ZIMSKI PRISTUP NOVOJ VODI

PR / Broj 58 / Siječanj / 2013.

Alana Blaira, tehničkog direktora Nash Tackle-a, sreo sam na jednom tipičnom jezeru za navodnjavanje polja, kojih je u Essexu, na istoku Engleske, uistinu jako velik broj. To je zapravo jedna vrlo lijepa omanja voda, oblika nepravilnog kvadrata, pomalo romantično smještena usred brojnih obrađenih polja različitih biljnih kultura i okružena farmama. Sunce se polako promaljalo preko drveća zagrijavajući vodenu površinu jezera nakon hladne noći. Kad sam s aparatom na ramenu ušetao na Alanovo mjesto, sa zadovoljstvom sam primijetio dvije pune čuvarice za šarane uz obalu. Očigledno da je noć bila uspješna. Prvo sam započeo fotografirati ribe, prije nego što je Alan krenuo pričati o proteklom ribolovu.

TEKST I FOTOGRAFIJE: ALAN BLAIR I OLIVER DAVIES
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Zimska staništa

„Kako smo ušli u zimsko vrijeme, ribolov postaje sve teži, pa sam shodno tome izabrao vodu s pristojnim brojem lijepih šarana. Znam da u ovom jezeru živi priličan broj šarana preko 10 kilograma, od kojih je sigurno pet preko 13 kila i zbog toga će ono ove zime biti moja ciljana voda za ribolov šarana. Jedna za mene vrlo velika prednost ovog jezera je da se nalazi blizu moje kuće, što mi je omogućilo da protekli tjedan čak u tri navrata dođem na vodu i malo prihranim one najzanimljivije pozicije. Odlučio sam na ovom jezeru loviti samo vikendom ili eventualno uz to još možda pokušati odraditi neki brzi noćni ribolov, ako stignem preko tjedna. Jezero je pristojno duboko i na njegovom većem dijelu je svuda oko 3 metara dubine. Dno je uglavnom jednolično, ravno i glinasto, pa su zbog toga vrlo zanimljivi njegovi rubni dijelovi s trskom, gdje se nalazi dosta granja i drveća, koje se na nekim mjestima svojim krošnjama s obale obrušavaju nad vodu. U razgovoru s lokalnim ribolovcima saznao sam da se dolaskom zime šarani sa središnjeg dijela jezera sve više približavaju obali i traže zaklon baš u tim obalnim pojasevima trske, pogotovo kad se pojavi sunčan dan.

Mamac koji radi

Za ribolov sam izabrao IC-1 boile, jer u njih imam strašno veliko povjerenje. Njima sam u prošle tri godine ulovio jako velik broj lijepih riba. Zimi je vrlo važno da u ribolov odlazite s vrlo velikim samopouzdanjem. Drugim riječima, da koristite mamac za koji sigurno znate da na toj vodi lovi. Iako mi je ovo prvi ribolov na ovoj vodi, ovdje sam danas već šesti put. Toliko dolazaka mogu jedino zahvaliti činjenici da se ovo jezero nalazi samo oko 40 kilometara od moje kuće. Zbog toga je važno da vaša ciljana zimska voda bude blizu, kako biste što češće imali mogućnost doći do nje, prošetati se uokolo i prihraniti s nešto mamaca.

Taktika „nekoliko mjesta“

Kako je svaki put kad sam tamo dolazio na vodi bilo barem nekoliko ribolovaca, nisam odabrao niti jedno pojedinačno mjesto za prihranjivanje, jer jednostavno nisam želio doći u ribolov i na mjestu gdje sam hranio zateći ribolovca u ribolovu. Zbog toga sam strateški nacrtao mapu jezera, na njoj označio nekoliko meni zgodnih mjesta, dobro ih pregledao i istražio i svako od njih pomalo nahranio. Na taj sam se način osigurao da ne brinem hoće li mi netko zasjesti na željenu poziciju. Znači, gdje god da za vrijeme ribolova uhvatim slobodno mjesto, bit ću u mogućnosti loviti na jednoj od prethodno hranjenih pozicija. Neka od mjesta koja sam izabrao nalazila su se uz najveća polja trske, jer sam znao kako će se tijekom zime šarani sigurno u njih zavući, dok su druga bila pretežno na sredini jezera.
Markere nisam koristio za lociranje pozicija iz jednostavnog razloga jer sam znao da je dno jezera ravno i kako nema hupsera i udubina u dnu. Znao sam da nema sprudova, niti većih područja s muljem. Ništa specifično u reljefu, samo ravno i glinasto dno.

Na maksimalnom dometu praćke

Mjesto na sredini jezera sam locirao katapultom. Hranio sam s boilama promjera 15 mm na maksimalnom dometu praćke. Tako sam s praćkom u svojim rukama zapamtio daljinu, pa mi nije trebao ni marker štapa niti mjerenje duljine najlona kako bih precizno locirao mjesto hranjenja. Prije zabacivanja štapa, jednom bih ispucao katapultom šaku boili i na mjesto gdje bi one pale, zabacio bih svoj sistem. Tako sam vrlo precizno znao i gdje sam prethodnih dana prihranjivao.

Kombinacija različitih boili i peleta

Za prihranjivanje sam koristio IC-1 boile promjera 15 mm i Soluball pelete promjera 18 mm. Usprkos različitim veličinama obje vrste mamaca lete podjednako. Makar su Soluball pelete veće od boili, nisu tako guste. Od boili koristio sam kombinaciju smrznutih i tvorničkih mamaca u omjeru 50:50. Ova kombinacija različitih tipova boili i peleta odlično u vodu otpušta atraktore i arome u različitim trenucima ribolova (neke na početku, neke u sredini, a neke i na kraju), što je prema mom iskustvu i prema savjetima Garya Bayesa danas nužda.

Skautski zadatak

Dan prije planiranog noćnog ribolova obavezno odlazim na jezero i tražim neke od mogućih znakova riba. Ponekad je to riba koja se pojavi na površini, a nekad nekoliko mjehurića na površini. Pošto je sad najhladniji dio godine, samo jedan mali znak mi je obično dovoljan da izaberem optimalno mjesto i tako povećam svoje šanse za ulov. Ako vidim bar jednu ribu na površini ili neki izdajnički znak, tu ću se stacionirati za noć. A ako ne vidim ništa, onda ću se pozicionirati na kraju vjetra, bez obzira s koje strane on puhao. Želim biti na obali u koju puše i vjerujem da će se šarani na tom dijelu jezera osjećati najudobnije jer je obično i voda na takvim lokacijama malo toplija. U prošla dva tjedna, koliko sam obilazio i hranio svoju ciljanu vodu, uočio sam kako su šarani tijekom dana najčešće na liniji početka puhanja vjetra. Možda su zalazili i u obalne dijelove jezera, ali ja sam ih samo primjećivao malo dalje prema sredini, baš negdje oko te crte, gdje obično uvijek počinje mreškanje površine uslijed vjetra.

Male udice i fini predvez

Zbog toga što je dno jezera na sredini vrlo čisto, odlučio sam koristiti boile promjera 15 mm. Tu zapravo ima vrlo malo trave i vodenog taloga sa smećem, jer je sve uglavnom nakupljeno uz obalu. Zbog toga sam odlučio svoje sisteme napraviti od Missing Linka, čiji sam kraj blizu udice ogulio kako bih dobio mekanu špagu i na njega zavezao udicu dobivši prezentaciju ispljunutog mamca (blowback rig) u koju neizmjerno vjerujem. Za to sam koristio Twister udice broj 10. Odabirom male udice i finog materijala za predveze, s termo tubom (shrink tube) i komadićem silikona stvorio sam glavni element ove prezentacije.

Problem s prohodnim olovom

Godine ribolova su me naučile kako su šarani u ovom hladnom periodu spori, a potezi katkad vrlo nježni. Kako se metabolizam riba usporava, ja želim bezuvjetno iskoristiti svaku priliku kako bih registrirao potez i zbog toga koristim prohodna olova. To je moj ribolovni ritual koji ponavljam svake godine u ovo hladno vrijeme. Problem koji mi se pojavio i koji me jako mučio, nastao bi kad bih poželio loviti uz gusta polja trske ili uz granje nekog nad vodu nagnutog drveta. Tada sam poželio napraviti sistem s kojeg bi mi odmah po ulovu otpalo olovo. Naime, šarani bi, čim bi primili mamac i osjetili udicu odmah instinktivno krenuli u zaklon. S druge strane, zbog usporenih riba, ja sam želio loviti s prohodnim sistemom, pa sam se sam doveo u kontradikciju.

Kako je prošao sam ribolov?

Jučer sam na vodu stigao prije mraka i imao toliko sreće da sam vidio jednog šarana na površini. Odlično! Sad sam sigurno znao gdje se šarani nalaze. Velika količina samopouzdanja u ribolovu je vrlo dobar putokaz za donošenje pravih odluka. Raspremio sam se i do mraka zabacio štapove. Sjedio sam udobno na obali i promatrao što se događa na vodi. Negdje oko 22 sata imao sam prvi potez i to za manje od tri sata otkako sam došao, po prvi put na novoj vodi i to po zimskim uvjetima! Za mene je to bio fantastičan rezultat. Riba je bila teška 11.5 kilograma. Ponovo sam zabacio štap na mjesto pored guste trske, postavio štap u držač, bacio oko sistema još malo mamaca i u maksimalnoj tišini promatrao što će se dalje događati. U 6.30 ujutro uslijedio je idući potez koji je rezultirao špiglom od 9 kg.“
Nakon slikanja, dok smo sjedili i razgovarali, bobina je poletjela u zrak i kočnica role je zazujala. Nedugo nakon toga Alan je ubacio u podmetač svog trećeg šarana. Vrlo lijepog ljuskaša. Nekoliko kratkih fotografija i riba je puštena. Razgovarali smo još nekoliko sati i pričali o odlasku kući, kad se Alan naglo podigao.

„Upravo sam vidio kako se tamo na drugom mjestu digao šaran. Spakirat ću svoje štapove i krenuti tamo. Imam neki osjećaj da su se ribe malo preselile“.
Nije prošlo puno vremena i njegov je sistem bio zabačen točno na mjesto gdje se nedugo prije pokazao šaran, i na moje iznenađenje, vrlo je brzo još jedan prekrasan šaran završio na obali.
„Kakav strašan kraj još jedne klasične ribolovne sezone i početak mog zimskog ribolova“ rekao je.
„Mislim da ću od ovog tjedna pokušati biti barem jednom tjedno na vodi i vidjeti što će se događati. Meni po prvi put doći u ribolov na potpuno novu vodu i odmah uloviti četiri ribe zvuči odlično, ali čini se da klimatološki zima ovdje još nije u potpunosti počela i da se ovi šarani još prilično intenzivno hrane. Ako u slijedećih nekoliko ribolova više ne ulovim ni jednu ribu ili možda samo jednu, pomalo ću smanjivati količinu u vodu ubačenih mamaca, ali i pokušavati organizirati ribolov u periodima kad je vrijeme toplije (južina), jer mi se čini da su onda šarani znatno aktivniji. Za dobar zimski ribolov djelomično i sami morate stimulirati ribe na hranjenje prihranjivanjem. Glavna je mudrost moći procijeniti koliko im je mamaca u tome realno potrebno kako bi se i u najhladnijim danima nastavili kretati i tražiti hranu. Realnost je da se šarani mogu uspješno loviti kroz cijelu zimu, sve do proljeća, kad se ponovo počinju masovno hraniti.“