Riba jednog i 1000 zabačaja

14 min read

PR / Broj 15 / Lipanj / 2009.

Najsportskiji ciprinid od nas traži da motamo brže, bacamo dalje i trudimo se jače, ne bi li nadmašili ovog ribljeg olimpijca!

Piše: m®VA

Pljusak po površini, špricanje kedera u zrak, glasni raubovi, snažni udarci i dugi drilovi, sve su to odlike ribolova na najzanimljivijeg predstavnika ciprinida, barem što se nas špinera tiče. Bolen je toliko zabavna riba da poznajem neke ljude koji su cijeli svoj ribički vijek posvetili ovoj ribi! Nema špinera koji drži do sebe i živi pored jedne od naših velikih rijeka, a da ga nije lovio, barem u nekom periodu svog ribičkog života. Bolena se može uloviti u bilo koje doba godine, po bilo kojem vodostaju i po bilo kojoj zamućenosti vode. Može ga se loviti na samoj površini vode ali i na samom dnu, makar bilo i dvadeset metara dubine. Obožava brzu vodu, no pravi macani se kriju u mirnjaku. Radi cijeli dan, a opet najveći se love po noći. Mnogo je načina da bi se ulovio ovaj „šaran atletičar“, pa da probamo opisati neke od njih, možda netko i nauči nešto novo!

Bolen, vidim te!

Bolen je često najlakša, ali često i najteža riba za uloviti! Ima dana kad poludi i doslovce se lovi na sve što mu se dobaci, ali ima i dana kad, iako vidimo aktivnost ribe i boleni rasturaju kedera na površini, ne možemo dobiti niti udarca! Ima na Youtube jedan filmić kojeg sam snimio običnim fotoaparatom gdje se vidi veći broj bolenskih raubova nego što ima sekundi snimljenog materijala, no taj put smo ostali bez udarca! A svoju sreću je tada probala ekipa koja ima poprilično iskustva sa bolenima, pogotovo na tom dijelu Save! Doduše, s vode nas je istjeralo gadno nevrijeme koje je čupalo drveće, ali smo ipak skoro sat vremena bezuspješno zabacivali među bolene koji su nepogrešivo zaobilazili naše varalice i rokali kedere pod površinom. Sigurno da je imalo ulogu to što ih je Rista već sve popikao danima ranije, a i to što nas je bilo previše za to mjesto koje trpi jednog ili dva uigrana ribolovca. Na jednom drugom mjestu ako ste ulovili nekoliko riba za redom u prvih par zabaca i onda dalje nastavili bacati, boleni su jednostavno prestali gristi. Riješenje do kojeg su Begi i Đuro došli je bilo da se zabaci jednom, ulovi riba i onda se 10tak minuta ništa ne radi. Jednostavno se strpljivo čeka da prođe vrijeme. Očito da je to vrijeme bilo dovoljno da ostali boleni u jatu zaborave nedavna događanja i slijedeći zabac je obično rezultirao ulovom slijedeće ribe. Boleni jako dobro kuže da ih ljudi vole loviti tako da se jata obično skoncentriraju na mjesta koja su jako teško dostupna s obale, gdje je to god moguće. Imao sam jedno mjesto na Savi gdje sam morao prvo sa jako strme obale doskočiti u vodu preko koljena i pregaziti kanalić koji je odvajao obalu od spruda, pa onda po tom sprudu hodati do male uvale da bi tu ušao u vodu i hodao nekih 30tak metara u struju do jednog panjića koji je bio u vodi na nekih pola metra dubine.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Odatle sam morao zabacivati skroz pod drugu obalu i pustiti da voda odnese kastmastera nekih 20 metara nizvodno da bi mi se napravio optimalni luk u špagi tako da sam varku vodio idealno. Primali su odmah nakon početka povlačenja, a ako se ništa nije dogodilo onda je drugo jato bilo na nekih 30tak metara bliže. Jagodica kažiprsta desne ruke mi je bila sva izrezana od tanke špage koju sam koristio i siline zamaha koju sam trebao da bi zabacio na pravo mjesto. Naravno da sam probao i sa druge strane Save, gdje nisam morao zabacivati tako daleko, no varalicu nisam mogao pravilno voditi i nisam imao niti jedan griz. A sa ove strane Kev Pike se pigao u kiflu kod svakog griza, ribe su izvlačile i po 30 metara u šusu (rola je morala biti otpuštena zbog tanke špage), uživanje je bilo bezgranično! Jako bitna stvar kod ribolova bolena je ne odati svoje prisustvo na vodi. Uspjeh nam drastično pada ako boleni skuže da ih netko lovi. Stoga vodi prilazite pažljivo, uvijek gledajući gdje se javljaju ribe, nosite neupadljivu odjeću i trudite se da uvijek prebacite jato koje rauba.

Heavy Metal

Naj klasičnije varalice za ribolov bolena su svakako razne metalne varalice tipa žlice ili pilkeri. Ove varke se mogu daleko zabacivati.što je često imperativ u ribolovu bolena. Najpoznatiji su ACME Castmaster, DTD Papalina, Bass Pro Shops Strata Spoon i svi njihovi derivati. One se sve odlikuju akcijom lijevo desno koja je više ili manje naglašena, ovisno o modelu i brzini povlačenja. Ove varke se obično vode na samoj površini ili malo ispod površine. No vrlo su učinkovite i kad se puste dublje. Zapamtite da boleni ne očekuju da netko može dobaciti do njihovih dnevnih skrovišta pa su tamo manje oprezni i podozrivi prema varalicama koje uspiju doći tamo. Mnogi misle da bolen prepozna varku, a ja osobno smatram da bolen prepozna taj cijeli taj (varku, način vođenja i brzinu) i povezuje ga s negativnom iskustvom. Tako sam ulovio prekrasnog bolena na Kupi u Karlovcu gdje svaki dan desetci ribolovaca zabacuju varke na način da sam jednostavno usporio s kastmasterom i spustio ga dublje.

Kad je bolen sašio varalicu, skoro mi je štap ispao iz ruke. Na brzu prezentaciju kakvu prakticiraju svi na ovoj poziciji jednostavno nije reagirao. Odlična fora koja pali je da na nekih pola metra ispred kastmastera dodamo strimer. Jednostavno napravimo, kupimo ili frendu „ukrademo“ neki strimer od zečje dlake, ja volim bijelu boju, i vežemo ga Palomarom na osnovnu strunu ispred kasmastera. To obično ne napravim odmah kad počnem loviti na kastmaster već prvo pretražim teren samo s kastmasterom. Izbačaji su nešto kraći, no ipak dovoljno dugački ako koristimo odgovarajući pribor. Mnogi koje znam koriste trostruke vrtilice i bočni predvez za strimer, ali to mi je prekomplicirano i nepraktično. No, prednost ovog sistema je da možete loviti sa špagom kao glavnom niti, a da predvez na kojem je strimer bude od najlona. Ako lovimo na strimer koji je na osnovnoj niti, tad preferiram loviti sa najlonom, a ne špagom. Zašto najlon? Pa najlon ima puno veću otpornost na habanje od špage. To je vrlo bitno jer pogotovo veliki i stari boleni imaju jako tvrda usta i tvrde i hrapave usne i kad zagrizu strimera na osnovnoj niti obavezno im špaga dolazi u usta i može se dogoditi (a dogodilo mi se više puta!) da ju jednostavno tim trenjem toliko ošteti da špaga pukne! To se događa samo kod kontre i prilikom griza, tijekom borbe mi se to još nije dogodilo. I tako jadni bolen ode sa strimerom u gubici i vuče 28 gramnog kastmastera sa trokukom koja zapinje po dnu… nimalo lijep scenarij. Zato sad uvijek kad hoću loviti i na mušicu posegnem za rezervnom špulom na kojoj je namotan 0,25 najlon. Trabucco, naravno! Ako ne znate sami navezati strimer ili ga nemate gdje kupiti ili ukrasti, odlične su i trokuke s perjem koje se nalaze na repnom dijelu popera. Troca sa Rebelovog Pop-R je penicilin za prepredene savske vodene vukove.

Pra-podravci, guske i površina

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Kad smo već kod popera, red je da i njih predstavimo kao izuzetno uspješne i vrlo upotrebljive varke za ribolov bolena! Tipično bassovske varalice se nisu koristile na našim prostorima do unazad 10tak godina jer su bile teško nabavljive, a i naši ljudi su bili skeptični prema njima. No, još u davna vremena su podravci lovili bolene na strimere od guščijeg pera (obično bijelo pero zavezano crvenim koncem na veću udicu) koje su zabacivali pomoću vaserkugle. U ono vrijeme je bilo često dovoljno zabaciti popreko na tok Drave i samo držati napeto i boleni su se lovili kako je „strimer“ prolazio od dalje obale prema bližoj. Onda je neki pametni Legrađan došao do zaključka da ima više udaraca ako povremeno povlači vaserkuglu prema sebi tako da ona zaroni i opet izroni van iz vode. Ako se to dovoljno žustro napravi, ovu kretnju prati i određeni zvuk koji bi dodatno zaintrigirao bolena. No, prilikom ovakvog plopkanja dosta često se dogodi da bolen napadne baš vaserkuglu, a ne naš guščji strimer tako da nije nimalo čudno da se upravo ovdje prvo počelo loviti sa bassovskim poperima, čim su postali relativno lako nabavljivi u dućanima. Za bolene na bržim tekućicama kao što je Drava su idealni pljuskavci kao što j to Rapala Skitter Pop, Lucky Craft G-Splash, Team Daiwa Zero Poper, Megabass Pop X i slični sa duguljastijim tijelom zbog brže tekuće relativno plitke vode, pa se struja razbija na sve strane. Na dobrom bolenaškom mjestu ima milion mirnjaka i štromića koji idu na sve 4 strane svijeta. Neki poper s kraćim tijelom koji viri malo iz vode kao što je Rebel Pop-R bi nakon svakog plopa potonuo i struja koja radi otpor na struni bi ga držala potopljenog pod vodom što nije nikako poželjno. Dakle, neki od japanskih pljuskavaca koji praktički sjede na vodi su savršen izbor za bolena. Od Rapale koristim samo Skitter Pop od 9 cm i to u SD boji, on je genijalan također. Sa kraćima imam slične probleme kao i sa američkim bućkavcima koji stoje pod 45 stupnjeva u odnosu na površinu vode. Za Savu oko Siska i Dunav, bućkavci su itekao upotrebljiva varijanta jer struje nisu toliko izražene.

