«Raketarna»

PR / Broj 54 / Rujan / 2012.

U blizini pozicije se nalazi i kućica koja je kumovala nazivu ovog jezera, naime iz nje se ispaljuju protugradne rakete u slučaju prijetnje tuče stoga je jezero dobilo naziv – „Raketarna“!

Piše: Marko Pavić

U mjestu Trebež, nedaleko Samobora smjestio se kompleks od tri jezera («Veliko jezero», «Stara Graba» i «Raketarna») kojima gospodari športsko ribolovno društvo «Samobor», a mi smo na poziv našeg prijatelja Silvija Šimunčića, zaljubljenika u ribolov, a odnedavno i ribočuvara u Š.R.D. Samobor posjetili jezero «Raketarna» koje je od 2010.g. «Ulovi i Pusti» voda za sve riblje vrste koje obitavaju u jezeru.
Jezero «Raketarna» nastalo je još sredinom 70-tih godina iskapanjem šljunka, dimnzija je otprilike 160 m x 130 m i obiluje raznim ribljim vrstama kao što su štuka, som, linjak, žutooke, crvenperke, babuške, cvergli i naravno šarani i amuri kojima se intezivno poribljava od 90-tih, a zadnje dvije godine puštaju se i matice šarana od 8 + kilograma, a upravo su šarani i bili cilj našeg kratkog jednodnevnog ribolova na ovoj vodi.

Uz malo navođenja preko mobitela jezero pronalazimo bez nekih većih poteškoća i ubrzo pijemo cugu dobrodošlice sa našim domaćinom Silvijom, istovremeno ne skidajući oči s modrozelene površine jezera na kojoj svako malo primjećujemo izbacivanje šarana! Ribe očito ima dosta, što je vidljivo na prvu. Pomalo smo iznenađeni činjenicom da je subota, a na jezeru lovi samo jedna ekipa od dva ribiča… Silvijo nam objašnjava da na jezeru za sad ne lovi puno ljudi, samo par ekipa ozbiljnije, da većina riba nije bila na udici i da zbog prosječne dubine jezera od 4 – 5 metara i podzemnih izvora, riba prima odlično tokom cijelog dana bez obzira na nesnosne vrućine koje vladaju ovog ljeta. Milina! Šarani su u prosjeku teški 4 do 8 kg, a ima naravno i većih. Zvanični rekord jezera od kad je pod režimom „ulovi i pusti“ je šaran golać 13,5 kg, ali lovljene su prije i puno veće ribe što i ne čudi s obzirom na starost jezera, pa u njemu još uvijek plivaju „starosjedioci“. Osim velikih šarana često se može i vidjet jedno jato pozamašnih amura kako se sunčaju, no njih nema puno i jako rijetko se ulove – priča nam Silvijo. Na jezeru postoji nekoliko lijepo uređenih pozicija za ribolov koje su očistili i uredili vrijedni članovi društva (a u planu ih je još napraviti), a na Silvijevu sugestiju odabiremo jednu u desnom kutu jezera nasuprot ceste gdje je tokom cijelog dana hladovina. U blizini te pozicije se nalazi i kućica koja je kumovala nazivu ovog jezera, naime iz nje se ispaljuju protugradne rakete u slučaju prijetnje tuče stoga je jezero dobilo naziv – „Raketarna“! Zbog obaveza Silvijo ne ostaje loviti s nama, daje nam još par savjeta od kojih je najvažniji taj da zbog napasnih cvergli koristimo veće i tvrđe mamce i odlazi… U međuvremenu i ona jedina dva ribolovca na jezeru su se spakirala i otišla pa ostajemo sami na cijelom jezeru. Ubrzano podižemo kamp i krećemo na slaganje pribora… Na „Raketarni“ je dozvoljen ribolov sa dva pribora uz naravno obavezno korištenje velikog podmetača sitnog oka i podloške – unhooking mat-a, pa se odlučujemo da ćemo za dva štapa napravit hranilište bazirano na partkilu, većinom stari kuhani kukuruz, a sa dva štapa ćemo loviti na boile, a jedini oblik prihrane na ta dva pribora bit će u vidu PVA mrežica pa ćemo vidjet što će se bolje pokazati…

Na desnoj strani pozicije od obale ulazi dosta dugačko u vodu sprud i tu na njegovom završetku hranimo partiklom i bacamo dva štapa na kukuruz. Na lijevoj strani pozicije bacam jedan štap bliže uz obalu, a jedan dalje. Dubina je tu svugdje manje – više ista, bez nekih velikih promjena. Od boila imamo svega pomalo, „smradove“ zbog cvergli u samom startu odbacujem pa na jedan štap stavljam StarBaits-ovu Hot Demon boilu promjera 20 mm, to je „atraktor“ boila začinskog misrisa koja je idealna za kratke ribolove bez prethodnog hranjenja u koju imam maksimalno povjerenje jer je radila na svim vodama na kojima sam je do sada koristio, a na drugom štapu radim „snjegovića“ od domaće 18 mm birdfood boile voćno kremaste arome i fluo žute pop up-ice promjera 14 mm. Na svim štapovima su nam klasični „safety – bolt“ sistemi na metar dugačkom lead core-u. Predveze radimo od Pelzerovog Metamorpha i Prologicovog Reptiliana nosivosti 25 lb na čijem kraju se nalaze provjereni modeli Maruto udica, B988BD i 8210 veličine 4 i 2. Napokon sve je spremno i zabačeno.

ŠRD Samobor

Jezerom „Raketarna“ u Trebežu gospodari ŠRD Samobor. Cijena dnevne karte za ribolov iznosi 60 kn, a na jezeru vrijede slijedeća pravila: Dozvoljen je ribolov sa dva pribora, sve ribe bez izuzetka se puštaju, obavezan rekvizit su podloška, tj. unhooking mat, podmetač minimalnih dimenzija stranice 70 cm i antiseptik. Zabranjena je upotreba čuvarice. Više infromacija o jezeru i kupnji dnevnih karata možete dobiti na broju mobitela od ribočuvara ili u prostorijama društva na adresi Bobovica 11, Samobor.

Na prvi griz ne čekamo predugo, sat vremena nakon zabacivanja oglasio se štap zabačen na kukuruz. Nakon solidne borbe vadimo prvog šarana teškog oko 5 kg. Riba je lijepa, zdrava i bez jedne ubodne rane u ustima. Pažljivo ga puštamo i prezabacujem štapove zabačene na boile da provjerim stanje i imam što vidjet. Od Hot Demon boile ostala je samo mala kuglica promjera cca 8 mm dok je na drugom štapu gdje je naša domaća boila i pop up-ica stanje malo bolje, al opet je oglodano sve za skoro pola. Znači cvergli ne miruju! Ništa, preostaje jedino marljivo prezabacivati svakih sat vremena. Kako se noć počela približavati tako nam je riba počela sve više i više primat! Na kukuruz su se redali jedan za drugim šarani ali nažalost ništa veće od 5 – 6 kg. Tek oko 23 h dobivamo prvi griz na boilu i odmah ljepša riba, ljuskavi šaran težak 9 kg završio je na unhookin mat-u. Nakon te ribe je stvarno krenulo na boilu, svakih pola sata je vrištao indikator i do jutra nismo uspjeli ni oka sklopiti! Na štapove zabačene na kukuruz je totalno stalo, osim jedne velike babuške više ni pipca. No, nismo se žalili, na boilu su primali dosta veći šarani, teški u prosjeku 6 do 10 kg koji su se stvarno srčano borili i bilo je ih gušt zamarati. U vodi očito ne fali kisika i riba je u odličnoj kondiciji! Oko 11h ujutro kad smo već razmišljali o pakiranju, opet griz na štap zabačen na Hot Demon boilu, ali ovaj put riba se neda samo tako do obale. Drilam ju strpljivo i pažljivo skoro pola sata kada se jednostavno otkvačuje, a da nisam ni vidio s kim imam posla! Šteta! Strgani od umora i nespavanja odlučujemo se na odlazak kući, pakiramo lagano stvari i na jedini preostali štap u vodi opet griz… Hanger je samo počeo lagano poskakivati gore dolje i misleći kako opet nekakva babuška ili cvergl navlači boilu, zatežem reda radi, a na drugoj strani malo jači otpor od očekivanog i za par trenutaka pod obalom se ukazuje silueta lijepog amura… Još par bjegova pred podmetačem i na suhom je amur oko 8 – 9 kg! Lijepa riba za kraj i onako uspješnog ribolova. Zadovoljno napuštamo ovo lijepo jezero bogato ribom!

Kako pronaći jezero?

Iz smjera Zagreba se vozi Samoborskom cestom, skrene se u Strmečku i samo ravno (ravno na kružnome toku i poslije nadvožnjaka), poslije HRASTINE SAMOBORSKE prvo skretanje desno u FARKAŠEVAC (tabla prema skeli za Zaprešić) i samo ravno do mostića gdje je račvanje – desno su MEDSAVE (skela) a lijevo se skreće za TREBEŽ, pa nakon 50 metara lijevo na šljunčani put (prvi šljunčani put na lijevo, a kao orijentir je postavljen kamen na križanju tog puta i glavne ceste).