Flipping & Pitching
10 min readPR / Broj 28 / Srpanj / 2010.
Iako zvuči kao odvjetnička firma, dobro je znati koristiti ove dvije tehnike zabacivanja…
Piše: m®VA
Malo tko od bassolovaca nije čuo za izraze «flipping» i «pitching». I, mada jako često koriste te tehnike (pogotovo pitching), ipak nisu «na čisto» kaj to zapravo je. Pa evo onda ukratko i ugrubo o čemu se tu zapravo radi. Osnovna razlika je ta što se flipping izvodi bez uporabe role. Dakle, sa role skinemo dovoljno najlona koliko nam treba, obično je to jednu i pol duljinu štapa ili malo dulje i preklopimo rolu. Kažiprstom, srednjim prstom i palcem lijeve ruke (ako u desnoj držimo štap) uzmemo najlon između najdonje vodilice i role i povučemo u stranu tako da nam varalica bude u visini role. Desna ruka sa štapom je ispružena i prema gore, štap je u poziciji nekih 11 sati. Pokretima iz zgloba desne ruke zanjišemo varalicu prema nazad i pokret varalice prema naprijed pratimo privlačenjem lijeve ruke prema štapu, na taj način «dajemo» najlon i varalica ide na svoju destinaciju.
Bass jig
Dobro je bar u početku, dok se dobro ne izvježbate, pratiti lijevom rukom najlon, a ne samo pustiti jer, pogotovo ako lovite s multićem, može se dogoditi da vam se slobodni najlon spetlja oko ručice od role. Ako lovite s multićem, obavezno kod pokreta varalice prema naprijed zarotirajte šaku prema unutra tako da ručice role gledaju prema dolje, na taj način spriječavate petljanje. Ovo je «heavy cover» tehnika, dakle, koristi se u najgušćem lomu i iz blizine. Idealna je kod lova iz čamca jer tad možete bassu prići doslovce na metar i spustiti mu mamac na glavu. Odlična je također kad iz čamca pratite liniju trave, tj. završetak polja pa vam je svaki zabačaj podjednako dugačak. No, šta ako slučajno ugledate čistinu u travi i u njoj neki zanimljivi panjić koji bi jako rado provjerili, a duljina najlona vam nije dostatna? Onda prelazite na «pitching». Pitching je tehnika zabacivanja «ispod ruke» Rolu preklopite (dakle, otvorite preklopnik) i pustite dovoljno najlona da vam se mamac nađe u visini role ili malko niže. Ja volim s lijevom rukom pridržati (dakle, ne da ga držim, već je najlon slobodan i ako spustim vrh štapa varalica će se spustiti jer je najlon slobodan) najlon par centimetara iznad mamca, ali može mamac biti i slobodan. Položaj štapa je isti kao i kod flippinga, jedino što pokret sa štapom prema nazad ne radimo samo iz zgloba nego i iz lakta, da bismo dobili veće ubrzanje mamca, jer treba pokriti veću udaljenost. Dakle, štap je u položaju 11 sati, spuštamo ga na 10 sati i naglo dižemo na 11 nazad i rotiramo šaku prema unutra kad varalica ide prema naprijed.
Texas montaža
Struna je cijelo vrijeme napeta i varalica opisuje pokret klatna, sve do trenutka dok pustimo da se najlon slobodno otpušta s role. Ako smo sve dobro napravili, varalica bi trebala ići naprijed dosta blizu površine vode do željenog cilja. Na ovaj način, uz određenu količinu prakse i vježbanja, možemo varalicu bez obzira na težinu gotovo beščujno spustiti točno na određeno mjesto, pogotovo ako lovimo sa multićem, tj. baitcasting priborom. Multić je po meni bolji izbor jer u svakom trenutku imamo potpunu kontrolu nad strunom koja napušta rolu i dodatnim kočenjem s palcem možemo uvijek korigirati duljinu izbačaja, što doprinosi preciznosti. S multićem sam dosta precizniji nego sa stacionarnom rolom, iako neusporedivo manje vremenski lovim s multićem. Naravno da se i meni spetlja i zato izbjegavam multić na kolima bass lige jer nisam u stanju sa sobom nositi više štapova, ali probajte u slobodnom ribolovu pitchati s multićem i vidjet ćete o čemu govorim. Doma u dvorištu sam si napravio mali poligon, tj. imam idealno posađene jabuke tako da si stanem da mi je najbliža na nekih 7 metara, srednja je na nekih 11, a najdalja na 15-tak metara. I onda pitcham sa jigom od 21 gram, tako da bacam najbliže što mogu do korijena stabla i to naizmjenice od najbližeg do najdaljeg drveta. Već drugi dan sam se sam sebi divio kako precizno mogu pogoditi spoj drveta i trave. Ukućani su me malko blijedo gledali isprva, a sad je i staroj baš fora dok ubacim u kantu di ona trebi mahune. Vježbom do majstorstva!
Kuc, kuc! Ima koga doma?
Ove dvije tehnike zabacivanja se najčešće koriste za zabacivanje bass jigova, otežanih i neotežanih silikonaca. Za razliku od ostalih varalica koje se povlače manje-više horizontalno, dakle, zabaciš i vučeš, te očekuješ da se nešto dogodi usput, kao kod voblera i spinnerbaita naprimjer, bass jig je varalica koju jednostavno zabaciš i pustiš da potone. Najviše grizeva na bass jig će biti dok on tone do dna i neposredno pri dodiru sa dnom. Bass jig je i varalica na koju se love najveće ribe jer ih lovimo u njihovoj «kućici», dakle, na mjestu gdje se «toljage» osjećaju sigurno, u najvećem kršu gdje su oni gazde, tako da prvi zabac mora biti onaj pravi! Veliki bass nije strašljiva riba, pogotvo kad je «doma» gdje pozna svaku grančicu i travku. Zato, kad dođem na mjesto, uvijek prvo gađam najbolju poziciju jer tamo očekujem najveću ribu. Čitao sam puno i velika većina majstora preporuča da prvo dobro pretražimo vanjske dijelove stabla i ulovimo ribe koje se tamo nalaze, pa onda sistematski odlovimo ostatak stabla sve dok ne dođemo do najboljeg dijela, a to je mjesto gdje se grane spajaju sa deblom ili mjesto gdje se nalazi potopljeni korijen drveta. Osobno mislim da veliki bass koji je gazda u tom drvetu obično bude vrlo svjestan već prvog zabaca koji smo napravili i 5 metara od njega, te je već uzbunjen događanjem. Još ako ulovimo kojeg manjeg bassa, kralj stabla zna da je tu neka prijevara u igri i jednostavno se isključi za bilo kakvu kooperaciju.
Jer, nije on bezveze narastao ovako velik. Najveći bass, naravno, zauzima najbolje mjesto u zaklonu i «tjera» manje basseve koji se povuku na vanjske dijelove. Najveći bass je naravno i «najpametniji» od svih njih oko potopljenog stabla, tako da će najprije skužiti zajeb. No, najveći bass je i najagresivniji i ne trpi uljeze u svojoj kući, tako da ako dobro izvedemo prvi zabac, velika je vjerojatnost da ćemo imati opaki griz! Hoćemo li ćemo ribu uspjeti izvući, to je već druga priča! Jer najveći bass je i vrlo jaka riba koja jako dobro poznaje svoju «kućicu» i njezine tajne prolaze u kojima će se osloboditi vaše varalice, ako niste došli adekvatno pripremljeni. Znači, jak i krut štap s kojim ćete moći poprilično debelu udicu smjestiti bassu u usta i s kojim ćete ga moći iščupati iz najvećeg granja, rola koja će sve to izdržati višekratno opetovano u tijeku dana i godine te najlon otporan na habanje! Da, NAJLON! Bez obzira što imamo upredene strune koje nose milione kila, ipak je najlon puno otporniji na habanje koje je neminovno u dodiru sa granjem i bassovim zubićima. Veliki bassevi imaju poprilično tvrdu «četku» od zuba i nerijetko prestružu upredenicu neotpornu na habanje. Fluorokarbon je također dobar izbor, iako je skup i loše se veže, ali nađite jedan čvor kojeg ćete znati svezati idealno tako da maksimalno drži i to je to. Dakle, s prvim zabacom uvijek gađam «u glavu», tj. najbolje mjesto na kojem bi se mogao zadržavati veliki bass. Volim to napraviti prilično bučno, dakle, da jig baš bućne u vodu, slobodno neka i pogodi koju granu ili kamen kod tog ulaska. Želja mi je da bassa koji uživa u svojoj dnevnoj sobi i gleda japiće kak se igraju skrivača s verdevasima prenem iz idile i totalno iznenadim. Bass ima dvije opcije, ili će roknuti bezobraznog intrudera, ili će zbrisati. Ako zbriše, tko ga fućka! S p—–ama se ionako ne želim družiti! Ako se ništa ne dogodi, onda jednostavno namotamo i odemo na drugo mjesto. Kod ribolova aktivnog bassa prvi zabac je presudan. Ako nismo imali griz, a sigurni smo da je bass tu – možda smo ga čak i vidjeli ili je na neki drugi način odao svoje prisustvo – bolje je otići s mjesta pa se vratiti nakon nekog vremena i probati drugu varalicu nego opet zabacivati na isto mjesto, a pogotovo ne istu varalicu. Očito da bassu nešto nije odgovaralo kod tog prvog zabaca, nismo ga dovoljno pobudili na reakciju i svaki daljnji zabac bi samo povećao oprez kod ribe. Sve ovo vrijedi samo za aktivnog bassa.
Tuba je šuplja iznutra i nikad ne tone na isti način, a još prilikom tonjenja ispušta mjehuriće zraka koji su bili zarobljeni u unutrašnjosti
Neaktivni bass
Kod neaktivnog bassa vrijede druga pravila. Najbolja situacija bi bila da vidite ribu koju mislite uloviti (kao Alija kad se nasadio na drvo i čačkao bassa kojeg je na kraju i ulovio), tako da znate da je riba tu, jer je malo ćelavo napamet bacati i očekivati da se nešto dogodi. To je stoga što neaktivnog bassa treba «vužgati» opetovanim provlačenjem varalice tik do usta, tako da mu s vremenom dozlogrdi i jednostavno reagira tako da uzme varalicu. Griz najčešće nećete ni osjetiti, već ćete vidjeti da je bass otvorio usta ili zapumpao škrgama, što je pozitivan znak da je «posaugao» jig (ili drugu varalicu na koju lovite). Ako ne vidite ribu i niste sigurni da li je bio griz ili ne, jednostavno malo nategnite (ali malo!) strunu i prodrmajte da vidite dal je to živo s druge strane. Nemojte na svaku sumnjivu situaciju lupati kontru jer će vas koštati višestruko! Em, što ćete često zapeti sa jigom jer ako udarite kontru u drvo, štitnik se pomjera i udica se kači, a tu udicu na jigu ćete teško razvinuti da biste spasili jig (ja još nisam nijednom uspio!) – znači, ostajete bez jiga. Em, ćete razmrdati mjesto i upozoriti svakog bassa u krugu 50 metara (ok, malko pretjerujem) na vašu prisutnost. Bass jigg je skoro nezakvačiva varalica ako ju ispravno koristite, dakle, bez naglih cukanja bezveze, osim kad je varalica u bassovskim ustima. Dakle, bolje je da polako ispitate da li je griz nego da na sve lupate kontru. Ne brinite, imate dosta vremena prije nego bass ispljune jig, pogotovo ako za trailer imate Yamamotovu Creaturu.
Tri Gracije
Pitchati možemo svašta, no najčešće to radim sa ove tri varijacije. Prva je klasični bass jig. Ima dosta oblika glava, no ja najčešće koristim klasičnu (slično bullet glavi) i okruglu. Klasična glava je odlična jer lako prolazi kroz granje i travu, nije idealna za kamenje jer upada u rupe, no kod nas i nema baš pozicija gdje bi se to događalo. Najčešće koristim i trailer na takvom jigu kojim usporavam propadanje jiga i dodajem dodatnu vibraciju i siluetu, kao i boju plijena. Jako često stavljam Yamamotovog Craturea kao trailer ili Twintail Grub. Jigovi koje koristim su 14 i 21 gram teški i koristim ih najčešće na potopljenim panjevima, stablima i slično. Rupe u trsci su također idealno mjesto ako nije previše zamuljeno pa bi ovako teški jig potonuo preduboko u mulj. Ako želim manji jig ili lakši, onda koristim Berkleyeve Spider jigove koji imaju okruglu glavu. Postoje Spider jigovi i sa football i drugim glavama, al ja sam navikao na ove. Njih dosta često koristim bez trailera, a ako želim da mi sporije tone, onda stavim obični twister za trailer. Odlični su za zamuljenija mjesta jer su teški 7 i manje grama tako da ne tonu puno u mulj, a sasvim pristojno bućnu. Njih zabacujem sa stacionarnom rolom, ipak su prelagani za baitcastera.
Drugi sistem je Yamamoto Creatura (ili bilo koja druga) na Texas rigu. Za one koji ne znaju kako se montira, prvo na strunu navučete bullet olovo (odličan izbor vrlo dobrih bullet olova imate u Predatoru!) i na kraj zavežete Wide Gape (G oblik) worm udicu veličine 4/0 ili 5/0. Onda namontirate Creaturu i olovo fiksirate uz pomoć šibice tik do silikonca. Olovo se fiksira zato da biste mogli jigati ispravno sa Creaturom. Da koristimo plivajućeg Lizarda, onda bismo mogli loviti i s prohodnim olovom jer se tad lovi na specifičan način, ali o tome jedan drugi put.
Creaturu po dnu vodimo skroz polako sa jako malenim odizanjima. Kod svakog zastoja ne kontriramo odmah, već samo malo nategnemo da vidimo je li zadijev ili riba. Ako je zadijev, polagano nategnemo da se izvučemo, a ako je riba… pa valjda i sami znate kaj treba napraviti!
Treći omiljeni mamac mi je tuba! Montiram ju na dva načina. Prvi je za čistu vodu bez prereka i sa jako malo trave. Jednostavno uzmem jig udicu sa malim olovom i uvučem u šuplji dio tube sve do vrha i onda jednostavno probušim ušicom, tako da iz tube izađe ušica za vezivanje. Ovakvom tubom jigam, a znam ju i povlačiti kao da povlačim vobler, sa kratkim pauzama da malo potone i zatreperi resicama. Ponekad jako ubitačno! Drugi način je klasični Texas rig. Dakle, bullet olovo i Wide Gape wormica. Zašto tuba na Texas, a ne Creatura ili Ika? Pa tuba, pošto je šuplja iznutra, nikad ne tone na isti način i još prilikom tonjenja ispušta mjehuriće zraka koji su bili zarobljeni u unutrašnjosti. Kad potone, lagano ju cimam na mjestu bez da ju pomičem s pozicije, a ona čaga sve u 16! Puštajte ribe!
