ŠARANOLOV – POČETAK LJETA NA VODI
10 min readSIMON CROW
PR / Broj 28 / Srpanj / 2010.
Mjeseci svibanj i lipanj se kod nas u Engleskoj još nazivaju mjeseci velikih riba. Pitate se zašto? Pa zato što u to vrijeme oko 75 % engleskih ribolovaca ulovi svoje rekordno velike šarane. Najbolji trenuci za ribolov su svakako prije i nakon mrijesta…
S engleskog preveo: Krešimir Kuri
Nema ništa ljepšeg nego kad se uspijete vrlo blizu prikrasti velikom šaranu a da vas on ne opazi
Veliki su tamo gdje se mrijeste
Engleska velika ribička legenda Terry Hearn, je u tom periodu, na primjer, ulovio veliku većinu svojih najpoznatijih i najvećih riba. Šarani su spremni za mrijest i ako znate da je to za njih, bez dileme, najviše stresan i strašno pogibeljan period u godini, lako ćete razumjeti zbog čega onda ponekad tako bezglavo i pomalo razuzdano uzimaju svu prihvatljivu hranu koja im se pruža. Zbog toga u sezoni prije, za vrijeme i nakon mrijesta šarane nije teško locirati. Morate poznavati područja koja su im prikladna za razmnožavanje i riješili ste dilemu. Ako možda ne znate, to su područja s plitkom vodom i zarasla u gustu vodenu vegetaciju, gdje se voda vrlo brzo zagrije do optimalne temperature za mrijest, a idealno je ako takav ambijent još uz to ribama nudi i zaštitu za oplođenu ikru.
Mjesto na jezeru Moroway, na kojem sam «presretao» šarane na putu za mrijest za vrijeme jake ljetne oluje
Iskustvo s Motorwaya
Prije nekoliko sam se godina zaputio na šljunčaru Motorway Pond u istočnom Yorkshireu s namjerom da tamo ulovim velikog špigla, po kojem je ova voda u Engleskoj i postala poznata. Špigla nisam uspio uloviti, ali sam se zato vrlo lijepo nalovio drugih velikih šarana, od kojih su čak četiri različite ribe bile veće od 14 kilograma, što je za nas na hladnom sjeveru Engleske, zapravo još uvijek fantastičan rezultat. Najviše riba sam ulovio krajem svibnja i u lipnju. Koncentrirao sam sav svoj ribolov na jednom posve određenom dijelu jezera, koji se nalazio na raskrižju između plitkog «ljetnog» i dubljeg «zimskog» dijela vode, ako se uopće može tako podijeliti. Glavna ideja zbog koje sam odabrao to mjesto, bila je masovnim hranjenjem na hranilištu presjeći velike ribe na putu prema mjestima za mrijest, koji se kod nas na našim lokalnim vodama obično događa kasno u lipnju.
Ovaj šaran, među ribolovcima poznat kao «Duga riba» sa svojih 15 kilograma, bio je druga najveća riba na vodi
Zbog toga sam osmislio vrlo jaku hranidbenu kampanju, koja mi je zbilja jako pomogla da zadržim velike ribe na željenim pozicijama. Taktika je bila slijedeća. Hranio bih kao životinja u periodu dok nisam bio u ribolovu, a nakon toga kad bih dolazio na vodu u ribolov, šaranima sam postavljao konkretne male zamke. Šarani u ovom periodu godine kod nas obično uzimaju sve što se ikako može okarakterizirati kao njihova hrana i nisu izbirljivi. Nekad olako prelaze njihov uobičajeno visok prag opreznosti, pa njihove inače vrlo jake obrambene snage i senzori za uočavanje opasnosti u to doba kao da naglo popuštaju. Jedini pravi razlog tome je, čini mi se, da nužno trebaju hranu koja im može nadopuniti sve potrebne zalihe energije koju su potrošili, ili koju će tek trebati. A tad su im potrebe za hranom i energijom možda i najveće od svih drugih perioda u godini. Kad su gladni i kad puno jedu, poteze možete očekivati doslovno u bilo kojem dijelu dana. Na Motowayu sam ih lovio u sam cik zore, u vrijeme doručka, u pauzi za čaj, u doba ručka, kasno navečer, kao i u ponoć, ili pred zoru. Može se reći da im je zbilja jako odgovarao mamac koji sam koristio, ali da bih u potpunosti imao dobre rezultate, morao sam do kraja razraditi i odraditi strategiju koju sam pomno isplanirao. Zanimljivo je kako su ih, pored svega, vrlo jako bunili moji najloni u vodi. Zapravo, kako sam lovio na «prometnom» dijelu jezera, gdje su bila relativno jaka podvodna strujanja, vrlo često mi se na najlonu nakupljalo različito smeće, koje ga je tako vrlo jasno obilježavalo. Kad god su mi najloni bili «označeni» smećem, ribe nisu grizle, tako da sam s vremenom, uz redovito kontroliranje mamaca na štapu, morao uzeti u obzir i upražnjavati kontroliranje čistoće najlona od vodenog taloga i naplavina. Optimalnim se pokazalo da ih čistim svaka dva do tri sata.
Sredina ljeta na nekim vodama baš i nije optimalno vrijeme za lov na dnu. 
Mrijest šarana u rano jutro početkom srpnja
Snaga peleta
Voda na kojoj sam lovio bila je jedna od onih na kojoj se je itekako isplatilo prethodno prihranjivati. Moja je taktika na njoj bila u 48 sati ribolova osloniti se na snagu peleta, ali koncentriranih vrlo precizno na mjestu gdje sam lovio. Namjena tih peleta nikako nije bila nahraniti šarane, već im potaknuti ili produljiti vrijeme u kojem oni na određenom mjestu intenzivno traže hranu. Moja je misao vodilja bila slijedeća. Ako šaran želi neku hranu, zna da je tu negdje ima ali ju ne može naći, bit će ga tad vrlo lako uloviti. Ta je postavka zapravo sjajna stvar i sigurno možda i najveća prednost kod uporabe peleta kao mamaca za prihranjivanje. One su u mom poimanju ribolova uvijek više imale značenje atraktora, nego same hrane za ribe. Da bismo određenu količinu peleta ravnomjerno razbacali štapom i raketom po nekom mjestu, zbilja treba truda. Međutim, kad dobru peletu šarani jednom nanjuše, ne odustaju od potrage za drugim zalogajima sve dok na tom mjestu ne prevrnu i zadnji dio dna. To se posebno odnosi na one dijelove godine kad su «gladni hrane» i kad im je natjecateljski duh za vrijeme traženja zalogaja na najvišoj razini.
Izrada «čarapaste bombe»
Za punjenje ovakvih bombi najviše volim koristiti smjesu od nekoliko peleta raznih veličina i partkla. U to još volim dodati zdrobljene boile. U proljeće naviše volim svijetlo narančaste boile arome Scopexa od Rod Hutchinsona ili žute s aromom ananasa. 
Prije nego što napunite mrežastu PVA tubu s mamcima, dobro provjerite da li je čvor dobro zavezan i da li drži. 
Idealno je formirati male bombe. 
S okretanjem čarape od PVA mrežice, možete lako komprimirati njen sadržaj. Tri potpuna zaokreta bit će sasvim dovoljno. Treba oformiti čvrstu loptu. 
Nakon toga zavežite omču i stisnite ju što niže, kako biste osigurali njen sadržaj. Zakvačite udicu u mrežu i sistem je spreman za zabacivanje.
Zamke na «peletiranom području»
Kad sam pripremio «peletirano područje», na njega obično postavljam zamke sa štapovima i sistemima koristeći PVA vrećice i mrežice s istom vrstom peleta kojima sam trenutno hranio, ali i u njima s boilama i komadićima boili s kojima sam prethodno (prije ribolova) prihranjivao čitavo područje. Poznati miris pelete i nekoliko cijelih mamaca uz nekoliko komadića istih dat će šaranu dodatnu «kuražu» i sigurnost da uzme mamac na dlaci. Na vodama s muljevitim ili glinastim dnom uglavnom se opredjeljujem za «čarapaste bombe». Obično ih izrađujem od Kordinih «Funnel Webb» PVA mrežica, koje su zbilja idealne za takav posao. Vrlo je zgodno što uz njih dolaze i mali vrlo praktični plastični tuljci, koji vam mogu jako olakšati izradu samih bombi. Sjajna stvar koja je vrlo bitna kod uporabe ove taktike je njena vrlo jednostavna uporaba. Kad napravite bombu, udica s mamcima i olovo se nikad ne stavljaju u PVA mrežicu. To znači da po zabacivanju olovo nikad nije vezano za mamce i obično završi negdje malo dalje od njih, van vidokruga šaranu. Tako mamac s udicom i sadržaj mrežice (nakon što se ona otopi) ostanu na dnu u jednoj vrlo prirodnoj poziciji. U kombinaciji s ovom taktikom jednako dobro rade i dubinski mamci, ali najbolje sam rezultate ipak ostvario s kritički balansiranim mamcima i plivajućim mamcima. Način uporabe ne može biti jednostavniji. Sistem, odnosno udicu s mamcem, jednostavno zakvačite za mrežicu bombe i sve skupa zabacite na prethodno boilama (prihranjivanje par dana prije ribolova) i peletama (prihranjivanje neposredno pred ribolov) pripremljeno mjesto. Ova je metoda odlična za vode koje su prilično jako napučene krupnom ribom. Uz nju ide još jedna velika prednost. Male «čarapaste bombe» možete zavezati kod kuće za vrijeme pripreme, odnosno, još prije samog ribolova. To je taktika koju već dugo koriste gotovo svi natjecatelji na našim vrlo popularnim natjecanjima u lovu šarana u Engleskoj (British Carp Angling Competition).
Ako ništa ne prima na dnu, možda je pravi trenutak posegnuti za plivajućim mamcima i pokušati loviti na površini 
Male pelete su u toplom dijelu godine dobar izbor
Rano ljeto
Dolaskom toplih dana sve je na vodi, oko nje i u njoj zazelenilo i procvalo. Šarani su sve bliže mrijestu ili su u njega i ušli, tople kiše i sunčani dani pomogli su razvoju podvodnih travnatih livada, a lokvanji i lopoči, koji su već na površini, pravi su mali šaranski raj. Uz trsku koja je već podosta narasla, a posebno uz njen korijen, nalaze se kolonije puževa i račića, koje šarani obožavaju. Ponekad ih možete satima vidjeti na istim mjestima kako svojim ustima detaljno «čiste» korijenje ovih biljki. U to se vrijeme (sredina i kraj lipnja) voda puni različitim mirisima koji potječu od prirodne hrane šarana. Ako shvatite da je u to doba te hrane na sve strane jako puno, logično je da se treba prilagoditi novonastaloj situaciji i odabrati malo drugačiju taktiku od «čarapastih bombi». Za mene je sad optimalno vrijeme za klasične «PVA vrećice». Iako vam se na prvi pogled i one čine vrlo slične mrežastim bombama, njihova je glavna prednost u tome što su veće i što se u njih može staviti puno više mamaca. Osim količine, one pružaju mogućnost dodatka i tekuće hrane, što je kod mrežica vrlo teško izvodljivo. Kako bih vam to što zornije opisao, kad koristim bombe, nastojim da one budu veličine ping-pong loptice, a kad se odlučim za PVA vrećicu, onda se nekako najbolje osjećam kad su velike kao prosječna jabuka. Još jedna razlika zbog koje obično u kasnijem dijelu sezone (nakon mrijesta) izbjegavam pelete i ne koristim hranjenje na širokom području je baš u mogućnosti korištenja veće količine mamaca oko onog s udicom, ali i tekućih komponenti. Kad zabacim PVA vrećicu na željeno mjesto i PVA materijal se otopi, tad na scenu stupa tekuća hrana, i s njom, poglavito korištenjem Sense Appeal i Amino Blend komponenti, šaljete ribama «proteinsku poruku», koja je u ovo vrijeme puno bolja od čiste atrakcije koju obično pružaju same pelete. Ovo je vrlo važna promjena strategije, jer su proteini šaranima vrlo važni gradbeni dijelovi organizma i oni su na njih u vrijeme neposredno prije i poslije mrijesta vrlo osjetljivi. Duboko sam uvjeren kako im je u ovom kritičnom razdoblju organizam precizno podešen na način da vrlo dobro raspoznaje razliku između same atrakcije i konkretne kvalitetne hrane, a to uvijek treba znati iskoristiti.
Prikaz klasične PVA zamke s peletama – moj izbor za najtoplije mjesece na plitkim vodama
Izrada PVA zamke s PVA vrećicom
Za izradu ovih zamki najviše volim koristiti Krystonove Melt-Ex vrećice, iako mi se sviđaju i one od Fishritea, koje imaju PVA špagu na vrhu za vezanje. Evo potrebnih stadija za izradu ove zamke:
Stavite mamac s udicom u PVA vrećicu i postavite ga u jedan od njenih uglova 
Pokrijte mamac s cijelim ili zdrobljenim boilama na način da vrećicu napunite do pola
Olovo u vrećicu ide posljednje, s tim da osigurate da predvez bude u njenom vrhu, praktično zavezan
Nakon toga po svemu polijte tekuću hranu koja ne otapa PVA materijal
Nakon toga zapakirajte vrećicu što je čvršće moguće na način da vam na kraju samo vaša glavna nit viri iz vrećice. Gornje uglove vrećice ja samo lagano liznem i zalijepim na način da ih omotam oko nje.
Osobno najviše volim kad mi udica s mamcem stoji iznad olova i hrane, i to je glavni razlog zbog kojeg ga prvog stavljam u vrećicu. Kad vrećica padne u vodu, sigurno se okreće prema strani gdje je olovo, a to znači da na njega pada slobodna hrana iz nje i da se na samom vrhu zadržava mamac s udicom.
Druga metoda je kad vrh vrećice zavežem s PVA trakom ili PVA niti i samo vrhove odrežem. Ovako zapakirana vrećica je puno jača od one sa zalizanim gornjim uglovima. Ovom prvom bi se metodom realno moglo zabaciti negdje do 65 ili možda čak do 75 metara, dok bi ova druga sa zavezanom mogla odletjeti i do 90 m. Veće vrećice lete kraće, pa ako lovite na većoj daljini, ili vam se tamo pokazuju šarani, pokušajte ih smanjiti i prilagoditi se situaciji.
