SVE O POVRŠINSKIM PANULAMA

PR / Broj 55 / Listopad / 2012.

Da bi varalice dovoljno udaljili od osnovne strune koja je jarkih boja, predvez treba biti dužine 5 metara, i to “wind on”, odnosno predvez koji se može namotati na rolu da ne bi morali rukom izvlačiti tih zadnjih pet metara

Piše: Milan Maleš

U početku je to bilo usputno povlačenje varalice iz ruke na putu do pozicija za ljignjolov. Tada sam rekao sebi: “Panulavat ću samo na putu do pošta, čisto panulavanje je samo bacanje goriva.” Tako je sve počelo, a u nekoliko godina pretvorilo se u bjesomučno naganjanje luceva i palamida i automatsku promjenu kursa čim vidim par galeba. Naime, kad jednom čujete zujanje multiplikatora to vam postane najdraža muzika na svijetu. Na spomen fraze “plavi trio” većina ribolovaca pomisli na skušu, lokardu i šnjura, ali za mene je pravi plavi trio definitivno luc, trup i palamida. Panule o kojima će ovdje biti riječ namijenjene su upravo ovom plavom triu, ali napasti će ih i mnoge druge ribe koje se hrane na ili blizu površine kao što su lampuga, iglica, felun, ušata, šnjur, lokarda i jadranska barakuda – škaram. Gdje i kada tražiti plavi trio? Nekakva općenita pravila postoje, ali samo ustrajnim istraživanjem kroz nekoliko sezona možete dobro upoznati svoj akvatorij i predvidjeti kretanja jata pojedinih vrsta. Palamide se obično pojavljuju u proljeće i zadržavaju do početka ljeta. Najčešće se zadržavaju na pozicijama dubine 20 do 40 metara. One manje, težine oko kilograma, često budu u mješovitom jatu sa lokardama. Takva jata se obično aktiviraju u suton i po oblačnom vremenu, a zadržavaju se na istim pozicijama dulji vremenski period i dosta su statična. One veće, preko dva kilograma, obično se formiraju u “jurišne odrede” koji proganjaju sitnu plavu ribu natjeravajući ju na samu površinu mora gdje ima manje prostora za bijeg. Njihova aktivnost je jasno vidljiva u obliku jačeg pljuskanja i “kuhanja” na površini mora. Takva jata su najaktivnija prije podne po sunčanom i mirnom vremenu. U stalnom su pokretu i ne drži ih mjesto. Treba im prilaziti oprezno, nikad ploveći kroz jato već sa strane, sa nešto dužim panulama. Pojedinih godina se jata palamida pojavljuju i zimi, a sporadični ulovi su mogući cijele godine. Iz sadržaja želuca vidljivo je da osim sitne plave ribe palamide uzimaju i šarenu ribu sa dna, a ta informacija može poslužiti pri odabiru varalica. Luc je riba čija kretanja su dosta predvidljiva. Ovdje nije riječ o velikim proljetnim lucevima o kojima slušamo izvještaje iz akvatorija Blitvenice, već primjercima od jedan do dva kilograma koji se u velikom broju pojavljuju u jesen i zadržavaju u blizini obale mjesec do dva dana. U tom periodu prisutnosti drže se uglavnom istih pozicija što olakšava njihovo pronalaženje i lov.

U početku se drže u zbijenim jatima koja se hrane na površini i jasno su vidljiva po pljuskanju i “kuhanju” mora. Tada im treba prilaziti opreznije kao i većim palamidama, s nešto dužim panulama i sa strane, nikad kroz jato. Kako sezona odmiče, lucevi se rasprše po širem području svojih ustaljenih pozicija, a vizualni znaci poput pljuskanja potpuno iščeznu, što nikako ne znači da su iščeznuli i sami lucevi. U formi “raspršenog jata” oni pokrivaju veću površinu jer nisu grupirani, a mogu se loviti kraćim panulama “u pjeni broda”, vozeći direktno preko mjesta na kojima sumnjamo da se drže, a ona su uglavnom iznad dubina od 30 do 50 metara. Sadržaj želuca otkriva da se hrane sitnom plavom ribom i glavonošcima. Za razliku od luca i palamide, pojava trupa je potpuno sporadična i nepredvidiva. Mogu se pojaviti u bilo koje godišnje doba i u stalnom su pokretu. Kad naletite na trupa, obično je moguće uzastopnim vraćanjem i kruženjem po poziciji uloviti više primjeraka, ali ne računajte da ćete ih tu naći i sutra. Mogu proći mjeseci do ponovnog susreta. Obično nema nikakvih vidljivih znakova na površini koji ukazuju na prisutnost trupova. Znali su se uloviti na pozicijama dubine 15, ali i 70 metara, što dodatno ide u prilog njihovoj nepredvidivosti. Luc i trup su mnogima teški za razlikovanje, ali postoji nekoliko vidljivih razlika. Kad bi postavili dva primjerka iste težine jednog uz drugi, uočili bi da luc ima nešto kraće, zbijenije tijelo koje je potpuno zaobljeno, dok je trup nešto izduljeniji i po sredini tijela jednim dijelom praktički ravan. Najuočljivija razlika su crne pjege kod luca sa trbušne strane, koje počinju iza glave i protežu se najviše do polovine tijela. Trup je s trbušne strane čisto srebrnkast bez ikakvih pigmentacija. Ako želite potvrditi vrstu na znanstveni način, izbrojite šipčice (bodljice) prve leđne peraje, u trupa ih je desetak, a u luca petnaestak. Nakon nekoliko ulovljenih trupova moći ćete ih prepoznati već prilikom borbe, naime, trup ima jako veliku frekvenciju zamaha repom, pa vrh štapa naprosto vibrira. Iako ne spada u moj plavi trio, moram spomenuti i lokardu koja se može ciljano loviti istim površinskim panulama, a pojedinih sezona je ulovim više nego luca, trupa i palamide skupa.

Lokarda se pojavljuje u proljeće kad se okuplja u velika jata zbog mrijesta. Tada je njezina aktivnost na površini vidljiva u obliku suptilnog dodirivanja površine što izgleda kao da pada lagana kiša na moru. Nakon mrijesta ta golema jata se rasprše u više manjih koja se uglavnom zadržavaju na istim pozicijama i do kraja ljeta. Obično su aktivne u suton i po oblačnom vremenu, a loviti se mogu kratkim panulama direktnim prolaskom kroz samo jato. Drže se pozicija s dubinom od 10, ali i do 80 metara. Jedini problem je, sa sportskog gledišta, što ulov lokarde na panulu namijenjenu većoj ribi nije izazov i ne pruža neki doživljaj borbe, ali pravilnim izborom opreme može se i od lokarde dobiti prihvatljiv užitak izvlačenja. Moram napomenuti da su ovo opažanja iz komiškog akvatorija gdje su dubine (i uz samu obalu) veće od prosječnih na Jadranu, a da i ne spominjem čitav sjeverni Jadran koji je za nas “plićina”. Stoga ova opažanja mogu poslužiti kao okvir, a svaki kanal i svaki zaljev imaju svoj “riblji raspored” po dubinama i godišnjim dobima što se može otkriti samo čestim i ustrajnim izlascima na more. Također, ovo su opažanja aktivnosti na površini, što je preduvjet uspješnog lova površinskim panulama, a ne znači da se te vrste ne mogu uspješno loviti u drukčijim uvjetima, drukčijim tehnikama. Više uspjeha u površinskom panulavanju u principu imaju ribolovci koji su češće na moru, jer su jata plave ribe u pokretu i ono što zovemo “lovne pozicije” je pojam koji se mijenja iz sezone u sezonu, i tijekom sezone. Naprosto ih treba stalno pratiti.

Štapovi, role i osnovna struna

Početna dilema u kompletiranju opreme za površinsku panulu je da li ići na veliku stacionarnu rolu u kombinaciji s nekakvim paraboličnim štapom tipa “boat”, ili na mali multiplikator u kombinaciji sa “trolling” ili “stand-up” štapom namijenjenim montaži multiplikatora. Ja sam se odlučio za varijantu s multiplikatorom jer i oni manji imaju veći kapacitet strune od glomaznih stacionarnih rola koje bi bile potrebne za namotati nekoliko stotina metara najlonskog monofila koji se uvriježio kao struna najprikladnija površinskom panulavanju. Prilikom izbora multiplikatora uvijek težim jednostavnosti, robusnosti i ekonomičnosti, a još ga i biram za klasu jačeg od osnovne strune da nikad ne radi pod velikim opterećenjem što će mu osigurati trajnost. Od mnoštava multiplikatora koji se mogu naći na tržištu istaknuo bih “Penn Seaboy 190” koji udovoljava svim zahtjevima i premašuje ih. To je “stara škola”, klasični model poput “Senatora” koji se nije mijenjao godinama, on nema slagač strune ali ima kapacitet tristotinjak metara strune 30 lbs (cca. 0.50 mm) što i premašuje zahtjeve ovih panula. Izrazito je trajan i lak za održavanje (moji stoje u brodu čitavu godinu), dovoljno ga je lagano isprati slatkom vodom nakon ribolova i povremeno podmazati, u takvom režimu korištenja traju… ne mogu reći koliko jer mi ni jedan još nije otkazao.

Za površinske panule ovog kalibra optimalna je osnovna struna nosivosti 20 lbs, odnosno debljine 0.40 mm. Iako bi se većina zakvačenih riba mogla izvući i sa strunom debljine 0.30 mm, 0.40 je puno manje osjetljiv na površinska mehanička oštećenja pri rukovanju i ima rezervu snage za slučaj udara krupnije palamide. Ako izaberete sličan multiplikator (za klasu predimenzioniran), imat ćete kapacitet dobrih četiristo metara najlona 0.40 mm. Sa tolikom rezervom strune za borbu s eventualnim kapitalcem, nije potrebno da ta struna bude ništa bolja od najjeftinijih količinskih najlona koji se obično prodaju na kalemima od 700 do 1000 m, što je točno koliko treba za napuniti dva multiplikatora, i to ne do kraja. Kad kalem multiplikatora nije do kraja napunjen, ne mora se paziti na ravnomjerno slaganje najlona prilikom borbe s ribom, što je itekako važno ako date štap u ruke početnicima. Zgodno je koristiti jarko obojeni (fluorescentno žuti, crveni, rozi) najlon jer se lakše snalaziti kad je više panula u moru. Često čujem da kompletan najlon treba mijenjati svake godine, ali mislim da je to nepotrebno i rastrošno. Dovoljno je skinuti zadnjih 30 do 50 m koji su bili izloženi suncu najveći dio vremena, a to možete raditi godinama, sve dok ne padnete ispod 200 m strune na kalemu, tada je vrijeme za obnovu kompletne osnovne strune. Da bi borbe s ribom bile što atraktivnije, biram za klasu laganije štapove od deklarirane snage osnovne strune. Da se na trenutak vratim; multiplikator snage 30 lbs, osnovna struna 20 lbs, a štap 12 lbs! Panulaški štapovi se obično deklariraju u rasponu snage, a to je za ovu klasu 8-12 lbs ili 6-12 lbs. Izrađuju se u dvije verzije. “Trolling” štapovi su nešto duži, oko 1.90 m, imaju dug donji dio drške (ispod role) s križem na kraju, dok gornji dio drške (iznad role) može biti kratak ili također dug. Tijelo tih štapova je blago konusno sa ravnomjerno raspoređenim vodilicama što im daje paraboličnu akciju, osnosno savijaju se cijelom dužinom, često uključujući i dršku. “Stand-up” štapovi su kraći, oko 1.7 m, donji dio drške im je kratak, obavezno s križem na kraju, a gornji dio dug. Tijelo tih štapova je izrazito konusno s vodilicama koncentriranim pri vrhu, što ukazuje na vršnu akciju. Međutim, pod većim opterećenjima ovi štapovi se nastavljaju savijati i u središnjem dijelu, pa kažemo da je njihova akcija progresivna, odnosno prati opterećenje. Unatoč golemoj potencijalnoj primjeni s obzirom na faunu Jadrana, štapovi ove lagane klase su loše zastupljeni u dućanima ribolovne opreme u Splitu, a cijene im se kreću od 500 do 700 kuna.

Predvezi, varalice i provokatori

Kad sam nakon nekoliko slučajno ulovljenih luceva prije nekih pet godina počeo istraživati njihov lov, domaća literatura (a ni internet) nisu nudili puno informacija o panulavanju malih tunida. Mogli ste pronaći mnoštvo napisa o panulama za skuše i šnjure te o teškim panulama za tune, i ponešto o panulama za palamide, uglavnom iz ruke. Pošto su luc i trup zapravo male tune, odlučio sam montirati opremu i sisteme kao za panulavanje na tune, samo umanjiti sve skupa i svesti na gabarit ciljane prosječne lovine od jedan do dva kilograma. Ovo su zapravo minijaturizirane pučinske panule preuzete većinom iz američkih i australskih izvora koji su tada bili daleko ispred nas u domeni pučinskog panulavanja. Da bi varalice dovoljno udaljili od osnovne strune koja je jarkih boja, predvez treba biti dužine 5 metara, i to “wind on”, odnosno predvez koji se može namotati na rolu da ne bi morali rukom izvlačiti tih zadnjih pet metara. To znači da spoj predveza i osnovne strune mora biti izveden čvorovima, da bez otpora i zapinjanja prolazi kroz vodilice štapa. Jasno da vrtilica tu ne dolazi u obzir, a i širi čvor bi mogao zapeti na vodilici tako da treba birati elegantnije čvorove. Ako želite izvesti taj spoj s mogućnošću zamjene predveza, pogledajte elegantno rješenje u praktičnom savjetu br.1. Za predvez se može koristiti fluorocarbon, ali i obični najlon plavih i zelenkastih nijansi, te proziran, bit će podjednako dobar. Na kraju predveza dolazi varalica ili pak sistem provokatora i varalice. Provokatori (eng. “teasers”) su varalice bez udica koje služe da dodatno isprovociraju ribu na napad. Oni stvaraju ozračje u kojem varalica opremljena udicom (eng. “stinger”) dolazi do izražaja i biva napadnuta, a za tu svrhu se provokatori postavljaju uvijek ispred varalice s udicom. Najčešći tipovi provokatora u površinskom panulavanju su (eng.) “bird” i “daisy chain”. Bird, u prijevodu “ptica”, i njegova minijaturna varijanta “miš” su plastični provokatori jarkih boja, a dolaze u raznim oblicima obavezno s krilcima sa strane. Prilikom povlačenja oni svojim krilcima pljuskaju po površini mora stvarajući buku i pjenu što u očima predatora izgleda kao hranjenje galebova na površini, a to je signal prisutnosti njihovog plijena – sitne plave ribe. Iza bird-a se kao stinger postavljaju perjatice ili silikonske lignjice montirane na tvrdu glavu. Daisy chain, kod nas nazvan “jatna panula” je niz od 3 do 5 silikonskih lignjica koje se postavljaju na predvez ispred varalice koja prima napad ribe. Pravilo je da su te lignjice jednake, i jednako udaljene, dok je krajnja varalica koja prima napad obavezno različita, bilo veličinom, bojom, ili akcijom, i obavezno malo više udaljena. Ovaj sistem je sada više od varalice, to je priča, priča o jatu ribica (ili lignjica) koje bježe površinom, a ona posljednja je drukčija od ostalih i zaostaje, što je u očima predatora signal da s njom nešto nije u redu, a tisuće godina evolucije ih uvježbavaju da napadaju baš te, oslabljene ribice koje se izdvajaju iz jata. Baš je u tome ključ uspjeha jatnih panula, i razlog što skoro svi napadi bivaju usmjereni baš na posljednju varalicu, a to može biti silikonska lignjica montirana na tvrdu glavu ili pak površinski teturavac. Paleta varalica na tržištu danas je golema, ali ću izdvojiti tri najdraže. “Yo-Zuri Crystal minnow deep diver, 9 cm” je dubokoronac koji bez dodatnog opterećenja pliva nekoliko metara ispod površine. Koristim ga samog, bez provokatora, u varijanti boje koja oponaša gavuna ili skušicu (s obzirom na veliku bistrinu mora). Iznimno, u proljeće po oblačnom vremenu za palamidu i feluna stavim varijantu duljine 11 cm življe boje. Broj dva je “Yo-Zuri Pins minnow, 7 cm”, koji odlično funkcionira na kraju daisy chain-a koji ga drži taman ispod same površine, da ne iskače. Ove dvije varalice su svojom lovnosti i trajnosti zaslužile status legendi laganih panula. Ja na ovim varalicama radim intervenciju koja će možda zvučati čudno.

Uvijek skinem tvorničke trostruke udice i postavim samo jednu, za broj veću, na rep varalice. Sa ovako “naoružanom” varalicom se smanjuje ukupni broj kvačenja, ali i broj otkačenih riba, što po mom sudu rezultira istim brojem izvučenih riba. Reduciraju se samo loša kvačenja sa strane glave, a gotovo sve ribe se zakače “školski”, za usta, trokukom koja je sad veća i kvalitetnije drži ribu. Također, prednja trokuka se zna zakvačiti za najlon ako varalica iz nekog razloga poskoči po površini mora što se s ovom montažom ne događa. Veliki plus ove montaže je daleko manja vjerojatnost ozljeda pri vađenju udica jer nema slobodne trokuke koja mlatara okolo dok se riba otima na suhom. Trokuke su upotrebljive dok god su kontrakuke na njima postojane. Akcija teturavca se ovom intervencijom donekle mijenja, postaje nestabilniji i više se zanosi, ali to mu, čini se, samo doprinosi ulozi ranjene ribice. Broj tri su silikonske lignjice montirane na tvrdu glavu kakve se koriste u big game-u, ali malene. Treba kupiti lignjice dužine 6-7 cm i odgovarajuću glavu, a montažu možete pogledati u praktičnom savjetu br. 2.
Evo nekoliko varijanti predveza koje su provjereno uspješne:

Varijanta 1 – daisy chain od 3 lignjice duge cca. 5 cm sa teturavcem Pins minnow od 7 cm na kraju. Pošto želim privući ribu dovoljno blizu za prihvat mrežom ili kukom bez hvatanja najlona u ruke, trudim se da krajnji dio predveza sa varalicama ostane do jednog metra duljine. Lignjce je najlakše pozicionirati na najlon postavljanjem vrtilice koju će lignjica sakriti kad se navuče preko nje, a te vrtilice će poslužiti kao otežanje koje će držati cijeli sistem tik ispod površine, a da ne iskače. (crtež 1)

Varijanta 2 – daisy chain iz prethodne varijante sa malo većom lignjicom montiranom na tvrdu glavu kao krajnjom varalicom. (crtež 1)

Varijanta 3 – Crystal minnow od 9 cm ili 11 cm sam bez dodatnog otežanja.

Varijanta 4 – “bird” ili “miš” iza kojeg je na 1 m udaljenosti postavljena perjanica ili silikonska lignjica s tvrdom glavom. (crtež 2)

Praktični savjet br. 1

Milaneze spoj

Povezati najlonsku osnovnu strunu i najlonski predvez bez ikakvog spojnog elementa, sa mogućnošću zamjene predveza jedino je moguće omčom kroz omču (eng. “loop to loop”). Problem je što do danas nije osmišljen čvor za vezivanje omče najlonom koji je meni prihvatljiv jer obično uvelike umanjuju nosivost najlona. Najboljim se smatra Bimini twist koji nije baš jednostavan za vezivanje (pogotovo tankim najlonom), a uz to je i prilično glomazan. Rješenje je jedinstveni spoj ostvaren pomoću komada upredenice. Naime, upredenica se na čvoru ponaša više kao konop nego kao najlon, pa se omče zadovoljavajuće nosivosti mogu ostvariti jako jednostavnim čvorovima, a ako zbog sigurnosti upotrijebite i komad upredenice duplo veće nosivosti od najlona (kao što ja radim), opet ćete imati spoj koji je čak i tanji od najlona koje povezujete. Za ostvariti spoj potrebna su dva komada upredenice dužine po pola metra. Jedan kraj upredenice vezati za kraj osnovnog najlona jednim od brojnih kvalitetnih čvorova za tu svrhu (preporučam Alberto čvor o kojem sam pisao u jednom od prethodnih brojeva – taj čvor još nazivaju i “dupli albright” ili “modificirani albright”). Drugim krajem upredenice formirati omču običnim gropom s trostrukim provlačenjem (eng. “surgeon’s loop”), dugu nekih desetak centimetara da se kroz nju mogu provlačiti varalice. Isti postupak primijeniti na početku predveza i možete montirati svoj zamjenjivi predvez. Omče od upredenice ne oštećuju jedna drugu, a na ovaj spoj možete kvačiti olovni čuvar ili olovo za brzo skidanje ako koristite otežane panule. Primjenjiv je u svim tehnikama ribolova koje zahtijevaju wind-on predvez.

Klasična varijanta

Za one koji nisu blagoslovljeni brodovima s mogućnošću postavljanja držača štapova i putne brzine ispod 4 milje na sat, te one koji nisu spremni izdvojiti stotinjak eura za kompletirati jednu panulu ili su jednostavno tradicionalisti koji se drže lova iz ruke sa svim njegovim manama (i guštima), postoji jednostavna panula koja se može kompletirati za stotinjak kuna. Za lov pri manjim brzinama (ispod 4 milje) najbolji izbor varalica su metalne žlice koje svoju izražajnu akciju lelujanja postižu i pri manjim brzinama. Zašto ove izrazito trajne, jeftine i efikasne varalice nisam spomenuo za lov štapovima? Razlog je taj što se žlice rotiraju i uvrću strunu, bez obzira na sve moguće dosjetke kojima pokušavamo poništiti taj neželjeni efekt. Pri lovu iz ruke uvrtanje se može svesti na prihvatljivu mjeru pa su s obzirom na svoje prednosti ovdje žlice logičan izbor. Za navedene ribe dobre su žlice duljine od 4 cm do 7 cm, a trokuka na kraju mora biti šira od varalice u njenom najširem dijelu (to je općenito pravilo za izbor trokuke). Žlica se vezuje na predvez od najlona promjera 0.40 mm duljine 5 m, koji se s osnovnom strunom spaja putem vrtilice, ili, još bolje, nekoliko vrtilica u nizu (niz vrtilica možete kupiti ili ga izraditi povezivanjem više vrtilica zasječenim prstenima (split ring-ovima)). Ovakav niz vrtilica će u manjoj mjeri poništiti uvrtanje strune, a usput će poslužiti i kao dovoljno otežanje da drži žlicu tik ispod površine, a da ne iskače. Ono što najefikasnije sprječava uvrtanje je debela osnovna struna, na primjer najlon 0.60 mm, uostalom, tanji se lakše petlja i više se urezuje u prst dok lovite. Dovoljno je namotati 50 do 100 metara na motovilo. Moja preporuka je veliko okruglo motovilo za samolovke jer sa njega najlon izlazi ravan, a u slučaju da vam neka nadprosječna beštija izvuče sav najlon, možete ga baciti u more i pratiti brodom te na taj način spasiti lovinu.

Akcija ribolova

Površinske panule držim stalno u brodu i povlačim ih prilikom svake vožnje broda do ribolovnih pošta ili do plaža. Kako su ulovi mogući u svako doba dana i godine, nikad ne znate kad će se desiti ugodno iznenađenje. Pošto se na jednu dozvolu mogu koristiti dva pribora, uvijek puštam u more dvije panule, ali princip puštanja je isti i kad se radi sa više pribora. Pravilo je da varalice koje rone dublje budu bliže brodu (kraće puštene), i bliže osi broda (u krmenim nosačima štapova). To su u principu teturavci (vobleri) dubokoronci, i za te panule su bolji kraći štapovi, tipa stand-up. One panule koje idu bliže površine postavljaju se na bokove broda i puštaju duže. Bočni nosači štapova trebali bi biti postavljeni pod kutem da usmjere štap prema vani, a duži štap, tipa trolling, će doprinijeti da se bočne panule što više rašire. To su obično potpuno površinski sistemi sa provokatorima tipa daisy chain ili bird. Pošto vučem dva pribora, jedan od njih je obavezno dubokoronac Crystal minnow od 9 cm ili 11 cm, a drugi je daisy chain s Pinsom na kraju ili miš sa perjanicom. Rastavljivi spoj predveza omogućava brzu zamjenu po potrebi. Da bi izbjegli petljanje prilikom puštanja panula u more treba puštati prvo najdužu, pa redoslijedom one kraće da bi onu najbliže brodu pustili posljednju. Ja dužu puštam pedesetak, a kraću nekih dvadeset i pet metara od broda, ali ih produžim po potrebi. Ako se poštuje redoslijed i svaka panula je na različitoj dubini i udaljenosti od broda, mogu se raditi manevri brodom bez petljanja sistema. Sa dva sistema, koliko jedna osoba smije koristiti, možete okrenuti brod za 360° bez problema. Kočnicu multiplikatora ne pritežem jako jer se plava riba bori u srednjem sloju mora pa nek slobodno izvlači najlona koliko joj treba. Pritegnem je toliko da lokarda ne može izvlačiti, a sve veće od nje može, pa odmah znam otprilike o čemu se radi prilikom griza. Ono što slijedi je ugodno krstarenje dok panule rade za vas. Brzina je 4 do 5 milja. Treba držati oči otvorene za galebovima, pogotovo kad su brojni i lete blizu same površine mora jer to može biti znak riblje aktivnosti ispod. Plava riba se obično drži dalje od obale, ali ako priđete bliže raste vjerojatnost feluna, iglice i škarama. Najveća smetnja površinskom panulavanju je sve brojnije smeće (kesice, celofan sa kutija cigareta,…) koje se kvači na panule ne biste vjerovali koliko često. Procedura nakon zagriza može biti različita ovisno o zakvačenoj ribi. U principu, kad su u pitanju lokarde ostavljam brod na minimum gasu i izvlačim ih dok je druga panula još u moru, a kad je u pitanju nešto veće i borba bi mogla potrajati nekoliko minuta, smanjim gas i prvo izvučem praznu panulu, onda gasim motor i borim se u miru i tišini. Često se desi da upravo u tom trenutku udari riba i na panulu koju izvlačite. U situacijama kad imate dvostruki zagriz najbolje je ostati na minimum gasu i obavezno bližu ribu (na kraćoj panuli) izvlačiti prvu. U tim trenucima ćete zahvaliti sami sebi što ste namotali jarko obojenu glavnu strunu pa možete jasno vidjeti u kojem pravcu vuče koja riba i izbjeći petljanje koje bi u ovom slučaju značilo osim gnjavaže i vjerojatni gubitak ulova. Svatko ima neke vlastite navike, ali bit je u tome da je struna na kojoj je riba uvijek zategnuta da se ne otkači. Ako imate druga na brodu onda ovih problema nema. Površinsko panulavanje je čist, “gospodski” ribolov u koji možete povesti i pripadnice ljepšeg spola koje se nisu spremne zaprljati raznim ješkama i tunjama. Za takvo što toplo preporučam ljetni večernji lov lokarde, jer je ulov najsigurniji, a nije zahtjevna lovina ni za potpune početnike. Dok ugodno ćaskate uživajući u krajoliku i zalasku sunca jedino što vas može prenuti je savijanje štapa ili zujanje multiplikatora. Što dalje… snađite se sami!

Praktični savjet br. 2

Montaža silikonske lignjice s tvrdom glavom