Zubatac – neka nova saznanja i nove tehnike

PR / Broj 57 / Prosinac / 2012.

Piše: Marin Hlobik

Eto, nam je stigao i kraj 2012. godine! Moram priznati, veoma čudne godine što se tiče klimatskih uvjeta. Tijekom ljeta sunce je nemilice pržilo pa je čak i temperatura mora prelazila 30 Celzijevih stupnjeva, a kiše je bilo tek toliko da možete napuniti šalicu kave. Moram priznati da nikada nisam tako loše lovio kao ovo ljeto. Jednostavno riba nije radila po tim nevjerojatnim vrućinama te sam s nestrpljenjem čekao jesen, po meni i mnogima najljepše doba godine za ribolov. No, kako to obično biva, i tu je klima umiješala svoje prste, tako da jesen nisam dočekao, barem ne onu pravu. Bablje ljeto je postalo više pravilo nego iznimka pa je čak i cijeli studeni bio nevjerojatno visokih vanjskih temperatura, a i temperatura mora se kretala oko 18 stupnjeva što je van svake pameti. To je uvelike utjecalo na ribolov što se najviše odrazilo na lignje koje se jako loše love na cijelom Jadranu. No što je s ribom i gdje ju potražiti u ovakvim uvjetima? Riba koja meni, a i gotovo svim ribolovcima na moru, predstavlja izuzetan trofej je svakako car riba, zubatac. Mnogo se već pisalo o njemu, i ja sam lani pisao o njegovim zimskim navikama i kako ga zimi uloviti na panulu, no sada s vama želim podijeliti neka nova saznanja i iskustva.

Pravilo je da pravila nema

Mnogi su ribolovci ove godine odustali od panule za zubaca, zaključivši da ih jednostavno nema, za što su krivili mreže, krivolovce i što ti ja znam što. Za zubaca se uvijek smatralo da je riba koja ima svoja staništa i navike kojih se uvijek drži bez iznimki, ali sa sigurnošću sada mogu tvrditi da to nije tako, već je i on ovisan o uvjetima u moru i mnogim drugim faktorima. Neki su moji prijatelji uredno lovili zubace tijekom cijelog studenog na plitkim terenima (na kojima ih najčešće lovimo u toplijim mjesecima u godini), što je naravno izazvalo čuđenje mnogih ribolovaca jer zubatac sada ne bi trebao ovdje biti. Mnogi ribolovci vode statistiku to jest dnevnik ribolova, znači, upisuju dan i mjesec kada su ulovili ribu, meteorološke uvjete, stadij mjeseca i slično, no malo ribolovaca vodi računa o temperaturi mora. Naime, riba nema kalendar već se oslanja na svoje nagone i osjetila, tako da savršeno očitava temperaturu mora te se prema njoj ravna, hrani, migrira i ostalo. Najveći šok smo doživjeli kada je frend Robi ulovio zubaca oko tri kilograma na jednom braku (ili šeki kako bismo mi u Rovinju rekli) na dubini od 36 metara, u isto vrijeme kada su i ovi drugi ribolovci lovili na plitkim pozicijama. Sada nam više ništa nije bilo jasno, i tada smo moj frend Vlado i ja krenuli u akciju i poput pasa tragača tražili zubace na mnogim mjestima. Ribe smo ulovili i na plićim terenima, od 20 do 24 metra, a isto tako i na dubokim terenima, od 35 do 38 metara dubine (što je u rovinjskom akvatoriju maksimalna dubina gdje možete potražiti zubace). U ribolovu smo bili na kraju studenog i početkom prosinca i ispostavilo se da na moru vladaju jesenski uvjeti te se riba intenzivno hranila pripremajući se za nadolazeću zimu, ma koliko to smiješno zvučalo. Dokaz tome je i to što su mamce napadali izrazito agresivno, ponekad i bez naznake, samo bi zgrabili mamac i dali se u bijeg i unatoč dubini bili su borbeni do samog kraja, to jest, dok ih nismo izvukli na barku. No ostalo je pitanje zašto ih lovimo na različitim dubinama i ubrzo ću vam i za to dati objašnjenje.

