Taimen – ogromna pastrva iz divljine

PR / Broj 58 / Siječanj / 2013.

Mongolija je mnogo više od netaknute destinacije za ribolov mušicom u slikovitom okruženju. Mongolija je dom najvećeg salmonida na svijetu, okrutnog taimena. Rasmus Ovesen vas vodi u sjeverni kut Mongolije u potrazi za ovim drevnim predatorom.

Piše: Rasmus Ovesen
Fotografije: Rasmus Ovesen, Klaus Boberg Pedersen i Mark Johnstad

Mongolsko gorje pojavilo se pred nama ispod duboko plavog svoda, kao grubo izrađena maketa davno prošlih vremena. Jesen je već obukla padine planina, a na prostranim travnatim ravnicama su se vidjele mrlje ariša vatreno zelene boje. Dok nas rijeka nosi nizvodno umirujućim tempom, tišina zasićuje zrak toliko da čak i misli imaju poteškoća sa pronalaženjem rezonancije.

Nalazimo se stotinama kilometara daleko od bilo čega što naliči na civilizaciju. Možda je ovo spuštanje i slično splavarenju niz prerijsku rijeku u Montani, no ispod nas u hladnoj i brzoj vodi koja se snažno vrtloži vreba drevni predator. Svojim prevrtljivim očima, snažnom i nazubljenom čeljusti, te masivnim bokovima on je hladnokrvni ubojica koji sije užas među plijenom koji mu se nađe u vidokrugu. Ova riba prkosi svim usporedbama sa drugim vrstama pastrva.

Taimen, najveća živuća vrsta salmonida na svijetu je bez sumnje nokrunjeni kralj ove udaljene divljine. Od kad sam pročitao prvi članak o ovom nesalomljivom predatoru sanjao sam da ulovim jednog na mušičarski pribor. Naravno želio sam primjerak duži od metra. Danas, gotovo 25 godina kasnije, moj prijatel Klaus i ja našli smo se u središtu ovog primamljivog sna iz djetinjstva. Spuštamo se rijekom dok naš vodič veslajući upravlja čamcem svaki put nas stavljajući u idealan položaj za zabac kad god smo se približili mjestu koje je obećavalo ulov.
Naš mongolski vodič cijelim je putem usredotočen da pokrijemo zone između plićaka i dubljih dijelova rijeke, uz virove i podlokane obale, a osobito povratne tokove koji se nalaze uz strme stijene koje se okomito obrušavaju u rijeku. Rezultati ovakvog pretraživanja su fenomenalni. Nebrojeno puta je naš veliki streamer bio brutalno napadnut od taimena koji su ga brzinom munje grabili dok im je ”bježao” iz vidokruga. Iako još nismo ulovili nijednog od velikih upravo živimo svoj san.

Pred samo tjedan dana jedan od klijenata našeg vodiča je ulovio taimena dugog 130 cm na veliki streamer koji imitira miša. Nekoliko riba dugih do 150 cm su ulovljene u proteklih nekoliko godina, a svaki od naša četiri vodiča vidio je taimena dugog 170 cm dok su vodili ribolovce na rijeci.
Nije jednostavno uloviti jednu od tih sporo-rastućih starih riba. Kao prvo oni imaju koščata usta puna zuba i snažan stisak čeljusti što dobro ubadanje udice čini vrlo teškim. Uz to imaju sposobnost koja zna ribolovcu rastrgati živce, naime kad ih zakvačite zalijeću se u gromade stijenja i potpljena stabla trgajući predveze i žnore u djeliću sekunde. Kao rezultat toga mnogo češće se dešava da dođete u kratki kontakt sa pravim riječnim čudovištem nego da ga za stvarno i ulovite.

Sunčeva svijetlost se upravo izlijevala po jalovim obroncima riječne doline istiskujući jutarnju hladnoću. Mi smo se polako približavali velikom zavoju rijeke gdje je voda ubrzavala udarajući u srme litice. Već na samom ulazu u zavoj riba je zgrabila moj streamer i nakon divljeg bijega i trešnje glavom u pokušajima oslobađanja jedna od veličanstvenih riječnih riba polako je dovučena uz bok broda skliznuvši u podmetač.
Ovo nije taimen, nego ovaj puta relativno rijetka amur-pastrva. Riba sa posebnim izgledom škrga, maslinasto-zelenim bokovima, žarko crvenim crtama po perajama i nepravilnim točkama poput mrlja tinte. Ovo je jedna od najljepših vrsta pastrve koju sam ikada imao prilike uloviti. Ovaj primjerak je prosječne veličine za ovu rijeku, dobrih 50 cm. No one rastu i do 90 cm, bore se odlučno i imaju vučji apetit. Zajedno sa lipljanima i njihovim bliskim rođacima sveprisutnim lenok pastrvama populacija amur pastrve upotpunjava scenario iz snova za svakog mušičara koji obožava loviti na suhu mušicu ili nimfu. U nešto mirnijim dijelovima toka, račvanjima rijeke i pritokama plosnatoglavi boleni i amurolike štuke će eksplozivno napasti streamere bez oklijevanja i kajanja. Sve u svemu, količina uzbudljivih ribljih vrsta u ovoj rijeci je neodoljiva. Ili da budem precizan u stvari vrlo stresna.
Upravo otkvačena amur pastrva sad klizi natrag u rijeku, čineći nekoliko zamaha repom plivajući prema kamenitom dnu rijeke. U tom trenutku, čujem masivan raub po površini nešto nizvodnije, zvuk je kao da netko bacio srednje veliki moped u vodu, kad sam pogledao u tom smjeru privučen zvukom mogao sam vidjeti nekoliko prestravljenih lipljana kako bježe iskačući iz vode dok je voda iza njih vrela. Veliki taimen je upravo došao u plićak i počeo loviti. Nije prošlo dugo i stigao je do daljine izbačaja.
Uspio sam pregaziti brzu riječnu struju i zabaciti malo nizvodno, otprilike tamo gdje se riba sama pokazala. Vrlo sam dobro vidio prijelaz u dubinu koji se protezao uz šljunčanu barijeru koja je dijelila plićak od dublje vode. Potezao sam streamer naglim i odlučnim potezima.

Klaus, koji se nalazio na prednjem dijelu čamca je također zabacio i zatim se iznenada smrznuo dok mu je preko usta prešao rafal visokih kratkih zvukova. Bio sam siguran da je vidio ribu kako prati njegovu muhu, no u tom trenu sam osjetio nasilni udarac po mojoj žnori. Nekoliko sekundi moj se štap savijao u veličanstvenom luku dok se riba okretala žestoko na površini. Zatim, iznenada, žnora se opustila.
Klaus je sve vidio sa pramca, veliki taimen je strpljivo pratio moj streamer sve do čamca i zatim ga napao ravno ispod Klausovih nogu. Morao je imati barem 110 cm, mumljao je. Nema vremena za žaljenje. Sa sigurnošću da još postoji dobra šansa za napad vodič nam jasno i glasno zapovijeda da ponovo zabacimo.
Nevjerojatno! Riba tri puta uzima muhu vrlo blizu nama, no nisam je uspio zakvačiti, nakon toga sve se smirilo. Pustili smo mjesto da se odmori pola sata, a povratak sa novim muhama koje smo povlačili puni adrenalina dok su nam srca galopirajuće udarala – no ništa se nije desilo.
Nakon dva prethodna dana ribolova, gdje smo imali prilike fino ugoditi pribor i tehniku te pronaći izbor korisnih muha mi smo tek počeli ozbiljno loviti. Pred nama su još četiri puna dana, i sve se još može dogoditi. Barem je to bilo ono u što sam se čvrsto i slijepo uvjeravao.

