Ribolov driftom na zubaca (živa ješka, jigovi i inchiku)

17 min read

PRM / Broj 17 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2017.

Vrag odnija prišu

Piše: Luka Mrvičić

Već neko dulje vrijeme živim na moru i moram vam priznati kako je gotovo nemoguće oduprijeti se utjecaju ovdašnjeg stanja uma. Kako bi ovdje rekli: „Ne triba žurit, samo ulagano, fjaka je i vrućina nakon marende“…. sve to u kompletu zapakirano svodi se na jednu staru uzrečicu: „Vrag odnija prišu!“
U laž da su Dalmatinci lijen narod, uvjerio sam se radeći u marini. Ono što oni rade najbolje jest efektivno smanjivanje nepotrebnog utroška energije pojednostavljivanjem poslova i kvalitetnog planiranja. Upravo to sam i ja odlučio raditi u ribolovu.
Pitanja čije sam odgovore tražio su: Kako što bolje odraditi određenu poštu, kako povećati broj napada i količinu akcije s naravno što manje utroška energije? Uglavnom, kako maksimalno guštati u ono malo slobodnog vremena tijekom vikenda…

Nik Praskaton: „Kombiniram!“

Dvije tehnike ribolova koje su zapravo totalno različite odlučio sam spojiti te ih paralelno koristiti. Panula živom ješkom pa i naposljetku ulov je prema nekima puka sreća. S druge strane, može se shvatiti kao vrlo kompleksna tehnika ribolova koja iziskuje podosta znanja ne samo o biologiji ribe, nego i o utjecaju vremenskih uvjeta, lokacije pa i ješke, kao što sam opisao u jednom od tekstova ove zime. Panulu živom ješkom odlučio sam malo modelirati. Prilagoditi ju mogućnosti paralelnog korištenja druge, ipak malo aktivnije tehnike ribolova kao što su slow pitching i jigging.
Do ideje sam došao čisto gledajući hrpe filmova na Netu. Prilikom korištenja jedne i druge tehnike ribe su pokazivale različito ponašanje (naravno podvodni snimci reakcije i napada), a njihovo raspoloženje se kretalo od izrazito agresivnog do čiste letargije (fjake). Riba polako dolazi do žive ješke te ju doslovno ćuća, gricka, dok se na jigove i ostale umjetne spravice uopće ne obazire. E sad, za kvalitetnu studiju o tome kada će tj. u koje doba dana riba napadati ponuđeno kako spada valjalo je ostati za kompjuterom i još studirati ili jednostavno otići na ribolov i ponuditi joj popodnevni lagani snack za kojim ne treba trčati… Da ne zaboravim naglasiti u isto vrijeme – pa neka bira!

Što se panule živom ješkom tiče više manje svim panulašima poznato je kako izgleda viška (panula iz ruke) te kako izgleda panula štapom. Ono što je važno jest da u oba slučaja panulamo brodom u pokretu, tj. vozimo milju do maksimalno (ovisno o ješki) 2.5 milja. Taj „maaali detaljčić“ nikako se ne uklapa u jigging gdje brod eventualno može ići pola milje i to u driftu, naravno, ovisno o dubini i poziciji.
Mijenjanjem načina povlačenja ješke tj. driftanjem bilo je potrebno i prilagoditi dizajn samog sistema, ovisno o tome lovimo li ribom, sipom ili lignjom kao mamcem. Za klasičnu panulu štapom i klasičnom rolom kao sistem za osnovu koristim 55 libarnu upredenicu na koju se FG čvorom nastavlja 0,70 mm monofil u duljini 8 do 10 metara. Na kraj tog monofila vežem jednu vrtilicu i predvez u duljini 2 m; također 0.70 mm, no u ovom slučaju fluorocarbona. Na kraju stavljam odgovarajući setup ovisno o ješki. On se razlikuje u rasporedu, broju i veličini udica.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Drift

