Razglednica iz Nizozemske

PR / Broj 28 / Srpanj / 2010.

Nizozemci su vjerojatno najbolji ribolovci na smuđa na svijetu. Osnovna tehnika ribolova je vertikalni jigging, koju i sam unatrag par godina sa uspjehom upražnjavam na Savi. Već se nekoliko godina “poznajem” sa Igorom Vučenićem (IgorNL) preko foruma, a početkom lipnja mi se ukazala prilika da odem u Nizozemsku njemu u goste i uživo vidim najbolje nizozemske majstore u vertikalnom jiganju na djelu.

Piše: Dalien

• 

Haringvliet

Stižem u zračnu luku Shipol u Amsterdamu i za par minuta po mene dolazi VIP vozilo – sa prikopčanim Lund čamcem! Tijekom vožnje oko 80 tak km od Amsterdama udaljenog Haringvliet jezera, Igor mi objašnjava kako situacija nije baš bajna. Love se manji smuđevi, a ni kvantiteta nije impresivna. Jezero na koje idemo je 30 km dugačko i ulijeva se u more. Za dva-tri sata smo spustili čamac u vodu i počeli loviti. Nije prošlo desetak minuta, kad nam je došao policijski čamac u redovnoj kontroli…ovo je bilo brzo! Pretražujemo dubine 6-9 m vertikalom, no nema baš nekih događanja. Prebacujemo se na plići i bistriji dio jezera. Lijepo je prošaran travom.

• 

Kaže Igor da probam na jerk i da slobodno računam na smuđa… Nisam ulovio na jerk, već na omiljenog Cannibala i to prekrasnog grgeča nešto ispod 40 cm. Prekrasnih je boja iz plitke bistre vode. Do večeri ništa osim par grizeva na vertikalu, ali sitno i neodlučno. Već je pala noć, pa se odlučujemo na povratak. Na samom ulazu u luku ima lijepa kosina koja pada na 9 metara, pa se odlučujemo koji put baciti iz ruke prema kamenom nasipu. Tup! Evo ga! Još jedan! U narednih sat vremena smo klasičnim jiggingom ulovili 5-6 komada i još nam je toliko otpalo. Dan je na kraju ispao OK!

Kneiter i kapitalac!

Nismo zadovoljni jezerom, stoga se u subotu odlučujemo za ribolov na rijeci Oude Maas blizu Rotterdama. Velika je to rijeka na kojoj se odvija puno riječnog prometa, pa šleperi i prekooceanski brodovi prolaze svakih nekoliko minuta, donoseći velike valove. Dubine 3-10 metara, mutna voda i kamena obala – klasična rijeka iz razvijenih europskih zemalja. Mi se fokusiramo uglavnom na kosine. Padovi 3-5, 4-6 ili 6-9 metara. Pretražujemo ih cik-cak uzvodno i nizvodno dok ne nađemo hot-spot koji radi. Igor je majstor u kontroli čamca pa sve skupa izgleda jednostavno, a tko je probao vertikalu zna kako je to u biti komplicirano. Krenulo je fino i konstantno lovimo smuđeve. Pored jednog doka sa velikom dubinom pronalazimo smuđeve i fino ih lovimo drop shot tehnikom. Iako kažu da nije tehnika za velike, moram priznati da je užitak vaditi i 50 cm dugog smuđa tankom špagom i savitljivim štapom.

• 

Nastavljamo vertikalom na mjestu gdje auto-put prelazi ispod rijeke i tu Igor hvata prvog Kneitera (naziv za smuđa od 70 + cm). Nakon toga je malo stalo i počeo je padati sumrak (u ovo doba godine sumrak traje 1,5 sat) Ništa se ne događa, čak niti bijela riba ne radi i sve skupa je pomalo “mrtvačnica”. Igor forsira jedan prijelaz sa 3-5 metara koji vodi na veliki plato i vuče svog velikog silikonskog shada od 18 cm, kojeg sam lijeva. Već sam mu nekoliko puta predložio da se pomaknemo, ali je molio da još ostanemo sve dok se nije začuo zvonki udarac štapa u rub čamca i nakon toga kontra! “Veliki je…kako je udario, jesi čuo da je i štap lupio po čamcu?!…”. Po tupim trzajima njegovog Megabassa vidi se da je riba krupna. Trebalo mi je nešto vremena dok nisam dohvatio podmetač, pogledam prema vodi i imam što vidjeti – ogroman smuđ samo što nije spreman za sačenje! Relativno mršav (netom je završio mrijest), ali impozantne glave, dug 92 cm i jedno 7-8 kg, pozira mi za slikanje. Igor je presretan jer je 90 + smuđ i za nizozemske standarde trofej koji se rijetko lovi! U vožnji čamcem do auta (a išli smo 40 km/h) razmišljam o Igorom fantastičnom špurijusu za velikog. Ovo mu je prvi ribolov na ovoj rijeci. Stvarno je imao osjećaj da treba nuditi veliku varalicu i forsirati baš ono mjesto.