Osnovni način na koji vodimo pljuskavce je da zabacimo popreko na tok i dok struja gura varku na našu obalu kontinuiranim trzajima povlačimo varku tako da ona plopka zavodljivo. Jako rijetko mijenjam brzinu povlačenja, najradije konstantno plopkam. Izuzetak je ako primjetim bolena koji se zaleti na varalicu i u odsudnom trenutku odustane. Onda sa varijacijama u povlačenju pokušavam tog istog bolena navsti na ponovni napad. Ako se to ne dogodi onda obavezno mijenjam popera, obično stavljam manjeg i suptilnijeg, kao što je Megabass PopX ili Team Daiwa Zero. Ako ni to ne upali onda prelazim na torpeda.

Torpeda su površinci koji su idealni za tekuću vodu jer su obično izduženog tijela i sa površinom vode zatvaraju mali kut. Da bi ispravno radili ne moramo kao kod popera pogoditi idealni omjer snage povlačenja da bi čuli idealni plop. Jednostavno su jednostavniji za rad. Torpedo pored zvuka koji proizvodi radi još i dodatne mjehuriće na vodi i propeler još dodatno daje primamljivi odbljesak. Sve što našem bolenu paše! Zbog svoje genijalne plovnosti, torpeda su odlična za ribolov sa špornjeva. Stanemo na vrh špornja i prvo ih zabacimo u „špigl“ koji tvori kontraštrom. To je prvo mjesto koje obavezno pročešljam. Nakon toga bacam varku u glavnu maticu i puštam da ju struja odnese nizvodno sve do mjesta gdje se polako prestaje odvajati kontraštrom. Tu uštopam varalicu i lagano ju povučem prema sebi da propeler proradi. Uskladim ritam tako da varku povučem 30tak cm i taman ju pod pauzom pustim da se jednako toliko vrati nazad, tj. da napne strunu. U principu, držim varku cijelo vrijeme na poziciji štrom-kontraštrom i čekam udarac. Obično ga ne moram predugo čekati ako su boleni u blizini. Naravno da torpeda mogu koristiti i kao popere, tj. zabaciti popreko na struju i vući prema sebi. Kod mjesta sa štromovima koji se razilaze na sve strane, kao kod toplane u Zagrebu, obavezno vodite varku tako da ide preko onih malih mirnjaka između štromova. Idealno je da ga struje zanašaju malo lijevo malo desno, kao izmučenu ribicu ili kopnenu životinjicu koja više ne može plivati. Odlična varka, a ujedno i najbolji Rapalin površinac (po mom skromnom mišljenju!) je Rapala Skitter Prop. Za veće bolene obavezno probajte Heddon Wounded Spook ili Imakatsu Devil Ripper Zinga kojem strgate kljun. A za suptilnije prezentacije i plašljive ribe smanjite veličinu i bacajte Yozuri Arms Swishera ili Lucky Craft Bevy Prop.

Izradite „pero“

Lov bolena „na pero“ jedan je od najstarijih oblika varaličarenja na ovu ribu. No i danas je jednako učinkovit. Gotovo pero se daleko baca i da se voditi na samoj površini – tome nijedan bolen koji se hrani neće odoljeti. Mi smo pero izradili od pera iz prsa labuda no još bolje i lovnije bi bilo mekše pero koje je bliže trbušnom dijelu ptice. Ako možete birati tražite pero sa mekim paperjem.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

No, za još suptilniju površinsku akciju koristite zare. I to one sa manje kuglica ili čak i bez njih. Zare su varalice koje mame svojom „walk the dog“ akcijom, tj. svojim kretanjem lijevo desno koje nije problem napraviti sa kraćim štapom i upredenicom. Obično ih zabacujem popreko na vodu i ravnomjerno vodim eventualno mijenjajući brzinu povlačenja. Uvijek počnem sporije tako da varka izgleda kao ribica ili kopnena životinjica koja se muči sa površinskom strujom. Bolen je izraziti predator i vrlo je svjestan svoje okoline i što se događa na površini tako da ove kretnje neće ostati nezapažene. Često se zna dogoditi da bolen udari varalicu i da ona izleti iz vode i da ju on pokupi kad padne opet na površinu. Često se pri tome i zakači s repom i onda počinje pravi rodeo! Zare koristite kad zakažu poperi i torpeda, kao i sve ostale varke. Odlične za bolena na našim prostorima su Megabass Giant Dog X, Heddon Zara Puppy, Pikijeve genijalne Zare i Calypso Zara. Zadnje dvije su rađene od drveta i tihe su tako da su ideali mamci za ribe pod pritiskom i za školovane ribe. Calypso Zare se rade samo u jednoj veličini, dok ručni rad majstora Pikija iz Koprivnice ima u više duljina, težina i debljina. Vrijedi se pomučiti i nabaviti ove varke, ne samo za bolena!

Tipla

Tipla je također jedan od izuma koji unatoč svojoj jednostavnosti izuzetno dobro lovi bolene. Vodi je se po dsamoj površini tako da radi brazdu, a zbog svoje grube površine ona dodatno „šumi“ po vodi proizvodeći zvuk koji će dodatno podići bolena. Tipli ima raznih veličina pa prema tome možete izraditi nekoliko različitih „tipli“ za različite daljine lova.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Uzvodno-nizvodno

Dosta često, pogotovo na mjestima gdje se često lovi, boleni raubaju po površini ali ne žele zagristi na varalice koje im nudimo. Rješenje je često u velikoj brzini povlačenja kastmastera, tako da riba ne kuži prevaru. Ali ima dana kad niti ovo ne pali. Rješenje koje se samo nametnulo je ribolov super-realističnim voblerima. Vobleri koji drže dobro štrom i pritom izgledaju kao prava riba nam dolaze većinom iz Japana. Megabass Ito Vision 110 i Team Daiwa Minnow su naj tipičniji predstavnici i bez njih ne bi trebao da bude nijedan pravi boleno-lovac! I jedan i drugi su prave male dalekometne spravice koje lete dalje nego i jedan drugi vobler njihovih dimenzija, a sa svojim radom i prirodnim izgledom su i nevjerojatno lovne. Prvo kako ih koristim je da ih zabacim prema drugoj obali što je dalje moguće. Ako Vam varalica padne na drugu obalu, to je ipak pre daleko. Varalicu puštam da struja zanosi na napetoj struni prema mojoj obali i povremeno trznem da varka proradi. Obje varalice i Megabass Ito Vision 110 i Team Daiwa Minnow su suspend varalice tako da ostaju na dobroj dubini dok ih voda zanosi. Trzaji služe da bi „upalili“ okidač kod bolena da napadne varalicu, misleći da mu ova želi pobjeći. A boleni su pravi sportaši uvijek željni potvrđivanja. Baš ta činjenica je i ključ iduće tehnike povlačenja! Obično stanem malo nizvodno od jata koje rauba i bacam uzvodno i prema drugoj obali. Odmah nakon pada na vodu jakim trzajima i namatanjem strune potapam vobler na željenu dubinu. Varalica djeluje kao unezvjereni keder koji nema pojma kamo bježi, samo što dalje od ovih gladnih usta! Boleni ne mogu baš dobro vidjeti varku (a i da ju vide ne bi skužili zajeb, jer su varke hiper-realistične), a varke tako primamljivo blješću na sve strane tako da si ne mogu pomoći i moraju ih napasti. Ovo je vrlo zanimljiv i dinamičan način ribolova gdje nema pipkavih i nesigurnih grizeva, svaki udarac je brutalan sa bolenovom namjerom da raznese i razvali jadnog kedera, tj. našu varalicu. Upredenica je mus za ovu priliku, ali i nježnije podešena kočnica da ne bi došlo do pucanja strune ili ravnanja trokuka, pogotovo na Megabassu.

Boleni su izrazito sportske ribe koje su zaslužile da se jednako sportski ponašamo prema njima i pustimo ih da se bore opet neki drugi dan. Svaki put kad budu ulovljeni oni postaju pametniji i oprezniji, a mi ponosniji na sebe i svoje ribolovno umijeće. Bolen je fer borac, bori se do zadnjeg trena i često nam uspije umaknuti drito pod nogama. Neki ribolovci ga manje cijene nego „plemenite“ ribe: smuđ, štuka, som, samo zato što nije tako fin za jelo, no „kromirani“ i je riba za nas sportaše, uvijek željan da dokaže da ne možemo mi tako brzo voditi varalicu, a da je on ne stigne! Puštajte ribe!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana