Kako uloviti savske amure?

8 min read

PR / Broj 17 / Kolovoz / 2009.

Piše: Marko Pavić

Vrhunac je ljeta! Temperature naših nizinskih rijeka dostigle su svoju maksimalnu vrijednost a vodostaji svoju minimalnu. Većina riječnih riba u ovo doba doslovno «diše na škrge», ograničava svoje kretanje i hranjenje na kratke, točno određene periode dana, te čekaju prve hladnije noći i poraste vode koji im nepogrešivo daju do znanja da je jesen pred vratima i da je vrijeme za početak intenzivnog hranjenja i skupljanja zaliha. No, jedan simpatičan, alohtoni stanovnik naših rijeka u ovom periodu se odlično snalazi i osjeća kao kod kuće… To je naravno amur, koji iako se navodno ne mrijesti prirodnim putem u našim krajevima, solidno je zastupljen u našim rijekama. Ovdje posebice mislim na rijeku Dravu, Kupu i naravno Savu, uz koju su i vezana moja iskustva u ribolovu riječnog amura. Naime, moram priznati da sam se pred par godina ugodno iznenadio (kada sam malo za promjenu od stalnog varaličarenja počeo loviti šarane) broju ovih lijepih i borbenih riba na potezu Save, od Zagreba do Siska. Naravno ima ih i nizvodnije, ali ja većinom lovim na ovom potezu, s obzirom da ja za neka poribljavanja tog dijela rijeke amurima nisam čuo. To sve govori i ide u prilog tome kolike su migracije ribe spremne poduzeti za pronalazak njima pogodnih staništa. No, da previše ne duljim i ne ulazim u teorije oko brojnosti i podrijetla amura u našim rijekama, iznijet ću vam svoja iskustva u ribolovu te vrste na rijeci Savi u kojemu već par godina uživam u ovim ljetnim mjesecima.

Iako su slučajni ulovi amura pri ribolovu šarana dosta česta pojava u riječnom ribolovu (a i na stajaćicama), amur je ipak posebna i drugačija riba, sa nekim svojim specifičnostima koje je dobro znati i pravilno uporabiti «protiv» njega, ako su nam u cilju učestali i bogati ulovi te ribe. Glavna razlika u ribolovu ovih dvaju riječnih ciprinida je u načinu, količini i taktici prihrane i u manjoj mjeri u pozicijama, sistemima i tehnici ribolova. Što se tiče samog lociranja amura na rijekama, tu je potrebno odvojiti dosta vremena i truda jer, kao i u ostalim granama riječnog ribolova, locirati ribu je više od pola uspjeha. Jednostavno, s obzirom na česte promjene vodostaja, na riblje migracije, što zbog hrane, što zbog mrijesta, neki dijelovi rijeka u određenim trenucima zjape prazni, dok se već za par dana situacija može totalno okrenuti. U lipanjskom broju «Praktičnog ribolova» moj prijatelj Kristijan i ja smo dosta detaljno opisali terene i pozicije koje obožavaju riječni šarani, ali između ostalog i druga riječna riba, pa tako i amuri.

No, iako su amuri ribe koje je sa obilnom i kvalitetnom prihranom, za razliku od šarana, moguće donekle privući i skrenuti sa njihovih ustaljenih ruta (ako se barem nalaze negdje u bližem radijusu), neka mjesta ove ribe naprosto obožavaju i pravi su amurski ‘el dorado’. To su u prvom redu područja relativno plićih dijelova rijeke ispresijecana prostranim riječnim sprudovima, platoima, otočićima, širokim i ne predubokim limanima… Nadalje, kao i kod svake druge riječne ribe, špornjevi ili babice su uvijek zanimljive pozicije za ribolov, a amuri posebno vole one iza kojih voda ne vrti previše i nije prevelika dubina. Ukoliko nakon početnih dva, tri metra dubine, iza same špice babice, počinje područje prijelaza u pliću zonu gdje se dubina smanjuje na nepunih metar i nadovezuje na sprud, budite sigurni da ste pronašli ‘hot-spot’ (upravo ovako izgleda autorova omiljena pozicija). Naravno, u ribolovu nema nekih krutih pravila i ‘šablona’ pa vam još jednom preporučam dobro izviđanje i pripremu terena kako ne bi bez veze danima nosili i bacili velike količine prihrane na jalovu poziciju. Za razliku od šarana, amurovo javljanje nije obilježeno standardnim skokovima iz vode pa ga je zato i malo teže locirati, ali iskusnijem oku ne bi smjele promaknuti brazde koje rade leđima dok se sunčaju i patroliraju pri površini vode i karakteristično ‘kuhanje’ vodene površine kada u naglom okretu napravi vir repom i zaroni.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Od prihrane i mamaca, što se mene tiče, kukuruz je i dalje najlakše nabavljiv i najefikasniji pri ribolovu amura a i cijena mu je veliki plus, s obzirom da treba hraniti velikim količinama. ‘Velika količina’ je relativan pojam koji ima drugačiju vrijednost i značenje od vode do vode, ali npr. kada na Savi ‘otvaram’ novu poziciju, za koju sam pomnim i višednevnim promatranjem ustvrdio da ju obilaze jata amura i šarana, uz veliki dnevni promet raznorazne bijele ribe (prvenstveno velikih jata deverika prosječne težine 1-3 kilograma, koje su sposobne obrstiti sva ‘čuda’ prihrane), količina od pedesetak kilograma prihrane je neki minimum. Još jedna stavka koja ide u prilog obilnom hranjenju je ta da su amuri poznati «žderači» kojima je dnevno potrebna velika količina hrane, a prosjek amura na Savi je iznad 10 kilograma, stoga… Skupiti lovu sa ribolovnim partnerom za par stotina kilograma kukuruza i nije toliki problem (čak ni nama studentima), no kod pripreme, tj. kuhanja te količine već nastaju problemi… Iz tog razloga ne kompliciram previše kod pripreme – namakanje dva dana i kuhanje, bez dodavanja ikakvih aroma ili sladila. U prihrani također koristim i kuhani ječam, koji, osim što je sam po sebi privlačan amurima i obožavaju ga, dosta je sitniji od kukuruza i dugo ih zadržava na hranilištu jer nemaju mira dok ne pokupe i zadnje zrno. Njegov udio u prihrani mi je nekih 20-30 % a vi ga možete i povećati… U ovom slučaju «od viška glava ne boli». Lovni kukuruz tretiram malo dobrim starim cimetom ili Solarovim esterblendom kako bih ga malo istaknuo i to je to!

Kada smo jednom odredili poziciju ribolova i pripremili prihranu, kreće kampanja hranjenja. Prihranu je preporučljivo koncentrirati na što manji i uži prostor nego kada lovimo šarane. Najčešće bacam prihranu u samo jednu točku, malo uzvodnije (koliko, ovisi o jačini riječne struje i dubini) od zamišljene ribolovne lokacije. Tako pod utjecajem riječne struje nastaje na dnu «staza» od prihrane, koju mi u šali nazivamo «žuti tepih» po kojemu će «gospoda» poslije prolaziti i gostiti se. Takva uska i prenatrpana hranilišta amuri jednostavno obožavaju i gube na svojoj poznatoj plahosti i opreznosti! Preporučljivo je hraniti barem tri, četiri dana prije planiranog ribolova da amuri steknu potpuno povjerenje u naše mamce i da dobiju naviku obilaziti poziciju, a jednom kada steknu tu naviku, moći ćete «štimati» sat po njima! Što se tiče najboljih perioda u danu za ribolov amura, to su, naravno, zora, sumrak i noć ali, za razliku od šarana, u ovo doba grizevima se možete nadati i preko cijelog dana pa i po najvećim vrućinama. No, to sve ovisi o ‘tajmingu’ hranjenja i o ribljim kretanjima, u sve to dobit ćete najbolji uvid nakon prvog 24 satnog ribolova.

Što se tiče pribora, tu ne bih puno filozofirao, svatko zna za sebe kolika mu je platežna moć i kakav ima ukus, ali na pameti treba imati da se većinom love velike, jake ribe u riječnoj struji, u blizini kojekakvih lomova, koriste se teški sistemi, stoga nekoj finoći i laganom priboru nema mjesta. Štapovi neka budu veće gramaže ili, bolje rečeno, libraže, a role pouzdane i jake sa dobrom kočnicom i špulom punom kvalitetnog i friškog najlona, minimalne debljine 0.35 milimetara.

Ne propustite šarane

Osim amurima i bijeloj ribi, ni šaranima neće promaći da se u njihovoj blizini i ruti nalazi obilni «švedski stol». No, za razliku od onih manjih, veći i oprezniji šarani ne vole previše takva mala i prenatrpana hranilišta i najčešće kruže i smucaju se okolo hranilišta skupljajući ona zrna što ih je riječna struja malo dalje raznijela po dnu ili na hranilište ulaze tek kada se već sve smiri i kad se amuri i bijela riba namire. Ako u bližoj ili daljnjoj okolini hranilišta primjetimo izbacivanja i aktivnosti ovih ljepotana, treći štap obvezno bacamo nešto izvan hranilišta i dosta više u struju. Na nešto duljem predvezu obično namamčim dva do tri zrna tigera ili par zrna kuhanog kukuruza tretiranog betainom i nekom aromom i to obično prevari svakog šarana.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Sistem koji koristim je isključivo Safety bolt na dugačkome lead-coru sa dosta teškim back-leadom. Kao što smo već u lipanjskom broju «Praktičnog ribolova» Kristijan i ja opisali, prednosti dugačkog (barem 1 metar) lead-cora su da, osim što čuva sistem od oštrog kamenja i ostalih «neprijatelja» šaranskih sistema, vrlo je važan i u kombinaciji sa teškim back-leadom u smirivanju sistema u riječnoj struji. U kombinaciji sa visoko podignutim štapovima minimalna količina najlona je u vodi i pod utjecajem struje. Znači, sistem mi se sastoji od metar, metar i pol kvalitetnog lead-cora (barem 35 lb), na safety bolt kopči se nalazi olovo težine 150 – 200 g, ovisno o jačini struje, a prije lead-cora naravno dolazi back-lead olovo težine od 50 do 80 g. Što se tiče dužine predveza, tu treba malo «kemijati»… Problem je u tome što amuri imaju ždrijelne zube blizu usta i njima su sposobni pregristi i najdeblju špagu, a zbog riječne struje nismo u mogućnosti koristiti prekratke predveze jer bi previše «plesali». Neki optimum za srednju struju je 25 – 30 centimetara. Neke komplicirane montaže predveza ne koristim (kao što možete vidjeti na slici), samo pazim da je špaga kvalitetna i jaka, a udice pouzdane i oštre. Meni su na prvom mjestu Mustadove CARP-X1 udice u veličini 1 ili 2 i Marutove B988BD u veličini 1. Na oštrinu udica posebno pazite i kontrolirajte ju pri svakom prezabacivanju jer se na šljunkovitom i kamenitom dnu lako tupe.

Za kraj bih htio samo napisati još koju rečenicu o samom ribolovu i načinu izvlačenja ribe. Nakon što je došao dan ribolova, standardnu dnevnu dozu prihrane prepolovim i par kila ostavljam za dohranjivanje. Amur je izričito jatna riba, stoga kod prvog griza i prve ribe na udici nemojte bespotrebno bučiti, galamiti i oduljivati sa drilom. Kod prvog bijega pustite ga da se odmakne od hranilišta i ostatka jata, amur koliko god jaka i borbena riba bila, nije zeznut borac kao riječni šaran i obično nakon tog prvog bijega niz struju samo pliva uzvodno, umara sam sebe i onda opet klasično divlja i radi kraće bjegove pod nogama. Dok jedan drila (riječne obale su dosta nepristupačne i divlje, sam proces hranjenja, ribolova, sačenja, slikanja i ostalog je dosta naporna disciplina za jednog čovjeka), drugi neka još dohrani poziciju i sa što tiše i što manje svijetljenja po vodi neka usači ribu. Ako ste sve obavili kako treba, drugi griz bi trebao uskoro uslijediti… Amur je također poznat po tome što je dosta osjetljiv, naročito u ovim ljetnim mjesecima, stoga pazite da koristite velike i fine podmetače te prostrani unhooking mato i izbjegavajte ih držati u carp-sackovima. Kod puštanja ga strpljivo pridržavajte u struji dok sam ne otpliva iz vaših ruku.

Bistro i puštajte ribe!

Chris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana