Visoka voda – veliki smuđevi

PR / Broj 20 / Studeni / 2009.

Piše: Kristijan Pongerajter

• 

Jedan od glavnih faktora u ometanju ribičkog instinkta jest nagli pad temperature zraka, koji ribiče često dovodi do krivih zaključaka. Naime, dolazak na vodu u punoj zimskoj ‘kapa-šal-rukavice’ opremi, mogu ribiča podsjetiti na odlične ribolovne rezultate iz ‘siječnja prošle godine kada je sve bilo baš kao sada’. Vodostaj je baš kakav treba biti, onaj priobalni panjić je na istom mjestu, a i omiljeni silikonac je montiran na jig glavu prikladne težine. Jedina je razlika u tome što nakon upornog pretraživanja i mase ‘savršenih zabačaja’, nema zadovoljavajućeg rezultata. Da, autor teksta je osobno iskusio ovakve promašaje dok je sa tupavim izrazom lica lamentirao o ‘misterioznom nestanku savskih smuđeva’.

Gdje su?

• 

Kada je o ribolovu smuđa riječ, obično se kaže kako je lociranje ribe polovica obavljenog posla – ljeti se hrapavi lovi u struji podalje od obale, zimi u nešto mirnijem dijelu toka uglavnom bliže obali, a sve to u kombinaciji sa naglim prijelazima dubine i podvodnim preprekama koje označavaju smuđeve top pozicije. Ipak, postoji i prijelazno razdoblje kada je ribiču nešto teže sa sigurnošću odrediti područje gdje smuđevi trenutno najviše vrebaju goloruki kederski puk. Mjesec studeni obično je u znaku opisanog prijelaznog perioda i u pravilu je potrebno malo više truda kako bi se ostvarili dobri ribolovni rezultati.

Nizak vodostaj

Pri ribolovu za niskog vodostaja, traženje smuđa može biti komplicirano i zahtijevati podosta vremena uloženog u pretraživanje terena. Ukoliko se na vodu dolazi još za dana, uobičajeno je prvo dati šansu kakvom silikoncu, budući je za očekivati kako se smuđevi još nisu digli u površinski sloj vode u namjeri aktivnog hranjenja. U to ime, silikonac bi uglavnom trebao biti naoružan i nešto težom jig glavom, koja će mu osigurati spuštanje do samog dna. Temperatura vode je u pravilu još uvijek relativno visoka (između 5°C i 10°C) i kederi su još poprilično raštrkani po različitim dijelovima toka, a vječito oprezni smuđ će radije vrebati plijen u bržoj vodi i podalje od obale, budući da ovdje keder nema mogućnost bijega u priobalni, krupnom grabežljivcu nedostupan plićak. Stoga bi prvi zabačaji varalice u pravilu trebali zahvaćati jaču riječnu struju iza kakve prepreke ili podvodne stepenice. Način prezentacije i odabir silikonca najčešće su stvar osobnog ukusa, pa će ljubitelji klasičnog ‘jiganja’ vjerojatno prvo poslati kakvog Mogamba, Sandru ili Sirenu u potragu za smuđem. Odavno je poznata efikasnost prezentacije varalice ‘jiganjem’, pri čemu se varalicom prebacuje mjesto na kojemu se očekuje riba, pušta ju se da padne na dno, a zatim laganim pokretima vrha štapa silikonca tjera na poskakivanje po dnu, dok ga struja lagano zanosi nizvodno i prema obali. Osobno sam ipak skloniji korištenju shad-silikonaca u bržoj vodi, pri čemu uz klasično ‘jiganje’ koristim i neke druge varijante prezentacija. Jedna od takvih je i „rezanje“ (niš` se tu ne reže, nego se metne lakša glava) jig glave na težinu koja će uz lagano povlačenje omogućiti konstantnu prezentaciju varalice desetak, dvadesetak centimetara iznad dna. Ovim načinom izbjegava se glasno ‘oranje’ po dnu, dok se varalica i dalje kreće u donjem sloju vode, u kojem trenutno očekujemo hrapavog grabežljivca. U ovoj situaciji obično koristim varalice poput Slottera ili Orka Shada, koje imaju nešto sitniju vibraciju i jako lijepo rade u ‘štromu’.

