Filetom na smuđa
7 min readPR / Broj 15 / Lipanj / 2009.
Dok montiram drugi filet Vlado vikne: Štap! Štap! Nisam ni vidio griz. Primam štap u ruku i otvaram rolu držeči špagu lijevom rukom između dva prsta. Trenutak neizvjesnosti! Vlado priča – dva puta ti je udario po vrhu, lijepo se vidjelo. Smuđ sigurno! Špaga kreće. Ponio ga je!
Piše: Ivo Begović
Otvorenje na smuđa! Uloviti meni (a i mnogima) najdražeg grabežljivca u ovom periodu godine i nije baš lako. Prve dvije večeri (čitaj gotovo cijelu noć) proveo sam na savskim kamenjarima. Vodeći sve varalice u koje imam bezgranično povjerenje. I ništa! Čuo sam tek pokoji karakterističan raub smuđa no to je bilo daleko ispod očekivanja. Gdje su? Trebali bi biti u riječnoj struji uz kamen i loviti kedere. Kedere? Nakon što sam u drugoj noći izgubio strpljenje palim bateriju i svijetlim uz kamen. Ovo je inače recept za otići kući. Naime za vrijeme ljetnog noćnog ribolova ja gotovo nikad ne palim bateriju, čak ni onu naglavnu. Možda to smuđu i ne bi toliko smetalo – ali ja sam tako navikao i tako lovim. Dakle stali smo kod paljenja baterije. Oni koji su to pokušali znaju da je jaki mlaz svjetla usmjeren uz obalu idealan recepr za poplašiti sve sitne ribice koje se tamo nalaze. One obično u panično bijegu iskaču iz vode. I? Ništa, naravno! Ni jednog. Ni jedan keder na preko dvadest metara obaler koji sam osvijetlio uzvodno i nizvodno nije iskočio. Nije ni čudo da smuđ ne grize. Keder nije na uobičajenom mjestu u ovo doba.
Nađi kedere – lovi smuđeve
Osim fileta u ovo vrijeme smuđ se dobro lovi i na živog kedera. Kako bi dugo ostao živ najbolje mu je udicu zakvačiti kroz usta.
Sljedeći dan mijenjam taktiku. Krećem rano sa Vladom. U čamcu smo bili odmah iza podneva. Dogovor je bio da smuđa pokušamo loviti danju na živu ribicu i filet, a nakon toga ćemo ponovo pokušati na varalicu uz kamenu obalu. U prvoj uvali smo ulovili par kedera i otkrili u čemu je problem. Naime ovogodišnje visoke vode i nešto hladnije proljeće odgodile su mrijest kedera. Svaki ulovljeni bio je prepun ikre i mlječi. Znači keder sad traži mirniju vodu sa šljunčanim i pjeskovitim dnom za mrijest. Smuđevi ih u tome prate ili se hrane nekim drugim manjim ribama. Tek nakon mrijesta keder će se noću zadržavati uz kamenu obalu tražeći tamo hranu i zaklon. Znači preostalo nam jer samo da pokušamo loviti smuđa na filet i na živu ribu. Za ovu tehniku ne treba čekati noć. Ako bacite u njegovu blizinu i nasitiji smuđ će po najvećem suncu pokupiti komad fileta ili živog kedera.
Sisteme montiramo od dvadeset gramskog olova ispod kojeg su stoper i vrtilica. Predvez je dug oko metar i pol debljine 0,30 mm. Napravili smo ga od običnog prozirnog najlona, a na kraj svezali smo udice Sasame Worm F-955. Ova udica je tanka i jaka. Idealna da drži filet, a istovremeno dovoljno oštra da ne fulate rijetke grizeve.
Filet od kedera
Prvo mrtvom kederu odrežete glavu 
Ovako 
Sa oštrim nožem preko leđa uz kost napravite rez 
Tako da ne odrežete trbušni dio 
Sada izvadite srednju kost 
Udicu sa dugim vratom probijte kroz kost kod repa i provucite je na drugi stranu 
Okrenute filet naopako tako da se leđni dijelovi spoje sa druge strane dok meso i utroba kedera ostaju vani. Vrhom udice spojite te dijelove. 
Filet kedera spreman za zabacivanje.
U lipnju i srpnju kedere ćete vrlo lako uloviti na svakoj rijeci ako koristite fini pribor. Mali plovak i fine udice dugog vrata (Gamakatsu 1050 N veličine 20 i 22) su sve što vam je potrebno.
Odabir mjesta
Kraj je proljeća ali Sava je još daleko od niskog ljetnog vodostaja. U vrijeme ljeta najbolje se na filet lovi po potopljenim grmovima koji se nalaze uz glavni tok. No takva mjesta su u ovo vrijeme još uvijek bila pod vodom i tok vode uz njih prejak. Po iskustvu znamo da za ribolov smuđa na filet morate tražiti dublje mjesto van glavnog toka. Idealno je kad zabacite da vam najlon „visi“ sa vrha štapa. Ako ga voda napinje i previše pomiče mamac – ništa od ulova. Stajemo sa čamcem uz obalu. Ne sidrimo nego jednostavno vežemo čamac za korjenje vrbe koje je voda isprala pa sad viri iz zemlje. Ispod čamca tik uz obalu je oko pet metara dubine. Ispred ovog mjesta matica se račva tvoreći povratni tok koji je dobrano podlokao obalu. Vrba za koju smo se vezali kod slijedeće će velike vode jednostavno pasti u Savu tvoreći još jedno dobro mjesto. Ideja je da zabacimo u taj povratni tok tik uz čamac. Zbog toga se trudimo ne lupati po čamcu. Svi pokreti su oprezni.
Radim filet od mrtvog kedera tako da ga otvorim po leđima i unutrašnju stranu okrenem prema van. Sve sam dobro složio ali zbog granja koje visi iznad vode i dugog predveza ne mogu baciti. Ipak sam ga nekako „gurnuo“ par metara od čamca niz struju. Dok montiram drugi filet Vlado vikne: Štap! Štap! Nisam ni vidio griz. Primam štap u ruku i otvaram rolu držeči špagu lijevom rukom između dva prsta. Trenutak neizvjesnosti! Vlado priča – dva puta ti je udario po vrhu, lijepo se vidjelo. Smuđ sigurno! Špaga kreće. Ponio ga je. Puštam još metar i poklapam rolu, čekam da napne i zatežem. Ludo se bori. Nekako divlje! Onda se naglo digne prema površini i krene van. To nije smuđ! Uskoro ga vidim – bolen – ima oko trice. Puštam ga ne dižući ga iz vode. Zasbacujem onaj drugi štap na isto mjesto ali bez neke nade. Ako su tu boleni na dnu šta bi onda tu radio i smuđ.
Sad sam malo bolje koncentriran. Sljedeći udarac po špici sam vidio prije Vlade. Što je čudo jer on obično vidi i moje i svoje špice. Opet ista procedura sa otvaranjem role i kretanjem nakon par sekundi. Siguran sam da je opet bolen. No i on je riba koja sa fino bori. Zatezanje i procjena u prvih par sekundi. Pokušavamo odgonetnuti o čemu se radi – po borbi. Odjednom dopušta da ga ravno vučem prema čamcu, ali po dnu – smuđ! Obojica u glas komentiramo. Dižem ga kod čamca! Krasan zub! Fino sam otvorio sezonu. Vlado me slika. Nažalost kao što to obično biva kod lova na filet jedan veći postotak riba zguta u prvoj sekundi. Puštati ih – nema nikakvog smisla. I ovaj je imao takvu sudbinu. Vlado nakon desetak minuta i na svojoj strani dobiva griz i vadi lijepog smuđa. Ovaj je imao više sreće. Zakvačen je za gornju čeljust pa ga Vlado brzo oslobađa. Mjesto na kojem smo lovili bilo bi mnogo lakše preloviti sa obale. Manje se lupa, a i pristupačnije je. No kad smo već krenuli sa čamcem nakon tri ribe u samo par kvadrata tu više nemamo što tražiti.
Na kamenom dnu
Mijenjamo poziciju! Pokušat ćemo loviti na mjestu koje je u jesen bilo odlično za jiganje silikoncem. Voda je tu malo brža ali iznad samog mjesta je potopljeno veliko drvo koje štopa vodu. Mijenjamo olova sa dvadeset na četrdeset grama, a predvezi ostaju isti. Na jedan štap živi keder, a na drugi filet od kedera. Specifičnost ovog mjesta je kameno dno. Gotovo dvadest metzara od obale je dubina preko pet metara prošarana sa većim i manjim kamenjem. Ovdje smuđ cijele godine pronalazi hranu iako se kad pogledate mjesto izvana po toku viode to nikako ne bi dalo zaključiti. Ja bacam kratko gađajući prijelaz kosine obale i ravnog dna dok vlado baca dvadesetak metara nizvodno iza jedine naglije promjene dubine na tom potezu. Nije dugi čekao! Špica se dvaput zatresla kao da je netko po njoj udario dvije čvrge i vladfi je štap već u rukama. Voda je ovdje brža i riba odmah kreće nizvodno. Zatezanje je donijelo još jednog lijepog smuđa. Nakon puštanja odlazimo. Odustali smo od večernjeg blinkanja. Još par dana i keder će biti na kamenu a tad počinje pravi ribolov.
Smuđ filet kedera nađe vrlo brzo po mirisu. Baš zbog toga su rezultati bolji ako mu se kedera nožem otvori jer se tada miris brže širi vodom. 
Eto tako smo mi ulovili prve ovogodišnje smuđeve nakon lovostaja. Ako lovite sa obale u ovo vrijeme birajte velike povratne tokove iza špornjeva (babica) i mjesta gdje rijeka zavija. Vanjski dio zavoja uvijek je mjesto na kojem treba probati. Ako pak lovite na jezeru ovaj sistem sa filetom na dnu i tamo radi ali se na mnogim jezerima javlja problem cvergli i rakova koji onemogućavaju čekanje smuđa na ovaj način. Na jezerima je najbolje vrijeme za ribolov na filet ipak sumrak i noć dok se danju love samo male ribe.
