MEĐU LOKVANJIMA FINZULE

12 min read

PR / Broj 51 / Lipanj / 2012.

Dugo smo se Davor i ja dogovarali za jedan zajednički ribolov na Finzuli. Kako su nas različite vrste obaveza, što poslovnih, što obiteljskih u tome stalno sprječavale, u jednom se je trenutku učinilo da će i taj plan, kao i mnogi prije njih na kraju propasti u vodu. No, kako smo obojica bili željni ribolova pod svaku cijenu, konačan je dogovor pao da tamo pokušamo loviti nakon Daiwa kupa. On će uzeti godišnji, a ja ću loviti par dana kao padobranac, pa s ribolova odlaziti na posao, i vraćati se s posla direktno natrag na vodu…

PIŠE: KREŠIMIR KURI
Fotografije: Zlatko Novačić, Zoran Maslarić, Davor Svoboda, Krešimir Kuri

Švedski stol za šarane

Kako je danas za svaki ozbiljan šaranski ribolov potrebna i ozbiljna priprema, Davor je veći dio izrade mamaca preuzeo na sebe. Napravio je po sedam kila dvije vrste boili: Essential Opal i Fusion od Mainlinea u različitim veličinama od 14 do 20 mm, te s istim smjesama u kombinaciji s Pop-Up Polaris smjesom napravio i male plivajuće boile. Namočio i skuhao dvije vrste partikla. U prvoj je kombinaciji pomiješao domaći kukuruz sa šećercem i u sve još dodao Multistim aditivom i Metamino aminokiselinama. U drugoj je opciji izmiješao hranu za golubove s konopljom, i sve dobro natopio s Active Ade Particle and Pellete sirupom, također od Mainlinea, tako da je izbor rastresitih mamaca jednostavno bio izvanredan – pravi švedski stol za šarane. Za ribolov smo još izabrali Pro Active Pelete Tutties i Bloodworm Extract Stick Pelete u kombinaciji s New Grange Response i High Impact Strawbery peletama od Mainlinea. Još smo tome dodali veliku vreću peleta različitih vrsta i promjera koju smo kupili kod Carpiste. Ja sam neposredno noć prije ribolova napravio oko 7 kilograma 14 mm vlastitih boili na bazi kazeina i brašna lignje, tek toliko da imam neku alternativu ako stvari krenu loše. Međutim, svi mamci su bili besprijekorno pripremljeni, i još je jedino trebalo izabrati dobru poziciju, dobro nahraniti i nadati se kako su šarani na Finzuli gladni.

Jedinica

Finzula je posebno lijepa i uređena šljunčara vrlo bogata ribom, gdje se gotovo na svakom koraku vidi veliki trud članova Rakitja koji ovom vodom gospodare. Uopće Ne čudi što među brojnim stranim ribolovcima slovi kao pravi ribički raj. Mnogi naši ribolovci zapravo nisu ni svjesni kolika je privilegija imati tako blizu (mnogim ribičima iz Zagreba je doslovno „ispred kuće“) tako kvalitetnu vodu. Pošto je prošla sušna godina napravila svoje, a dodatno tome i rijeka Sava godinama dobro ukopala svoje korito, nivo vode je bio na najnižem nivou, jezero gotovo da nisam prepoznao. Mnogi sprudovi na kojima se inače lovi bili su van vode. Za ribolov smo izabrali mjesto broj jedan, koje se nalazi između jezera Finzule i Tempa, jer se lijevo od njega pružalo veliko područje polja lokvanja gdje se zbog niskog vodostaja zapravo već dulje vrijeme rijetko lovi. Osim velikih mogućnosti ribolova prema udaljenim otocima, mene je posebno veselio pogled na lijevo, prema velikim poljima lokvanja u obalnom pojasu, jer mi se činilo da tu jednostavno mora biti šarana, ali i da su tu sigurno na manjim daljinama nego na „otvorenoj vodi“. U posljednje vrijeme kad god idem u ribolov glavni mi je cilj dobro se odmoriti i opustiti, i zbog tog sve više cijenim pozicije gdje se može dobro loviti na umjerenim daljinama (da si hranjenjem raketom ne moram potrgati kralježnicu). Pošto je tu i manji ribolovni pritisak, činilo mi se kako se ribe u lokvanjima možda zbog toga osjećaju sigurnije i da će slobodnije primati.