• 

Čamci i oprema

• 

Čamac koji Igor koristi je LUND 1600 Pro Angler. Čamac dubokih stranica je potreban zbog ogromnih valova koje stvaraju šleperi i vjetar na nizozemskim vodama. Motor je Yamaha 40 KS, a uz njega ima i elektromotor Minn Kota 80 lb potiska, Sonar Lowrance (služi za čitanje konfiguracije dna). Ovako opremljen čamac košta rabljen 15-20 tisuća eura i on može razviti brzinu od 40-50 km/h. Znači, Zagreb-Sisak Savom nešto preko sat vremena!

• 

• 

• 

NKS

Nederlands Kampioenschap Snoekbaarsvissen je najpoznatije prvenstvo smuđaroša na svijetu. Održavaju se osam turnira godišnje i finalni NKS turnir. Dozvoljen je ribolov umjetnim mamcem i mrtvim kederom. Sudjeluje oko sto čamaca iz regije sa po dva ribolovca i boduje se sedam najvećih smuđeva tog dana. Prvak je najbolje plasiran iz tih osam turnira. Na Finalni turnir se plasiraju pobjednici turnira i dobro plasirani iz turnira kroz godinu. Pobjednici obično osvajaju nagrade u vrijednosti 2000 eura, a pobjednici finala opremljene čamce.

• 

Dan kapitalnih grgeča

U nedjelju nemamo puno vremena pa se odlučujemo za istu rijeku, ali po dolasku iznenađenje – rijeka teče u suprotnom smjeru od jučer! Da li ima veze sa plimom i osekom ili branama…nije mi jasno. Ne čudim se previše, ipak je ovo Nizozemska! Smuđevi ne rade baš nešto, ali rade grgeči! Sve počinje jednim ogromnim grgečom, ulovljenim na lagani uzvodni trolling Cannibalom, uz onaj isti prijelaz. Dok pokušavamo klasičnim jiggingom, Igoru opet pada veliki grgeč sa Smukijevog tvistera. Nakon toga ja lovim još jednog velikog na Igorov shad. Opet se vraćamo smuđevima i nalazimo jedno jato na prijelazu sa 6 na 9 metara, ali primaju nježno, samo no-action laste prezentirane vertikalom i puno se grizeva promašuje. Ulovili smo par komada, ali ništa posebno. U jednom trenutku do nas dolaze dva ogromna čamca. To su Igorovi prijatelji po štapu i usput najpoznatiji smuđaroši u Nizozemskoj! Recimo Eric Van Bemmel je prvak NKS-a i osvojio je finalni NKS turnir (da ne spominjem nekoliko smuđeva preko 100 cm). Mislio sam da je Igorov Lund zvijer, sve dok nisu oni došli… vanbrodski motori od 150 konja, prednji i stražnji elektromotori potiska 80-100 lb, sonar veličine LCD televizora…strašno nešto.

• 

Takav košta 20-30 tisuća eura. Vade 4-6 gramske plovke za ribolov smuđa mrtvim kederom, koji je za Nizozemce nešto sveto. Eric se smije i govori kako su potrošili 100 litara goriva i prešli 40 km kako bi Igoru dali te duguljaste, ručno rađene plovke. Poslije mi Igor govori da su stvarno napravili krug oko Rotterdama od oko 40 km, ali da su u biti istraživali nove terene za smuđa. Bliži se vrijeme polaska i odlučujemo se za rundu trolinga kako bismo ulovili smuđa i na vobler. Trolamo Monarchovim dubokoroncima na jednom platou dubokom 2-3 metra, sa nešto trave na dnu. Igor lovi manjeg smuđa, a ja još jednog velikog grgeča. “Idemo nazad, ali sad ćeš vidjeti kako se u Nizozemskoj brzo traži smuđ”. Stajemo svakih par kilometara na izglednim pozicijama koje su u blizini kamenih napera, na ulazima u luke ili velikim uvalama i na prijelazu u glavni tok prezentiramo vertikalom 5-10 minuta. Ako se ništa ne dogodi, pali motor do slijedećeg mjesta. Nakon 4-5 takvih mjesta stajemo u blizini jednog napera i odmah počinju udarci. Evo ih. Ali stvarno danas slabo primaju i jako puno promašujemo. Lagano je počela kiša nakon dva sunčana dana, a Igor se smije i govori “Welcome to Holland”, aludirajući da su dva prethodna sunčana dana bila iznimka.