Montaža mrtve sipe

Zubatac nije pelagična riba poput gofa ili lice niti ima njihove plivačke sposobnosti. Istina je da zubatac ima nevjerojatan start i nakon što je zakvačen na udicu učini strašan bijeg kakvog bi se posramili i lica i gof, no nakon tog bijega snaga ga lagano izdaje te osim udaranja glavom bjegova više nema, što ga ne svrstava u velike borce. Isto tako se i u lovu oslanja na prepad i startnu brzinu ali najviše na mimikriju. Zubatac je pravi lovac na čeku, kako bi rekli podvodni ribolovci, te kada uoči plijen i procijeni ga kao dostižan ulov, napada ga munjevitom brzinom. Tako znači da podvodne stijene, procijepi i rupe ne trebaju samo za obitavanje već i za lov te, ukoliko se takav teren nalazi pliće, tu ćemo pronaći i zubaca. No ukoliko imamo brak koji je u vrhu ravan te mu se jedna strana lagano ruši u dubinu, a druga strana radi veliki zub koji se naglo obrušava u dubinu te na dnu ima velikih stijena, logično je da tu zubatac lovi svoj plijen i tu ćemo ga pronaći bez obzira na godišnje doba i na temperaturu mora. Naravno, uvijek ima iznimaka, kada zubaca nađemo na totalno čudnim mjestima ali to su uistinu rijetke prilike. Da bismo pronašli ovakva mjesta od velike nam je pomoći sonar, kojeg danas ima gotovo svaki ribolovac, odnosno barka, a isto tako sonarom tražimo i ribu. To ne znači da ćemo na ekranu sonara vidjeti zubace, iako niti to nije isključeno kod kvalitetnijih sonara, već tražimo jata sitne ribe. Siguran znak da dolje ima grabežljivica odnosno zubataca je kada vidimo jata ribe uzdignuta par metara od dna, to znači da je car u lovu i sitna se riba lagano uzdigne od dna da ne bi postala lak plijen.

Kada car caruje

Osim mjesta, od iznimne su važnosti i meteorološki uvjeti, period dana, lunarni stadij i izmjene plime i oseke. Kada je riječ o zubacu treba voditi računa o gore navedenom jer su zbilja rijetki dani kada se car hrani cijeli dan i po bilo kakvom vremenu. Što se tiče meteoroloških uvjeta, najbolje je loviti po stabilnom vremenu s laganom burom, tramuntanom i maestralom, znači, vjetrovima koji pušu iz sjevernog kvadranta. Uvijek je bolje da je more malo valovito jer po bonaci najčešće bude bonaca i u našoj jaceri. Osobno mi ne smetaju niti ekstremni uvjeti poput jake bure s valovima do jednog metra jer tada smo moj frend Vlado i ja uvijek lijepo prolazili sa zubonjama. Hladno je za poludit ali nakon svakog ulova je toplo oko srca. Što se perioda dana tiče, zora i sumrak su udarni termini, a i vrijeme kada je izmjena plime i oseke. Mjesec igra veliku ulogu u ribolovu zubaca, najbolji je period oko mladog mjeseca, za vrijeme uštapa zubaci kao da partijaju noću te ih nije tek tako lako prevariti i natjerati danju da zagrizu. Za vrijeme prve i zadnje četvrti, kada nastupaju takozvane fele, što znači da su morske struje izrazito slabe i izmjene plime i oseke gotovo da i nema, ulovi su gotovo ravni nuli. Po felama znam panulati jedino na pozicijama gdje su morske struje izrazito jake, u ostalim slučajevima onemogućavaju mi pravilan prolaz i prezentaciju mamca. I moram priznati da sam na ovakvim pozicijama i po felama često uspješno lovio. Plima i oseka to jest njihova izmjena su isto tako veoma važne kod ribolova zubaca. Osobno mi je nabolje rezultate davala colma to jest trenutak kada je plima najviša i kreće u oseku. Izmjena plime i oseke daje rezultate ovisno i o mjestu. Ako imamo rub na kojem ima zubaca najbolje je loviti onda kada morska struja udara u njega jer struja donosi hranu sitnim ribama, a gdje je sitna riba, tu su i zubaci, stoga moramo voditi i o tome računa. Kao što sam rekao, zubaci se rijetko hrane bilo kad i cijeli dan pa vodite računa da vam se bar neke od navedenih smjernica poklope.

