ZELENI PROBLEMI

PR / Broj 66 / Rujan / 2013.

Nema dvojbe kako je na velikom broju voda kako u Engleskoj, tako i na starom kontinentu, u proteklih par godina vodena vegetacija „malo“ pretjerala s rastom. Mnoga jezera, koja su još donedavno bila gotovo „potpuno otvorene vode“, danas su doslovno krcata vodenim biljem, koje na većini njih nerijetko raste do same površine. Jezera su se, kao i ribolovni uvjeti na njima, u potpunosti promijenila, pa ako i dalje na njima želite uspješno loviti ribe, bezuvjetno morate mijenjati način ribolova…

Piše: Steve Briggs
S engleskog preveo: Krešimir Kuri

Pribor i samopouzdanje

Osobno volim travu u vodi, volim u njoj loviti, i sviđa mi se kakav utjecaj ima na populaciju šarana gdje pojačano raste. Zapravo, ona šaranima pruža sve što im treba, a posebno zaštitu i hranu koja s njom uglavnom dolazi. Ali jednako tako i razumijem da je to jedna od glavnih stvari što nekim ribolovcima stvara probleme. Većina tih problema ipak uglavnom leži u manjku samopouzdanja i iskustva ili u nedostatku adekvatnog pribora. Ako niste dovoljno dobro opremljeni, svakako očekujte probleme. Međutim, kad se jednom naučite na ribolov u travi ili oko nje, shvatit ćete da se u takvim tipu ribolova vrlo često može uloviti bolje od prosjeka, ali i ponekad i koja dobra riba više. Stvar je samo da stvari posložite na pravi način.

Prava mjesta

Prva stvar za dobar početak je pronaći prava mjesta za ribolov. Za to postoji nekoliko načina, a ono što ćete koristiti najviše ovisi o tome što je na vodi na kojoj lovite u ribolovu dozvoljeno. Ako postoji mogućnost korištenja čamca, tada je život svakako puno jednostavniji, jer ćete puno lakše već samo gledajući vlastitim očima moći naći dobre lovne lokacije. Zatravljene vode su u pravilu vrlo bistre, i dobre „polaroidne“ naočale mogu vam pomoći da otkrijete jedan potpuno novi dosad nepoznati svijet. Sva čista područja na dnu su dobra potencijalna hranilišta, jer šarani tim otvorenim putovima u potrazi za hranom redovito patroliraju.

Robovi navika

Šarani su robovi navika, i ako su se barem jednom hranili na nekom području, uvijek ima šanse da će ponovno na njega doći. To pogotovo vrijedi ako su se na tom području već više puta hranili, a pri tome nisu uopće bili ulovljeni. Tada su šanse da naprave pogrešku vrlo velike.

Marker plovak, štap i rola

Ako upotreba čamaca nije dozvoljena, tada baš nije tako lako pronaći te pozicije, ali se s malo više truda sve može napraviti. Ja pripadam staroj školi, i još uvijek sve takve poslove volim raditi pomoću marker plovka, kako na čistim pozicijama, tako i u travi. Mnoge ribolovce korištenje markera brine, jer se marker plovak s olovom vrlo lako zaplete u travu. Međutim, i zaplitanje u travu je sastavni dio procesa pretraživanja, jer kad na kraju pregledate cijelo područje vrlo lako ćete identificirati područja koja su čista od vodenog raslinja i na kojima se može bez problema loviti.

Strah od trave

Mene zapravo nekad jako čudi taj strah ribolovaca od trave, jer otkad lovim šarane, uvijek koristim istu metodu detektiranja čistih područja u zaraslim vodama. Sve što treba napraviti je zabaciti na željenu poziciju i promatrati da li će plovak isplivati ili ne. Naravno da obično uvijek ima problema kad u gustoj travi više puta snažno povučete olovo s markerom, i da će se u takvim situacijama cijeli sistem zapetljati, ali isto tako s vremenom ćete steći iskustvo u pretraživanju zatravljenih pozicija, i lako ćete razlikovati mjesta gdje je trava gusta i jaka od onih gdje je rjeđa i gdje ima čišćih pozicija.

Klipanje najlona

Uvijek je najvažnija stvar dobro zapamtiti gdje su te čiste pozicije, i jedan od mojih omiljenih trikova je da takvu poziciju notirate na roli jednostavnim «klipanjem najlona». Nakon toga napravite još jedan kontrolni zabac, i kad prebacite preklopnik role, ako marker plovak na prvu ispliva, to je to! Kad god plovak ispliva, čini mi se da je na takvom mjestu vrijedno pokušati s ribolovom. Naravno da ovo nije nikakva nauka, ali ova me ribolovna metoda pretraživanja dna do sada jako puno puta potpuno zadovoljila i omogućila mi neke odlične ribolove, premda pamtim, doduše i nekoliko situacija gdje s njom zbog vrlo guste trave ništa nisam uspio napraviti.

