Glamoč pločar

PRM / Broj 24 / Travanj / Svibanj / Lipanj / 2019.

Ovaj tekst posvećujem svom prvom ulovu u životu, ribi koja me prije 27 godina, od možda budućeg normalnog čovjeka, pretvorila u ribolovca i zato sam joj vječno zahvalan…

Piše: Luka Mrvičić

O tome koliko daleko se čovjek može prisjećati vlastitog djetinjstva stvarno ne znam. Sve te slike prošlosti su obrađene kao u nekakvom specijalnom mutnjikavom „vintage“ filteru. No nekih trenutaka se sjećam kao da su jučer bili. Kao hiperaktivno dijete s vrlo malo trenutaka tijekom dana gdje bih mogao ostati u fokusu na bilo što, a da nije živo i ne kreće se, stvarno nije bilo moguće pronaći. Vjerujem da sam roditeljima često šakom i kapom oduzimao ono malo vremena godišnjeg za njihov vlastiti gušt. Klasične igre u pijesku i plićaku nisu dolazile u obzir. I tako, jednog mog ludog hiperaktivnog jutra, majčica je svom trogodišnjem sinu kupila tunjicu na obližnjem kiosku. Ponosan otac tada, a i sada, odmah se bacio na vađenje ješke; račići samci, priljepci, ogrci, školjke, ma sve se vadilo kako bismo bili spremni na napad s obližnjeg mola. Ogromna dubina od dva i po metra ulijevala mi je strahopoštovanje te iz tog razloga nisam stajao na samom rubu „dubokog ponora“ što znači da se sve odigravalo na osjetu prsta…
Motovilo zataknuto u kupaće, par metara najlona 0,30 mm pod nogama, čisto ako bude potrebe za popuštanjem najlona kakvoj zvijeri. Sistem s dvije udice i olovom na dnu u podnožju grota kamenja taman na prijelazu, ma to je to – savršeno. Par kratkih nježnih trzaja odlučio sam pustiti kako bi se griz nemani razvio…

Odjednom osjetim kako se najlon napinje i riba vuče prema sigurnosti kamenja. Uzimam najlon objema rukama preko ramena i trčim dalje od ruba mola. Nakon duge i neizvjesne borbe riba je bila svladana! Glamoč pločar od 15 dag! Ponosno sam ga odvukao pokazati svima na plaži. Ogromno veselje popraćeno vrištanjem. To je to, krv u očima i zaraza do kraja života!
Uz glamoča udičarenjem uz obalu najčešće lovimo špara, kneza i pirku. Te vrste riba su uglavnom lovina svih onih koji po prvi put pokušavaju nešto uloviti na moru i vrlo su lako prepoznatljive jer postoje samo kao takva jedna vrsta. Izuzev špara kojeg bi početnici mogli pomiješati s ostalim sparidima dok su još „dica“, kao na primjer male oradice, fratri šarzi i sl.

Rođo moj

Što se glamoča tiče identificiranje pripadnosti vrste nije baš lak posao, posebno kod manjih primjeraka gdje bi vam stvarno trebao mikroskop i knjiga Ključ po kojoj biste na temelju nekih morfometrijskih osobina mogli točno odrediti pripadnost. Razlog tome je široko obiteljsko stablo, više od 40 različitih vrsta, gdje je vrlo lako pogriješiti i zamijeniti jednog za nekog njegovog rođu.
No da sada ne trošimo vrijeme na objašnjavanje familije i pripadnosti, vratit ću se na junaka priče, a to je glamoč pločar. Prvo što vam vjerojatno pada u oko čitajući tekst je naziv koji koristim, a to je glamoč, a ne glavoč kako je nazvan po knjizi. Razlog tome je također ogromno stablo /drvo nazivlja koje se koristi za ovu vrstu ribe. Pa tako na našoj predivnoj obali i otocima glamoča pločara još nazivaju i glavoč golook, glamoč pliskavac, glavoč šari, pliskavac, šarčić, šaranj pločar, dok su za glavoče općenito neki od narodnih naziva glamac, glamoč, glavočić, glanjo, šaranj i tako unedogled.

Pločar – glavom i repom

Pločar, također po knjizi, maksimalno naraste do 27 centimetara i 40 dekagrama težine, no kao što vidite po fotografijama u tekstu to nije točno. Glavonja sam se tijekom života stvarno nalovio ko u priči i jedno vrijeme djetinjstva sam imao cilj uloviti najvećeg od najvećih. Ono što želim reći jest da ribe preko pola kilograma nisu mit i rijetkost. Samo ih je potrebno pronaći odnosno znati kakva mjesta skrivaju „divove“ svoje vrste.

Svatko ima svoje viđenje ljepote što znači da će većini ljudi pločar biti neugledan i ružan. Osobno nisam tog mišljenja. Ono što sigurno nije – elegantan i dobar plivač, više je igrač na kratke staze i brz u kratkim manevrima okretanja oko vlastite osi u cilju proždiranja svega što se kreće i uspije utrpati u usta.
Pri tome mu prvenstveno pomaže ogromna glava s poprilično velikim ustima i oštrim zubićima okrenutim lagano unazad te snažni žvačni mišići. Kako bi mogao napraviti taj brzi manevar okretanja u mjestu, pločar ima set poprilično velikih bočnih, prsnih i repnih peraja zaobljenog oblika.
Tijelo mu je vretenasto i prekriveno sitnim ljuskicama. Što se boje tiče pločar koristi široku paletu „šminke“, od smeđe, žućkaste, zelenkaste, čak i sive, prema dolje žućkasto-crvenkastoj ili bjelkastoj, a čitavo mu je tijelo, uključujući i glavu, išarano nepravilnim tamnim mrljama. Maskirno do bola! Ovisno o tipu dna na kojem se nalazi pločar mijena boju i tonalitet svog „odijela“ – čisti šminker ako se mene pita.

Adresa stanovanja

Pločara najčešće nalazimo u uskom priobalnom pojasu, do 10 metar dubine. Stanovnik je čitavog Jadrana, a najviše ga ima u otočnoj skupini srednjeg Jadrana te uz zapadnu obalu Istre. Naći ćemo ga isključivo tamo gdje su položena kamenita dna obrasla travom, puna rupa i procjepa u kojima se skriva, najčešće na dubini između 2 i 5 metara. Posebno se rado zadržava blizu kakvog izvora slatke vode, odnosno općenito tamo gdje je more malo bočato. Čovjek je gurman, a takva mjesta boćate vode obiluju raznovrsnom paletom hrane koja se nudi.

Nutricionistički gledano – gurman

Glamoč će pojesti, kao što sam naveo u tekstu, sve što se kreće. Meni mu se sastoji od razno raznih školjkaša, račića, ribica i tome sličnih delikatesa, no bilo kakav komad mesa pilećeg, svinjskog , goveđeg te špeka, kobasa i sličnih naših oblizeka pločar sigurno neće odbiti. Majstor jede sve. Čak sam u jednom primjerku čisteći ga našao i komad luka, ha-ha!
Sama spoznaja da na udicu možete naješkati sve što vam dođe pod ruku i uloviti ga zbog njegove lakomosti govori kako uloviti glavonju i nije neka zabava odnosno problem. No uvjeravam vas da ribolov glamoča može stvarno biti zanimljiva igranka, pogotovo ako ciljate na velike tehnikom ribolova koju ću malo kasnije opisati. Nadalje, njegov izgled, dimenzije te rijetkost pronalaska na peškariji/ribarnici, upućuje kako nema neku veću gastronomsku vrijednost. U stvarnosti nije tako. Glavoč je ukusan, ima bijelo i mekano meso, samo treba reći da su za konzumiranje potrebni veći primjerci.

Lov na glavonje

Pločara možete loviti tijekom cijele godine, ali se najlakše i najviše najvećih primjeraka lovi u drugoj polovici zime, u razdoblju mrijesta koje može potrajati do svibnja. Tada ih domaći love odnosno devastiraju klasičnim vršama ili ispletenim od vrbova pruća. Igranka je u tome da kad u vršu uđe ženka, svi mužjaci, siroti, glavom bez obzira idu za njom. Zatim isprazne vršu, a ženku ostave unutra kao ješku, eh što ti je ljubav! Uvijek ginemo zbog žena, ha-ha!
Drugi način koji je također ustaljen su male samice vezane za kraj na kakvu bitvu od broda ili kamen, pozicionirane taman ispred rupe od glavonje. Glavoč je proždrljiv i lakom pa ako osjeti ješku brzo će izaći iz rupe i zagristi do kraja. Ukoliko nekim slučajem pregrize, pokida ili ispadne s udice, njegova lakomost jednostavno prevlada tako da dok ne „pogine“ on ne odustaje gristi. No takav način lova nije nešto što podržavam i predlažem da ukoliko pronađete takvo što neškodljivo uklonite.
Glavoč pločar je noćna beštija koja se odlično lovi na osvijetljenim molovima i lukobranima marina. No najbolje vrijeme za ganjanje velikih glavonja je sumrak i rano jutro kada su jasno vidljivi na potopljenom kamenju i uz rub rive. Ukoliko se odlučite loviti ih danju, preporučam onaj period za jačeg juga ili neposredno poslije njega, dok je more valovito i zamućeno.

Teška oprema

Glamoč nije neki borac i štapići do maksimalno 20-tak grama bacanja su više nego dovoljni lovite li ih na ješku kao što je crvić, račić, dagnja, ogrc, priljepak, kozica, trak sipe ili lignje te meso ostalih riba koje koristimo za ješku. Osobno pločare volim loviti na UL (ultra light) pribor od 0 do 5 grama bacanja iz razloga maksimalizacije gušta i samih varalica koje koristim. To su uglavnom „no action“ i „action“ silikonske varalice sa i bez otežanja. Naravno da ih možete loviti nadipanim gumama kojima realno malo koja riba u moru može odoljeti. No glamoči kojima dovoljno blizu i dovoljno sporo prođete vašim silikoncem, kakvi god oni bili uzimajući u obzir normalne gabarite varke, sigurno neće ostati ravnodušni. Primijetit ćete da se riba lagano diže s dna, prati vašu varku koja nakon što vi usporite nestaje u njegovim ustima. I to je to.

Poanta ovog ribolova je takozvani „stoking“ gdje je na vama da primijetite ribu u moru uz svu njegovu kamuflažu bojama i nepomičnost. Dosta su plašljivi tako da je poželjan ninja pristup. Ima ih stvarno mnogo i nisu ugroženi iz razloga što ljudi nisu upućeni u kvalitetu njihova mesa, što mi je drago. Ne bih želio sada poticati izlov pločara, no s druge strane, ukoliko ga niste probali stvarno ne znam što čekate. Puštajte manje primjerke nazad i uživajte u ribolovu ribe koja je uvijek raspoložena za igranku po plićaku.
Dobro more!