Promjene klasične panule u drift tehnici nisu drastične, no ipak ih ima. U ribolovu driftanjem osnovna razlika je u tome što nam se ješka nalazi direktno ispod broda (tako da ju često možete pratiti na fishfinderu) , a samu poziciju ne prolazite provom broda nego bočno u odnosu na zamišljenu putanju kretanja. Na takav način mnogo temeljitije uspijevam pokriti teren te se mnogo dulje zadržavam u zoni griza (ako nemate motor koji tiho radi u leru predlažem korištenje elektromotora kao savršene kombinacije za ovakav ribolov). Sva radnja koju je potrebno vršiti, naravno, ovisno o položaju broda u odnosu na plići ili otok, odvija se ubacivanjem motora u brzinu prema naprijed (ako počnete driftati preduboko) ili unazad (ako vas nosi preplitko) taman toliko da se pokrenete s mjesta, te ponovo u ler ako se nalazite na željenoj dubini. Za takav način pretraživanja terena i kvalitetno driftanje po željenoj ruti i dubini potrebno je samo pripaziti na smjer u kojem vas nosi kurenat ili vjetar (ako je jači). Teško je i nepraktično driftati u kurenat iz razloga što vas strujanja konstantno okreću u mjestu i bacaju unazad. Isti je slučaj i s vjetrom ako vam tuče u provu broda. O kurentima i svemu što utječe na njih također sam pisao ove zime tako da ponavljanje smatram nepotrebnim u ovom tekstu.

Dubinu također možete pratiti (naravno, ako je teren više manje jednolik, bez velikih razlika u dubini) podizanjem nekoliko namotaja (ako grebete po dnu) ili spuštanjem olova čuvara do dna ukoliko naiđete na dublji dio. U tom slučaju nije potrebno koristiti motor. Vrlo je važno konstantno provjeravati gdje vam se nalazi olovo u odnosu na dno pa tako i ješka. Punte otoka i prolazi su pozicije sa izraženijim i jačim strujanjima te je tamo potrebno ipak više kontrole i pažnje oko samog sistema kako bi se nalazio tik uz dno. Primijetit ćete kako je mnogo lakše kontrolirati ribu prilikom drila u odnosu na klasičnu panulu gdje ona im mnogo više manevarskog prostora zbog duljine „slobodnog“ monofila i predveza.

Drop shot- ali malo drugačiji

Preinake na samom sistemu nisu drastične, no duljinu monofila je potrebno skratiti na nekih 6 do 7 metara te na kraj vezati jaku trostruku vrtilicu. Na donji kraj vrtilice montirate olovo (otežanje olova određuje brzina kretanja plovila, tj. jačina kurenta, maksimalno otežanje koje koristim je 300 g) koje prethodno vežem na tanji najlon (0,30 mm) u duljini od 1,5 do 2m. Na taj način uvijek znate gdje vam se nalazi ješka u odnosu na dno. Na treći, jedini slobodan kraj vrtilice, montirate FC predvez od 0,70 mm u duljini do 3 m (zajedno sa setupom udica). Duljinu FC predveza određuje ješka koju koristite pa tako imajte na umu da je prosječna duljina za lignje tri pa i više metara iz razloga što one nemaju tendenciju zabijanja u dno, dok za sipu i ostale pridnene ribe kao što su pirka, knez i kanjac stavljam kraći predvez od 2,5 metara kako bih spriječio njihovo zabijanje u dno i na taj način gubitak cijelog sistema. Ono što vam predlažem jest korištenje finijeg pribora kako bi vam se ješka što prirodnije ponašala i kako bi dril bio što zanimljiviji. U svakom slučaju, ništa preko 0,70 mm što se monofila i FC-a tiče. Eventualno, ako se nalazite na terenu velikih zubatih beštija, predlažem korištenje kevlara, ali samo u duljini ješke. Tada možete koristiti i tanji FC bez straha od slabije kontrole ribe. Kao što sam već naveo, tako je mnogo lakše kontrolirati i odvojiti ribu od sigurnosti dna ako ribu drilate ispod broda, nego pri klasičnoj panuli. Pogotovo uz korištenje motora, tako da zavezete brod u dublji dio, dalje od braka ili obale te na miru nastavite dril.

Lignja

Naveo sam kako se sistemi, ovisno o vrsti ješke, malo razlikuju. Osim u duljini predveza razlikuju se i u samom setupu na koji montiramo ješku. Što se liganja tiče, veličinu i broj udica određuje veličina lignje. Tako su za manje lignje dovoljne dvije udice (4/0 -klizna i 5/0), dok veće primjerke montiram na tri udice od kojih je jedna (prva i najmanja 5/0) klizna i nju kvačim za zadak te dvije fiksne (6/0) koje su montirane na kevlaru (vezane čvorom bez čvora i pojačane termo bužirima na čvoru – po mogućnosti crvenim). FC s kevlarom spajam preko manje vrtilice te na čvor od FC-a stavim gumenu bobinu kako klizna udica prilikom kvačenja ribe ne bi oštetila čvor.

Sipa –„ krafnica“

Za sipe pak ide malo drugačija filozofija zbog specifične „krafnica“ građe. Široko kratko tijelo i široka glava sipe, sve to nekako okruglo, ne pomaže baš pri odgonetavanju za koji dio će riba napasti, izuzev slučaja s manjim primjercima sipa koje u principu nestanu u prvom zalogaju. Poput kokica u kinu. Zbog takvog „problema“ sipu, nevezano o veličini, montiram na tri udice koje zajedno oblikom nalikuju na dršku praćke. Udica koju kvačim za zadak je u pravilu veća (5/0 ili 4/0) za razliku od lignje gdje zubo napada od glave, dok druge dvije koje se račvaju iz nje su manje (3/0). Njih kvačim u lateralne (bočne ) strane glave, točnije, u najdeblje krakove sipe tako da vrhovi udica budu okrenuti prema van. Na čvorove udica koje su u krakovima također predlažem stavljanje termo bužira. Kao osnovu tog sistem obavezno koristim kevlar iz jednostavnog razloga što je lako s njime raditi i nema straha od pregrizanja sistema.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Način na koji vežem te tri udice je naravno drugačiji od sistema za lignju iz razloga što nema kliznih udica. Sistem je složen tako da su dvije udice vezane čvorom bez čvora (prva i jedna od dvije koje montiram u glavu), dok treću (druga koja se kvači u glavu) vežem klasičnim načinom (osmica ili slično). Razlog takvog vezanja je upravo ta mogućnost čestog kvačenja ribe udicom koju montiram u zadak sipe. Na tu udicu ne stavljam termo bužir jer su sve tri udice spojene iz jednog komada kevlara tako da na kraju te udice (dio od oka udice) poslije čvora imamo omču koju samo provučemo kroz oko vrtilice te preko nje kako bi se napravio čvor kojeg je po potrebi lako (obrnutim načinom od ovog) odvezati. Sva ova zavrzlama koju sam pokušao objasniti je u praksi vrlo jednostavna i korisna iz razloga što isto tako tu udicu (zadak) možemo odvezati te po potrebi smanjiti ili povećati razmak između nje i prednje dvije (ovisno o veličini sipe). Vrlo je važno biti precizan prilikom ješkanja sipe kako zbog krivo zakvačenih udica ne bi gubila balans u plivanju. Rezultat krivo naješkane sipe jest okretanje na stranu i ugibanje ješke koja je inače puno izdržljivija od lignje.

Knez

Ribe koje sam naveo u tekstu često su kolateralne žrtve prilikom pokušaja upisa kakve škarpine ili sparida slow pitching i jigging tehnikom. Možete ih vratiti nazad ili spremiti na juhu ili ih možete koristiti kao ješku primjerice. Prvo mjesto dodjeljujem knezu (snaga i izdržljivost ribe te prekrasne boje ne mogu proći nezamijećeno kod zubaca). No, u nedostatku kneza poslužit će pirka i kanjac. Sve ih jednako kvačim tako da ne postoji razlika u slaganju sistema unutar te tri vrste. Kod klasične panule klizna udica ide kroz vilicu i gornju usnu (odozdo prema gore te na vrh stavite komad gume kako ne bi ispala iz usta prilikom proširenja rupe), dok se druga tj. zadnja udica kvači ispod podrepne peraje. Iz ovoga se da zaključiti da se težište postavlja na donji trbušni dio ribe kako bismo ju bar malo potaknuli da pliva prema površini. Na taj način riba pliva okrenuta glavom prema brodu. Kod drifta ribu kvačim obrnuto, od repa prema glavi. Na taj način omogućujemo joj prirodnije kretanje. Grabežljivci inače napadaju od glave tako da je i položaj udica u ovom slučaju idealno postavljen (vrhovi unazad). Za ove ribice ne koristim udice veće od 3/0. Također predlažem korištenje tanjeg kevlara kao bolju opciju od duplog vezanja 0,70 mm FC-a iz razloga što omogućuje bolje i prirodnije kretanje ribe.