Tijekom nekoliko slijedećih dana ulovili smo mnogo taimena pristojne veličine, a ja sam uspio uloviti tri ribe vrlo blizu magične granice od jednog metra. Tri prekrasne ribe brončane boje okićene sa stotinama urednih crnih točaka gotovo su me natjerale da zaboravim velikog tajmena kojeg sam izgubio.
Svakog dana spuštali smo se i lovili na otprilike 10-12 km rijeke koja je prolazila kroz najljepši krajolik koji možete zamisliti. Noći smo provodili u velikim šatorima na obali rijeke koje su vodiči pakirali svako jutro i spuštali nizvodno na gumenim čamcima. Ponovo bi ih dizali na mjestu slijedećeg noćenja. Sve se radilo bez ostavljanja i najmanjeg traga u netaknutom području okoline rijeke.
Preostali sudionici putovanja Južno Afrikanac i četiri Amerikanca bili su odlično društvo, tokom noći su se njihovi veseli glasovi kao jeka odbijali od stalno povećavajuće gomile praznih boca piva, crvenog vina i Ghengis votke u šatoru gdje smo jeli. Topla atmosfera i druženje bili su ugodni no nešto me počelo razdirati iznutra. Moja samouvjerenost da ću uloviti tajmena dužeg od metra od prije tjedan dana je izblijedila. Hoću li uspjeti ostvariti svoj san iz djetinjstva? Ni veće količine alkohola nisu uspjele vratiti taj osjećaj.

Umjesto toga alkohol mi je pojačao prezir prema sebi, počeo sam se optuživati što sam propustio svoju veliku priliku kad mi se pružila. I taj samo-prezir je rastao kako se naš put bližio kraju…
Vrijeme nam izmiče, ostala su nam samo još dva dana ribolova. Probudili smo se lagano mamurni u promijenjenom krajoliku – pao je prvi snijeg. Jesen polako posustaje dok u Mongoliju nailazi zima. Sada se moramo boriti u neujednačenoj bitci na nekoliko frontova. Bitku da naši prsti budu dovoljno topli da funkcioniraju ispravno, bitku da vodilice štapova budu bez leda i naizgled beznadnu borbu da u ovim promijenjenim uvjetima našim streamerima pokrenemo sada iznimno apatičnu i neaktivnu ribu. Bacali smo naše muhe s intenzivnom nadom – no ništa se nije događalo.
Manje od sat vremena prije nego ćemo proći zadnji zavoj rijeke iza kojeg ćemo se pripremiti za dugo i mukotrpno putovanje natrag u Ulaan Baator. Napokon sam se uspio pomiriti sa situacijom. Imali smo fenomenalan izlet sa mnogo ulova divlje lenok pastrve, lijepom količinom amur-pastrva i amur-štuka te mnogo taimena koji su razbijali naše sreamere i plivajuće mušice.
Ja sam ulovio nevjerojatnih četrdeset taimena u šest dana ribolova. Šest dana u kojima sam živio na rijeci i u kampovima, družio se sa zanimljivim domaćinima i kolegama ribolovcima u fantastičnom scenariju Mongolske divljine. Moj san iz djetinjstva se ispunio! A to što mi je najveći taimen tri centimetra manji od punog metra i nije tako važno. No ono što će se dogoditi u posljednjem satu našeg izleta je gotovo nezamislivo.

