Bananom na lignje

PR / Broj 57 / Prosinac / 2012.

Piše: Boris Zubović

Napokon je stiglo za nas panulaše toliko očekivano zahlađenje .Ušli smo u drugu polovicu prosinca, a unazad dva tjedna još sam hodao po opatijskoj rivi u kratkim rukavima kao da je početak jeseni. U kvarnerskom zaljevu, gdje obično “lignjarim”, u zadnja dva mjeseca temperatura mora jedva se uspjela spustiti za mizernih tri stupnja i sada je napokon zadovoljavajućih trinaest, što je za većinu panulaša jedan od signala za početak panule na lignje. Većina ih kreće tek tada iako se ja takvoga običaja ne držim. Već dugi niz godina s panulom na lignje krećem početkom rujna (ponekad i prije.) Primjerci u tim mjesecima nisu pretjerano veliki ali čovjeka vesele. Do ove godine rezultati u takvom ljetnom i rano jesenskom panulanju bili su u prosjeku zadovoljavajući, dok je ova godina totalno zatajila. Tješim se da po ničemu nije bila standardna te se to očito odrazilo i na ponašanje lignje. Najprije smo čekali da se more zagrije na neku temperaturu koja je za ljetne mjesece “normalna” ali je to zakasnilo dobrih mjesec dana te je i riba došla kraju kasnije nego obično. Želim vjerovati da je to glavni razlog što je i “ljetna lignja ” ove godine skoro potpuno izostala. Već početkom rujna trebala ju je zamijeniti ona “zimska” koja je u prosjeku puno veća, ali zbog visoke temperature mora pojavila se nekako sramežljivo tek unatrag dva tjedna.
Nisam još upoznao lignjolovca koji lovi lignje iz barke na peškafondo, a da nije pokušao barem jednom u životu loviti lignje i na panulu. Neki su se možda razočarali već u prvom takvom pokušaju i prebrzo odustali uvjeravajući sebe da su puno uspješniji u ispijanju piva u nekom obližnjem kafiću s lijepim pogledom na more i na panulaše. Ako već mogu birati, uvijek se odlučujem za opciju koja buku kafića zamjenjuje s radom brodskog motora na minimumu i mirisom mora umjesto opušaka i duhanskog dima. Za kafiće i pivo uvijek ima vremena u noćima kada nam meteorološke prilike ne dozvoljavaju izlazak na more.

Prvi kontakt s lignjom upravo mi je bila panula na koju sam odlazio sa svojim rođakom na otoku Pagu. Prije četrdesetak godina, kada u ponudi još nije bilo rapala tj. teturavaca ili voblera (mi ustvari svaku riboliku varalicu napravljenu na bazi voblera s krunicom od velikog broja čeličnih iglica na repu zovemo rapala, jer su to bile prve varalice koje smo koristili u panulanju) lovili smo s običnim skosavicama (model OITA) dodatno opterećenim s malo olova kako bi barem malo dublje potonule. Tada je takav sistem palio jer je liganja bilo u izobilju. Lovili smo ih samo u hladnijim mjesecima jer su nas tako naučili naši “stari”. Pošto liganja ima osjetno manje nego nekad, preorijentirao sam se i na ljetne mjesece, a u daljnjem ću tekstu i objasniti kako.
U toplijim mjesecima i lignja se drži malo dublje nego zimi. Ako ju želimo imati na meniju moramo joj ponudili varalicu i nešto dublje.

Montaža sistema

Od svih već poznatih načina spuštanja varalice u zonu lova ja to rješavam s “banana” olovom. Pokazala su mi se vrlo praktičnom, jer na isti pribor bez rezanja najlona promijenim težinu iste i za nekoliko sekundi mi je varalica na dubini na kojoj želim panulati. Sistem montiram na način da na osnovni najlon debljine 0,50 mm montiram đogulin srednje veličine. Na taj đogulin vežem predvez debljine 0,30-0,40 mm u dužini, od 1,5 do maxksimalno 2 metra, po mogućnosti fluorocarbon te odmah nakon nekoliko cm od đogulina na taj isti predvez namotam olovo “bananu” težine od 50 do 150 g, ovisno o dubini na kojoj panulam . Na sam kraj predveza vežem Rapalu Yamashita Princess Calamari ili DTD Gira Calamari. Razlog što koristim relativno deblje najlone je vrlo jednostavan – rjeđe gubim varalice. Iz istog razloga nikada ne koristim tzv. “rapala čvor”, jer s takvom montažom (ako se najlon povremeno ne kontrolira) na spoju s varalicom zbog trenja dolazi do slabljenja najlona te prilikom zapinjanja na tom mjestu najlon lakše puca. Zbog toga na najlon vežem jednu od simetričnih kopči koje osiguravaju varalici ispravnu akciju, što je i presudno za uspješan lov. Osobno su mi se lovni pokazali tonući modeli Rapale dužine 9 i 11 cm s oznakom boje: FT, GFR, GRT, OTU, GF i CG te Yamashite Princess Calamari s oznakom PC3 , PC5 i PC kao i nove DTD Gira Calamari u 100 i 130 mm. Veličinu varalice određujem ovisno o veličini lignje koja se trenutno lovi.

