EBRO – rijeka na kojoj snovi postaju stvarnost (1. dio)

PR / Broj 28 / Srpanj / 2010.

Piše: Marko Klarić

• 

O Ebru i kapitalnim somovima u njemu sam čitao još davnih dana u njemačkim ribolovnim novinama, gdje su bile slike sa ulovima ogromnih somova, kao i priče presretnih ribolovaca koji su isključivo tad lovili na postavu živim mamcem ili na mjestu hranjenom halibut peletama kojima se lovi i som i šaran. Nekoliko godina poslije pojavio se tekst u srpskom ribolovnom magazinu o ekspediciji ribolovaca iz Srbije koji su sedam dana lovili na Ebru uz pomoć vodiča Saše Valentića iz Osijeka, no oni su, za razliku od njemačkih i engleskih ribolovaca, lovili somove i smuđeve isključivo na varalicu. Ta činjenica uz spoznaju da na Ebru postoji vodič iz Hrvatske me navela na čvrstu odluku da moram otići tamo što je prije moguće. Prvi koji se odmah složio sa mnom i imao još i veću želju za somovima sa Ebra je Šare, a poučeni prijašnjim iskustvima sa putovanja na udaljenim destinacijama, znali smo da je najpovoljnija opcija odlazak četiri osobe u osobnom automobilu, pa smo stoga trebali naći još dva entuzijasta spremna na takvu avanturu. Iznio sam svoj plan širem krugu prijatelja i prvi su se javili Ivica i Maki, dogovor je bio sklopljen, okupljena je družina (nije Prstenova) i planiranje ekspedicije je moglo početi.

• 

• 

Sa vodičem sa Ebra (Saletom) čuo sam se i održavali smo kontakt mailovima, kako bih saznao što više informacija, u koje doba godine se najbolje lovi i nakon brojnih konzultacija pao je dogovor na početak lipnja, jer je zadnjih 5-6 godina na Ebru mrijest somova uvijek završio u svibnju, a nakon toga su somovi imali period kad su se intenzivno hranili, kako pod samom branom, tako i duž cijele rijeke. Osim te činjenice, u zadnjih 10 godina u lipnju na Ebru nije nikad bilo nikakvih oscilacija vodostaja, jer to je jako sušno područje Španjolske, s gotovo nikakvim padalinama u tom dijelu godine, tako da je i to bila još jedna činjenica koja nam je pomogla u biranju datuma kad ćemo loviti.

• 

Kad smo riješili pitanje datuma polaska, svi smo odlučili, unatoč činjenici što Sale u cijenu aranžmana uključuje i korištenje svog pribora i za špinanje i za postavu, kupiti odgovarajuće štapove i role, koje kasnije možemo koristiti i na našim vodama.

Kako smo odlučili putovati automobilom, imali smo mogućnost nositi i više štapova i rola, dok kod putovanja avionom ostaje samo mogućnost korištenja Saletovog pribora.

Nabavili smo i odgovarajuće jig udice za soma i kalupe za lijevanje jig glava shad oblika i okruglih težina od 60-110grama, svu silu silikonaca od 15-25 cm, a kako su se na Ebru već duže vrijeme iznimno lovnima dokazivale Idrine žlice (posebno napravljene za somove sa Ebra), stupili smo u kontakt sa gospodinom Ilijanićem iz Karlovca, koji je bez razmišljanja ustupio našoj maloj ekspediciji 30-tak raznih modela žlica na testiranje, na čemu mu se ne možemo dovoljno zahvaliti, jer da nije bilo njegovih iznimnih kreacija ne bismo imali takve ulove u uvjetima koji su nas dočekali, stoga i ovim putem još jedno veliko hvala.

Napokon Ebro

Vrijeme do polaska je prošlo relativno brzo, u stalnom kontaktu kako nas međusobno, tako i sa Saletom, a i vijesti sa Ebra su bile ohrabrujuće, za razliku od rijeka kod nas, tamo nije bilo velikih kiša, stoga niti visokih vodostaja, niti poplava. Vodostaj je bio stabilan i uredno su se lovili i somovi i smuđevi, kako ispod brane, tako i duž cijelog toka Ebra na akumulaciji Flix, pa je naše nestrpljenje i uzbuđenje tjedan prije polaska bilo na vrhuncu. Isto tako i dugoročne vremenske prognoze na raznim stranicama po netu su sve prognozirale za taj tjedan sunčano bez imalo govora o bilo kakvoj naoblaci, a kamoli kiši. Konačno je došao i taj dugo očekivani dan polaska, okupili smo se svi u Zagrebu, uz par preslagivanja uspjeli sve stvari potrpati u auto i krenuli na put od 1700 km do Riba Roje u Španjolskoj. Put je prošao bez problema, četiri ribolovca uvijek imaju dogodovština za prepričavanje pa nije bilo dosadno, a zanimljiva je bila i rasprava kakva ko očekivanja od ribolova ima. Bilo je tu i poprilično nerealnih očekivanja, i sam sam bio na takvim izletima gdje se i na iznimno bogatoj vodi lovilo vrlo slabo, a normalno je da se na takvim vodama sve može promijeniti u samo jednom danu, a niti Ebro nije iznimka, niti tamo se somovi ne love svaki drugi zabačaj i baš svakog dana.

• 

I tako smo uz bezbrojne prepričane zgode iz ribolova i bezbroj rasprava, kao i uz par zamjena za volanom i stajanja svakih par sati, te nekoliko čudnih savjeta navigacije, stigli u Riba Roju, koja je inače malo veće selo i nije teško naći tzv. centar blizu kojeg su apartmani u kojima odsjedamo i gdje nas je Sale i dočekao. Nakon (par) pića dobrodošlice u obližnjem kafiću, smještamo se u apartman i pokušavamo odspavati nekoliko sati, jer su već za popodneva u Španjolskoj u lipnju vrlo visoke temperature i nakon 13 h počinje njihova poznata siesta, kad su sve trgovine zatvorene i nitko ništa ne radi do 17-18h, pa se tom zgodnom južnjačkom fenomenu priklonio i Sale te radi od 6-10 i od 18-22h. Taj prvi dan je Sale došao po nas do apartmana i pokazao nam put do svoje hacijende na samoj obali Ebra, gdje je podigao kamp i ima uređeno mjesto za ribolov koje konstantno prihranjuje peletama i ribljim otpacima i gdje se svakodnevno mogu očekivati ulovi i soma i šarana. Tu ima i mali mol na kojem privezuje svoj veliki čamac i dva manja, a svi su opremljeni vanbrodskim motorima, sonarima i elektromotorima. Princip lova jedne četveročlane grupe je takav da dvojica idu sa Saletom u njegov čamac, a druga ih dvojica prate u manjem čamcu. Normalno, prvo se odlazi ispod same brane Riba Roja do koje ima 10-tak min vožnje i koja se vidi na brojnim snimkama i fotografijama po netu. Razlog radi kojeg se brojni somovi i smuđevi tamo zadržavaju je taj da je Ebro cijelim svojim tokom iznimno bogat ribom i velika količina ribe bude usisana u same turbine, koja ribu doslovno samelje, te tako ovdje brojni somovi, smuđevi pa i galebovi na površini iščekuju taj lako dostupan obrok.

• 

• 

Brana

• 

Neposredno iza same brane i kod izlaza vode iz turbina dubina je oko 18m i kad radi više turbina, vrtloženje je toliko jako da se ne može spustiti na dno 100 gr jig glava. 50-tak metara dalje se dubina penje na nekih 5-8 metara i tu se može loviti jig glavama od 40-60 grama. Sale nas je još prije savjetovao da se najbolje lovi na orkine shad twistere crne boje, a u toj i u ostalim varijantama smeđih i shartrez boja su opremljeni i manji čamci, a isto tako i sa odgovarajućim glavama, stoga žalimo što smo se toliko nepotrebno natrpali varalicama.

Ebro nas već na prvi pogled iznenađuje svojom bistrinom (na 2 m se jasno vidi dno) i sa ogromnom količinom vrlo čudne trave, dugačke i po 3-4 metra. Po danu i kad nema vjetra, ta se polja trave jasno vide i nije ih problem izbjegavati na putu od kampa do brane. Kod brane je već bilo usidreno nekoliko čamaca engleskih vodiča, pa i mi pronalazimo slobodno mjesto, sidrimo se i počinjemo loviti. Ispitujemo dno raznim težinama glava, isprobavamo razne silikonce, taj dan od svih ribolovaca samo je Ivica uspio, uz Saletove savjete, uloviti dva soma oko 10-tak kg. A ostali se, uz manja ili veća razočaranja, vraćaju u kamp nakon 22h (u tom dijelu Španjolske sunce zalazi u 22h) i po već dobrom mraku imamo dosta poteškoća oko one trave jer sad se ne vidi baš najbolje. Idući dan ponovo idemo do brane i ujutro i navečer, lovimo samo jednog soma (Englezi ništa), ali zato počinjemo loviti smuđeve.

• 

• 

• 

Nailaze u jatima i kad jato dođe, može se imati griz i 10 zabaca za redom, lovili smo uistinu krasne smuđeve od 2 – 4kg. Iako smo se krasno izguštali na smuđevima, počinje nas sve više zabrinjavati izostanak somovskih grizeva ispod brane. A i Sale nas uvjerava da je nažalost tek sad počeo intenzivan mrijest soma, te da je većina somova uz samu obalu, u trsci i travi, gdje rade gnijezda i pripremaju se za mrijest. A ovo se, nažalost, otkako je Sale tamo nije nikad odvijalo tako kasno u godini, ali ne predajemo se, već slušamo Saletove savjete kako sutra idemo probati loviti u rupama u travi uz obalu. Lovi se žlicama (i on otkad ih je dobio lovi samo Idrinim modelima), najbolje Idrinim miševima i modelom s krilcima (kako smo ga mi prozvali), a tehnika je vertikalno jiganje žlicama, sa čime imamo iskustva prilikom lova štuke Idrinim miševima, pa željno iščekujemo iduće jutro.

• 

Nekoliko riječi o priboru kojim smo lovili

Od Saleta i kolega koji su tamo bili, saznali smo da se kod brane lovi na velike silikonce i glave od 40-80 gr, a na ostalom dijelu žlicama i velikim voblerima, tako se tome, kao i činjenici da se očekuju somovi do 80 kg, prilagođava i pribor. Mi smo koristili štapove duge 2.75 i 3 m, težine bacanja minimalno do 120grama, a role robusne i teške Pennove Slamere, Ticu Taurus i Daiwinu Saltigu. Špagu smo svi imali Power Pro od 40 lb, kopče ručne radove od Alije i Mlinke na koje smo nokte potrgali kolko ih je teško bilo otvarati, uz obavezan predvez od fluorokarbona ili Hard Monoa 80lb, zbog velikih kolonija školjki, pogotovo ispod brane, koje presijeku i najdeblju upredenicu bez problema. Od silikonaca smo koristili Shadove i Shad Twistere od Orke 15, 19 i 21cm te Relaxova Kopyta od 18 cm, a na te veličine smo lovili i smuđa (na varalice manje od 15 cm smuđ nije htio). Od boja su bile uspješne prirodne i one tamne (smeđa i crna). Vobleri na koje smo lovili trolingom su Prologic Jack (jointed od 25 cm), Storm Wiggle Wart, Rapala X Rap Jointed i Salmo Minnov od 23 cm. Žlice na koje smo i najviše ulovili su Idrin miš 7 od 50 gr i model s krilcima, također 50gr, a oba modela su podjednako dobro lovila i smuđa i soma.

• 

• 

• 

• 

Noćni ribolov

Šare i ja odlučujemo noć provesti u šatoru pored vode, kako bismo vidjeli da li se da nešto uloviti na halibut pelete kojima Sale redovno prihranjuje. Tu noć smo imali dva griza, Šare je ulovio soma 34 kg, a ja sam svoj griz promašio i taj Šaretov ulov nam je svima opet vratio nadu u ulov kojeg kapitalca. Idući dan se sa Saletom čamac uz čamac spuštamo polako nošeni slabašnim tokom Ebra i bacamo u rupe u travi, trudeći se što manje zapinjati uz odvratnu vrstu neke vlaknaste alge, slične onoj na koju mi lovimo bijelu ribu, ali dugoj dva metra.

• 

Na mjestima gdje nas je i Sale upozorio da moraju biti, vidimo ogromne somove duge preko dva m u samom plićaku u travi, te im, klecajući koljenima i drhteći od uzbuđenja, bacamo varalice, ali nažalost, bili su totalno nezainteresirani. Uspjeli smo doduše na tehniku sličnu pitchingu (bacanje varalice iz čamca u samu obalu), mi smo ju prigodno nazvali „žličing“ uloviti nekoliko somova do 10 kg i na naše veliko čuđenje, ulovili smo dosta smuđeva na žlice velike poput dlana, dok je Sale rekao da je to sasvim normalno i da smuđevi uredno napadaju tako velike varalice. Sale nam još pokazuje dio obale uz koji nema toliko trave i može se vrlo uspješno trolati varalicama uz samu obalu na dubini 4-5m, a uspijevamo se upisati i na troling, no opet sa somovima do 10-12 kg. Sad smo već jako dobro upoznali taj dio Ebra (akumulacija Flix, između brane Riba Roja i brane Flix), pa nakon Saletovog radnog vremena ostajemo loviti i do 2-3 sata u noći. Zbog mjesečine nam nije bio nikakav problem navigavati noću po rijeci. Ipak, noću opet lovimo samo (za naše prilike) male somove do 15 kg i krasne smuđeve, a prvi put je bilo i par trganja većih somova.

• 

• 

• 

Sa brane i dalje nisu dolazile nikakve vijesti o ulovima, pa se i dalje držimo trolinga i žličinga, a noću (ako imamo snage) lovimo na peletu, na koju ja gubim velikog soma u drilu, (jednostavno se otkvačio), dok Šare i Maki love krasne šarane ljuskaše. Treći dan se i vrijeme počelo kvariti, nakupili su se oblaci i počela je padati kiša. a tako se i narednih par dana izmjenjivala kiša i sunce, voda se zamutila i, što je najgore, ubrzao se protok vode (radile su sve turbine), te je cijeli tok bio pun trave nošene strujom koja nam je još više otežavala lov. No, nismo se predavali i nalazili smo mjesta iz zavoja rijeke ili otoka, gdje je bilo znatno manje trave i opet smo lovili dosta manjih somova i lijepih smuđeva. Pokušavali smo i na brani, ali bez većih uspjeha, više niti smuđevi nisu grizli dobro kao prije. Jedan dan smo i na veliko čuđenje, kako naše, a još više Saletovo, vidjeli da turbine uopće ne rade, već sva voda prolazi kroz ustave namijenjene za ispuštanje vode iz akumulacije u nuždi, što je opet promijenilo uvjete, tok je bio na drugoj strani rijeke i opet se trebalo prilagođavati. No mi se nismo predavali i dalje smo neumorno lovili i danju i noću, pa se tako Ivici osmjehnula sreća i ulovio je krasnog soma 55 kg i 2m dugog, nakon lijepog drila uz moju asistenciju uspješno smo ga ubacili u čamac.

• 

• 

• 

Zadnja dva dana nakon četiri dana kiše, voda se ohladila za 2 stupnja, zamutila i bilo nam je još teže loviti, no opet smo uspijevali loviti svaki po par somova i smuđeva dnevno, ali nažalost niti jednog kapitalca.

I tako je došao i termin polaska, na kraju smo svi više-manje bili zadovoljni, kvantitetom svakako, nedostajalo je još barem par somova 40+ da bi zadovoljstvo bilo potpuno.

Puno smo naučili, za neke stvari bi nam trebale godine ribolova kod nas da steknemo iskustva koja smo tamo dobili u samo sedam dana. Sale je jedan od najvrsnijih ribolovaca koje sam upoznao i spreman je svakom prenijeti svoje znanje, Šare je to najbolje opisao kad je rekao da kad s njim razgovaraš moraš imati papir i olovku jer ne možeš odjednom tolike savjete upamtiti. Nažalost, priroda nam je na najgori način dokazala svoju nepredvidivost i probleme biranja termina 10 mjeseci unaprijed, no unatoč svemu, presretni smo novostečenim iskustvom i svi smo jedinstveni u odluci da se tamo što prije vratimo, jer tu količinu soma, šarana i smuđa ima malo voda na svijetu. Jedan kolega iz Srbije je rekao da u Ebru ima više te tri vrste ribe nego u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

A kako se uvjeti mijenjaju nagore, mogu se promijeniti i na mnogo mnogo bolje, što je dokazao i naš urednik koji je stigao na Ebro nekoliko dana iza nas, a kako je on lovio, opisat će vam sam u nastavku priče u idućem broju…

• 

Kako smo došli do EBRA

Putovali smo Mazdom 6 i u nju smo uspjeli strpati 12 štapova, odjeću, obuću i ostali ribolovni pribor (brdo raznih varalica), čak smo planirali ići loviti i bassa na gornju akumulaciju pa smo i za njega nosili brdo pribora. Imali smo i 10-tak kg jig glava a izgubili svaki svega par komada, no uopće ih ne treba nositi, jer Sale ima sve što treba od pribora, a u blizini je i trgovina s priborom koji je mnogo jeftiniji nego kod nas. Hrana je isto jeftinija ili cijena poput naših, tako da smo sav shopping za sedam dana obavili u obližnjem supermarketu u Flixu. U jelovnik smo također par puta ubacili smuđa i soma sa Ebra, koji su bili svježi i vrhunski pripremljeni u Saletovom kampu. Put je trajao 20-tak sati jer smo vozili prosječnom brzinom od 120 -130 km/h po autoputovima, kako bismo trošili što manje goriva i izbjegli plaćanje kazni za prebrzu vožnju, a često smo i odmarali, pogotovo noću. Put od Zagreba je preko Ljubljane do Trsta, pa preko Venezie, Padove, Verone i Piacence do Genove i francuske granice, dalje Azurnom obalom preko Monaca, Nice i Cannesa, te dalje Motpeliera do španjolske granice, dalje pokraj Costa Brave (mmmm, sjetim se odmah maturalca) i do Barcelone obilaznicom okolo pa prema Tarragoni, nakon koje se skreće s autoceste i prati Ebro uzvodno do brana u Asco, Flix i konačno do Riba Roje, sve zajedno točno 1670km od Zagreba.

• 

• 

Za Sloveniju vam treba vinjeta, a u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj je sistem naplate kao i kod nas, znači, uzmete ticket na ulazu i na izlazu plaćate. Ukupan trošak goriva i cestarina je bio 140 eura po osobi, 40 eura po osobi je bilo dovoljno za hranu i piće za svih sedam dana i za put kući (u Španjolskoj imaju odlična vina i pivo po vrlo povoljnim cijenama), a kupili smo i vrhunska extra djevičanska maslinova ulja od proizvođača po 5 eura za litru. Cijene aranžmana koji se plaćaju Saletu te informacije što je u cijenu uključeno možete pronaći u oglasu u PR-u, a detalje saznati na navedeni mail ili telefon naveden u oglasu. Za one kojima je previše zamorno tako dugo putovati, postoji opcija putovanja avionom raznim niskotarifnim kompanijama ili najam automobila u rent-a-caru na aerodromu u Barceloni, kojim idete 180 km do Riba Roje, a kako izgleda ta opcija i koji su troškovi, napisat će naš urednik pošto je on tu opciju koristio.

•