SEDAM DANA NA DUGINOM JEZERU

PR / Broj 70 / Siječanj / 2014.

S moje dvije velike ciljane ribe ulovljene u Engleskoj 2013., bio je pravi užitak ovu jesen početi ribolov u inozemstvu. Iako nikad pred sebe ne volim postavljati pritisak tipa da moram uloviti šarana, dobar je osjećaj krenuti na vodu koja je daleko od kuće potpuno čiste glave. Ja jednako volim loviti na engleskim vodama, kao i na stranim, ali se nikad u ribolovu u inozemstvu ne mogu u potpunosti opustiti, dok ne dobijem osjećaj da sam sve što sam te sezone želio kod kuće i ostvario. Kad sam ulovio poznatog šarana zvanog Spušteni Rep u sredini rujna na jezeru Woldview, čini se da mi nije mogao doći u bolje vrijeme. Mjesec dana sam na toj vodi vrlo naporno lovio da ga ulovim i na neki način mi je trebao odmor od ribolova kako bih malo napunio baterije. Brojni kratki noćni ribolovi vas ponekad toliko izmore, da čak i osobe koje su ovisne o ribolovu šarana, poput mene, trebaju provesti neko vrijeme dalje od vode, bez obzira na to koliko dugo tako intenzivno lovili…

PIŠE: SIMON CROW
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Dogovor u motelu

Imao sam puna dva tjedna za oporavak do svoje sljedeće ribolovne ekskurzije, koja je bila sedmodnevni izlet na legendarno Dugino jezero (Rainbow Lake) u Francuskoj. Svake godine nastojim osloboditi nekoliko tjedana godišnje za ribolov na kontinentu i obično od nestrpljenja ne mogu dočekati da dođe taj termin. U ovaj sam ribolov krenuo sa uistinu dobrim društvom. Do jezera sam se vozio sa svojim starim prijateljem Stevom Briggsom, a tamo smo se trebali naći s Robom Halesom, Daveom Treasureom, Neilom Snowyjem i njegovim prijateljem Adrianom Reevesom. Kao što to uvijek u takvim situacijama radimo, dogovorili smo se sresti noć prije ribolova u malom motelu pola sata udaljenom od jezera. To je uvijek sjajno vrijeme za sastati se i dobro ispričati s prijateljima. Adriana do ovog ribolova nisam poznavao i moj prvi susret s njim je bio kad je krenuo u jednu od soba i nije vidio staklo koje je bilo između mene i njega. Bilo mi je teško ne smijati se kad se u punoj brzini glavom zaletio u vrata. Samo sekundu poslije ja sam zatvorio vrata iza njega i još smo se smijali, kad je Dave Treasure samo nekoliko trenutaka kasnije napravio potpuno istu stvar.

Prodor hladnijeg zraka

Nakon noći odmora, rano smo ustali da što prije stignemo na jezero. Jezero je nedavno po svim svojim standardima tek počelo raditi, jer je nekoliko riba preko 23 kilograma bilo ulovljeno tek prije kratkog vremena, odnosno prošli tjedan. Tijekom ljeta ribolov je bio prilično spor, što je posve normalno ako uzmete u obzir visoke temperature vode i zraka. Pad temperature je jedan od glavnih razloga zbog čega su ove rano jesenske pukotine u svježijem vremenu tako željno čekane. Ja sam lovio na mjestu 21 zajedno sa Steveom. Nitko od nas dvojice ranije nije na njemu lovio, iako smo obojica o njemu čuli jako puno toga.

Sretna desna strana

Desna strana mjesta je po svim pričama trebala biti najbolja, i kako je red za izbor bio moj, to su bile pozicije prema kojima sam i ja prvo krenuo. Ovo je mjesto djelovalo vrlo interesantno jer je ispred mene bilo jako puno zanimljivih pozicija. Lijeva strana, na kojoj je lovio Steve, također je imala dosta sličnih lokacija, uz to je još bila pokrivena malim otocima i kanalima. Da je imao još deset štapova na raspolaganju, čini mi se da ne bi pokrio sve pozicije na kojima se činilo vrijedno pokušati loviti. Na mojoj strani sve je bilo puno jednostavnije, s malim otokom desno i velikim zaljevom ispred nekih 180 metara daleko. U zaljevu su se svakih nekoliko minuta pokazivali mali šarani, nekoliko me je ribolovaca upozorilo da su oni prava ribolovna napast i da se među njih sa svojim sistemima ne isplati ulaziti. Taktika je bila loviti kraće i bliže otoku koji je graničio s lijevom stranom njegova otvaranja.

Veseli doček

Moja strana je bila na mjestu s platformom gdje je trebalo imati kukaste vijke kako bi se kvalitetno mogao fiksirati šator. Pošto sam sa sobom uzeo šator Titan za dvoje, trebalo mi je dosta vremena da ga postavim na mjesto, ali još važnije mi je bilo da ga dobro osiguram. Trebalo mi je dobrih pola sata da sve posložim kako treba, a što je bilo najgore, za sve to vrijeme šarani su se ispred mene pokazivali kao ludi. Međutim, uz one dobro poznate male ribe koje su ribolovci koji na jezeru često love prozvali štetočinama, čuo sam i skokove nekoliko dobrih riba, i bio je odličan osjećaj doći na tjedan dana ribolova na mjesto koje je u startu izgledalo tako obećavajuće. Još je ugodnija bila vijest da su skoro sva mjesta dobro lovila i da je skoro svako od njih imalo jednu ribu veću od 60 lb (27 kg), što je točno, kako su i moja prošla tri ribolovna izleta na ovom jezeru završila. Jedina vrlo velika riba, koja je prošli tjedan ovdje bila ulovljena, bio je Ken Dodd špigl, a ulovio ga je Eric Smith sa sedamdeset i nešto malo funti (malo preko 30 kg) na mjestu broj 11. Riba je bila u svojoj najnižoj težini, jer znam da je bila na istom jezeru prošle godine ulovljena sa 82 lb (37 kg). Steve mi je rekao da je kod vrlo velikih riba na ovom jezeru potpuno normalno da dobiju i izgube čak i po 10 lb (4.5 kg) u manje od nekoliko dana.

Mjehuri bez skokova

Većina riba koja se pokazivala uglavnom je bila na mojoj strani mjesta. Steveova strana je bila potpuno drugačija i ribe se tamo uopće nisu pokazivale. Ali tamo je, međutim, bila velika masa mjehurića koja se protezala po kanalu od njegovih nogu pa sve do mjesta gdje je smjestio svoje najdalje štapove. Nikad prije nisam vidio tako puno riblje aktivnosti na Duginom jezeru. Gdje god da sam pogledao, činilo se kao da sam u jaccuziju. Steve mi je rekao kako je siguran da su se šarani počeli hraniti prirodnom hranom i da je to dobar znak za ribolovni tjedan koji nas očekuje.

Štapovi su vani

Tim Paisley me uputio na poziciju koja se nalazila desno, blizu kratkog otoka. Tamo je prije nekoliko godina ulovio svog šarana od nešto preko 27 kg. Dave Treasure je također, na istoj lokaciji, prošle godine ulovio dobru ribu. Dubina je tamo bila 3 metra i vodila je prema sredini kanala koji se protezao između dva spruda, a koji su se opet pružali sve do zaljeva. Drugi štap s desna sam postavio malo dalje na kosini, iza platforme, gdje se voda kretala prema slavnom mjestu broj 19, mjestu koje je poznato kao sporo, ali mjesto za velike ribe. Preostala dva štapa spustio sam lijevo, na oko 2.4 m dubine, malo dalje od stražnjeg zaljeva. Štap desno, blizu srušenog drveta, koje je očito bilo mjesto koje se ne smije izbjeći, dok je zadnji štap bio postavljen na Usta, otvoreni dio jezera, koji se nadovezivao na Prste (Fingers), seriju dugih uskih otoka koji su vodili sve do mjesta broj 5. I Steve je također s dva štapa lovio u ovom području. Meni slijeva na Prstima, gdje je bilo smješteno vrlo lijepo u vodu srušeno drvo.

Guranje sistema

Bio sam sretan kako sam razvukao sva četiri štapa, a sve sam ih podjednako prihranio sa smjesom Red Band, tigrovim oraščićima i 18 mm Scopex Squid boilama. Na udicu sam postavio svijetlo žuti snjegović s aromom ananasa, koji je bio montiran na 30 cm dug sistem napravljen od oguljenog Missing Link i udice Fang X broj 2. Sistem je dovršen dodavanjem 360 gramskog Kling On olova koje sam postavio na olovni klip na koji sam blago gurnuo navlaku. Nekoliko mi je ribolovaca pričalo kako su šarani na Duginom jezeru počeli „čitati“ sisteme, osjećati napetost na najlonu i gubitak olova. Zbog toga sam se nadao kako će moj relativno dugi predvez i činjenica da sam navlaku vrlo čvrsto navukao na olovo ipak odraditi svoje. Rob Hales mi je pričao o nekim svojim propalim potezima koje je doživio u prošlom ribolovu, gdje su šarani gurali njegov sistem, i ako olovo nije bilo dovoljno čvrsto fiksirano bužirom, oni bi ga otresli sa sistema, što bi rezultiralo naglo opuštenim najlonom.

Akcija

Bilo je začuđujuće kako je brzo prošao prvi dan ribolova. Taman smo sve posložili kako treba i njega više nije bilo. Prvi potez sam dočekao potpuno spreman, i to se dogodilo negdje oko četiri popodne. Proradio je desni srednji štap. To je zapravo bio tek početak akcije u nekoliko prvih dana, u kojem sam vremenu uspio uloviti čak 15 riba do 17.5 kg. To mi je bio bez konkurencije najbolji početak ribolova od kada dolazim na ovo jezero. Siguran sam da bih ih ulovio još više da sam postavljao sisteme točno na mjesto gdje su se mali šarani stalno pokazivali. Bio sam vrlo sretan s takvim početkom ribolova, ali bez želje da zvučim negativno, na ovo sam jezero došao loviti šarane veličine magarca, a ne ribe od 10 do 15 kilograma. Takve ribe mogu uloviti i u Engleskoj. Steve bi mi vjerojatno prigovorio kako sam nezahvalan za akciju u kojoj sam na samom početku ribolova uživao. Međutim, nije bilo tako. Ja sam se iskreno veselio svakom zvuku senzora, jer na Duginom jezeru nikad ne znate što vas nakon klasičnog poteza može dočekati na drugom kraju najlona. Znao sam da se dobra riba može pojaviti prije ili kasnije. Meni se nikako nije dopadalo vrijeme kad su neke od tih manjih riba grizle, kao na primjer, usred noći, kad bih vrlo čvrsto zaspao.

Osjećaj krivice i incidenti

Druga stvar koja mi se nije sviđala, bila je ta da sam stalno imao akciju dok je Steve cijelo to vrijeme kraj mene samo sjedio i gledao. Mene je uvijek proganjao osjećaj krivice kad sam dobro lovio, a moj prijatelj kraj mene nije, i stalno sam mu nudio priliku da postavi jedan od svojih štapova u područje gdje je riba grizla. Nisam nikad bio sebičan ribolovac, ali Steve spada u „staru školu“ i ne voli ni sa kim dijeliti poteze, ali ni maltretirati uspješnog susjeda ili prijatelja gurajući se s njim svojim najlonima. Kako mu nije grizlo, zabavljala ga je strašna grmljavinska oluja kojoj smo svjedočili. Jedne noći nas je zatekla strašna oluja, i valovi su snažno, kao da smo na Sjevernom moru , lupali u obalu. Nakon toga se na nas srušila jaka tuča s ledom veličine špekule, koja je tako jako lupala po šatoru, da sam, pošto sam se nalazio na platformi, samo molio boga da šarafi izdrže i da šator ne ode u vodu. U međuvremenu sam uspio održati starog veterana budnim da prati moje akcije , jer sam dva puta sa elektro-motorom prošao kroz svoje najlone. U oba dva slučaja sam zamarao ribu u mraku, naletio na špagu i svaki put završio s više od 90 metara omotane oko propelera. Moram priznati da me je sigurno bilo zanimljivo promatrati, jer sam psovao i rigao vatru i gotovo da nisam znao gdje mi je glava. Održavati čamac u ravnoj liniji i izbjegavati najlone je zapravo vrlo jednostavno. To sam radio godinama, i samo se jednom sjećam da mi se dogodio takav incident, a ovdje sam to u kratko vrijeme čak uspio napraviti dvaput, što je suludo.

Dvije bolje ribe

Do utorka akcija je bila na mojoj strani mjesta, ali sam konačno uspio uloviti dvije bolje ribe. Najveći je bio ljuskavi šaran težak 23 kg, stari ratnik, koji se pokazao mojom najvećom ribom na jezeru, dok sam još prvi put na njemu lovio davne 2005, kad je imao negdje oko 16 kg. Izgledao je iscrpljen, baš kako izgleda i danas, uglavnom zbog grupe ljusaka koje se nalaze na donjem dijelu trbuha. Bilo je vrlo frustrirajuće promatrati Steveovu stranu mjesta, jer su se tamo ribe još uvijek vrlo rijetko pojavljivale oko njegovih markera, a štapovi su mirovali.

Kao u jaccuziju

Grupe mjehura su bile kao jaccuziji i jedno jutro je Steve čak kamerom snimio što se sve oko njega događa, i meni je dan danas neshvatljivo zbog čega nije imao potez. I onda je odjednom pala njegova bobina, a najlon se opustio. Obojica smo znali što se dogodilo, izgubio je ribu. Nije dovoljno jako gurnuo bužir na klip, olovo je otpalo i riba je pobjegla. On je to s mirom primio, izvadio štap i ovaj put vrlo čvrsto gurnuo bužir i ponovo razvukao štap. Vrlo kratko vrijeme nakon toga, ista se stvar dogodila i s drugim štapom, što ga je natjeralo da ponovo izvadi i pravilno postavi bužire na sve preostale štapove. Ovaj je trud vrijedio, jer je trik upalio, i već sljedeći dan je ulovio svog prvog šarana, što je značilo da se i njegova strana mjesta probudila.

Kad stvari krenu dobro

Kad je krenulo, krenulo je. Akcija na štapovima je dolazila sa svih područja. Postalo je očito da su šarani pojeli svu prirodnu hranu na mjestu lova i sad su se usredotočili na mamce.
Moja strana mjesta je još uvijek bila aktivna kao prije, ali su ribe postale opreznije. Kad bih jednom s određene lokacije ulovio nekoliko riba, morao sam tražiti nova mjesta kako bih i dalje zadržao njihovu aktivnost . To sam mogao najbolje vidjeti iz načina na koji je Alijin Danau lovio, a on je lovio blizu susjednog otoka. Prvo bi par dana samo hranio nekoliko lokacija, a tek onda na njih razvlačio sisteme s mamcima. Cilj mu je bio povisiti riblje povjerenje u mamce na određenom mjestu kroz nekoliko dana i tek onda ih na njega postaviti sa sistemima. Nitko ne može opovrgnuti koliko je njegova metoda bila uspješna, pa sam odlučio pokušati loviti kao i on.

U potjeru za velikima

Prvo sam odlučio hraniti nekoliko pozicija, a tek onda na njima loviti. Jedna od pozicija koja mi se jako dopala bila je iza otoka prema velikom zaljevu. Kako su obje moje velike ribe došle baš sa tog dijela jezera, shvatio sam kako je to zapravo bio kanal koji je završavao u zaljevu. Mislim da uopće nije bila slučajnost što sam sljedeći dan, negdje oko 11 sati, dok sam u čamcu razvlačio sistem, imao potez . Steve mi je zategnuo ribu i još s obale vikao kako je riba na štapu velika. Pošto sam koristio dobro poznatu taktiku izbjegavanja lomova na dnu s velikim plovkom od boce na najlonu, nisam previše paničario, jer mi se činilo kako se riba nije previše pomaknula od mjesta gdje je zapravo i ulovljena. Kad sam od njega uzeo štap i sa čamcem došao do oznake, odnosno, točno iznad ribe, to je bilo blizu malog otočića koji je bio obrastao s gustom travom. Kad sam snažno povukao sa štapom, boca se pomaknula, i ja sam odmah vidio obrise velike ribe koja je bila puno veća od svega što sam do sada ulovio. Srećom, nije se više uopće puno borila, pa sam ju brzo privukao do čamca i prihvatio s podmetačem. Kad sam ju izbliza vidio u podmetaču, shvatio sam kako je to vrlo lijep šaran sigurno preko 27 kg, i da je pokriven sitnim ljuskama. Usta su mi se automatski razvukla u osmijeh od uha do uha.

Na sedmom nebu

Kad sam se vratio na obalu, Steve je odmah prepoznao ribu i rekao mi da je nedavno bila ulovljena sa 68 lb (30 kg). Tog dana je bila teška 63 lb (28.5 kg), ali to me uopće nije smetalo. Bio sam jako sretan s ulovom i više mi ništa nije bilo važno, moj cilj bio je ispunjen. Kako smo u srijedu puno pričali o velikoj ribi, čini se kao da su se stvari okrenule na bolje, i to je popodne naše mjesto još bolje proradilo. Steve se morao iskupiti za prvih par dana bez poteza, pa je lovio šarane svakih sat vremena cijeli dan. Ustvari nekoliko zadnjih dana su bili fantastični, jer smo ulovili puno riba preko 30 lb (15 kg), preko 40 lb (18 kg), preko 50 lb (23 kg) i još k tome jednu preko 60 lb (27 kg). Najvećeg šarana je ulovio Steve, i to u petak ujutro.

Umorni, ali sretni

Na kraju izleta u subotu niti jedan od nas više nije znao točan broj ulovljenih riba, ali smo bili sigurni da smo obojica zajedno ulovili više od šezdeset riba. Iako sam ja na početku krenuo bolje, Steve je bolje završio, pa je samo u zadnje jutro imao četiri šarana preko 18 kg, i to u vrijeme dok je pakirao svoje stvari. Konačan broj velikih ulovljenih riba između nas dvojice je bio dvanaest riba preko 40 lb (18 kg), četiri preko 50 lb (23 kg) i dvije preko 60 lb(27kg). Premda smo na kraju bili fizički potpuno iscrpljeni, bili smo presretni što je ribolov na kraju za nas tako dobro završio. Kad smo se s drugima susreli na završnoj fešti u Pascalovoj klupskoj kući, saznali smo da su i drugi dobro lovili. Svi su uspjeli uloviti ribu preko 23 kg, a Rob je zadnje jutro čak ulovio šarana preko 27 kg. Izlet je tako za sve završio fantastično. I na kraju se moram još jednom zahvaliti Pascalu i njegovoj obitelji za tako fantastičan tjedan na najboljem jezeru na svijetu za lov šarana.