Varalicom na mrenu
11 min readPR / Broj 15 / Lipanj / 2009.
Ne znam točno kako grabežljivci međusobno komuniciraju, ali sigurno postoji neki signal koji ribe u lipanjsko doba često koriste, a predstavlja sinonim onome što ljudska vrsta naziva švedskim stolom. O da, keder se mrijesti i niti jedan grabežljivac koji iole drži do sebe neće ostati gladan…
Piše: Kristijan Pongerajter
Uvodna – Autor sa krasnom savskom mrenom
Uklije (kederi) se u lipnju grupiraju u velika jata i obilaze plićake gdje marljivo rade na produžetku vrste. Naravno da to znaju i sve slatkovodne vrste predatorskih sklonosti kojima je sada posao pronalaska plijena višestruko olakšan. No to ne znači nužno i jednostavan prilaz lovini. Naime, kederi se za mrijesta naguravaju u iznimno plitke, tek nekoliko centimetara duboke zone, koje bi njihove potomke trebale donekle zaštititi od grabežljivaca kojima su takve lokacije praktično nedostupne. Unatoč toj preventivnoj metodi, neke grabežljive vrste iznimno se dobro snalaze u plićacima…
Mrena je po mom osobnom mišljenju daleko najsmioniji lovac na kedere, kada je o prilasku obali riječ. Naime, u opisanim situacijama gdje su kederi nagurani u iznimno plitkim zonama, grabežljivci poput smuđa ili soma u pravilu vrebaju u blizini čekajući da se neki keder – kamikaza odluči na izlet van plićaka i time predatoru pruži priliku za obrok. S druge strane, mrene su itekako sklone zalijetanjima u plićake gdje se praktično nasuču na obalu pri pokušaju usisavanja keder-bombona. Ovo je samo jedna od zanimljivosti koja lipanjski ribolov mrene varalicom čini iznimno uzbudljivim, ali možda je najbolje sve skupa obraditi polako i sistematično. Pa krenimo redom…
Lokacije i hranidbene navike
Mrena je poznata kao kraljica brzaka ciprinidnih voda, što je očito u svakom elementu njene anatomije – izduženo tijelo vretenastog oblika, ‘šiljasta’ glava koja se sužava prema gotovo horizontalno položenim ustima, te velika i snažna repna peraja. Ovo su obilježja ribe stvorene za život u brzoj riječnoj struji i za hranjenje pri dnu, pa u skladu s tim spoznajama mrenu treba i tražiti. Svi šljunčani preljevi jače riječne struje pa i veliki bučni brzaci iznimno jakog ‘štroma’ klasična su obitavališta mrena. Ovakvo okruženje mreni pruža konstantnu dostavu hrane, kao i kisika, na čiji je nedostatak ova vrsta posebno osjetljiva. Glavom okrenutom uzvodno, oportunistički nastrojena mrena pretražuje riječno dno u potrazi za bilo kakvim zalogajem koji se skriva u šljunku ili na kakvoj podvodnoj terasi, kao prirodnom taložištu hrane. Zanimljiv je i način na koji se mrena hrani. Naime, jednom kada naiđe na dobar zalogaj, mrena se sa obrokom u ustima vraća na začelje jata, odakle opet počinje sa pretraživanjem dna.
Kada je riječ o traženju ribe, početnicima u lovu mrene varalicom definitivno bih savjetovao noćni ribolov tj. promatranje iznimno plitkih preljeva bržeg protoka vode. Naime, mrene se noću lako uočavaju na takvim terenima, budući da, ohrabrene okriljem mraka, zalaze u iznimno plitke zone, gdje doslovno vire iz vode i s vremena na vrijeme se u kratkim putanjama premještaju kroz brzak. Jednom kada ih nađete na ovakvom terenu, možete biti sigurni da su ribe u blizini i preko dana, samo u nešto dubljem dijelu.
Tehnika ribolova
Velik je asortiman varalica kojima se mrena može uspješno loviti, a zajednička osobina im je dobro podnošenje jače riječne struje i mogućnost prezentacije pri samome dnu. Koju varalicu odabrati u pravilu određuju uvjeti na vodi, odnosno mogućnost prezentacije. Naime, više je različitih lokacija na kojima se mrene skupljaju, a izbor varalice i način prezentacije bira se ovisno o dostupnosti područja na kojemu se mrene nalaze tj. o mogućnosti pozicioniranja ribiča u odnosu na riječni tok.
Klasičan slučaj predstavlja lov mrene u plićim brzacima, kojima je moguće prići u visokim čizmama i pozicionirati se malo poviše, tj. uzvodno od samog brzaka na kojem se ribe hrane. U ovoj situaciji teren se pretražuje ‘po duljini’, a varalica se prezentira metodom ‘sačekuša’. To bi otprilike značilo da se varalica baca nizvodno i u pravilu samo drži u struji koja održava rad varalice bez ikakvog povlačenja, odnosno namotavanja strune. Ukoliko iz nekog razloga niste u mogućnosti točno odrediti položaj jata, varalicu bacite kratko ispred sebe i pustite ju da radi u mjestu. Ukoliko ne dobijete ‘griz’ na toj udaljenosti, omogućite dvosmjerni način rada role i okretanjem ručice odmotajte metar-dva strune, pa opet varalicu držite u mjestu minutu-dvije i ponavljajte ovaj postupak, sve dok vam udarac na varalicu ne ukaže na trenutnu poziciju jata. Ukoliko je riječ o širem lovnom području, probajte se pomicati duž brzaka i na opisani način krenite ponovo pretraživati vodu, ukoliko to teren dopušta. Zašto prvo zabačaj varalice na kraću udaljenost, a ne što dalje, pa lagano namatanje? Jedan razlog tome leži u činjenici da je mrena u struji okrenuta glavom uzvodno i daleko lakše će vidjeti ili bočnom prugom detektirati varalicu ispred, nego iza sebe.
Drugi razlog je pak daleko veća mogućnost da u slučaju dalekog zabačaja prebacite jato i pri povlačenju varalice slučajno ribu okrznete strunom i bespotrebno ju preplašite ili čak ‘zahaklate’, što nikako ne spada u osnove i okvire športskog ribolova. Zašto varalicu pustiti nizvodno odmatanjem strune umjesto podizanja preklopnika role? Razlog ovom manevru pak leži u činjenici da će dobar dio varalica nastaviti sa manje ili više diskretnim titranjem unatoč odmotavanju strune, a u slučaju da riba u tom nezgodnom trenutku napadne varalicu, bit ćete sporiji i slabiji na kontri, ukoliko imate podignut preklopnik. Ipak, ovo je samo moja preporuka, budući da osobno držim štap tako da mi je mali prst desne ruke pozicioniran ravno iznad ‘sklopke’ za prebacivanje role u jednosmjerni, odnosno, dvosmjerni način rada, dok mi je lijeva ruka obvezno na ručici role.
Što se tiče varalica koje ovdje funkcioniraju, možemo reći da velika većina daje dobre rezultate. Ipak, pitanje je o kojoj dubini je riječ, budući da samo desetak centimetara razlike može bitno smanjiti ili povećati lovni arsenal. Naime, ukoliko lovite noću u iznimno plitkim predjelima, kada riba praktično viri iz vode, teško ćete kvalitetno provući kakav mepps (leptir), budući da će mu udaranje krilca o dno ometati ili čak u potpunosti onemogućiti rad. U ovakvoj situaciji moguće je koristiti silikonce, ali zbog iznimno plitke vode mrena ima malo manevarskog prostora i često neprecizno poklopi silikon, uopće ne ostvarujući kontakt sa udicom. Stoga su vobleri ovdje nekako na prvom mjestu, budući da stražnja trokuka slobodno leluja za repom varalice i u pravilu odlično kvači ribu. Kako je riječ o plitkim i brzim predjelima, nema smisla izdvajati neke favorite, budući da sve moguće funkcionira, ali neka je varalo po mogućnosti plitko-roneće, kako se ne bi previše zapikavalo u šljunak i zastajkivalo. Na primjer, svoju prvu mrenu na Savi ulovio sam na Storm SubWart duljine 5 cm – dubina od dvadesetak centimetara, mrena oko 2.5 kg i cijeli Subwart u ustima, a sve to na dva koraka od mene. Meppsevi su pak iznimno lovni na oko pola metra do metar dubine, ovisno o brzini protoka vode, kao i o težini i obliku meppsa.
Vobleri, silikonci i leptiri – mrena će zagristi na svaku od varalica, ako je vođena uz dno u vrijeme i na mjestima gdje ona aktivno lovi kedere.
Friziranje leptira
Leptir ili popularno mepps je vrhunska varalica za mrenu. No većina ih nije dovoljno teška da bi ih se vodilo uz samo dno. Znači, kupovni ne pomažu!? Pa prilagodite ga svojim potrebama…
Većina leptira konstruirana je dvostrukim provlačenjem žice kroz tijelo koje je fiksirano samim krajem žice savinutim u kukicu, kao na gornjoj fotografiji. 
Žičanu kukicu lagano izravnajte vrhom električarskih kliješta… 
…a drugom rukom povucite trokuku kako biste izvukli žicu iz tijela varalice. 
Kada izvučete žicu iz tijela varalice, izravnajte ju što je više moguće kako biste olakšali slijedeći korak. 
Torpillu proizvoljne gramaže sada navucite na žicu umjesto originalnog tijela varalice, pri čemu je iznimno važno pripaziti na to da se torpilla može slobodno okretati oko žice. 
Namatanjem žice oko čavla formirajte prsten za udicu… 
Montiranjem trokuke i dvostrukog prstena posao je završen i duboko-roneći, dalekometni leptir spreman je za ribolov mrene.
Što se tiče varaličarenja mrene na lokacijama koje nisu direktno dostupne, već nešto udaljenije od obale i kao takve nepogodne za ‘sačekušu’, ne preostaje ništa drugo do nekakve verzije ‘lepezastog’ pretraživanja terena. To bi uglavnom značilo bacanje varalice okomito na tok i povlačenje pod raznim kutovima. Npr., okomiti zabac, sekunda pauze, pa lagano povlačenje, slijedeći zabac opet okomito na tok, malo dulja pauza pa opet lagano povlačenje… Ovdje se izbor lovnih varalica već ponešto smanjuje, budući da će određene varalice zakazati pri letačkim sposobnostima, a neke uopće neće biti u mogućnosti pretražiti pridneni sloj vode. U skladu s time, ukoliko je voda dublja od metar, metar i pol, vrlo je vjerojatno da vam nekakvi meppsevi neće biti previše lovni, čak ni oni oblika vrbinog lista (willow leaf), koji su konstruirani za tekućice. Ako pak lovno područje ne prelazi dubinu od metra, a varalicu je moguće dovoljno daleko zabaciti, meppsevi će u pravilu biti vrlo lovna opcija. Sa voblerima se situacija nešto popravlja budući da duboko-roneći vobleri pod utjecajem riječne struje vrlo brzo dostižu ‘radnu dubinu’ i kuckaju po samom dnu, čak i na dubinama preko dva metra. Ipak, i ovdje može postojati problem slabih letačkih osobina, a i vobler će ‘štrom’ prilično brzo stjerati ka obali i umjerenijoj struji, gdje se smanjuje šansa za ulov. Stoga vjerojatno najbolji izbor u opisanim uvjetima predstavljaju silikonske varalice koje možemo ugoditi po potrebi. Naime, montiranjem teže jig glave postižu se dobre letačke sposobnosti varalice i brz put prema dnu, odnosno mrenama. Vrlo povoljna osobina silikonske varalice na težoj jig glavi je svakako i veća ukupna masa, koja omogućava varalici sporije primicanje ka obali, tj. nešto duže pretraživanje lovnog područja. Štoviše, ukoliko se u ribolovu koriste silikonski twisteri, moguće ih je teškom jig glavom poprilično usporiti u primicanju ka obali, na trenutke čak u potpunosti umiriti u mjestu, dok njihov repić pod utjecajem struje konstantno odašilje mrenama ‘dobre vibracije’ i priziva ih na napad. Što se tiče veličina korištenih varalica, mrene su prilično pohlepni lovci i twisteri duljine desetak i više centimetara odličan su izbor za ciljani lov. Što se voblera tič, ipak nije loše ponešto smanjiti dimenzije na kakvih pet do deset centimetara, no ni to nije nužno pravilo. Za lov mrene moguće je koristiti čak i žlice, poput castmastera ili papaline, čije će presijavanje i kotrljanje po dnu riba često zamijeniti sa ‘koprcanjem’ kakvog kedera kojem ne želi dobro.
Posebna lipanjska pogodnost pri varaličarenju mrene javlja se u obliku velikih jata uzvodno plivajućih kedera. Naime, kederi se kreću plićim zonama uz obalu, gdje im rijeka u pravilu omogućava lakšu borbu protiv struje, ali ne nužno i protiv grabežljivaca. Naime, mrene su u ovom razdoblju opsjednute ‘kederima’ i na određenim se lokacijama doslovno bacaju na kedere, otkrivajući tako ribičima svoju prisutnost. Pozicije na kojima se ovakvo nešto odvija su uglavnom šljunčani predjeli nešto jačeg ‘štroma’ i bez naglih prijelaza dubine. Posebna pogodnost je pronalazak ovakve pozicije uz obalu jer mrenu ovdje možete loviti i ‘na viđeno’, što pak ribolov čini posebno zanimljivim i što je još važnije – poučnim! Mrene se obali približavaju uglavnom u sumrak i zabavljaju se loveći kedere tijekom cijele noći, no čini se da su tijekom priobalnih aktivnosti poprilično plahe, pa ćete nakon prve ulovljene ribe morati malo pričekati, budući će se jato na neko vrijeme odmaknuti od obale i potražiti sigurnost u dubini. O nekakvim favoritima među varalicama ovdje ne treba puno pričati, budući da ćete sami vidjeti što i kako najbolje funkcionira, no ja osobno ovaj posao najradije odrađujem voblerima: Rapala Taildancer, Monarch-Dok RC5, Ružna pačad, Slavko bug… Jedina napomena koju bih izdvojio odnosi se na prezentaciju varalica. Naime, ukoliko se odlučite na lov voblerima, zadržavajte ih u konstantnom radu tik iznad dna radije nego da kljuckate njima po dnu, budući da vobler pri kljuckanju i zastajkivanju kao da gubi na vjerodostojnosti imitacije kedera, pa će mu mrene ipak nešto opreznije prilaziti.
Što se tiče općeg osvrta na lipanjsko varaličarenje, mislim da je ovo vrijeme najneizvjesnijih i kvantitativno najuspješnijih ribolova. Naime, lipanj je mjesec specifičan po iznimno čestim situacijama u kojima prilikom ciljanog lova jedne grabežljive vrste slučajno ‘uleti’ i neka druga, treća… Stoga mislim da nema neke potrebe posebno preporučavati pribor za ciljani lov mrene, budući je mrenu na povoljnom terenu moguće izvući svakojakim kombinacijama štapova i struna. U slučaju da se odlučite na maksimalan užitak, slobodno špinajte lakšim štapovima jačine bacanja oko tridesetak grama, budući da se mrena u borbi oslanja uglavnom na vlastitu snagu, a puno manje na obližnje podvodno raslinje i kamenje, pa će vrlo često zaplivati uzvodno i sama sebe dodatno umarati. Jasno, borba će na lagan pribor biti neizvjesnija i uglavnom duže potrajati, a trebat će vam i nešto više strune na roli, no gušti su gušti… Ukoliko vam pak nije do prevelike neizvjesnosti, primite se nekog standardnog all-around štapa jačine pedesetak i više grama, pa ako se među mrenama nađe i neki bolen, smuđ ili som – zašto i njima ne osigurati ‘foto session’?
O puštanju mrene
Kako je na početku teksta spomenuto, mrena je jako osjetljiva na nedostatak kisika, a pritom je i iznimno srčani borac, koji će iskoristiti i zadnji atom snage ne bi li dobro podgrijao kočnicu role prije negoli završi na suhom. Upravo je iz ovih razloga potrebna dodatna pažnja pri puštanju mrene, koju, za razliku od nekih drugih vrsta, nije dovoljno spustiti u vodu i ‘pljesnuti’ po peraji kako bi zbrisala u sigurnost riječne dubine. Naime, mreni je u pravilu potrebna višeminutna reanimacija kako bi se zdrava i orijentacijski sposobna vratila ‘doma’. Stoga budite strpljivi pri reanimaciji i odvojite nekoliko minuta za klasičnu ‘naprijed-natrag’ šetnju ribe plićakom ili ju jednostavno položite u struju koja će ribi oplahivati škrge, dok se dovoljno ne oporavi da vam sama izmigolji iz ruke. Ipak, riba koja je tako jak i živahan protivnik na udici, a tako miran prijatelj za fotografiranje, svakako zaslužuje malo dodatne pažnje…
Mrenu nakon ulova treba neko vrijeme držati u vodi sa glavom prema toku, izvodeći ritmičke pokrete naprijed – natrag, kako bi što više vode oplahivalo njene škrge. Pustite ju tek kad skupi snagu i sama otpliva iz vaših ruku.
