RIBOLOV PLOVKOM NA VELIKIM DUBINAMA

PRM / Broj 16 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2017.

Ribolov plovkom i hranilicom iz usidrenog plovila na dubinama koje premašuju čak i šezdeset metara koristeći mesnog crvića kao mamac…

Piše: Massimo Cerino

Tehnika

Ribolov plovkom na velikim dubinama, to jest ribolov plovkom na šezdeset metara dubine naizgled se čini čudnim i nepotrebnim, uglavnom, jako je daleko od tradicionalnog ribolova, bolentino tehnike, a bliže zasigurno tehnici ”plovak s hranilicom” koja se u zadnje vrijeme mnogo koristi u ribolovu s obale. Govoreći o priboru kojeg koristimo u ovom ribolovu, rekao bih da se trebamo prilagoditi kompleksnosti ove tehnike više nego odabiru određenog pribora, odnosno štapa i role, koji svakako imaju važnu ulogu, ali ovdje više pažnje treba posvetiti na sitan odnosno ostali dio pribora za ribolov.

Plovak

Počnimo s time kakav nam plovak treba. Zasigurno ćemo koristiti engleski waggler, bolje je koristiti modele s tijelom (bodied), treba imati dugu antenu, odnosno donji dio antene uglavnom obojan u crnu boju ne bi li nam omogućio dobru vidljivost za vrijeme ribolova čak i kada je more valovito. Stoji činjenica da je potrebno barem dvadeset centimetara slobodnog hoda (odnosno potonuća) dok nam se plovak potpuno izgubi iz vida. To znači da u ribolovu ukupna duljina od vrha antene, utega, tijela i antene , iznosi otprilike 60 centimetara. Nosivost plovka je čak do 70 grama. Ova vrsta plovaka ima svoj uteg koji se može mijenjati (cilindar od mesinga koji se pomoću vijka montira na tijelo plovka) trebalo bi izabrati plovak s najvećom gramažom , to jest 18 grama, ne bi li plovak imao svoju težinu koja nam omogućuje zabacivanje našeg sistema bez petljanja. Međutim, spoj utega i tijela plovka je slaba točka i potrebno ga je svakako ojačati barem s par namotaja trake za izoliranje (one električarske). No, ovaj zahvat ipak ima svoje defekte, prvi su nabori koji se stvaraju kada koristimo traku na mjestima koja nisu iste debljine, a i s vremenom se traka jednostavno odlijepi. To se može riješiti tako da nakon što namotamo traku obojamo taj dio, no ostaje činjenica da je i samo namotavanje trake sasvim dovoljno. Mi smo eksperimentirali i dobrim rezultatima se pokazalo pojačanje utega i tijela plovka pomoću pištolja kojim nanosimo vruće ljepilo. Zatim ljepilo oblikujemo kako želimo kada se malo ohladi pomoću prstiju koje močimo u hladnu vodu dok se ljepilo potpuno ne stvrdne. Naravno, ovaj je zahvat pomalo empirijski, i ne preporučujem ga ribolovcima koji nemaju praksu sa vrućim ljepilom ne bi li riskirali opekline. Moram reći da se pojačanje može učiniti i na dijelu tijelo- antena, no treba raditi sa što više ohlađenim ljepilom jer se antena izložena velikoj temperaturi nepovratno deformira. Na kraju, ukoliko je antena plovka prozirna trebalo bi ju obojati u crno jer je tako mnogo vidljivija, čak i kada gledamo u smjeru sunca možemo ostaviti prozirnima zadnja dva centimetara na vrhu ukoliko želimo.

Modificiranje plovka

Kao što smo rekli plovak se može podesiti s pojačanjem na dijelu gdje se uteg spaja s tijelom plovka, da se ne bi slomio pri zabačaju. Iako se lovi iz plovila i zabačaj se čini nepotrebnim, čini se iz prostog razloga da se dugi predvez ne bi omotao oko glavnog najlona. Iz tog razloga je dobro pri zabačaju zadržati malo najlon da se predvez potpuno istegne prije nego plovak padne na površinu mora i hranilica počne tonuti prema dnu.

Štap i rola

Štap bi trebao biti dužine 5 metara ili nešto kraći, u stanju da podnese zabačaj sistema težine 100 grama, te s vodilicama dovoljno širokim da stoper kojeg montiramo na glavni najlon može neometano proći. Što se tiče akcije štapa ona nikako ne bi trebala biti kruta, već treba ublažiti udarce šaraga velikih dimenzija koji nisu nikako za podcijeniti, pogotovo kada naš predvez ne prelazi debljinu veću od 0.18 mm. Za ovaj ribolov iz plovila koristili smo štap Maver ”Black Magic” 4590, match štap koji savršeno odgovara našem ribolovu, ili štap Triana ”Roky”. Rola je predviđena za naporan rad, ne toliko u borbi s ribom, koliko u normalnoj akciji ribolova, gdje poprilično često izvlačimo sistem ne bismo li napunili hranilicu. Minimum za ovaj ribolov je rola veličine 4000 pa sve do veličine 6000 ukoliko želimo biti komotniji. Na špulu role za ovaj ribolov koristimo klasičan najlon debljine 0,28 mm.

Udice i predvezi

Pošto mamčimo nekoliko crvića, udica zasigurno ne može biti velikih dimenzija, ostajemo pri dimenzijama širina luka oko 6 mm, a dužina udice 12 mm; morate mi oprostiti za ovakve mjere, no znate i sami da veličina udice jako varira od proizvođača do proizvođača, te naše indicije o veličini udice mogu biti precizne samo ukoliko govorimo o određenom modelu udice koje možda nisu favorit naših čitatelja. Nakon što smo definirali dimenziju udice, možemo reći da preferiramo udice sa okom koje kao prvu prednost imaju odličnu pouzdanost u čvor, pogotovo ukoliko koristimo Palomar čvor. Ovaj čvor nam zatim nudi karakteristiku da višak najlona iz čvora ”izlazi” paralelno s predvezom zbog kojeg pletenica koja se koristi za pojačanje predveza savršeno stoji u liniji s vratom udice te nema ”ušicu” koja se pojavljuje kada činimo pletenicu za pojačanje na udicama koje imaju pločicu. Što se tiče predveza, moramo imati na umu, što ćemo vidjeti dalje u tekstu, što se događa u morskom ambijentu na šezdeset metara dubine. Na ovim dubinama 60 + metara je poprilično mračno te zbog toga nema nema mnogo smisla koristiti fluorocarbonske predveze. No zbog ustaljenih mehanizama ništa ne treba prepustiti slučaju. Drugim riječima, kada radimo predvez između najlona i fluorocarbona ruka nam ionako bježi prema onom boljem izboru. Ukoliko lovimo u paru vidi se razlika ukoliko ribolovci koriste različite predveze. Čak i kada se lovi u potpunom mraku. Istina, ulovili smo ribe koristeći klasičan najlon, no mi koristimo fluorocarbonske predveze. Što se tiče mamčenja, uglavnom se koristi klasično mamčenje s par crvića da pokrijemo udicu, no ponekad na vrat udice mamčimo pola crva amerikana u kombinaciji s crvićima.

Stoper čvor

Ovom čvoriću treba dati odgovarajuću pozornost te ukoliko podcijenimo njegovu ulogu može se veoma loše odraziti na našu učinkovitost u ribolovu. Moramo pronaći odgovarajući konac, trebalo bi pitati u trgovinama gdje prodaju sve za šivanje za konac koji je dovoljno čvrst da izdrži zatezanje čvora na našem glavnom najlonu. Nakon što smo izmjerili dubinu na način da naš mamac ”dira i ne dira” dno, može se varirati s dubinom, odnosno smanjivati ju i povećavati prema našoj intuiciji, u potrazi za odgovarajućom dubinom. Prije negoli pomaknemo stoper od velike je pomoći označiti mjesto na kojemu se stoper nalazi pomoću vodootpornog flomastera, tako da možemo lako pronaći početnu poziciju. To nam naravno omogućuje da vidimo ukoliko nam se stoper slučajno pomakne.

Složite sistem s plovkom i hranilicom

Madre lenza – Osnovni najlon 0.25/0.28 mm
Stopper – stoper čvor
Paillette – perlica
Gommino – silikonski stoper
Girella e moschettone – vrtilica s kopčom
Treccina Perlina – perlica
Pasturatore piombato – otežana hranilica
Calamento cm 100 /0.35 mm – osnova po kojoj klizi hranilica 100 cm/0.35 mm
Finale mt. 1,5 0.14/0.18 mm – fluorocarbonski predvez dug 1.5 m promjera 0.14/0.18 mm

Taktika ribolova

I u ovom slučaju, kao i kod bolentino tehnike, bitno je usidriti plovilo na mjestu gdje se pretpostavlja da ima prisutnosti riba i ta prisutnost se potvrđuje ehosonderom. Podvodno stijenje i olupine su mjesta koja nam najviše upadaju u oko, pravi hot spotovi, pogotovo ako nisu napadnuti od strane ribara koji na ovim mjestima teško koriste svoje alate. Lovi se, kao što smo rekli, iz usidrenog plovila, prvo treba otkvačiti hranilicu i prikvačiti sondu težine 100 grama i mjerimo dubinu tako da najlon prolazi kroz očicu plovka koliko treba. Kada se najlon zaustavi na najlon vežemo stoper koji će pozicionirati plovak tako da antena dodiruje i ne dodiruje površinu mora. Sada treba samo namamčiti udicu, montirati hranilicu, napuniti ju i ribolov može početi. Zabacimo nedaleko plovila i čekamo da se plovak ispravi u lovnu poziciju. U zimskom periodu ovom tehnikom mogu se uloviti i arbuni i kokoti, ali i mnoge druge vrste riba. Najbolji trenutak za ribolov je svakako zora i dva sata nakon zore, najbolje je loviti u danima s vjetrovima koji pušu iz sjevernog kvadranta.

Big game za šaraga – adrenalin

Evo kako funkcionira. Veliki waggler plovak se nalazi na deset metara od plovila, a ponekad i dalje. Znači, od ovog ogromnog plovka se vidi samo antena. Pluta tamo, oscilira na valovima, kreće se nošen morskom strujom pa se zaustavi. Ne čini ono što bismo mi htjeli u tom trenutku – da potpuno nestane u plavom moru. Galeb u svojoj znatiželji leti iznad plovka gledajući o čemu se radi. Ti stojiš u plovilu i čekaš, štap s velikom rolom naslonjen na rub plovila. Imaj vjere, trenutak je onaj pravi, nebo je svjetlo i sunce samo što nije izašlo. Nestao je! Nema ga više, nestao je velikom brzinom. Napokon imaš adrenalin koji si tražio. U međuvremenu dok primaš štap u ruke sav višak najlona nestaje, višak koji se stvara između vrha štapa i plovka zbog morske struje. Želiš kontrirati, no shvaćaš da ne možeš, štap ne čini nikakvu krivulju u zraku, blokiran je u vodoravnom položaju kao da smo zakvačili kakav zadjev na dnu. No ljepota je u tome da se ne radi o zadjevu već o šaragu veličine XXL koji je progutao tvoje crviće u mraku na šezdeset metara dubine ispod plovila i sada ima tvoju udicu zabodenu u obrazu. Evo o čemu se radi. Sada želiš uživati u ovom trenutku, taj te osjećaj treba držati barem tjedan dana. Osjeća se umor ribe, no štap je i dalje dobro savijen i ruka pomalo gubi snagu. Ali puniš se energijom poput nekog lika iz video igrice recimo. Lagano i pažljivo pumpaš, predvez i nije baš nešto, 0.18 mm, a na tom predvezu ”kornjača”. Zadnjih par metara nema nekih reakcija od strane ribe, zatim ga spremaš u podmetač, ogroman je i imamo najljepši trenutak; možeš ga dotaknuti kao da se radi o srebrnom pladnju kojeg si izvukao iz olupine na dnu.