• 

Činjenica je da u relativno maloj zemlji kao što je Nizozemska ima jako puno voda i da su jako bogate smuđem – jako! Kako su većinom sporotekuće i većih dubina, vertikalni jigging je najučinkovitija prezentacija. Većina ribolovaca ovdje lovi vertikalom, iako ima ljudi koji isključivo love na mrtvu ribicu. Također je činjenica da je u Nizozemskoj standard veći nego ovdje. Nizozemci općenito vole čamce i nautiku pa i oni koji nisu ribolovci imaju vrhunske čamce i velike aute koji te čamce vuku na prikolicama. Većina voda, naravno, ima betonske rampe za spuštanje čamaca u vodu.

• 

• 

Igorov rekord ulova sa partnerom u čamcu je 114 smuđeva (korišten je brojač), što zvuči kao naučna fantastika, no tamo ga stvarno ima i ukoliko naiđete na nekoliko velikih jata, takvi ulovi se događaju. Naš ulov od 40-tak smuđeva za tri dana i nije neki rezultat za nizozemske pojmove. Vertikala je bila dominantna tehnika ali smo lovili ribe i klasičnim jiganjem, drop shotom i trolingom. Svejedno, vrlo smo zadovoljni. Tih dana općenito nigdje nisu grizli, a uz manje, uspjeli smo uloviti i trofejnog smuđa i grgeče. Šteta što nismo ciljano lovili štuke, no bit će prilike…

• 

• 

Vertikalni jigging

Struja vode, kretanje čamca, pokreti štapa, debljina strune, težina jig glave i veličina shada su varijable koje ribolovac mora imati u vidu dok lovi vertikalnim ribolovom. Krajnji cilj je ostvarivanje idealne prezentacije shada iznad dna. Pogled je konstantno na sonaru jer smo često ciljano pratili kosine.

• 

Vertikalni jigging je prezentacija mamca okomito, ali najčešće pod kutom ispod čamca, nešto kao lagani troling varalice iznad dna. Koriste se tanke strune, kratki štapovi i shadovi ili „no action“ mamci. Kontrola čamca elektromotorom je presudna za ovu vrstu ribolova. Kod vertikale su kretanje čamca, tok vode, konfiguracija dna, veličina i težina shada te pokreti štapom varijable koje ribolovac mora uzeti u obzir, kako bi ostvario savršenu prezentaciju plivanja shada uz samo dno. Ribolov vertikalom i održavanje mamca u idealnoj zoni je poput meditacije. Ovakav ribolov traži maksimalnu koncentraciju jer je potrebno konstantno vizualizirati položaj shada i na vrijeme reagirati kako bi nam varalica konstantno plivala iznad dna. Velika prednost ove tehnike je što se varalica dugo vremena nalazi u zoni udara i što se određene pozicije mogu ispitati u centimetar. Osnovna tehnika jiganja je oštrije odizanje mamca 15-30 cm od dna, lagani trzaj i jako polako spuštanje do dna. Grizevi su najčešće u propadanju i mogu biti toliko jaki da izbijaju štap iz ruke, no mogu biti i gotovo neprimjetni.

• 

• 

• 

Cijena dozvole

Godišnja dozvola za ribolov na 90% voda u Nizozemskoj iznosi 35 €!!!

• 

Vjerojatno ima veze sa standardom, ali mi Igor kaže da bi izbila pobuna kad bi ju povećali za 10 €. Pomalo mi je bilo smiješno kad sam pričao o cijenama dozvola i rascjepkanim revirima u Hrvatskoj. Osim što je ribolov kod nas postao ekskluzivna aktivnost, pa i na običan jednodnevni ribolov ne možeš poći bez 40-50 eura, još jednom mi se vratila ideja o jedinstvenoj karti za sve otvorene vode, koja bi po meni trebala biti dostupna svakom članu HŠRS!

•