Mit čistog dna

Među ribolovcima postoji jedan vrlo čudan mit, a to je da će šarani uzeti vaše mamce jedino ako ih postavite na čistom dnu. Šarani se vrlo često hrane vodenim puževima, i njih skupljaju gdje god ih našli. Nekad je to na dnu, ali vrlo često ih uzimaju direktno sa samog vodenog raslinja. Vrlo se slično događa i s boilama, pa tako nekad šarani boile zaostale na podvodnoj travi uzimaju radije i s manje straha nego one na čistom dnu. Najbolji takav primjer znam s Yately Car Park jezera, vrlo poznate i teške ribolovne vode u Engleskoj, koji se je dogodio prije nekoliko godina. Tamo je jedan moj dobar prijatelj lovio na mjestu gdje je pod vodom bilo nekoliko vrlo dobro poznatih čistina. Naime, tko god je lovio na tom mjestu, u pravilu bi uvijek lovio na istim čistinama, jer su svi smatrali kako je baš na njima najbolje prezentirati boile i sisteme. Bolje rečeno, oni su tada tako smatrali. Moj prijatelj je prije ribolova odlučio malo bolje istražiti olovom, marker plovkom, štapom i rolom cijelo područje i, naravno, odmah je potvrdio svu konfiguraciju mjesta koja se je već dobro znala. Nakon toga je precizno nahranio samo rubove tih čistih dijelova, a sistem s boilom je zabacio u samu travu. Rezultat toga pomalo neobičnog postupka je u slijedeće jutro bio ulov šarana po imenu Chunky, jednog vrlo poznatog stanovnika ove vode koji je među ribolovcima cijenjena riba jer se vrlo rijetko lovi. I što je bilo još značajnije, ulovio ga je odmah, već nakon prve ribolovne noći. Trik je upalio jer do tada nije bilo puno ribolovaca koji su to bili u stanju to napraviti, a očito je da šarani poznaju mjesta na kojima žive jednako kao i vi dlanove svojih ruku, i na njima bez problema nalaze hranu. Ako se mamci sa sistemima kroz dulje vrijeme kontinuirano postavljaju na jednaka čista mjesta, šaranima je to očigledno dovoljan razlog da postaju sumnjičavi, i da ih prije nego što ih pokupe dobro ispitaju podriveni «crvom» sumnje. Ovaj sam trik nakon toga više puta primijenio u osobnom ribolovu, kad god sam se našao u prilici loviti u travi ili blizu nje, i u pravilu, uvijek je upalio. Štoviše, s njime sam ulovio neke vrlo velike i meni vrijedne šarane na posebno teškim vodama s velikim ribolovnim pritiskom.

Male uske rupe u travi

Koliko god ja volio marker plovke, ne nosim ih uvijek sa sobom u ribolov, jer sam s vremenom shvatio kako osim njih postoje i neki alternativni načini provjere da li je zabačeni sistem pao na čisto mjesto. Za mene jedan od najboljih je osjetiti pad olova na dno. To najlakše možete napraviti tako da zabacite štap na željeno mjesto, i uz napeti najlon čekate da olovo sjedne na dno. Ako je trava na mjestu gdje ste zabacili jako gusta, nećete osjetiti kako je olovo došlo na dno. Premda ovo nije najsigurniji način i ne radi uvijek idealno, u velikoj većini slučajeva, udarac olova kod sjedanja na dno koji se osjeti na najlonu je dobar znak da ste našli dobru lokaciju za prezentaciju mamca. Vjerojatno, baš kao i svatko od vas, ja se najbolje osjećam kad mi je mamac sa sistemom na tvrdom dnu. Međutim, osim većih čistih dijelova dna postoje i one „manje rupe u travi“ koje se obično puno teže pronalaze. Naime, sav trud uložen u njihovo nalaženje će vam se kasnije u ribolovu višekratno isplatiti, i ja kad god imam priliku radije lovim u njima nego na velikim čistim dijelovima dna jezera. Gdje je god na dnu jezera trava, možete biti sigurni kako su vrlo blizu nje i ribe. Jednako tako sam primijetio kako se mamci prezentirani na velikim čistinama pomno ispituju, i kako su veliki šarani prema njima vrlo sumnjičavi. Zbog toga ponekad, kad ste sigurni da ste našli perfektnu poziciju za ribolov, u stvarnosti to uopće ne mora biti tako.