• 

• 

Dolaskom sumraka na vodu, počinje prvo razdoblje smuđeve aktivnosti, koja se u intervalima javljaju tijekom cijele noći. To otprilike znači da u špinersku igru ulazi cijeli varaličarski asortiman i više prezentacijskih mogućnosti, budući da se riba može očekivati praktično u bilo kojem sloju vode. Što se pretraživanja u sumrak tiče, ipak bih dao laganu prednost površinskom sloju, u koji se smuđevi dižu i za vrlo hladnih dana. Stoga se nemojte sramiti kačenja kakvog plitkoronca, poput Rapalinog Shallow Shad Rapa, Smithwickovog Roguea ili Stormovog Thundersticka. Shad Rap je definitivno varalica koju ćete poželjeti baciti u nešto jači ‘štrom’, budući mu jak uzgon ne omogućava neko presporo teturanje po mirnjacima. Smithwickov Rogue je pak varalica koja dobro funkcionira u jakoj struji, baš kao i u mirnjacima, iako će u struji zaroniti dublje od Shad Rapa i pritom stvarati dodatnu buku sa svojim u tijelo ugrađenim kuglicama, a najlovniji je vjerojatno u umjerenoj struji ‘kontraštroma’. Thunderstick je definitivno favorit za mirnije dijelove toka, budući da nešto ‘jače radi’ od prethodne dvojice, no zato ipak slabije podnosi jaku struju koja ga može izbaciti iz balansa i vratiti ga na površinu. Ukoliko ste plitkoroncima prečešljali sve, od najisturenijeg panja do podlokane obale pod samim nogama, a površinsko vam prebiranje nije donijelo rezultate, vjerojatno ćete se poželjeti ‘spustiti’ koji metar ispod površine, što je pak odlična prilika za namakanje suspending voblera. Rapala, Storm, Smithwick, Bomber, Megabass…danas je teško pronaći proizvođača varalica koji ne nudi pokoji suspending model voblera i teško da postoji neki model koji nije lovan.

• 

Glavna prednost ovih varalica je njihova uporabljivost u praktično svim situacijama, od najjačeg ‘štroma’ do potpunog mirnjaka, suspend voblerom se uvijek može nešto iščeprkati. Neutralna plovnost definitivno daje više manevarskog prostora u vidu prezentacije, a to definitivno treba iskoristiti. Lagano povlačenje, uz kraće ili dulje pauze, konstantno i laaagano cimanje vrhom štapa, pri čemu se varalica samo ‘gega’ kroz vodu, kombinacija jednoličnog povlačenja i oštrih jerk-pokreta… mnogo je ovakvih varijacija na istu, ‘povuci smuđu okidač’ temu. Jedna iznimno važna privilegija korištenja suspend voblera je i mogućnost lova smuđa povlačenjem varalice nizvodno. Sigurno ste se koji put našli na poziciji za koju ste sigurni da predstavlja odlično skrovište za smuđa, ali voda teče prema vama i bez čamca se niste u mogućnosti postaviti uzvodno, jer je obala jednostavno prestrma, zarasla ili jednostavno ne želite hodanjem po obali stvarati buku koja bi mogla preplašiti ribu.

• 

U ovakvoj situaciji, prezentacija površinaca je prilično nezgrapna – treba ih prilično brzo povlačiti kako bi uopće zaronili, a to smuđu najčešće i ne predstavlja neki siguran zalogaj. S druge strane, nešto se bolje može proći sa silikoncima, budući ih je moguće u intervalima puštati do dna ili jednostavno malo dinamičnije jiggati, posebice twisterima, čiji će repić u struji konstantno lamatati, no ako je riječ o kamenitom terenu, nije nikakav problem okititi dno gumama i pritom upozoriti ribu na potencijalnu opasnost. Zato budimo sretni što postoje suspending vobleri, koji nude odlično rješenje opisanog problema – zabacite varalo uzvodno, eventualno ga malo jače povucite, kako bi dosegao ‘radnu dubinu’, zatim pustite da ga voda nosi i pritom namotavajte višak strune te svako malo laaagano cimnite vrhom štapa, tek toliko da se varalica zatrese. Ovakvim vođenjem imitira se vodom nošenog, ‘polu-pokojnog’ ili ošamućenog kedera, koji je preslab da bi se suprotstavio struji, pa tek povremeno zatitra tijelom pri pokušaju bijega u mirniju zonu. Mislim da ćete se složiti kako je ovo u hladnijem periodu godine ostvarenje snova svakom smuđu, koji iole drži do sebe.

Visoki vodostaj

Visoki vodostaj, već poslovično, olakšava ribolov smuđa na tekućicama. Riba je pred nabujalom rijekom primorana potražiti zaklon u mirnijim dijelovima toka. To su uglavnom priobalne, zaštićene zone uvala i špornjeva (babica), kao i svih prirodnih prepreka, koje štopaju jaku riječnu struju i ribi pružaju privremeno utočište. U skladu s tim, nije teško zaključiti kako je riba koncentrirana na relativno malom području, što uvelike olakšava lociranje i sam ribolov, pa su ribolovni pohodi za ovakvih uvjeta vjerojatno najbolja varijanta i gotovo garancija ostvarenja dobrih rezultata – sve u svemu, svi putovi vode na špornjeve! Pri prvom dolasku na babicu nije loše malo promotriti situaciju i eventualno uočiti specifičnosti kojima su pojedine babice obilježene. Veće babice, tj. one koje zadiru dublje u maticu rijeke, mogu isprva zvučati kao bolji izbor, budući se iza njih krije veća uvala kao potencijalno mjesto za dobar ribolov, što nekada stvarno i vrijedi. S druge strane, takve babice za visokih vodostaja mogu predstavljati jako dobar preduvjet za razvoj područja iznimno jakih vrtloženja ili pak ‘kontraštroma’ u uvali, koji je jednostavno prejak da bi se riba ovdje duže zadržavala. Stoga su manje babice vjerojatno povoljnije za dobar ribolov pri visokom vodostaju, budući da su obično i bliže jedna drugoj pa je područje između njih zaštićenije od prebrze riječne struje, a time i povoljnije za riječne stanovnike.

• 

• 

Što se tiče odabira pozicije, savjetovao bih vam izbjegavanje samoga vrha babice kao lokacije za početak ribolova. Naime, smuđevi se često parkiraju oko samog vrha špornja i to područje bi trebalo pretražiti sa obje strane prije negoli se ribi ‘stane na glavu’. Ukoliko se prvo odlučite za vanjsku stranu babice (strana u koju udara glavni riječni tok), pokušajte pronaći neki istureniji kamen koji bi mogao poslužiti smuđu kao pozicija za zasjedu. Također, ukoliko je babica dovoljno kratka da jednim zabačajem pretražite cijelu njenu duljinu, savršeno je rješenje stati malo uzvodno od same babice i bacati varalicu pred samu špicu. Struja je uglavnom jaka sa vanjske strane špornjeva, pa u skladu s tim treba birati varalice i prezentacije. Ovdje će uglavnom dobro funkcionirati plitko-roneći vobleri, budući je struja uglavnom dovoljno jaka da ih pokrene uz tek minimalno povlačenje ili čak samo držanje u mjestu. Što se tiče silikonaca, ovo je prava pozicija za varalice poput Orka Shada, Relaxa Kopyto-4, ili Slottera – ovo su varalice uskog tijela i sitne vibracije kakva odlično funkcionira u jakoj riječnoj struji. Kada ste dobro prečešljali vanjsku stranu babice i ulovili sve što se uloviti dalo, vrijeme je za prelazak na unutarnju stranu. Ova strana je u pravilu obilježena umjerenim ‘kontra-štromom’, koji pri vrhu babice stvara područje vrtloženja sudarajući se sa jakom riječnom maticom. Pri ribolovu sa unutarnje strane špornja, odlična je varijanta zabaciti varalicu u riječnu maticu, tek pola metra uzvodno od samog vrha babice, te ju motanjem navesti do samog vrha, iza kojega najčešće vreba smuđ. Po mutnoj vodi, smuđ će vjerojatno napasti varalicu odmah pri ulasku iste u ‘kontra-štrom’ ili u područje mirnjaka iza samog vrha babice, no, ako je voda bistrija, hrapavi često voli pratiti varalicu kroz ‘kontra-štrom’.

• 

Stoga, strpljivo vucite varalo, dok god ga ne izvučete iz vode, jer će se riba često odlučiti za napad i pri samom izranjanju varalice – tik pod vašim nogama. Unutarnja strana babice odlična je prilika za namakanje silikonaca širega tijela i jače vibracije, poput King Miss-shada, Relaxa Kopyto-4L ili Kongera. Ovaj tip silikonca odličan je za montažu na laganu jig-glavu i ultra-lagano povlačenje. Dapače, ovi silikonci uspješno provociraju ribu i kada sve ostalo zakaže, pošto su mogućnosti prezentacija praktično nebrojene. Jedna od izuzetno efikasnih metoda provokacije smuđa je balansiranje silikonca rezanjem jig glave na adekvatnu težinu, koja će omogućiti gotovo suspending ponašanje silikonca pri izuzetno laganom povlačenju, dok će varalica pri pauzi u namatanju lagano sjesti na dno. Nakon eventualne pauze, ponovni ciklus povlačenja varalice odlično je započeti laganim cimanjem vrha štapa, što je pokret koji najčešće ‘povlači okidač’ dotada neodlučnog smuđa. Suspend vobleri također su odličan izbor za pretraživanje unutarnje strane babice, između ostalog i zato što će pri spomenutom zabačaju u maticu odmah zaroniti koji centimetar ispod površine, što ga čini spremnim za akciju, bez potrebe za dodatnim potapanjem. Navođenje suspend voblera na špicu babice, sa nekoliko odlučnih jerk pokreta, može biti dobitna kombinacija za napad smuđa, a prezentacija varalice u samom kontra-štromu ograničena je jedino vašom maštom i strpljenjem.

Nabrijani Konger

Iako na policama dućana ribolovne opreme danas možemo pronaći velik broj modela silikonskih varalica, raznolikosti nikada dosta. Uz minimalan trud, možete unijeti još malo novosti u svoju kutiju sa varalicama, a novost donosi i dodatne ulove.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Zadnja stvar koju treba probati jest pozicioniranje na sam vrh špornja. Loveći sa ove pozicije, možete dati šansu apsolutno svakoj varalici koju vaš ribolovni arsenal sadrži. Jiganje silikoncima na teškim jig-glavama, konstantno povlačenje na lakšim montažama ili pak prezentacija svih vrsta voblera – sve opcije su u određenom trenutku isplative i nikako ne treba stati sa pokušavanjem, dok god ne iscrpite i zadnju mogućnost koju vam mašta nudi, jer ponekad riba reagira i na najbizarnije pokušaje. Zanimljiva ideja prezentacije sa ove pozicije može se realizirati korištenjem (opet!) suspending voblera. Plasirajte varalicu u maticu i samo ju mirno držite dok ju struja ne odnese na spoj matice i ‘kontraštroma’ ili pak područja vodenog vrtloženja. Okrenite vrh štapa prema unutrašnjosti babice i cimnite ju ili namotajte nekoliko puta. Sada ju opet vratite natrag u struju i držite, uz eventualno lagano namatanje. Ponavljajte ovaj postupak, sve dok vam varalica ne dođe pod noge. Nikako nemojte štap držati previše okomito u odnosu na vodu, budući da na taj način možete ostati bez prostora za kvalitetno kontriranje, u trenutku kada riba odluči okusiti vaš omiljeni komad plastike.

• 

I na kraju: vremenska prognoza

Sve u svemu, sezona lova smuđeva polako dostiže svoj vrhunac. Razlog tome leži djelomično i u činjenici da je smuđ vrlo aktivan tijekom zime, dok se ostale riblje vrste spremaju za razdoblje letargičnosti, grupirajući se tko zna gdje i radeći tko zna što, a to ih čini sve teže uhvatljivima – posebice nama zimogroznima, koji se užasavamo pomisli višesatnog sjedenja u očekivanju kakvog ciprinidnog griza. Stoga se dobar dio ribiča lagano prebacuje na varaličarenje, pa dok neki konstatiraju kako je najbolje vrijeme za lov velike ribe jesen, a drugima je to pak proljeće, osobno sam mišljenja kako je to isključivo vrijeme visokih vodostaja. U ovim su uvjetima čak i najveći i najoprezniji primjerci smuđeva primorani potražiti zaklon u priobalnom pojasu, gdje ih čeka masa gumenih i plastičnih ‘ribica’, koje svojim zamamnim plesom smanjuju smuđevu razinu opreza, a povećavaju znatiželju i potrebu za hranom. Sudeći po trenutnoj vremenskoj prognozi, mogla bi ovo biti zima lijepih ulova…

•