Riječni šarani divljaci

PR / Broj 15 / Lipanj / 2009.

Napisali, snimili i lijepo se nalovili: Marko Pavić i Kristijan Pongerajter

• 

Šaranski ribolov je bez sumnje danas najpopularnija ribolovna disciplina u Europi. Velik broj specijaliziranih časopisa, ribičkih brandova, knjiga i video materijala svjedoče o popularnosti ‘vodenog lisca’. Sve to nije zaobišlo ni Lijepu našu i zadnjih petnaestak godina vidi se veliki pomak u tretmanu samih šarana. Naime, sve je više Catch & Release (Ulovi i Pusti) voda sa lijepo uređenim i označenim pozicijama u našoj Domovini čiji riblji fond se iz godine u godinu kvantitativno i kvalitativno poboljšava. Šarani se više ne love isključivo za kotlić ili rašlje – sada su u igri unhooking matovi (prostirke), podmetači sa sitnim okom, carp sackovi, dezinfekcijska sredstva za tretiranje ubodnih rana, stisnute kontrakuke… Ipak, većina ovakvih rapsodija odvija se na stajaćim vodama, dok kilometri i kilometri toka naših rijeka kriju najljepše i najborbenije ribe s kojima se tek mali postotak šaranaša nadmudruje.

• 

Naime, riječni šaranolov je prilično neizvjesna i teška disciplina budući da tekuća voda zahtjeva potpuno drugačiji pristup ribolovu. Za razliku od mnogih poznatih, ribom pretrpanih jezera gdje se redovno love kapitalci i uspjeh ribolova mjeri kilogramima ulovljene ribe, na rijeke se uglavnom ne ide u ribolov zbog kilaže, već iznimne ljepote i borbenosti riječnih šarana. Također, uobičajeni komfor razapetih šatora na koje smo navikli u ribolovnim pohodima na poznatim šaranskim jezerima, ovdje obično zamjenjuje stolac u obliku kamena i šator u obliku krpeljima okićenog grmlja, budući da naši ljuskavi prijatelji nisu previše skloni dijelovima riječnog toka sa ravnim i dostupnim obalama. Također je jako važno spomenuti kako je i mogućnost nagle promjene vodostaja iznimno nepovoljan faktor u planiranju duljih ribolovnih kampanja, budući da u samo nekoliko sati višednevni trud može otići nizvodno. Ipak, ribiči koji se odluče na ovakvu avanturu zaboravljaju na sve navedene negativne aspekte već pri prvom ulovu riječnog divljaka i pogledu na izduženo, skladno građeno tijelo boje starog zlata. Oni koji čitajući ovaj tekst nisu odustali od ideje riječnog šaranolova i spremni su uložiti puno truda i vremena u ovaj pothvat, moraju imati na umu nekoliko važnih stvari…

• 

Lociranje šarana

• 

Riječni šarani veliki su nomadi slatkovodnog svijeta koji su u potrazi za hranom ili za mrijest pogodnim terenima spremni prevaljivati velike udaljenosti, dok se dulje zadržavaju samo na za njih pogodnim mjestima. To bi otprilike značilo da vam sva sila najkvalitetnije prihrane i mamaca neće donijeti dobre rezultate ukoliko ste odabrali jalovu poziciju. Stoga je vjerojatno najvažniji dio planiranja riječnog šaranolova upravo lociranje ribe kao i mogućnost prezentacije sistema. Naime, izviđanje riječnog toka osnovni je uvjet u pronalasku šarana i daleko je bolja opcija provesti više vremena u potrazi za ribom, nego nestrpljivo izbacati prihranu na mjestu gdje nikad niste uočili bitniju riblju aktivnost u obliku karakterističnih šaranskih skokova iz vode. U pronalasku ribe uvelike vam može pomoći ‘špinerska karijera’ (npr. autori teksta), budući da špineri prelaze puno kilometara toka u potrazi za ribom i na takvim ekspedicijama redovito primjećuju šaransku aktivnost, a pri samom ribolovu djelomično pretražuju i samo dno, odnosno njegovu konfiguraciju. Kako bismo vam ipak malo olakšali potragu za ribom spomenut ćemo neke karakteristike šaranima zanimljivih lokacija. Pozicije koje treba obići u potrazi za šaranom su oštriji riječni zavoji, odnosno njihova vanjska strana gdje riječna struja udara u obalu i konstantno ju odronjava. Na ovakvim pozicijama redovito se u vodi nalaze i potopljena stabla koja ribi osiguravaju zaklon i hranu. Unutarnja strana zavoja u pravilu je šaranima manje zanimljiva budući je ovdje puno slabija struja i manja dubina. Nadalje, špornjevi (babice) izgrađeni radi regulacije riječnog toka također su jako dobre pozicije za ribolov. Špornjevi su specifični po svojoj lovnosti kroz cijelu sezonu, budući da većina špornjeva nudi šaranima praktično sve. Naime, špornjevi dijele jednolični tok rijeke na nekoliko različitih riječnih struja koje pak oblikuju riječno dno – u pravilu kamenito ili šljunkovito. Iza same špice svake babice postoji zona u kojoj se struja vrtloži i zadržava hranu koju voda nosi, a također i stvara područje relativno velike dubine, dok ‘kontraštrom’ uglavnom nudi područja ravnomjernije struje i manjih dubina. Ipak, nisu svi špornjevi jednako lovni, a neki po određenim vodostajima uopće ne sadrže potencijal za neki ozbiljniji ribolov. Pri nižim vodostajima u pravilu su zanimljiviji oni dulji špornjevi koji izlaze dalje u riječnu maticu, dok po višim vodostajima funkcioniraju manji špornjevi u nizu iza koje se riba za visokog vodostaja grupira tražeći zaklon od nabujale rijeke. Lokacije koje također ne treba zanemariti su i klasični riječni sprudovi koji su kao prirodna taložišta hrane magnet za svu riječnu ribu, pa tako i za šarana.

• 

Savske (ne)ugodnosti

Osim zbog česte promjene vodostaja koji na rijekama izuzetno utječe na mjesta na kojima šarani borave i hrane se, ribolov je ovdje povezan sa mnogim neugodnostima. Većina dobrih mjesta je potpuno nedostupna za prilaz bilo kakvim vozilom. Mi smo do najboljih pozicija obično pješačili i više od kilometra. Naravno zimi kad blinkate zapamtite puteve i mjesta na rijeci ali ljeti se cijeli krajolik obično pretvara u džunglu sa koprivama visokim preko metra. Nakon dva dana hranjenja i nošenja kanti punih kukuruza na ribolov obično dolazite samo sa dva štapa stolcem i bank stikom na kojem je indikator. Čak i sitan pribor se svodi na minimum jer pješačiti sa brdom opreme na koju su šaranaši navikli u ovakvim je uvjetima jednostavno nemoguće. A kad sve to savladate, nahranite, zabacite te napokon sjednete, čeka vas ono najgore – rojevi komaraca. Ako vas smetaju komarci na Rakitju, Savici, Čiću ili bilo kojem jezeru koje posjećujete nakon jednog ribolova na Savi shvatit ćete da ih na spomenutim mjestima – uopće nama. Iako na Savu nosim sve ovdje snimljene flašice imam osjećaj da savski komarci naprosto obožavaju miris Autana dok im je Off najmilija poslastica…Naime nema načina da se od njih obranite čak ni danju, ako ste na primjer sjeli u hladovinu.

• 

• 

Taktika prihrane i ribolova

Jednom kada pronađete svoju idealnu ribolovnu poziciju, potrebno je još i preciznije odrediti konfiguraciju dna podrobnim markiranjem, te u skladu s tim odrediti taktiku prihrane i samog ribolova. Iako se kaže da u ribolovu nema strogih pravila, ipak postoje zakonitosti kojih se treba pridržavati kako bi se ostvarili što bolji rezultati. U skladu s tim, najbolje rezultate na rijeci imali smo isključivo na tvrdom dnu, preciznije rečeno kamenitom, šljunkovitom ili eventualno pješčanom. Ovdje je također vrlo bitno spomenuti kako riječni šarani u pravilu žive i hrane se u riječnoj struji koja im osigurava dotok kisika i hrane, a ribolov u ovakvim uvjetima zahtjeva ekstremno teške sisteme. U mirnjacima pak možete očekivati isključivo manje primjerke šarana i što je puno vjerojatnije – velike količine deverika i babuški. Što se tiče same taktike prihrane ovdje nije potrebno dugoročno prihranjivanje, budući da šarane lovimo na njegovim prirodnim rutama. Stoga nam prihrana služi isključivo kao faktor duljeg zadržavanja ribe na lovnoj poziciji i eventualno uklanjanje sumnjičavosti prema mamcu iako velika većina riječnih šarana nije imala prethodnih iskustava sa udicama. Također, kako je već spomenuto u tekstu, vodostaj igra iznimno važnu ulogu pa je i to ograničavajući faktor u planiranju dugotrajnih kampanja. Naime, nama se na Savi odličnim pokazala taktika dvodnevnog prihranjivanja pozicije nakon kojeg je uslijedio probni ribolov. Što se samog načina prihranjivanja tiče, odlične rezultate daje hranjenje na širokom području pri kojem se hrana rasipava uzvodno i nizvodno od same ribolovne pozicije u različite dijelove riječnog toka. Na primjer: dio prihrane bacali smo u samu maticu kako bi struja odnijela naše mamce nizvodno i možda prizvala kojeg šarana više na naše udice. Dio prihrane bacali smo u područja gdje se različite riječne struje susreću i oblikuju područja vrtloženja, a manji dio eventualno u ‘kontraštrom’. Naime, uska i prenatrpana hranilišta obožavaju amuri i bijela riba kojom naše rijeke također obiluju, a u pravilu su daleko pohlepniji od šarana i sposobni su u vrlo kratkom vremenu počistiti hranilište do zadnjeg mamca.

• 

• 

Što se količine same prihrane tiče, ovdje je u pravilu riječ o dvadesetak kilograma pri prvom hranjenju. Ova količina na prosječnom bi jezeru bila prikladnija za pristojnu kampanju nego za jedan dan hranjenja, no kako na rijeci hranimo na širokom području, u struji i uz velik dnevni promet raznolikih ribljih vrsta na hranilištu, ova količina nije nimalo pretjerana. Još ako uzmemo u obzir lipanjski ribolov koji je obilježen intenzivnim ribljim hranjenjem u svrhu nadoknade u mrijestu izgubljene energije, navedena količina može se i pojačati. Samo prihranjivanje obavljali smo u kasnim poslijepodnevnim satima, budući da i početak šaranske aktivnosti očekujemo u sami sumrak.

• 

• 

Pri dolasku na ribolov u pravilu smo prepolovili početnu dozu prihrane i nakon svake ulovljene ribe standardno dohranjivali manjom količinom mamaca. Iako nije nikakvo pravilo, mi smo na Savi najviše akcije imali u razdoblju od tri do osam sati ujutro kada smo nerijetko dobivali grizove u intervalima od pola sata. Što se tiče taktike samog ribolova, sisteme sa mamcima također smo prezentirali na širokom području pri čemu je jedan sistem obavezno zabačen u najjaču struju koju sistem može podnijeti – nama su na određenim pozicijama i sistemi sa 260 grama olova bili na granici uporabljivosti.

• 

Ostali štapovi eventualno su raspoređeni po umjerenijoj struji i vrtlozima koji u pravilu označavaju i prelazak dubine, odnosno prijelaze iz dubljih zona u pliće, a takva su mjesta, kako je već ranije spomenuto u tekstu, prirodna taložišta hrane i kao takva odlična mikrolokacija za ribolov. Dakle, u obzir dolazi sve osim mirnjaka! Jednom kada ste zabacili na planiranu poziciju, štapove na rod pod ili bank stick postavite što okomitije kako bi što manje strune bilo u izravnom doticaju sa strujom koja će vam na ovaj način ipak malo manje gurati kompletan sistem. Što se tiče samih mamaca, sjemenke svih vrsta su mamci koje šarani na rijeci vrlo brzo prihvaćaju, a budući su potrebne velike količine istih, nama inače vrlo drage boilie, pelete i slični sofisticiraniji mamci zbog svoje visoke cijene ostaju na suhom. Naime, naši studentski džepovi ne mogu podnijeti ni jedan drugi mamac osim dobrog starog kukuruza u ovim količinama – dobro pripremljena ‘kuruza’ i dalje je neodoljiva šaranu i lovi bez greške! Prihranjujemo u pravilu sa kuhanim kukuruzom tretiranim manjom količinom neke šaranske arome, a ‘lovni’ kukuruz dodatno tretiramo betainom i nešto slabije skuhamo kako bi ga bijela riba teže skidala sa udice. Sjemenka ‘tigera’ na udici također je odličan instant mamac na rijeci na kojeg ribu nije potrebno navikavati.

• 

Hranjenje

• 

• 

Pribor i sistemi

• 

Šaran je nadaleko poznat po svojoj snazi i borbenosti, a tek kada je riječ o riječnom vretencu koji život provodi u struji i u blizini svakojakih podvodnih prepreka jasno je kako pri korištenom priboru nema mjesta kompromisu. Naime, standardni šaranski štapovi duljine dvanaest do trinaest stopa u jačim varijantama oko tri i pol libre sasvim solidno obavljaju posao na rijeci. Rola na koju se u pravilu namata najlon debljine minimalno 0.35mm (preporučljivo preko 0.40mm) mora biti pouzdana, velikog kapaciteta i kvalitetne kočnice.

Ovako jak pribor koristi se također i zbog teških sistema. Mi na Savi koristimo olova težine u rasponu od 150 do 200 grama uz backlead od pedesetak grama. Ovdje je jedino bitno izabrati neki od oblika olova koji dobro podnosi struju, odnosno ne dopušta sistemu da se kotrlja.

Sistem koji koristimo je standardni šaranski safety clip na minimalno metar dugačkom lead core-u. Budući da se na rijeci ne lovi na velikim udaljenostima, dugačak lead core neće smetati pri izbačaju sistema, a vrlo je koristan pri izvlačenju ribe budući je sposoban zaštititi sistem od oštećivanja na oštrom kamenju, sprudovima, školjkama i sličnim neprijateljima šaranskih sistema. U kombinaciji sa teškim backleadom koji koristimo, lead core također omogućava nešto bolje prilijeganje i smirivanje sistema uz dno pri čemu je manja površina najlona pod utjecajem struje. Sam predvez mora biti dosta duži od onog koji se koristi na stajaćim vodama. Razlog tome leži u činjenici da kratki predvezi previše ‘plešu’ pod utjecajem struje što lako možete provjeriti u vlastitoj kupaonici ako pod mlazom tuša usporedite ponašanje predveza duljine npr. petnaest centimetara sa predvezom duljine četrdesetak centimetara. Udice također moraju biti jake, oštre i nešto veće od onih na kakve smo navikli loviti šarane na jezerima. Konkretno, naš sistem se sastoji od Sufix-ovog Heavy core-a jačine 35Lb, predveza duljine 30-50 centimetara kojeg izrađujemo od Anaconda Green line 30Lb, a od udica najviše vjerujemo Marutovom modelu B988BD veličine 1 na kojoj ostavljamo nešto dužu dlaku na koju nižemo četiri do pet zrna kukuruza. Nekakve komplicirane montaže predveza i sistema nisu potrebne budući da šarani u rijeci nisu ‘školovani’ poput onih na Catch&Release jezerima, a i jača struja u kojoj se lovi ne omogućava ribi previše prostora za nekakvu sumnjičavost i ‘probiranje’ mamaca.

• 

• 

Za kraj…

Kada bi sve nepogodnosti riječnog šaranolova sročili u nekoliko ključnih fraza dobili bi ovako nešto: nesigurnost vodostaja, nedostupnost terena, puno izgubljenih skupih sistema, puno prihrane, dug i težak put do kapitalne ribe. S druge strane, pozitivne stvari se svode jednostavno na zadovoljstvo u borbi i užitak pri pogledu na ljuskave manekene koji na prvi pogled jedva da imaju išta zajedničko sa ugodno popunjenim rođacima iz stajačica. Stoga je za pretpostaviti da će napisani tekst podijeliti ribiče koji se još nisu okušali u šaranolovu na rijeci u dvije skupine – oni kojima se ideja šaranolova na tekućicama i dalje nikako ne sviđa, i oni kojima bi ovakvo nešto moglo predstavljati jedan novi izazov i novu dozu ribolovnog uzbuđenja. Pripadnike druge skupine molimo da jednom kada se upute u pohod na riječnog šarana i ostvare prve ulove, ne zaborave manire lijepog ponašanja prema ribi kojih se drže dok love na Šumbaru, Zajarkima, Finzuli… I riječnim šaranima je udobnije u sitno pletenom podmetaču i na unhooking matu, a posebno im je drago kada sa svim ljuskama na broju ponovo zaplivaju u vodi iz koje su izašli…

• 

• 

• 

•