Snažan i siguran pribor

Kad u razmatranje dođe pribor, za ribolov u travi, najvažnija mi je njegova snaga i sigurnost. Uz to što vodena trava pruža šaranima veliku zaštitu, također nam pomaže da pomoću nje zamaskiramo pribor i sisteme koje koristimo. Osobno nemam nikakvih problema kad treba povećati broj udice ili jačinu špage za sistem. Neki smatraju kako vas to može koštati potez ili dva, iako ja baš u to pretjerano ne vjerujem. Međutim, čak i da je tako najviše volim osjećaj da kad jednom na štapu imam šarana da jednako tako imam dobre šanse dovući ga u podmetač. Zbog toga su svi moji sistemi uglavnom, kako bi ih današnji vrhunski ribolovni eksperti zvali, bazični, ali sve što je meni kod njih važno je da oni rade. Kad koristim dubinske mamce, ne pripremam ih specijalno, i koristim one koje direktno uzmem iz svoje vreće, kako u ribolovu na otvorenoj vodi, tako i prilikom ribolova u travi. Nedavno sam lovio na dvije jako zatravljene vode s Monster Squid boilama, i na obadvije dobro prošao. Jedan mamac od 15 ili 20 mm je zapravo perfektna prezentacija, i vodeći se tom logikom do sada sam ulovio na stotine šarana. Ovaj mi se mamac (Mnoster Squid) pokazao doista odličnim, čak mi se čini boljim od mnogih mamaca koje sam ranije koristio, a samopouzdanje i vjera u mamac je uvijek vrlo važan faktor u gotovo svim tipovima ribolova.

Veličina udice

Razgovarao sam s puno ribolovaca u Engleskoj, i njihove su omiljene veličine udica za ribolov u travi od 8 do 6. Kad bolje razmislim, 6 je najmanja veličina s kojom bi se uopće usudio loviti u travi i zbog toga ja se, ako osjetim potrebnim, uopće ne libim posegnuti za udicom veličine 4. U nekim sam uvjetima koristio i veće, ali trenutno me veličina broj četiri u velikoj većini zatravljenih situacija potpuno zadovoljava. Kad su modeli u pitanju najviše lovim na Fang Twister, jer taj tip udice „odradi“ sve što je za takvu situaciju potrebno. Te su udice vrlo oštre, dovoljno jake, i što je najvažnije ne ispadaju šaranima iz usta.

Materijali za predveze

Danas je na tržištu prisutno jako puno različitih materijala za izradu sistema, ali za ovu situaciju najviše koristim Missing Link jakosti 35 lb, i to u boji zelene trave. Najviše ga volim jer je jači i robusniji od svih materijala koje sam do sada koristio. Mnogi ribolovci općenito u ribolovu vole koristiti super lake materijale, ali meni se nekako ne sviđa opcija da je već s jednim dodirom predveza i oštre školjke igra završena. Pošto sam često koristio materijal nosivosti 35 lb u uvjetima otvorene vode, zbilja ne vidim nikakve zapreke da ga koristim i prilikom ribolova u travi. Kad se ova špaga sa zelenim krutim omotačem jednom izmiješa sa stapkama trave gotovo je nevidljiva, ali s tom razlikom da znam kad budem zamarao ribu, ona može bez problema poslužiti i za one najveće.

Dulji sistemi

Jedna stvar koje se uvijek držim kod lova u travi je korištenje duljih sistema od normalnih. Danas je među ribolovcima tendencija da se sistemi sve više i više skraćuju s idejom da su tako puno bolji za upotrebu. Međutim, ja baš to nisam uvijek tako doživio. Čak, i suprotno, sjećam se nekoliko situacija kad sam koristio puno dulje sisteme, neke čak preko 50 cm, i pored svega opet imao divlje poteze i na kraju dobro ulovljenu ribu. Možda će se to kositi s razmišljanjima nekih ribolovaca, ali ja znam da takvi sistemi rade, te da u ribolovu u zatravljenim vodama itekako mogu pomoći. Logika je slijedeća. Što je dulji predvez, više je šanse da će mamac s udicom leći ili na dno ili na travu. Još jedan dobar trik je dodati na udicu komadić PVA pjene, i to tako da potpuno prekrije njen vrh. Još jedan dobar štos je staviti u PVA mrežicu ili vrećicu skupa sa sistemom jednaki komadić PVA pjene. Na taj se način produžuje vrijeme otapanja PVA materijala, i daje prilika mamcu s udicom da se sigurno smjeste na dno ili na travu nakon olova.

Zamaranje

Kad je jednom riba na štapu zapletena u travi, velik problem može biti njezino izvlačenje. U takvim situacijama treba biti brz na štapu, baš poput ribolova u lomu. Ukoliko odmah po potezu uspijete povući šarana prije nego on uopće shvati što se oko njega događa, vaša je prednost velika. Zbog toga je ponekad dobra ideja loviti sa štapovima kojima su na rolama zategnute kočnice koliko god je to moguće, jer kad se riba jednom dobro zaplete u travu obično ju je teško iz nje izvući. Najbolje je štap postaviti u senzor tako da mu prva vodilica bude iza senzora, i da ga dignete u zrak što je više moguće. To je zbog različitih pozicija određenog mjesta ponekad teško izvesti, pogotovo ako lovite pod nekim neuobičajenim kutovima. Novi Siren alarmi baš za takve situacije imaju posebne dodatne „uši“ koje sprječavaju da štap prilikom snažnog poteza sa strane lako ispadne iz rašlji alarma.

Ako sve napravite kako treba, i zaustavite šarana u samom startu, jako ćete ga zbuniti. Zbog toga je vrlo važno imati jaki osnovni najlon. Kad god lovim na nekom ozbiljno zatravljenom jezeru i očekujem bolju ribu da imam D-Cam najlon minimum nosivosti 18 lb, koji je vrlo jak i pouzdan.

Gubljenje olova

Ne slažu se baš uvijek svi ribolovci s gubljenjem olova. Međutim, olovo je dio sistema koji je najviše sklon zapetljavanju, i ponekad baš svjesno žrtvovanje olova može napraviti razliku između ulova i gubitka ribe na zatravljenoj vodi. Ako mogu, najviše volim koristiti najteža olova s kojima mogu loviti, i naravno da mogućnost upotrebe čamca i ovdje život čini puno lakšim, i daje vam cijeli niz mogućnosti. Međutim, ukoliko ste prisiljeni zabacivati s obale, svakako ćete sami u težini olova imati određenih ograničenja. Idealna situacija prilikom ribolova u travi je da se olovo oslobodi sa sistema u samo nekoliko sekundi nakon što je riba ulovljena. Što je olovo teže, bolje će obaviti sve što je njemu zadano. S njegovom većom težinom udica će se lakše i brže zabosti ribi u usta, ali i nakon toga ono će lakše otpasti sa sistema. Za ovaj stil ribolova uvijek koristim Diffusion klipove za travu (weed clip), koji su puno kraći, i zbog toga se ponašaju sukladno mojim očekivanjima u ovakvim situacijama. Ako lovite sa čvrsto zategnutim kočnicama, u trenutku kad se olovo oslobodi sa sistema, riba će se odmah dići na površinu, i to će se najvjerojatnije dogoditi puno prije nešto što ćete vi uopće moći doći do štapa. To je u stvari baš ono što ribolovac u takvoj situaciji najviše treba. Ako riba sama dođe na površinu s nešto trave na svojoj glavi, obično je još sva zbunjena, i to je trenutak koji ribolovac mora znati iskoristiti. Hodanje unatrag sa štapom u ruci je siguran način da zadržite jaki pritisak. Jednom kad riba krene kroz travu, treba je samo nastaviti izvlačiti. Sve ostalo je slično uobičajenom zamaranju, s tim da je možda ovo malo isforsirano.

Najvažniji je jaki pribor

Ribolov u travi nikad ne bi smio biti problem, dok god se radi na pravi način. Mene je uvijek čudio broj ribolovaca koji u ribolovu izbjegavaju mjesta s travom, ili još gore vode na kojima ima trave. Sve što mogu reći je da tako u ribolovu jako puno propuštaju, jer izbjegavaju mjesta na kojima šarani jako vole boraviti. Međutim, nije baš uvijek lako i jednostavno riješiti sve probleme i sve u ribolovu skladno posložiti, ali da bi to mogli najvažnije je imati optimalan pribor. On prije svega mora biti dovoljno jak i pouzdan, da može odraditi željenu zadaću. Kad to jednom shvatite, bit ćete u velikoj prednosti pred drugima jer će vam to pomoći da ulovite koju ribu više tamo gdje neki misle da se ne može. Nije li na kraju dana uloviti koju ribu više cilj kojem svi mi ribolovci težimo?