiti na živu lignju u sporom povlačenju, ovo ispaljivanje s iglicom daje dobre rezultate. S ovom tehnikom se ulovi i škaram, lampuga, palamida, ponegdje i lica, iako lica voli blaže, plitke, unutarnje i mutne terene, a gofa lovimo na bistrim, strmim, uglavnom vanjskim pozicijama. Neki dan mi je opalila tuna, ali se otkvačila nakon 5 metara škričanja role. Ovom tehnikom možete dobro pretraživati nove terene, ako ne možete pretpostaviti točku griza, stavite teško olovo i vozite jednolično brzinom od 3 čvora ili varirajte ako vam se da. Prednost ove tehnike u odnosu na klasičnu tešku panulu (gdje vučemo ješku 0,7-1,3 čvora) je što se brzo pretražuje teren i lako isprovocira lijenu ribu na griz. Sljedeće što ću probati ovom tehnikom zimi je spustiti olovo i iglu gofima na 100 m dubine pa se ispaliti prema površini.
Nadam se da ćete moći pročitati nešto o ishodu tih ludorija. A do tada iskoristite jesen jer sada počinje period najvećih gofova.