Ispod nadvite litice pred nama se pružao veliki povratni tok sa stalnim protokom i velikom dubinom. Odjednom sam mogao razabrati sablasni odbljesak iza mojeg streamera kojeg sam povlačio kroz vodenu masu. Gotovo električni šok me opalio preko žnore u trenu kad je streamer nestao! Odgovorio sam snažno povlačeći žnoru i štap u jednoj kretnji kako bih što bolje smjestio udicu. Sada osjećam neočekivanu i prilično uznemirujuću težinu ogromne ribe koja se divlje izbacuje i kreće nezaustavljivo nizvodno već u idućoj sekundi.
Tijekom idućih petnaest minuta odvija se strašna borba. Uz galoprajuće udaranje srca i uma pokušavam dobiti ribu što bliže obali ali ona reagira s gotovo prezirnom ravnodušnosti. Iako sam pritisnuo štap svom snagom sve dok vlakna mog mušičarskog štapa klase deset nisu počela pucketati, činilo se da nisam ni malo podigao ribu iz dubina rijeke. U dva navrata činilo se da je riba nekako sama ušla u klinč između gromada kamenja. I oba puta je vodič morao postaviti čamac poprijeko na struju rijeke kako bih mogao napraviti maksimalni bočni pritisak i natjerati je ponovno na otvoreno.
Postupno sam uspio dovući ribu do površine, a ovdje se ona iznenada upustila u niz snažnih trzaja, povlačenja i okretanja. Naravno da nisam postajao manje nervozan što se borba više bližila kraju, a srce mi je htjelo prepući kad se žnora iznenada dvaput opustila na trenutak. Srećom, iznenadno opuštanje strune bilo je uzrokovano trešnjom njene masivne glave dok se približavala čamcu. Riba je još bila gore, a borba je sad ulazila u drugu fazu.

Uspio sam dovesti ribu u plićak, Klaus je skočio u vodu s podmetačem. Zloslutno, tamna sjena sada je lebdjela iznad spruda nizvodno od čamca.
Sjena čije su proporcije slale drhtaj kroz moje napeto tijelo.
Riba je umorna, ali kad je vidjela Klausovu dugu siluetu kako joj se približava ona sa posljednjim rezervama snage ponovno odlazi u dublju vodu. Ja sam sada nekako više odlučan nego nervozan. Okrećem ribu dok joj se Klaus približava sa podmetačem. Napokon, jedan od riječnih starih i velikih taimena skliznuo je preko ruba mreže i našao se u njoj. Skočio sam metar visoko od sreće, poprativši to serijom snažnih urlika koji su odzvanjali niz riječnu dolinu.
Podigao sam 125 cm dugog taimena iz vode za nekoliko brzih snimaka. Predivan riječni kralj sjao je tamnim sjajem, bezbrojnim crnim točkama i velikim očima. Sve do tog trena nisam ni shvaćao da sam ispunio ono o čemu sam sanjao sve ove godine. Nekoliko sekundi kasnije, potopio sam ribu u ledeno-hladnu vodu i sa nekoliko pokreta naprijed natrag riba se pribrala i vratila na svoje mjesto u dubinama rijeke. Uzdah olakšanja i početak procesa razumijevanja koliko sam imao sreće. Za to će mi trebati neko vrijeme…!

Želite li ići u Mongoliju?

Mongolia River Outfitters nudi nevjerojatno ribolovno iskustvo. Oni su svoj posao počeli u kasnim devedesetim godinama, no ova mongolska kompanija i njihova međunarodna ekipa je izuzetno uspješna i dobro organizirana, a odlazak sa njima je ekskluzivan. Čak se i ime rijeke na koju vode svoje goste i s kojom pomažu upravljati drži daleko od javnosti. Oni ograničavaju broj ribolovaca na cijelom toku rijeke na manje od 25 godišnje na oba dijela gornjeg i donjeg toka. U Mongoliji (u stvari u svijetu) postoji tek par rijeka sa dobrom populacijom taimena. Važno je spomenuti da zaposlenici MRO rade intenzivno u suradnji sa lokalnim zajednicama, vladinim agencijama i međunarodnim organizacijama za očuvanje kako bi zaštitili ovu rijeku. Ona je naime prvi svjetski rezervat za taimena i sav ribolov je pod strogim ulovi i pusti režimom, smiju se koristiti samo udice bez kontrakuke i loviti isključivo umjetnom mušicom.

http://www.mongoliarivers.com/
http://nomadicjourneys.com/