ROTACIJA U RIBOLOVU

PRM / Broj 16 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2017.

Uspjeh ribolova, poglavito varaličarenja, često se svodi na nuđenje nečeg novog, nečeg što riba još nije vidjela. Promjena bilo kojeg parametra (vrste varalice, veličine, boje, akcije, prezentacije, vrste predveza, debljine predveza, doba dana, vremenskih prilika …) može biti dovoljna da riba ne prepozna našu varku kao nešto strano…

Piše: Milan Maleš

Ali što kad izvrtimo sve varijante?

Industrija ribolovnog pribora se trudi izbacivati nove, ali riba ogugla na neku tehniku brže nego što izađe nova. Ogugla ako pretjeramo, ako napadamo iste pozicije neumoljivo danima, mjesecima, godinama bez prekida i odstranimo veći dio jata. Poznato je da riba pamti, ali mislim da riba također i zaboravlja. Uz dovoljno vremena odmora pozicije se mogu obnoviti, a jata zaboraviti tehnike kojima smo ih lovili. Uvjeren sam da ćemo se moći iznova vraćati na stare pošte starim tehnikama pod uvjetom da ne pretjeramo i da im jednostavno damo vremena. Uvijek se ima što loviti, ne moramo forsirati čitave godine iste vrste, tehnike i pozicije. Mi smo generacija koja svjedoči nestanku ribe iz svjetskih mora. Kao ribolovcima to je najgora noćna mora, ali i mi smo dio tog procesa. Možda ne mogu utjecati na populaciju bakalara u sjevernom atlantiku, ali mogu utjecati na populaciju šampjera na toj i toj mikrolokaciji. Negativno i pozitivno. Ovaj tekst se bavi pitanjem kako uloviti dobro, a loviti održivo, kako ostvariti uspješan ribolovni dan sutra, ali i za deset godina. Velika su to pitanja za jednog malog ribolovca, nadam se da sam bar na tragu nečega…

Rotacija pozicija

Kada ribolovac postane uspješniji odnosno ulovi postanu izdašniji počne se javljati bojazan kako će to utjecati na poziciju odnosno na jato i koliko to obilje može trajati. Ribolovac mora razmišljati o dugoročno održivom lovu, ako ne zbog svoje djece onda iz čisto sebičnog razloga vlastitog ribolova sutra, za mjesec dana, za godinu dana, za pet odnosno deset godina. Činjenica je da se pritiskom na određenu poziciju ulovi postupno smanjuju iz nekoliko mogućih razloga. Možda je pretenciozno vjerovati da jedan sportski ribolovac može ugroziti populaciju određene vrste na nekoj poziciji, ali vjerujem da jedan jak igrač može „pokupiti vrhnje“ s mikrolokacije, a dva ili više ozbiljnih igrača uz konstantan pritisak desetkovati cijelu populaciju. Svi se sjećamo priča, tekstova, fotki i videa onog obilja gofova sa Žirja, ali pokušajte se sjetiti kad ste posljednji put čuli ili pročitli nešto o tome. Tamo je doduše bilo više od nekoliko ozbiljnih igrača. Druga je mogućnost da riba uči, da svaka jedinka koja je izbjegla smrt donosi novu dozu opreza u jato. Prestaju halapljivo gutati i sve više pipkaju, propituju mamce prije uzimanja… ili ne uzimanja. Tomu mogu osobno svjedočiti s malim krunašima koje sam intenzivno posjećivao na jednoj poziciji. U samo godinu dana prešao sam sa praznog inchikua preko dopiranja krakovima lignje do mamčenja cijelih glavonožaca da bih uopće dobio griz. Kad izvrtim film unazad, bolje sam tada lovio na praznu varalicu nego sada na cijelu lignju. Treća teorija sugerira da se jato uslijed učestalog uznemiravanja seli na drugu lokaciju. Koji god bio razlog, trend je negativan. Što smo više jučer lovili to danas manje lovimo. Pokušavamo doskočiti oprezu ribe mijenjajući mamce i ostatak pribora, bruseći tehnike i uvodeći nove. Ganjamo jata koja smo sami potjerali. Ja ne želim da se dogodi bilo koji od ovih scenarija. Ne želim da moj pribor i tehnike postanu beskorisni. Želim za pet godina biti u stanju uloviti par riba na isti način kojim to radim danas. Mislim da se može zaustaviti negativan trend, ali samo smanjenjem pritiska na pozicije. Odmarati pozicije, pustiti da riba zaboravi i ne trajno oštetiti ili potjerati jato. Naravno da je vrlo teško ne otići sutra na poziciju gdje smo danas „napipali“ ribu, ali bar ne na istu mikrolokaciju i ne svo vrijeme ribolova, bar dio vremena posvetiti otkrivanju novih pozicija. Što veću lepezu pozicija imamo na raspolaganju to rjeđe možemo posjećivati jednu te istu odnosno možemo uvesti rotaciju pozicija uz dovoljno vremena za odmor i obnovu. Ja bih volio svesti izlaske na pojedinu poziciju do maksimalno desetak puta godišnje.

I to je previše. Tu je naravno i činjenica da nismo sami na moru pa se taj broj izlazaka množi sa brojem ribolovaca. Primjer šampjera: prije tri godine otkrio sam šampjere na jednoj poziciji i te godine često ju posjećivao, uglavnom na proljeće. Lovio sam šampjera u skoro svakom izlasku, katkad i dva do tri. (Tada sam pisao tekst o ciljanom ribolovu šampjera varalicama.) Sljedeće godine relativno malo je opao postotak uspješnih izlazaka, ali ulovi od dva komada su postali prava rijetkost. Treće godine je ulov opao na jednu ribu svaka tri izlaska i tada sam jednostavno prestao tamo odlaziti jer više nije bilo smisla. Stanje me prisililo na promjenu pozicije, ali zapravo već je bilo kasno. Lani sam odlučio ne forsirati tu poziciju nego ju poštedjeti koliko je moguće. Lovio sam dva-tri puta na ljeto i dva-tri puta početkom zime. U tom režimu opet sam imao skoro svaki put ulov i ponovo sam doživio sveto trojstvo anđela dubina u jednom izlasku. I da ne zaboravim, još ih lovim istom tehnikom, istim priborom i varalicama bez dodatka ješke. Ta pozicija je moj prvi eksperiment s doziranim lovom i odmaranjem koji je čini se uspio. Sad mi se čini da znam koliko ta pozicija može dati i koliko ju smijem eksploatirati. Plan je sada pustiti ju da odmara sve do kasnog proljeća ukoliko me vremenske (ne)prilike ne natjeraju da ju posjetim ranije. Nadam se da mreže i drugi udičari neće gricnuti u moj dio do tada. Ovo je bio svijetli primjer, a sad malo manje svijetli primjer malih krunaša: na jednoj njihovoj poziciji sam se ponio u maniri pravog sportskog ribolovca koji uporno traži način da prevari ribu iz dana u dan nekim novim trikom koji gorljivo smišlja nove montaže pribora i isprobava ih u sljedećem izlasku, koji ne može stati dok god osjeća da dolje još nešto pliva. I što sam time dobio? Dobio sam desetke uspješnih izlazaka, atraktivne fotke, teme za nekoliko tekstova na ovim stranicama i poziciju na koju sada odlazim doslovno po jedan griz. Ne po jednu ribu nego jedan griz! Ako ne realiziram taj griz – addio bella. Sad mi je žao što nisam počeo odmarati tu poziciju ranije pogotovo jer ima još ljudi koji tamo love. Možda baš ta kompetitivnost ne dozvoljava ribolovcima da odstupe već ih tjera da se nadmeću tko će prije i tko će više… ugroziti resurse vlastite budućnosti. Upravo kao što se jedinke jata natječu koja će prije zgrabiti naše mamce i ta panika odnosno strah da će ostati bez zalogaja ih na koncu košta. Ne želim biti licemjeran i propagirati nekakvo suzdržavanje a istovremeno objavljivati slike s ulovima na stranicama ovog časopisa. Da se razumijemo, i ja želim loviti što više, što atraktivnije i veće ribe, ali isto tako želim takav ribolov živjeti što DUŽE. Ne želim da ovi gušti dođu kraju, ne znam bih li mogao to podnijeti. Ja sam ovisnik o ribolovu. Zato sada svu energiju, vrijeme i znanje ulažem u potragu za novim pozicijama i njihovo istraživanje. Nastojim imati toliko pozicija u rukavu da ih mogu rotirati u intervalima koji će dozvoliti ribi da zaboravi traumu nestanka nekoliko jedinki iz jata, da zaboravi moje varalice i da se naivno uljulja u svoj neometan život do mog sljedećeg posjeta. Mislim da će onda i vertical raditi, i nedopirani inchiku i kančanice i sve tehnike koje sad koristimo i volimo.

Dnevna rotacija

Ovaj dio je manje usmjeren na očuvanje ribljeg fonda, a više na uspješan ribolov odnosno optimalno iskorištavanje vremena koje imam za ribolov. Poznato je da određene riblje vrste na određenim dubinama po određenim meteorološkim prilikama u određeno doba dana „rade bolje“. Ja ne vodim nikakve bilješke ni statistike o svojim ulovima. Dovoljno već stvari bilježim uslijed svog OKP-a i ne treba mi još jedna excel tablica u računalu. Ja se vodim intuicijom i osjećajem. Međutim, taj osjećaj nije ništa drugo nego iskustvo svih dosadašnjih ulova i situacija u kojima su ostvareni. Naše tijelo je snažan stroj za statističku obradu podataka, ono pamti doba dana kad je osjetilo adrenalin udara zubaca, pamti navalu dopamina uslijed spiralnog uznesenja šampjera i njegove pojave na površini. Tijelo pamti sve te parametre, i namreškanost mora i naoblaku, a onda to ispoljava u vidu osjećaja da bi se nešto moglo dogoditi. Meni srce naprosto titra onih zadnjih pola sata do sutona jer zna da je tad, s pogledom na narančasti zapad, palo više šampjera nego čitav ostatak dana. Stoga prilikom jednog izlaska u ribolov obično rotiram bar dvije pozicije, jednu dublju u ranije poslijepodne na kojoj tražim kakvog kunaša ili pagara te jednu pliću za onaj zadnji sat sunca na kojoj se nadam kakvom zubacu ili šampjeru. Uvijek imam plan A i plan B. Ima dana kad ostanem na poziciji A do zadnjeg sunčeva traka, a ima dana kad nakon par pokušaja prelazim na plan B. To je stvar osjećaja u danom trenutku, ali često mi je taj premještaj u zadnji sat sunca donio ribu i spasio izlazak. Upravo je ovakva dnevna rotacija ključ onih ekstra ribolova, kad se pogodi i ostvari ulov na poziciji A i onda u zadnji sat opet pogodi s pozicijom B te i tamo ostvari ulov. Tako pamtim svoje najbolje ribolove.

Rotacija mamaca/tehnika

Rotacija tehnika je nešto što radim u svakom ribolovu. Obično vrtim dvije ili tri tehnike na način da sa svakom od njih prođem po jedno spuštanje preko pozicije i ukoliko ne dobijem griz idem dalje. Kod mene je to najčešće vertical, inchiku i kančenica, a vrtim ih upravo tim redoslijedom da uvijek počnem s najagresivnijom tehnikom (najjačim priborom), a onda mirnijom tehnikom (finijim priborom). Ideja mi je da isprovociram griz većeg odnosno agresivnijeg predatora na jači pribor, a ako to ne upali pakušavam suptilnijim pristupom. Finijim priborom ću pokupiti „manje ribe“ poput škarpine, arbuna i kantara koje recimo vertical eliminira svojom robusnošću. Što fali tim ribama ako sam se već dovezao na poziciju a ne mogu dobiti griz ničeg konkretnijeg? Da bi rotacija tehnika išla glatko bez gubitka vremena zgodno je imati zasebne komplete za svaku, spremne u držačima štapova. Ovo je najbolji i najbrži način češljanja pozicije u nekoliko spuštanja.

Sezonska rotacija

Sezonska rotacija je nešto tako prirodno a tako dobro. Dobro za odmaranje pozicija i dugoročno održiv lov, a istovremeno dobro za uspjeh svakog pojedinog ribolova. Ako želimo uspješan ribolov onda trebamo ciljati one vrste koje su u sezoni, a ne pokušavati loviti one kojih nema. Ključ uspjeha u ribolovu je biti realan i loviti ono čega ima. Ja sam na Visu i vidio sam lubina i komarču pet puta u životu. Ne znači da ih je nemoguće ovdje uloviti, ali neću usmjeriti vrijeme i energiju u rijetke i sporadične vrste. Slično je i sa sezonama. Primjerice, u kasno proljeće i rano ljeto brakovi kuhaju od lokardi, tada ću ići na lokarde, a ne usred zime kad mogu uloviti jednu ili nijednu u miljama panulanja. Moja sezonska rotacija izgleda otprilike ovako: u jesen površinske panule za luca/trupa/lampugu + lignje, zimi dubinski ribolovi (jigging, kančanice, inchiku) + lignje, u proljeće jigging, hobotnice, noćne kančanice, lokarde. Ljeti praktički i ne lovim jer se bavim turizmom. Svjesno sam žrtvovao ljeto za tri ostala godišnja doba. I tako ciljajući one vrste koje su u danom periodu aktivne i koristeći odgovarajuće tehnike mogu kroz cijelu godinu imati uspješne ribolove i pritom odmarati ostale pozicije da se riba obnovi i zaboravi. Uspješan ribolov nije svaki put uloviti zubaca nego svaki put uloviti ono što se cilja, bio to zubatac, lokarde, lignje ili ugor. U principu cijele godine se može loviti neka vrsta, samo je pitanje gdje, na koji način, u kojem obimu i koliko energije treba utrošiti. Sigurno je ekonomičnije energiju usmjeriti na one vrste koje u toj sezoni „rade“ bolje. To je i prirodnije, brati sezonsko voće, a ne inzistirati zimi na jagodama. Osim što će nam ribolovi biti uspješniji, na taj način ćemo pružiti drugim vrstama i drugim pozicijama toliko potreban odmor i oporavak.

Rotacija ribolovaca

Zvuči smiješno, ali ponekad druga osoba može dobiti griz na istom mjestu istim priborom s kojim sam ja probao nekoliko spuštanja bez uspjeha. Nekad promjena načina vođenja varalice učini razliku koja isprovocira ribu na napad. Imam prijatelja koji skoro svaki ribolovni izlazak sa mnom na inchiku digne škarpinu, a ja dignem jednu godišnje. On naprosto dulje drži varalicu u neposrednoj blizini dna, a ja imam običaj brzo ju podići prvi metar sa par žešćih trzaja. Jasno da se u normalnim uvjetima nećemo rotirati na štapu već obojica istovremeno loviti, ali po vjetrovitom vremenu i valovitom moru ja radije okrećem provu u vjetar, a ostavljm samo jedan sistem u moru. Sve druge varijante mogu lako dovesti do petljanja, zapinjanja pribora, lošeg položaja pribora u odnosu na brod te u konačnici kidanja živaca i neuspješnog ribolova. Tad stupa na scenu rotacija ribolovaca. Mislim da je bolje ostaviti jedan pribor u moru na kojem će ribolovci rotirati svako spuštanje, a na barkarijolu je da ostvari povoljan položaj tog pribora odnosno prihvatljive lovne uvjete. Ja to zovem „rodeo fishing“. Pokušavam držati provu u vjetar, što je naravno nemoguće jer ju baca malo u jednu malo u drugu stranu i pritom ne pratim ni fishfinder ni GPS nego samo strunu i njezin položaj nastojim držati što bliže okomitom.

U praksi je to vijuganje kao zmija u vjetar dok drug koji lovi prebacuje štap s jedne na drugu stranu krme preko moje glave prolazeći strunom oko motora. Ovaj način izvođenja ribolova vjerojatno je nemoguć za više od pola brodova zbog uobičajene koncepcije kokpita i nadgrađa. U mene je kokpit potpuno otvoren bez tende, a na penti imam prop guard (kavez – zaštitu za propeler) pa bez straha mogu koristiti svih 180° krme što je nužno da bi sistem bio (bar približno) okomit u svakom trenutku. Kad je moj red za spuštenje sve što mi treba je da se nitko ne mota po krmi, a ja mogu istovremeno i loviti i manevrirati brodom. Navikao sam. Na pentama postoji jedna polugica koja fiksira položaj, odnosno, što ju više pritežete penta se teže okreće. Bez toga bi morala biti druga osoba na kormilu. Uvjeren sam da se ovim pristupom može postići bolji rezultat nego sa više pribora i brodom puštenim u drift s olujnim sidrom ili recimo pokušajem držanja krme u vjetar kad to više nije moguće na minimum gasu. U ovim uvjetima radimo po dva spuštanja na svakoj poziciji, po jedno spuštanje ja i drug da se rotiraju osobe i različite prezentacije. I lovimo ribu u vremenskim uvjetima koje ne može svatko iskoristiti. Preduvjeti za ovo su adekvatno koncipiran stabilan brod i vješt barkarijol na kormilu. Jasno da nastojim nikada ne izaći planski na more po vjetru i valovima, prognoze nisu savršene, a u nekoliko sati na moru uvjeti se mogu promijeniti i miran opušten ribolov pretvoriti u „rodeo fishing“. Tada drugi bježe, a mi jašemo u pobjedu.

Rotacija je zapravo promjena, ali promjena koja se ponavlja. Način da stalno nudimo ribi nešto novo bez da smo zapravo izmislili išta novo. Samo ih treba pustiti da zaborave ovo što im sad nudimo. Ovo su razmišljanja, teze ispitane koliko mogu biti ispitane iskustvom jednog sportskog ribolovca. Intuicija koja me vodi. Svoju energiju u narednom periodu usmjeravam na ubacivanje što više pozicija u rotaciju i smanjenje frekvencije posjećivanja svake od njih. Kako će to proći vjerojatno ćete saznati u nekom od budućih brojeva.