Taktika ribolov iza natjecanja

Ribolov iza natjecanja ponekad može biti stvarno odličan, jer danas više manje svaka ekipa koja lovi dobro razumije ribolov, i maksimalno s trudi s hranjenjem. Ako znate gdje su cijelo natjecanje lovili i ako samo nastavite s kvalitetnim hranjenjem sa sličnim mamcima, ponekad se možete samo nadovezati na već neko uigrano mjesto i vrlo brzo dobro loviti. Međutim, takav ribolov može imati i jako puno svojih loših strana jer se na natjecanjima često lovi s malim udicama, pa se „popika“ i pogubi velik broj riba, što može imati loš konačni učinak na sami ribolov. Dodate li tome i relativno velik broj ulovljenih riba, katkad je pitanje što nam u vodi za slobodni ribolov preostaje. Zbog toga smo odlučili provesti taktiku tri različita štapa, i otvoriti tri različita hranilišta, i na svakom od njih njima loviti s po dva štapa. Davor se odlučio za poziciju prema panjevima, i nahranio na nekih osamdesetak metara od obale gdje je po pričama starih ribolovaca nekad bilo staro korito Save, a danas veliki mulj. Ja sam krenuo hraniti i loviti prema desnom kraju otoka, na sličnoj daljini, gdje je također bio jaki crni mulj.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Ribolov u mulju

Ribolov u dubokom mulju je vrlo specifičan. Ako zabacite aerodinamično olovo s kratkim predvezom na 80 ili 100 metara, ono se duboko u njega zabije. Da bi na takvom dnu nakon zabaca što bolje pozicionirali svoje mamce, treba ponekad i vrlo snažno k sebi povući štap kako bi iz njega izvadili olovo i sistem. Mulj je vrlo gust i crne boje. Da ste zabacili u mulj, najbolje znate po tome što je olovo u njega ukopano, i otpor olova je tvrd i jak. Osim u mulju dobre su i pozicije i na kosinama, koje se prilikom istraživanja dna sa štapom rolom i olovom osjetite kao onaj karakterističan „tik-tik“. Kako bi što bolje bojom prilagodio svoj sistem dnu, za predvez sam koristio upredenice s omotačem N-trap od Korde (crne boje za mulj) i Missing Link Gravel od Nasha (smeđe boje za šljunak), te Nashove udice Fang Gaper broj 6.

Sistemi i prezentacije

Niti sa izradom sistema nismo previše komplicirali, jer prezentacija s dvije boile na dlaci uz klasičan sigurnosni fiksni sistem s postranim olovom i vrlo jakim leadcoreom mi je dobro radila dosad na svim vodama gdje sam lovio, pa nije bilo razloga da i ovdje ne bude tako. Kombinirane sisteme smo radili tako da im ogulimo zadnjih nekoliko centimetara predveza, kako bi se mamci s udicom u vodi ponašali što prirodnije. Prezentacija s dva do tri mamca na udici uz upotrebu line-aglinera pokazala se kao sasvim dovoljna, što i nije čudilo s obzirom na to da smo odmah kako smo stigli na vodu dobro nahranili sve pozicije gdje smo namjeravali loviti. Pokušavali smo loviti na klasičan snjegović (dubinska i plivajuća boila jednake veličine), snjegović od jedne veće dubinske boile i dvije manje plivajuće, na dvije velike dubinske boile, dvije male, te na tri velike, i tri male dubinske boile. Nekako je riba najbolje reagirala na dva veća ili manja dubinska mamca (14 ili 20 mm), pogotovo ako su mamci bili različiti (jedna voćna boila i jedan smrad).

Veliki i mali šarani

Uvid u konačne rezultate natjecanja kroz tablicu ulova uvijek jako puno otkriva o samoj situaciji na vodi, pa sam s velikim zanimanjem pogledao konačne rezultate Daiwa kupa koje mi je dao tajnik ŠRD Rakitja, Zlatko Novačić-Cana. Ulovljeno je jako puno riba, ali je prosječna težina riba bila vrlo niska. Glavni razlog tome bila je priprema za mrijest. Velike su se ribe nagurale u plićaku na suprotnoj strani jezera, i spremno čekale zov prirode (mrijest). Zbog toga smo odlučili pokušati loviti što se uloviti dade. Obično na svakoj vodi veliki šarani imaju svoje podvodne putove, a mali svoje. Velike i iskusnije ribe zbog straha od ljudi obično nastanjuju udaljenije dijelove jezera gdje baš svaki ribolovac ne može zabaciti, ili se motaju oko nekih podvodnih zapreka (oko potopljenih panjeva, potopljenog drveća ili između listova lokvanja). Manje su ribe obično svuda, pogotovo bliže obali i prve su „na okidaču“, i koliko ćete ih morati uloviti prije nego što ulovite neku veću ribu, ponajviše ovisi o tome koliko se manjih riba trenutno zadržava na mjestu gdje lovite, kao i da li ste postavljanjem lovne lokacije uspjeli velikim šaranima presresti uobičajeni podvodni koridor.

Ribolov u lokvanju

Ribolov u lopoču i lokvanju za mene je oduvijek imao neku posebnu draž. Na Kupi i na nekim mrtvim rukavima rijeke Česme, već nakon nekoliko dana ribolova točno sam znao u kojem dijelu dana šarani ulaze koji dio u polja lokvanja, ali i kad ih je tamo, ili na njihovom rubu, možete loviti. Zbog toga smo dobro nahranili manju crtu duljine desetak metara koja je spajala jedno manje polje lokvanja s otokom na nekih 40 do 50 metara prema desno. Nakon raketiranja na 80, 90 i 100 metara veće količine boili i peleta, hranjenje na 50 metara se čini kao prava dječja emisija. Nekoliko kilograma kuhanog kukuruza „osmoredca“ s kukuruzom šećercom i kuhane konoplje pomiješane s ječmom i hranom za golubove, te par kilograma peleta, i par kilograma boili bili su sasvim zadovoljavajuća količina mamaca za početak. Kad su sve pozicije bile nahranjene, i svi štapovi zabačeni, mogli smo se upustiti u slaganje šatora i organiziranje našeg malog kampa. Zadnji i najslađi dio svake pripreme je kad je sve gotovo, kad sjednete iza štapova u stolicu i u opuštenom ozračju u ćaskanju s prijateljima očekujete prvi potez.

Šarani dolaze s kišom

Šarani su prvog dana primali vrlo sramežljivo, i nakon nekoliko manjih riba, Davor se je prvi upisao sa šaranom od nepunih 14 kilograma. Međutim, prva ljepša riba bila je siguran znak da smo na dobrom putu i da treba pojačati hranjenje, pa sam prije prve noći ponovno solidno nahranili sve pozicije gdje smo ulovili ribe. Pošto je Finzula bila prilično plitka, odlučili smo hraniti raketama i spombovima masovnije, ali u samo jedan do dva navrata dnevno, tako da se voda stigne smiriti i da se ne poplaše veće ribe. Prva je noć prošla također umjereno. Šarani su primali periodično svakih nekoliko sati, i ribe su uglavnom bile do 10 kg, tek s ponekom preko. Tokom noći se jako naoblačilo i počela je snažna kiša, tako da sam u trenucima kad sam se udobno namjestio u vreći i spavao uz tiho bubnjanje kiše po šatoru molio boga da mi ponovno ne primi neki mali šarančić, prekine mi san i namoči me do gole kože. Ipak negdje oko 3 tri sata senzor je nervozno zasvirao, ja sam istrčao na kišu i zategnuo, a nakon vrlo kratkog zamaranja, u podmetaču se je našao mali dugački vretenasti šarančić od nepunog kilograma. Od kuda se samo taj stvorio? Manjeg na cijeloj Finzuli sigurno ni nema? Kao da mi se je došao narugati! Ipak, bila je dobra vijest da je s dolaskom jake oblačne fronte riba krenula. Sva sreća da smo dok još kiša nije počela obilno s boilama i peletama nahranili pozicije ispred nas, jer hraniti raketom uz jaku kišu i vjetar doista nije ugodno.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Kupanje i dvadesetka

U jutro sam morao izvući štapove i otići na posao, pa je Davor svoja tri štapa rasporedio tako da svaki bude na jednom hranilištu. Negdje oko 12 sati zazvoni je telefon.

Bok, Davor je. Sad sam baš ulovio lijepog golaća. Ima deset do 11 kg. Dok sam ga zamarao nasukao se na sprud, i kod sam ga krenuo osloboditi, zakoračio sam u vodu i propao do vrata. Makar sam mokar sam kao miš, ipak sam ga izvadio!
Nekoliko sati kasnije ponovno je zazvonio telefon. Bok, opet ja. Na onaj štap koji sam zabacio na tvoje hranilište sam upravo ulovio dvadesetku. Kiša pada, ribe grizu, pusti posao, dolazi ovamo!

Ribolov po kiši

Kad sam se s posla vratio na vodu, bilo je već kasno popodne i kiša je malo stala, pa smo ponovno, i opet uz pomoć Karla, obilno boilama, peletama i partiklom nahranili sve tri pozicije. Dobri ribolovni rezultati najavljivali su još jednu dobru noć. S prvim mrakom je primio prvi šaran, a nakon njega su šarani primali svaki sat. Izvadiš i pustiš ribu, prekontroliraš preostale pribore i legneš u vreću. Taman kad te ulovi san, zasvira senzor, i tako sve još jednom ponovno sve do jutra. Međutim ribe koje su grizle bile su uglavnom do deset kilograma. Kronično neispavan od nekoliko besanih noći za redom, na trenutak sam poželio izvaditi štapove iz vode i leći spavati. Ipak, kako mi je vrijeme za ovaj ribolov zbog raznih obaveza bilo vrlo ograničeno, odlučio sam korektno odraditi još jedan dan i na moju sreću trud se itekako isplatio.

Među lokvanjima

U jutro su pomalo „stale“ dvije dalje pozicije, ali i krenuli veći šarani na onoj bližoj desno. Pravi je užitak nakon kišnog dana i noći dočekati prvo sunčano jutro, pogotovo kad u njemu počnu gristi lijepi šarani. Uglavnom skoro svaki sat na bližoj lokaciji među lokvanjima imali smo poteze uglavnom većih šarana, preko 10 kilograma. Poseban je užitak gledati kako nakon kontre voda na površini eksplodira i najlon, kako poput noža reže mutnu površinu vode, te snažan veliki riblji rep, koji poput metle rastjeruje velike zelene listove. Negdje poslije podne je upeklo sunce i riba je stala. Pred večer sam se morao teška srca oprostiti od Davora, pokupiti svoje stvari i krenuti kući. Nisam se imao pravo žaliti. Proveo sam vrlo lijepa dva dana i noći u ribolovu, i lijepo se nalovio riba. Na moje je mjesto uskočio Karlo, i s prvim je mrakom krupna riba im je na svim hranilištima ponovno krenula.

Dojmovi s ribolova

Finzula je voda koja ima brojne čari i koja vam se polako i neprimjetno zavlači pod kožu. Velika zelena polja lokvanja, bijelo sivi sprudovi ,smeđi panjevi i velika plavo zelenkasta vodena površina, brojni otoci, uređena i čista mjesta za ribolov pravi su melemi za svake ribičke oči. Dodate li tome veliki broj lijepih i borbenih šarana, nije ni čudo što je postala magnet kojem ribolovci doista teško odoljeti. Međutim, najveći dojam o nekoj vodi osim riba i prirode oko nje ostavljaju i ljudi, odnosno ribolovci koje na njoj sretnete. Mi smo i po tom pitanju zbilja imali sreće jer je ekipa ribiča koji o njoj vode brigu, i koje sam tamo svakodnevno sretao, zbilja posebna. Kad smo prije ribolova stigli u dom na Rakitju od Grua, Lija, Grizlija ili Cane dobili smo dobre i iskrene savjete za ribolov. Svakog dana su i po nekoliko puta do nas na mjesto navraćali Cana i Levi. Lijepa riječ i smiješak ne koštaju puno, ali jako puno znače. Bez takvih ljudi ova voda danas sigurno ne bi bila ono što je. Prava je šteta što se i brojni drugi brojni naši klubovi ne ugledaju na ribiče iz Rakitja. Kad bi nam sve vode bile tako uređene, i svi ribolovci tako vrijedni i tako dobro organizirani, sigurno ne bi na nekoliko naših najpopularnijih voda kao što su Rakitje, Zajarki i Šumbar bile takve gužve, i naši bi brojni šaranaši bili sigurno zadovoljniji i sretniji.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana