Zimski arbuni

PR / Broj 45 / Prosinac / 2011.

Jesen je na izmaku, a to je vrijeme kad se u Istri love lignje i orade. Orade nekako ne volim jer tih dana se na pozicijama skupi na desetine barki jedna do druge, a meni ta gužva nikako ne odgovara. S druge strane, lignje su mi veliki gušt, obožavam ih loviti na panulu i ove sam ih godine sasvim fino lovio. No, lignje su fine, svi ih doma volimo, ali malo su dosadile, zaželjeli smo se ribe. Nema druge nego u akciju, a što loviti? Prvo mi je na pamet pala provjerena lovina – arbuni.

Piše: Željko Vinčić

• 

Oprema

Prvo sam pošao pregledati predveze te sam ustanovio da su kompletno za baciti. Dugo stoje i neupotrebljivi su stoga sam nove napravio po skici. Upotrijebljeni najlon je 0.20 mm za centralnu liniju i 0.16 za pioke. Sve sam vezao perlicama, a udice za arbune su obavezne ‘Mustadove kristalke veličine 2 do 4 (ne bojim se da će biti prevelike, arbun je proždrljivac kojem to ne smeta), na kraju je olovo od 40 – 50 grama, najbolje oblika izdužene suze jer takvo olovo najbrže tone do dna.

Fluorocarbon ne koristim, opet neki moj kapric ali za sada dok ide ovako zašto mijenjati sistem?

Ješka

• 

Ja za ješku obično biram lignju. Najbolja je domaća, malo odstajala u ledu, no sasvim je dobra i ona kupovna samo treba obratiti pažnju koju odabrati. Naime, nisu sve iste. Meni se od kupovnih lignji najboljom pokazala ona s oznakom C4 (nemojte odmah pomisliti na eksploziv, to je neka tko zna kako nastala oznaka vrste). Ima je u ledenicama velikih centara, a u Puli ju najčešće kupim na ribarnici. Jeftina je i izdašna ješka.

Također nije loše imati uz sebe i svježe srdele. Ja ju ne volim koristiti no mora se priznati da spada u najbolje ješke i nipošto se ne smije podcijeniti. E sad, tko je meni kriv što ju ne volim?

Poželjno je ješku isjeckati dok se ide prema poziciji jer inače kad arbuni krenu gristi nema vremena za stajanje.

Brum

• 

Kod lova arbuna izuzetno je važan brum. Napravim ga tako što nikad ne bacam ljuske od školjki, čak nekad odem do luke pa naberem onih pidoća koji tamo rastu u nemjerljivim količinama, a nisu jestivi. Za brum su sasvim dobri. Sve to sameljem, pomiješam s još malo pijeska po potrebi, dodam glave, repove i iznutrice od srdela i druge ribe pa temeljito pomiješam dodajući i malo morske vode po potrebi. Takav brum ‘mrak’ je za arbune.

Dugo sam tražio način kako da brum dovedem na dno. Na kraju mi je prijatelj Tomo pokazao jedan jednostavan, a vrlo efikasan način.

Na kraj najlona zaveže se jedno teže olovo, 100 grama najmanje, a poželjno je da bude i veće. To olovo stavi se u najlonsku vrećicu pa se izvana iznad njega zaveže malo špage tako da čvrsto obuhvati vrećicu oko najlona. Zatim se u vrećicu stavi brum. Takav ‘paket’ pusti se u more i to velikom brzinom, znači, najlon treba odmotati i pripremiti tako da ne pravi otpor. U takvoj situaciji olovo vuče cijeli teret na dolje, a vrećica se omota oko bruma i on cijeli stigne na dno. Kad je udarilo u dno par puta treba potegnuti najlon gore-dolje, vrećica se odozgo otvori i raširi i voila, naš brum je na dnu, točno gdje i treba biti. Nakon toga izvučemo sve natrag i odložimo na stranu do slijedeće prilike.

Pozicija

Kod nas na sjevernom Jadranu arbuna ima skoro svuda. Dubine su 30 do 40 metara, dno je pješčano, kako kažu ‘odavde do Riminija sve je jednako’. Ipak, najbolje je odabrati neku malu šeku (siku, brak). Dovoljno je da je dno samo malo uzdignuto, metar dva i to je to. Također su dobre pozicije oko potopljenih olupina ili uz stjenovitu obalu koja naglo propada u more.

Sidro je također bitno, na pješčanom dnu ono se teško ulovi pa je potrebno imati dobro sidro koje će nam čvrsto držati, a s druge strane dovoljno malo da ga lako izvučemo jer je ponekad potrebno više puta promijeniti poziciju dok se ne nađe ona prava. Tu je popularni ‘mačak’ s malo lanca nenadmašan.

I na kraju, lov…

• 

Štap i mašinica vam ne trebaju biti neki posebni. Ja koristim neki jeftini štap i mašinicu veličine 2500. Na njoj imam upredenicu 10 lb, to je više nego dovoljno.
Za početak treba ješkati s manjom ješkom, lignju izrežem na trakice široke 5 mm i dugačke 2 cm. Na gornju udicu stavim srdelu, a na donje dvije lignju. Kako vrijeme odmiče stavljam sve veću ješku, a srdela na kraju i nije potrebna, kad se dobro pogodi oni se izvrsno love na lignju. Moj kolega Cvitko koji me je učio ribariti ne bi se s ovim složio. Njegova omiljena ješka je srdela umotana u traku lignje no meni je to previše komplicirano.
Arbun grize odlučno. Najbolji opis toga je da kod griza osjetite rafal od nekoliko brzih, kratkih i odlučnih udaraca. Reagirati treba odmah, mala kontra, a zatim izvlačiti bez zastajkivanja. Pritom ne treba previše komplicirati s kočnicom, nakon što ga dignete nekoliko metara od dna, arbun više nije tako borben, tek kad izađe na zrak opet se malo pobuni ali tada mu je već kasno.
Kako vrijeme odmiče sve ih je više i lov postaje veliko zadovoljstvo, praktično olovo tek dodirne dno i odmah počinju udarci. Također nije loše da vas je nekoliko na barci. Istina, ja to ne volim, najčešće idem sam ali činjenica je da što više najlona ima u moru to se bolje lovi. Valjda im paše ‘moving’ na dnu.
Znači, vrlo zahvalna riba. Lako i brzo se ulovi lijepa količina, a vrlo je ukusan frigan na tavi ili pečen na žaru.