Klizni sistem za olovo čuvar

Pribor za cara

O priboru se nema baš previše govoriti, štap i rola jačine 20 libri su i više nego dovoljni za ribolov cara. Ove godine sam nabavio mali Okumin multić za jiganje, model Cedros 10s koji je malih dimenzija i lagane konstrukcije ali velike snage. Prednost ove role je njezina brzina, to jest, prijenos 6.2:1 te prazan sistem dižem veoma brzo, a i kod tuckanja po dnu tijekom panulanja dovoljno je jednom okrenuti ručicu da olovo ne zapne. Kao što sam rekao, unatoč velikom prijenosu, rola je ultra snažna pa i najveći zubaci koje sam lovio ove godine nisu imali nikakve šanse. Na rolu uvijek namotavam upredenicu Power Pro nosivosti 30 libri, a za amortizaciju vežem komad najlona dužine 15 metara, isto tako nosivosti 30 libri to jest debljine 0.55 mm. Osobno koristim najlon Ande Premium ali poslužit će i bilo koji drugi, naravno, što bolje kvalitete. Na kraju vežem manju ali jaku vrtilicu te predvez dužine 1.5-2.0 metra sa dvije ili tri udice. Predvez je nabolje vezati od fluorocarbona debljine od 0.55 do 0.60 mm, a preporučio bih fluorocarbone renomiranih proizvođača kao što su Seaguar, Sunline i P-line. Udice koje osobno koristim su Sasame Chinu Ringed veličine 7/0, dok za kliznu udicu koristim Sasame Beak veličine 4/0. Na dubinama na kojima ja lovim koristim olova čuvare težine 200-300 grama, no ukoliko se lovi dublje od 35 metara, mogu se koristiti i teža olova. Nekad sam olovo montirao direktno na upredenicu, točnije, na spoj upredenice i najlona, što je dobar sistem, ali je fiksni, što može zasmetati zubacu kod griza, to jest, smeta mu otpor kojeg čini olovo. Stoga sam došao na ideju da napravim klizni sistem ( pojašnjen je u praktičnim savjetima) koji dopušta zubacu da nesmetano gricka i ponese mamac.

Mamac za cara

Mislim da mi svi znamo da je živa lignja kao mamac delicija koju car neće odbiti, no kako sam na početku ove priče rekao, ove je godine užasno teško doći do ovih glavonožaca. Čak bih se usudio reći da mi je lakše uloviti zubaca nego lignju za mamac, što me je neki dan primoralo da mamce kupim na ribarnici. No ukoliko ulovimo živu lignju, gotovo da nam je uspjeh zagarantiran. Manje lignje montiramo sa dvije udice, dok za one veće, recimo od 250 grama na više, preporučujem tri udice. Prva udica ide u korijen krakova, druga na sredinu plašta, a treća, klizna, u sam vrh plašta. Ova srednja udica je tu jer veću lignju zubatac ponekad napada upravo u sredinu tijela pa nam je ona osiguranje da ne bismo ostali bez ulova i bez mamca. Kod žive lignje udice postavljamo s donje strane tijela, dok kliznu udicu bodemo odozdo prema gore. Udice bodemo plitko pod kožu da ne bismo previše povrijedili lignju. Isto tako, poslužit će i mrtva lignja ali najbolja je svježe ulovljena. Moram priznati da sam ulovio mnoge zubace i na mrtvu lignju, ali uglavnom ulovljenu dan prije ribolova. Problem sa starijom lignjom je taj što izgubi boju, a i njezina se nježna i tanka koža jako brzo guli pa prezentacija i nije baš neka, ali u nedostatku mamaca poslužit će svrsi. Mrtvu lignju je veoma lako montirati ukoliko pripazimo na njezine peraje. Lignja ih ne koristi za plivanje, pliva uglavnom pomoću mlaznog pogona, dok su joj peraje stabilizatori. Peraje moraju biti ravne i tada lignja pliva kao da je živa bez da koristimo nekakve trikove. Kod montaže udica na mrtvu lignju činimo sve kao i na živoj, no bolje je udice montirati s gornje strane tijela, tako da, ukoliko mamac i dotakne dno, da se udice ne zakvače za alge ili stijene. Kod montaže mrtve lignje udice možemo slobodno dublje zabosti da što čvršće stoje. No ove godine mi je najveće otkriće sipa kao mamac. Doduše i prije sam ponekad koristio sipu, ali ne prečesto jer sam lako dolazio do liganja. Sipu mnogi izbjegavaju zbog njezine nehidrodinamičnosti, zbog koje se vrti oko svoje osi dok ju povlačimo, no to se događa samo ako pretjeramo s brzinom povlačenja. No sipa je odličan mamac i kada je mrtva i lako je dostupna. Sipa (za razliku od lignje) ima mnogo čvršću kožu i nikada ne gubi boju, čak niti kada je zamrznuta, što ju čini top mamcem, a car ju izuzetno cijeni. No, da bi mrtva sipa plivala prirodno, moramo upotrijebiti mali trik sa olovom kojeg montiramo u unutrašnjost sipe tako da ju stabiliziramo. Sipina kost je izrazito plovna te uz pomoć olova od 10-tak grama izbalansiramo sipu te takav mamac u moru izgleda prirodno, gotovo živo. To je zbilja pravi joker jer sipe možemo pronaći u svakom supermarketu i ne moramo strahovati da li ćemo imati dovoljno mamaca.

Taktika i tehnika lova

Tu se nema što puno reći, na mjestu kojeg smo odabrali potopimo mamac do dna i lagano vučemo. Mamac bi se trebao uvijek nalaziti u neposrednoj blizini dna jer će ga tu car najlakše uočiti i napasti. Ukoliko lovimo sa živim mamcem, brzina ne bi smjela prelaziti 1.2 čvora, a ukoliko lovimo s mrtvim mamcima najbolje je da nam brzina bude oko 1.5 čvora. I kada napokon nastupi iščekivani griz, ostanite hladnokrvni i nemojte kontrirati na prvu. Zubatac napadne mamac i počne ga kidati zubima, što mi očitujemo kao oštre brze trzaje. U ovom trenutku ja popustim kočnicu role i špulu pridržavam palcem. Zubatac sada sve jače udara i lagano pokušava otići s mamcem. Kontriram tek kada osjetim da je riba krenula od mene. Kontra mora biti jaka, stoga polugu kočnice odmah stavljam u položaj strike i udaram poštenu kontru da udica uspješno penetrira u njegovu tvrdu čeljust. Zubaca treba izvlačiti bez taktiziranja da se ne bi zavukao u kakvu rupu, nikada se motor na plovilu ne gasi, treba lagano i dalje voziti i kontinuirano izvlačiti ulov. Kada car dođe do barke prihvatite ga podmetačem ili rukom. Netom ulovljeni zubatac ima boje od kojih zastaje dah, stoga bacite koju fotku odmah jer se te predivne boje brzo izgube.
To bi bilo to, uživajte u moru i nadam se da ćete se s veličanstvenim carem susresti što prije.