MONTAŽA BANANE

Način izrade varalica

Mišljenje je većine kako je za nadmudrivanje s lignjom već sve izmišljeno. S takvom se tvrdnjom ne bih složio te sam vam odlučio u ovom tekstu prikazati nekoliko svojih jednostavnih izvedbi varalica (mogle bi se tako nazvati). U prvom su redu jeftine, materijal za izradu svima dostupan, a u nekim noćima podjednako učinkovite kao i neki drugi teturavac. Koristim ih već duži niz godina i zadovoljan sam i sa omjerom uloženog – dobivenog. Bitno je naglasiti da takve izvedbe obavezno montiram u kombinaciji s nekim od navedenih teturavaca. Do ideje za izradu takvih varalica došao sam iz razloga što mi se vrlo često događalo da mi lignja najprije “udari” na bananu pa tek onda (ako se vrati) i na varalicu. Da bih doskočio tom problemu izradio sam varalicu koja je iste težine kao i spomenuta banana, koju sam zbog nedostatka rozete na njenom završetku zamijenio sa svojom izvedenicom te na taj način eliminirao mogućnost da lignja udari u “prazno”.

IZRADA LAGANE VARALICE

Način panulanja

„Bananu“ koristim uvijek osim u situacijama ako lovim na terenima plićim od pet metara, jer tada umjesto lignje obavezno zakvačim dno. Napominjem da tu dubinu postižem ako sam ispustio iza barke 20 do 23 m najlona, s montiranom „bananom“ od 75 gr i samo jednom varalicom te brzinom panulanja od cca 0,8 Nm .Tada bananu zamijenim nekom lakšom ili ako prelazim preko terena plićih od 3 metra, jednostavno umjesto banane montiram varalicu ručne izrade na kojoj su nanizane fosforne perle (bez olova). Prilikom panulanja nastojim “pokriti” dubine od 2 ,5 do 15 metara. Dubinu od 15 metara pokrivam s bananom od 150 g na način da otpustim dodatnih desetak metara strune te mi panula tada prolazi na dubini od 12 metara, kako mi ne bi zapela za dno. Za takav način panulanja od neizmjerne je pomoći čak i najjeftiniji fish finder koji će vam sačuvati velik broj varalica kao i vrijeme koje biste izgubili u pokušaju oslobađanja iste od dna, a ponajviše živce koje takve situacije nepovratno uzimaju. S panulom skoro nikada dodatno ne “trzam” pošto već i sama varalica ima provokativnu akciju, već povremeno povećavam gas na dvije tri sekunde kako bi se panula barem nakratko malo podigla i ubrzala, a već u slijedećem trenutku ponovo spustila na prethodnu dubinu . Na taj način pokušavam isprovocirati lignju na napad .U trenutku kada se lignja baci na ponuđenu varalicu, motor ne izbacujem iz brzine kako mi onaj drugi sistem ne bi pao na dno, već smanjim brzinu na minimum te nastojim zapamtiti poziciju i dubinu na kojoj sam ju ulovio. Okrenem se što prije mogu i nastojim proći istim putem, ali u suprotnom smjeru. Ako ne dođe do novog napada, ponovim još jednom, ali u istom smjeru u kojem sam ulovio lignju, i tek ako napad ponovo izostane nastavim dalje.
Iako se panula na lignje prakticira u noćima jakog mjeseca i tada je vidljivost same konfiguracije obale solidna nije naodmet upozoriti na dodatni oprez. Naime, dovoljno je par sekundi da vam ribolov završi nasukavanjem na nekoj groti (pozdrav Darku) ili, ako imate sreće kao moj prijatelj Boris (čitaj “ja”), na lijepoj pješčanoj plaži .
Ako nakon nekog vremena panulanje na određenoj dubini ne daje rezultata, promijenite težinu banane i ponovo u akciju ali na drugu dubinu. Ima noći kada lignja radi cijelu noć, bez obzira da li more raste ili pada, dok već slijedeću noć po istim uvjetima neće da skače nikako (rekao bi moj ćaća) kao da more tu noć nije slano. Tada do izražaja dolazi ona upornost koja krasi samo istinske zaljubljenike u panulu te bez obzira na trenutnu situaciju čekamo onu “uru” kada ćemo im naplatiti svu onu muku i smrzavanje .

Već slijedeću noć, ako vam vrijeme ne dozvoli ponovni odlazak na more, potražite one panulaše iz kafića s početka priče. Možda su oni više podigli krigli piva nego vi liganja. Ako u svoju priču dodaju koju kriglu ispijenoga piva više, ništa vas ne košta da i vi izmislite koju dodatnu kilu liganja. Pa jesmo li ribolovci ili nismo?