Imajte na umu da ješku ne vučete za sobom nego ona lagano pliva oko osnove. Ponovo naglašavam da su to ribe dna i da ih je potrebno „obuzdati“. Nemojte si dozvoliti da vam olovo stalno dotiče dno dok driftate takvom ješkom. Prvu priliku koja im se ukaže za zabijanje u neki vrh stijene, posidoniju ili rupu, oni će iskoristiti. Najbolje je kratiti predvez FC-a i držati olovo pola metra iznad dna.
Za ovakav tip ribolova nije potreban robustan pribor. Važno je da štap nije previše tvrd na vrhu kako bi se oni mlitavi grizevi što bolje osjetili, a opet, s druge strane da ima jaku „kičmu“ koja će kvalitetno odraditi kontu, trpjeti nagle bjegove i uspjeti zaustaviti ribu kada je to potrebno. Kod role nemam što puno za pričati osim da je poželjna glasna, brza i jaka kočnica. Glasna iz razloga što u kombinaciji ribolova jiggingom i driftom čovjek odluta i zaboravi pratiti štap, a pravovremena reakcija na griz je ono najvažnije. Brza iz razloga što ju osobno ostavljam vrlo mekom kako bih predatoru omogućio da što slobodnije odlučno krene s ješkom nakon čega slijedi brzo zatezanje kočnice, praćenje griza vrhom štapa prema površini mora te kratka i jaka kontra. Ona odlučuje o konačnom ishodu -ulovu, zadjevu ili otpadanju ribe. Štap kojeg sam odabrao za ovakav ribolov je Sparos jigging 20/30 lbs od Sunseta u kombinaciji sa 6508 Sunset Sunreef rolom. Ono što mogu iskomentirati jest ljubav na prvu akciju, nisam čovjek od pogleda . Sve specifikacije koje sam naveo ovaj komplet je ispunio. Nakon njega prelazim na još nešto finije, no o tome u drugom tekstu.

Pošte, dubine i slična (ne)važna pitanja

Sve toplije more i stabilnije vrijeme aktiviralo je sve živo u moru. U ovo doba godine riba je u mrijestu, izlazi iz njega ili pak ulazi. To se direktno reflektira na njeno ponašanje i pozicioniranje. Ribu je potrebno konstantno tražiti zbog mikro-migracija koje se događaju na dnevnoj bazi. Ribe migriraju na razini dubine i lokacije. Nemoguće je reći gdje ih loviti i na kojoj dubini kad se lokacije mijenjaju s braka na otok i obratno – konstantno. Što se dubine tiče, ona trenutno varira od 15 do 30 metara kroz dan. Najvažnije je ostati fokusiran i čvrsto se držati svojih uvjerenja temeljenih na činjenicama i faktorima koji utječu na te migracije. Jedino tako možete biti uspješni. Glupo je reći da nećete uloviti ribu konstantnim povlačenjem po ruti i dubini gdje je ulovljena par dana prije. No, ako stvarno želite guštati, naloviti se i otići kući punih baterija, predlažem malo više znanstveni pristup.

Kao što to radim prije svakog panulanja i prije ribolova driftanjem i jiganjem, poželjno je proći poziciju i nekoliko puta prije samog ribolova. Ono što tražim su zanimljive strukture na dnu i razne nepravilnosti dna oko kojih se krupna riba zadržava. Isto tako tražim sloj odnosno dubinu gdje se nalazi najviše sitne ribe – hrane našim gladušima. Tako dobivate najvjerniju sliku gdje, kad i koliko duboko vući panulu, ili, u ovom slučaju, rutu kojom ćete driftati i jigati. Te dubine se strašno razlikuju kroz cijeli Jadran. Često sam u kontaktu s prijateljima koji love na sjevernom i južnom Jadranu i zajedno smo došli do zaključka da svaka lokacija, teren i podneblje nosi svoje. Riba se samo prilagođava ambijentu i lokaciji na kojoj se nalazi. Evo, čisto primjera radi, dan kada sam na srednjem Jadranu zubace lovio na 28 do 30 m, kompa ih je na Cresu mlatio puškom na 8 m! Iz tog razloga smatram da prikupljanje ili kopanje informacija o lokacijama i dubinama stvarno nema smisla. Da ne zaboravim navesti plimu kao bitan faktor koji direktno utječe na hranjenje predatora, pogotovo sada. Važno je pratiti početak, vrh i sat vremena početka opadanja plime. Sve ribe koje sam ulovio u zadnjih par ribolova radile su točno kao po satu što se plime tiče.

Chris standing up holding his daughter Elva

Bonus ribolov/riba

Slow Pitch tehnika ribolova kao da je izmišljena za ovu kombinaciju. Diljem svijeta ova je tehnika ribolova širokim listolikim jigovima koji rade sami od sebe samo tako postala hit. Rade u propadanju, u povlačenju i u stajanju! Ma savršeno. Ne mogu sakriti oduševljenje i zadovoljstvo koju ova tehnika pruža. Njome se može uloviti skoro sve riboliko pa čak i krakoliko u moru. Tempo jiganja i ostale male sitnice i trikovi često osiguravaju nevjerojatne ulove. Ne postoji krivi način korištenja odnosno vođenja jigova od zabacivanja na pliće pa povlačenja prema dubini, do čiste vertikale. Jednostavno lovi! To je nešto poput dalje vožnje s jedne lokacije na drugu ne povlačeći varalicu iza broda, nezamislivo! Iz tog razloga mislim kako bi bio veliki promašaj imati mogućnost istovremenog korištenja dvije vrhunske tehnike, a koristiti samo jednu.
Tempo, brzina ili agresivnost jiganja, ovisno o raspoloženju ribe, promjenjiv je kako na dnevnoj tako i na tjednoj bazi. Predlažem isprobavanje različitih načina vođenja i brzine te tako pronalaska ideale u tom trenutku. Ukoliko udarac ne uslijedi odmah prilikom propadanja jiga do dna, nakon što taknete dno počnite lagano odizati jig kao da poskakuje, tempo vođenja polako ubrzavate s povremenim kraćim pauzama u vođenu (u pauzi očekujte griz).

Kada odignete jig nekih 5-6metara od dna otklopite preklopnik role i pustite jig tako da vam upredenica lagano propada kroz prste. Kada jig opet dotakne dno ponovite radnju sve dok vam se ne nađe direktno ispod broda. Nemojte odmah početi s izvlačenjem jer riba često doprati varalicu do samog broda. E, upravo tada do izražaja dolazi kombinacija ove dvije tehnike. Poanta je da za jigom ribu dovedete do broda tj. do vaše žive ješke koja je u neposrednoj blizini. U većini slučajeva imate napad ili na jig ili na živu ješku (ovisno o raspoloženju ribe). U driftu jig, inchiku ili kaburu spuštam direktno ispod broda ili u kurenat tako da što prije dođe do dna i da se što više prođe terena prije nego brod dođe u tu točku gdje ste zabacili. Takav način ribolova djeluje vrlo stimulativno na ribu te ju aktivira. Doslovce joj nagoviještate dolazak hrane.

Pribor za olovne varke

Štap koji koristim za ovu tehniku je Sakurin Slow Pitch iz serije Golden Bay. Sve što mogu reći za taj štap jest da ne idem nikud bez njega. Koristim ga za lignjolov, sipolov, panulu varalicama, jigging i kančanicu. Do sada me nije izdao, a uspio je upisati širok spektar glavonožaca i riba različitih veličina na sve navedene tehnike. Rola koju koristim u kompletu je Infinity Q Zaion od Daiwe u veličini 300. Nju odlikuje strahovito jaka i brza kočnica te veliki kapacitet špule. Ta rola je prošla ipak malo više kilometraže za razliku od štapa, no uz redovno pranje i godišnji servis radi kao švicarski sat. Ravnomjerno namata upredenicu kao i kod prvog dana. Nisam 100% siguran no mislim da je upredenica koju koristim 0.15 mm od firme Gossen. Za shock leader koristim Savage Gear FC od 0,49 mm u duljini 2,5 do 3 m te za taj kritičan spoj između varke i FC-a koristim kopču vlastoručne izrade.

Jedna mala sugestija prije kraja; zubatac je još uvijek u mrijestu i raspoređen je u manje ili veće grupe duž lovnog teritorija. Najgore što možete napraviti je loviti ih na jednom mjestu dok ih ne istrijebite tj. otjerate. Nakon svake dvije do tri jedinke ulovljene na istoj lokaciji predložio bih vam da odmorite tu poštu dva – tri dana te da ih potražite na drugim poštama. Na taj način nećete unijeti nemir u jato te će se riba dulje zadržati na tim pozicijama. Znam da je teško protiv sebe i maknuti se sa hot spota. No, u konačnici tako si osiguravate poštu na kojoj ćete uvijek moći upisati ribu. Nešto kao as iz rukava. Puštajte nedorasle ribe i budite umjereni u ovom ljetnom ludilu koje još traje…
Dobro more!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana