PONOVNO ROĐENJE IQ D-SISTEMA

PR / Broj 50 / Svibanj / 2012.

Ako se koriste u pravim okolnostima, predvezi od flourocarbona mogu u ribolovu biti ogromna prednost. Danny Fairbrass se u ovom članku prisjeća kako je uveo taj fantastičan materijal u svoje standardno ribičko naoružanje…

PIŠE: DANNY FAIRBRASS

Od mora i mušičarenja do šarana

Predvezi od fluorocarbona postali su vrlo popularni prije nekih desetak godina, jer je baš onda ovaj materijal našao svoj put na šaransku i na klasičnu ribolovnu scenu. Mnogi ne znaju da je fluorocarbon originalno razvijen u vrlo debelim promjerima za ribolov velikih riba u dubokom moru, odnosno, za „Big Game Fishing“. U toj situaciji, monofil nosivosti 100 lb (45 kg) u morskoj vodi izgleda skoro nevidljivo i tako radikalno povećava broj poteza koje ribolovci u dubokom moru imaju. To se brzo prebacilo u mušičarenje, jer je i tamo smanjivanje vidljivosti na kraju najlona bilo ključ za dobivanje više poteza. Eventualno, nakon svega, fluorocarbon je našao svoj put i u šaranski ribolov i tamo je predstavljen kao optimalan nevidljiv najlon. I ja sam, poput mnogih drugih ribolovaca, počeo upotrebljavati fluorocarbon odmah kad se pojavio na tržištu.

Kruti i nevidljivi

Jedna od glavnih prednosti fluorocarbona jest da je malo krući od svih ostalih vrsta najlona iste debljine, što ga šaranu čini težim za izbaciti iz usta, ali je i jednako tako manje sklon petljanju. Rane verzije fluorocarbona su pomalo bile nesigurne kad je jakost bila u pitanju i dosta često su se događala pucanja. Međutim, današnji moderni fluorocarboni su puno bolji, imaju puno bolju jakost i otpornost na habanje od onih ranih verzija. Fluorocarboni su zaslužni što su današnje krute prezentacije (stiff rig) na jednoj potpuno drugačijoj razini i danas su gotovo svi razumni ribolovci s originalnog materijala zvanog Amnezija prešli na fluorocarbone, ponajviše zbog njihove krutosti i nevidljivosti u vodi. To je još jedna klasična priča o sitnom priboru na ribolovnoj sceni. Kad jedan nov kvalitetan materijal dođe na tržište, uvijek potisne onog starijeg koji je tu donedavno bio neprikosnoven. Fluorocarboni su tako deklasirali cijeli niz drugih materijala, a onda su to opet neki novi materijali napravili njima. Ti novi materijali nisu bili toliko maskirni kao fluorocarboni, ali su pružali druge dvije mogućnosti: krut i mekan materijal, a opet sve u jednom. To ih je u jednom trenutku učinilo najpopularnijim materijalima u ribolovu šarana. U zadnjih nekoliko godina takvi su materijali ponovo izgubili primat na račun chod sistema. Međutim, ja na te modne trendove u lovu šarana gledam malo drugačijim očima i malo dugoročnije prihvaćam sve dobre materijale, pa će zbog toga ove obadvije vrste materijala za predveze zasigurno naći svoje trajno mjesto u mojoj kutiji za sisteme.

Iskustvo sa snimanja

Osobno sam se ponovo navukao na flourocarbone nakon ribolova s posebno simpatičnim ribolovcem, Gaz Farehamom. Snimali smo filmove za Thinking Tackle programe na jezeru Sandhurst u ožujku 2011., i moram priznati da me je strašno impresioniralo kako je Gaz upario kombinirani sistem od fluorocarbona i vrlo kratkog upredenog dijela špage, a na kraju je stavio Kurv Shank udicu. Odmah sam počeo upotrebljavati isti sistem za moj ribolov u Engleskoj. Približavao se i moj ribolov na jezeru Gigantica u Francuskoj i odmah sam počeo razmišljati kako da napravim krut „žičani“ predvez koji bi na kraju imao dovoljno pokretljivosti za mamac tako da se on na dnu ponaša kao slobodan. Nakon toga sam se u mislima prebacio u vrijeme kad sam stalno lovio D sistemom. U to doba sam stalno radio sisteme za plivajuće mamce od fluorocarbona. Htio sam konstruirati D sistem koristeći sve informacije koje sam naučio od Gaza. Zbog toga sam napravio nešto s čime bih bez problema mogao loviti s polako tonućim mamcima preko velikog tepiha mamaca, što je danas jedna od najubitačnijih metoda na jezeru Gigantica. Konačan proizvod mog uma bio je sistem koji se sastojao od Kurv Shank udice broj 4 i fluorocarbona IQ 2, nosivosti 15 lb, koji je malo mekši materijal od IQ. Vrlo je važno precizno prilagoditi veličinu udice krutosti najlona na koji se ona veže. Ako je materijal pretjerano krut, a udica premala, onda luk udice neće biti dovoljno širok da zahvati riblja usta i održi ribu na udici. Kao generalno pravilo, moglo bi se reći da uz predvez od fluorocarbona nikad ne treba koristiti udice manje od broja 6 upravo zbog njegove krutosti. Ako već koristim udicu broj 6, uparit ću ju s IQ2 jakosti 12 lb ili udicu broj 4 s IQ2 jakosti 15 lb ili čak IQ2 od 20 lb. Jednako tako, nikad neću koristiti krući materijal od toga, ako se ne budem poslužio većim brojem udice. Tu sam praktično mislio na Kurv Shank 2 i IQ nosivosti 25 lb, što je najkrući fluorocarbon kojeg uopće znam.

Izrada sistema

Da bih zavezao sistem, uvijek malo rukama rastegnem komad IQ2 fluorocarbona, kako bih neutralizirao navoje, a nakon toga vežem svoj omiljeni čvor na luk udice, tako je ušica okrenuta prema meni. Kad je čvor gotov, pomaknem ga po udici tako da se nalazi potpuno suprotno od kontra kuke i jako ga stegnem. Prilikom stezanja treba paziti da ostane dovoljno dug komad najlona koji drži udicu unatrag, a ne na stranu. Taj će detalj osigurati da se udica, kad riba primi mamac, vrlo agresivno okreće prema ustima ribe, ali i spriječiti da se loše smjesti na dno jezera. Tada odrežem najlon na dnu čvora i na njega navedem mikro vrtilo prema kraju predveza. Nakon toga ga, kao na slici, provučem kroz ušicu udice i zavežem čvor bez čvora s pet krugova, osiguravajući da taj čvor sjedne točno na mjestu gdje se vrat udice spaja s ušicom, jer tako nema nikakve šanse da spadne do spoja udice i da ga tamo jak pritisak kod zamaranja velike ribe prereže. Zbog toga, ja se uvijek osiguram da čvor čvrsto stegnem nekoliko puta i čvrsto ga fiksiram na poziciji prije nego što provučem najlon natrag kroz ušicu udice. Posebno je važan detalj da najlon napušta udicu prema vrhu udice, jer to pomaže agresivnom ubadanju vrha u usta ribe kad se udica zategne. Više puta sam vidio ljude kako love ovim sistemom kad najlon dolazi iz suprotnog smjera. I kad se takva udica zategne, ona umjesto da ubada ribu u usta, iz njih bježi. To praktično u ribolovu znači da nakon uzimanja mamca udica brzo bježi ribi iz usta, a to je potpuno suprotan efekt od onog kojeg želimo. Nakon toga, ja obično uvijek navučem manji Sinker na poziciju oko 5 cm daleko od udice, a na drugu stranu predveza zavežem Link Loop koristeći četverostruki krvavi čvor (Blood Knot).

Slaganje čvora

Uvijek prije zatezanja čvor prvo dobro namočim, a onda snažno zategnem. S jakim zatezanjem se čvor lijepo posloži. Nakon toga uzmem svoju Pullau, provučem ju kroz omču, još jednom namočim čvor i još jednom ga zategnem. Nakon prvog povlačenja i zatezanja čvora s pola snage, čvoru dajete malo prostora i kad ga drugi put zategnete sa strane predveza, tako ne gnječite fluorocarbon i ne smanjujete mu jakost. To znači da će na kraju vezanja vaš predvez biti ravan i optimalan , bez valovitih i savijenih dijelova kod Link Loopa, što bi mu inače smanjivalo jakost. Za kraj ja još dodam malo mase za otežavanje (putty) oko Sinkera i na vrućoj pari rukama čvrsto rastegnem predvez da bude maksimalno ravan, prije nego što ga spremim na jastučić za predveze. Jako je važno da se svi predvezi čuvaju ravni i ne savijaju. Ako zabacite predvez i ulovite list, i on se kod izvlačenja zbog toga još dodatno omota pa ga je najbolje odmah rukama rastegnuti na vrućoj pari prije nego što ga natrag zabacite u vodu, jer ćete u suprotnom vrlo vjerojatno imati s njim problema. Ravni predvezi puno bolje sjedaju na dno jezera, bolje rade i kao takvi su ribama manje uočljivi.

Mikro vrtilo vezano na mamac

Glavna stvar koju sam od Gaza Farehama pokupio je korištenje mikro vrtila koji je vezan na mamac. Njegovo korištenje, umjesto Ring Rig prstena, omogućava mamcu da se uvijek postavlja neovisno o udici. To znači da kad riba pokupi takav mamac, udica se uvijek zabija u donju usnu , jer se udica ne mora okretati za mamcem pošto se on okreće oko vrtila. To istovremeno znači da mogu zadržati udicu i mamac blizu, a da joj još uvijek omogućim da se dobro okrene, u čemu pomaže mali razmak između udice i mamca. Udica koja se zabija u usta, tamo i dalje dobro drži ribu. Kad sve te faktore spojite skupa, dobijete vrlo agresivan sistem. D-sistem je originalno dizajniran kao sistem protiv izbacivanja udice iz usta, ali se meni čini da njegova učinkovitost ne proizlazi samo iz toga. Ako se vrh udice odmah ne zabije ribi u usta, čini mi se da joj nije nikakav problem sve skupa izbaciti, jer su mamac i udica vrlo mali u odnosu na veličinu ribljih usta. Ako se vrh udice ipak negdje u ustima malo prihvati, ukoliko koristite D-sistem, puno su veće šanse da u njima i ostane.

Fiksiranje mamca

Da bih zavezao mamac, prvo provučem zubarski konac kroz ušicu mikro vrtila. Zatim probušim boilu s iglom za mamce i provučem obadvije duljine zubarskog konca kroz mamac te na kraju navučem boilu do pola na vrtilo. Nakon toga uzmem mali stoper za mamce i zavežem običan čvor oko samog mamca. Kod vezanja ovog čvora treba biti odmjeren kod zatezanja , jer vam se može dogoditi da navučete mamac jako na vrtilo blizu omče i tako praktički zaključate mamac u poziciji i tako spriječite vrtilo da se rotira. Idealna je pozicija kad iz mamca viri dio vrtila tako da mu je cijela alka slobodna i da se može vrtjeti kao i da je D sistem slobodan i da može kliznuti i okrenuti se s udicom kad ga riba pokuša izbaciti iz usta. Nakon toga ja vežem drugi čvor oko mamca i to dva puta. U trećem pokušaju se čvor može vrlo jako zategnuti, tako da mamac uvijek legne na njega, što znači da se mamac nalazi vrlo blizu udice i leži na vrtilu. Nakon toga slobodne krajeve konca odrežem i spalim upaljačem. Kad vrh zadeblja, prstom ga gurnem prema vrhu dlake kako bih do kraja ušminkao cijeli sistem.

Korištenje sistema

Ovaj se sistem može koristiti kako s dubinskim tako i s plivajućim mamcem. Međutim, najviše od svega toga, meni se ipak sviđa treća opcija-ribolov sa sporo tonućim mamcem. Najviše volim situaciju kad udica leži na dnu jezera, a mamac se nalazi odmah iznad nje i pokriva ju. Svakako prije zabacivanja potopite taj sistem u plitku vodu ispred svojih nogu i ako nađete mamac s pravim uzgonom, vidjet ćete kako mamac zapravo odlično pokriva i skriva udicu ispod sebe. U trenutku kad riba uzme mamac, udica ulazi u usta iz vodoravnog položaja i tako ima odličnu priliku zabiti se u usta i tamo ostati.

Izrada sporo tonućih mamaca

Sporo tonuće mamce može se napraviti na nekoliko načina, o čemu sam puno detaljnije pisao u prošlom broju Praktičnog ribolova. Uglavnom da ponovim, najbolja je opcija napraviti kombinaciju 1 1/4 dijela klasične smjese i 2 dijela plivajuće smjese u kombinaciji s različitim plivajućim atraktorima. To se pomiješa s jajima i kuha oko 90 sekundi. Tako dobijete perfektan mamac, koji se lagano diže prema gore. Druga je opcija još lakša. Dovoljno je oko plutene kuglice omotati malo smjese u količini da mamac jedva pliva. Nakon izrade mamac se kuha oko 90 sekundi. Treća je mogućnost da uzmete pola obične boile i pola plivajuće i spojite ju u jedan mamac koji se ponaša kao snjegović. I konačno, možete uzeti običnu boilu, u njoj napraviti rupu i u nju ubaciti komad pluta kako biste dobili mamac koji će samo blago sjesti na udicu i ponašati se kao da je slobodan.

IZRADA SISTEMA

Mogući problemi

Jedini problem koji sam imao s ovim sistemom dogodio se na jezeru Gigantica, kad mi se D sistem omotao oko udice, a sam je mamac završio na njenom vrhu. Rezultat toga je bio potez šarana kojem je udica odmah ispala iz usta. Nakon tog događaja, prije svakog zabačaja, uvijek s PVA trakom zavežem mali prsten vrlo usko uz luk udice. To se može napraviti i s PVA pjenom na način da se ona tako nabode na udicu da sprječava mali prsten da se prilikom leta pomiče u zraku. Nakon tog zahvata više nikad nisam imao nikakvih problema i sve sam ribe odlično ubadao i izvlačio na cijelom nizu različitih voda. Sistem izrađujem u dužini od 10 do 25 cm i s njim se dobro osjećam na svim vodama koje imaju relativno čisto dno ili su pjeskovite, šljunkovite, glinaste ili zamuljene. Sistem se ne koristi u jakoj travi. Doduše, postoje neke vrste vodenih trava koje mu ne smetaju, kao na primjer kod Kanadske vodene trave, jer ona nikad ne ometa funkcioniranje samog sistema. Ako u tom slučaju napravite malo dulji predvez (25 do 30 cm) i u njoj možete uspješno loviti. To ponajviše možemo zahvaliti činjenici da se ova trava ne zapliće oko samog sistema kao što se to događa s nekim svilenkastim travama koje se omotaju oko same prezentacije i tako spoje mamac s udicom zbog čega sistem više nije učinkovit.

Preporučeni sistemi s olovom

Ovaj je sistem posebno učinkovit kad se koristi u kombinaciji s novim olovnim sistemima kojima smo dali nadimak „COG“, što znači centar gravitacije. To su relativno novi proizvodi i o njima ću pisati jednom drugom prilikom. Odličan izbor je koristiti olovni klip s postranim olovom ili s prohodnim olovom. Ovo se zadnje posebno preporuča na tvrdim dnima, kad ne želite da vaše olovo strši s dna kao antena. Ako vam se to dogodi, lako šaran koji se približava sistemu može doći u neželjen kontakt sa zapetljanim predvezom i to može biti dovoljan razlog da uopće ne uzme ponuđeni mamac s udicom. Ako niste sigurni u vrstu dna na kojoj lovite, svakako bih vam preporučio da pokušate loviti sistemom s olovnim klipom.

Radi svuda

Ovaj se sistem pokazao stvarno učinkovit na jezeru Gigantica i tamo sam s njim ulovio velik broj riba do 20 kg i sve su bile propisno zakvačene. Kad sam se vratio u Englesku, sve sam s istim uspjehom primijenio i na Walthamstow Rezervoirs jezeru, gdje sam u samo nekoliko dana uspio uloviti velik broj jako lijepih riba. Nakon toga sam pokušao istim sistemom loviti na tipičnoj otvorenoj vodi po imenu Carpasens i u četiri noći ribolova uspio uloviti 20 riba. Ne trebam ni dodati da su sve bile propisno „zašivene“. Ponovo sam otišao na Walthamstow Reservoirs i koristeći udicu Kurv broj 4 i predvez od IQ2 nosivosti 15 lb ulovio još nekoliko lijepih riba do 16 kg i sve su bile školski ubodene u usta. Čak je i Tom Dove, koji jako dobro poznaje tu vodu, pozitivno prokomentirao učinak tog sistema u tako kratkom vremenu.
Kako vidite, sistem je jednako efikasan na velikom broju raznih voda, kako u Engleskoj tako i u Europi. Ako lovite preko tepiha boili ili samo s jednim mamcem i želite sistem koji se ne petlja, a opet reagira vrlo agresivno u ribljim ustima kad god šaran pokupi mamac s udicom, ne mogu vam dovoljno preporučiti IQ D sistem.