Big game spinning u Istri

PRM / Broj 21 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2018.

Varalica pada gdje sam zamislio, počinjem cimati i nakon samo par puta strašan udarac. Sve je zapelo u tvrdo, nateglo se jako i kočnica počinje odrađivati svoje. Riba je prvo pod površinom plivala deset, petnaest metara u jednom smjeru pa se okrenula isto toliko u drugom, a onda je krenula u duboko. Kad je stigla do dna, opet je silovito krenula u stranu. Rola zuji, sile su strašne, ali kočnica se super ponaša i nije me strah, a štap odlično amortizira udarce ribe. Fantastičan osjećaj, kao da je varalicu skupio šleper na autocesti, nema šanse to zaustaviti. Riba je došla uz dno i smirila se, još je pokušala nekoliko puta, ali čini mi se da je ova riba nešto manja od prošle. Ubrzo je počeo „dead roll“ i ribu polako ali sigurno izvlačim prema površini…

Piše: Marin Huzjak

Mio vam je super lik. U moru virtualnih kontakata bude svakakvih ljudi, ali internet i društvene mreže su nam omogućili da se među ostalim povežemo i s krasnim ljudima punima duha i pozitive, a da pritom guštamo u zajedničkom ribolovu i dijelimo iskustva. Nikola Mijandrušić Mio je i iznad toga; poznamo se par godina, uglavnom ili u druženjima za stolom ili preko telefona u razmjeni iskustava, ali nikako uloviti priliku da zajedno odemo na more. Prošlo ljeto smo napokon dogovorili i prve zajedničke ribolove; najprije kod mene, lov teškom panulom u kulfu, u jesen kad je za to najbolje. Kako smo nas troje u taj vikend razbili zubace i krunaše, nema smisla sad samo kratko prepričati, tu priču ću ispričati posebno neki drugi put, sa slikama i svim sočnim detaljima. Odmah pada dogovor da dođem kod njega u Istru u kasno proljeće na spinning tuna. Imao sam tu privilegiju da sam mogao birati koji god hoću vikend u špici sezone ovog fantastičnog ribolova, čekat će me rezerviran s prednošću u odnosu na njegove goste.

Slaganje opreme

Znam da u ribolovu ništa nije sigurno, i da lako mogu potrefiti vikend u kojem riba uopće ne radi ali Mio me uvjerava da u dva dana moramo dobiti griz u ovom periodu. Vožnja do Istre u petak popodne prošla je brzo jer su mi u mislima plivale velike plave ribetine. Nakon što me Mio smjestio u svoj preslatki apartman u centru Pazina, opuštamo se uz kapljicu Malvazije, dobru spizu, ćakulu i slaganje opreme za sutra. Mjesec je takav da riba ovih dana radi poslije podne pa ne treba ništa forsirati niti žuriti. Međutim, opremu treba posložiti besprijekorno jer ribe koje su u pravilu 50+ kg ne praštaju ni najmanje greške. Jedva čekam isprobati svoj komplet za popping i spinning tuna: štap Okuma Metaloid 100-325 g (60 – 150 lb) uparen s rolom Okuma Makaira Spin 20000. Rola je čudovište s nevjerojatnom snagom, imam ju par mjeseci i nisam ju imao pravu priliku isprobati jer su zubaci i gofovi do 10 kg za nju mali zalogaj, odrađuje ih kao da imaju 1 kg. Nadam se da ću joj sutra priuštiti pravi test. Na nju sam namotao osmonitnu upredenicu Gosen Jigging 8x, 300 m, multicolor, u jačini 80 lb. Ovim Gosen Jigging 8x upredenicama beskompromisno vjerujem jer me na nekoliko kompleta nikad nisu izdale, a jednu u veličini 55 lb na roli za zubace koristim već četiri godine neprekidno. Na kraju upredenice preko FG čvora vezujem samo 1,5 m dugačak predvez od Mustad Thor fluorocarbona jačine 80 lb. Ovako kratak predvez služi lakšem zabacivanju varalice jer prilikom zabacivanja varalice FG čvor držite izvan vodilica štapa. S druge strane, brzina vođenja varalice je velika, a sve se događa u ludilu i pijeni, u uvjetima smanjene vidljivosti pa nije potreban dugačak i tanak predvez. Ćakula do kasno u večer nas je umorila pa smo krenuli na počinak, valja se odmoriti za ono što nas sutra čeka.

Zubačić kao uvertira u ludilo

Dižemo se nešto prije devet sati, bez forsiranja, bitno je sve odraditi smireno s dobrim filingom, da izazovemo pozitivnu karmu. Nakon brze marendice, punjenja goriva i ukrcavanja pribora u brod Mako 20, kupimo na rivi Paola. Njega poznajem virtualno preko Podvodnog foruma, uglavnom lovi raznim tehnikama podvodnog ribolova, ali želja mu je savladati panulu za zubaca. Poradit ćemo i na tome ovaj vikend. Vani je teška bonaca, more je kao ogledalo. Mio prognozira da će tune početi raditi iza 13 h, međutim iako još nije ni 11 sati, provozat ćemo se đir po istarskom kulfu nebi li našli koju raspoloženu tunu. Dok glisiramo pogledom pretražujemo površinu, cilj su bilo kakvi znakovi hranjenja. Nakon samo pet minuta točno ispred nas vidim da velika riba stvara čuda po površini, pjeni se na sve strane, povremeno vidim i leđa ribe. Doglisirali smo spremni i nabrijani do „mjesta zločina“, međutim početni ushit zamijenjen je razočaranjem kad smo shvatili da su to dupini u intenzivnom hranjenju. U sljedećih deset minuta nalazimo još nekoliko izoliranih manjih skupina dupina u lovu. Ispada da je Mio doista bio u pravu, još neko vrijeme sigurno nećemo vidjeti tune. Mio općenito ima filing za svu ribu, studiozno pristupa problematici kao rezultat toga – koje se god tehnike primi, jako brzo postaje majstor u tome. Tako je i tune u kratkom periodu od nekoliko sezona doktorirao, što su prepoznali i brojni gosti kojima pruži nezaboravan doživljaj. Zato predlažem da ovu “praznu uru“ iskoristimo na drugačiji način. Napravili smo od toga živo ruganje i smijeh, ali meni je najbolja ura za uloviti zubaca točno u 11:26, ha-ha. Dakle, baš točno u toj minuti uvijek dobijem griz, to je nešto strašno.

Nemamo živu ješku, ali ima Mio svoj sistem s varalicom pa ćemo to provući po jednoj izglednoj seki, to će biti dobar način zabave za “ubiti“ uru vremena. Panula je konceptualno dosta jednostavna, ali treba pripaziti na par detalja. Majstor uzmima Yo-Zuri umjetnu lignju i vezuje istu na 5 m predveza debljine 0,55 mm. Predvez spaja na upredenicu od 80 lb namotanu na multiplikator na štapu za drifting tuna. Dok lagano vozimo i namještamo se ispred pozicije, Mio ispušta varalicu, predvez i onda broji 25 metara upredenice koju vadi iz multiplikatora i ispušta u more. Na tom mjestu, dakle nakon 25 m ispuštene upredenice, na samu upredenicu kvači olovo DTD “torpedo“ od 300 grama s integriranim zakačkama. Dalje opet ispušta u more olovo i još 40 metara upredenice. Zakočio je multiplikator, podesio kočnicu (ni mekano ni tvrdo, onako taman) i štap stavio u nosač. Sjeda za kapetansko mjesto, namješta brzinu vožnje na tri čvora i prati dubinu i svoje sinjale po poziciji, pokušava napraviti idealan prolaz s varalicom. Sama kontrukcija je kako sam gore opisao jednostavna (varalica, prevez, 25 m upredenice, olovo 300 g, 40 m upredenice), međutim, majstorija se sastoji u brojim detaljima koji čine idealan prolaz varalicom. Nije isto vozite li niz ili protiv kurenta, prema ili od sunca, paraleno s izobatom iste dubine ili mijenjate dubinu, i sl. Ja sam malo pomogao s karmom oko ure od griza, ali Mio je odradio fantastičan posao i vjerovali ili ne, točno u 11:26 dobivamo griz zubaca. Štap se savio i lupa, skačem odmah prema štapu, a Mio daje gas da ribu iskontroliramo i odlijepomo od dna. Paolu ništa nije jasno, misli da smo mu uvalili neku sprdnju dok ja drilam malog zubaca. Pokazalo se da je riba puno manja, ali s agresivnim početnim divljanjem koje je karakteristično za proljetne zubace kad su najdivljiji i najsnažniji razmjerno veličini. Na kraju na površinu izlazi mali zubačić ispod kila, brzinski smo ga slikali i snimili puštanje, nek se vrati kad naraste preko 5 kila. Ovo je dobar znak, zubatac na panuli uvijek podigne raspoloženje i izazove dobru karmu ili sreću. Sreća nikad ne dolazi sama, nju treba isprovocirati i zaslužiti. Vidjeli smo na sonaru još jednu sjenu blizu dna – vjerojatno zubatac 3-4 kg, pa kratko ponavljamo još jedan prolaz, ali da je to tako uloviti lako – lovio bi ih svatko! Ne žalimo zbog izostanka drugog griza jer nam filing govori da je došao trenutak za ono zbog čega smo danas u istarskom kulfu. Vozimo se daleko na otvoreno, dno je ispod nas ravno, skoro 40 metara dubine.

Površina sva u pjeni

Za moje dalmatinske pojmove, to je plićak jer lovim uglavnom od 50-110 m pa mi je sve malo i čudno. Zbog tako plitkog mora riba se skroz drugačije ponaša i hrani. Mio nas uči da je s velike daljine teško vidjeti izravno tunu ili njezin raub po površini, da je lakše gledati ptice i njihovo ponašanje pa po tome pronaći ribu koja se hrani ispod ptica na površini. Nije ni završio rečenicu, nego je sam sebe prekinuo s usklikom “Eno ih!“ U smjeru u kojem je pokazao prstom, nekih 600-700 m od broda, najprije sam ugledao ptice kako usplahireno lete tik iznad površine i kljucaju sitnu ribu u pjeni, a onda kad smo se malo približili, svako malo su tamna leđa provirila iz te pjene. Veličanstven prizor popularnog naziva “tuna frenzy“ nabio mi je adrenalin do zavidne razine. Sve je u pjeni, velika tjelesa svako malo poljube površinu dok usisavaju plijen. Dok se približavamo Mio nam objašnjava s kojeg dijela i koje strane prove zabacujemo i u koju stranu se odmah pomičemo kako bi ovaj drugi mogao zabaciti. Vrlo je bitno biti uredan u tom smislu, paziti da se nište ne zapetlja, da imamo čist put za daleko zabacivanje varalice, da možemo brzo i efikasno raditi. Koristimo različite varalice – uglavnom velike stickere jer puno bolje daju grizeve nego klasični poperi. Iako imamo spremno tri kompleta pribora, radit ćemo s dva da ne stvaramo gužvu. Mio polako prilazi brodom blizu jata i okreće desni bok broda. Prvi zabacujem među ribu, odmah zamnom i Paolo.

Mio nas uči kako povlačiti i animirati varalicu, najbolje je krenuti s vrlo brzim namotavanjem i konstantnim brzim, energičnim, ali ne dugim trzajevima štapa dodatno animirati varalicu. U prvom bacanju ništa se ne događa kao i u drugom, ali Mio zaključuje da je malo krivo postavio brod, pa s ler-gasom vozi malo naprijed da se približi jatu. Treba ovo približavanje jatu vrlo polako i nježno izvoditi jer svaki motor pa i ova Yamaha 150 KS, plaši ribu. Nakon približavanja, Mio uzima svoj štap, ja sam na spomenutom kompletu Metaloid + Makaira, zabacujemo obojica u razmaku od dvije tri sekunde. Moram priznati da prvi put s ovako teškim kompletom zabacujem tako tešku varalicu i ciljam tako veliku ribu. Naravno da postoji lagana početnička nespretnost pa zabačaj nije idealan u sredinu jatra, nego negdje po rubu. Zbog toga ne dobivam griz, ali je zato Mio ubacio ‘ko Vrsaljko Perišiću, u samu sredinu ovog ludog „feeding frenzy-a“, i trebalo mu je samo dva namotaja s pravilnom animacijom varalice da uslijedi jedan od najluđih prizora koje sam ikad vidio u živo. Štap se najprije silovito savinuo, da bi tako ostao u tom položaju sekundu-dvije uz malo proklizavanja, tek toliko dok se tuna premještala u stranu, a da joj nije bilo skroz jasno što se dogodilo. Tada shvaća da je sticker kojeg je zamijenila za slasnu malu skušu u biti prijevara naoružana velikim oštrim rampinima (trokukama) i kreće u „first run“, brzi bijeg uz bjesomučno izvlačenje upredenice popračeno „škričanjem“ kočnice role. A onda smo i mi počeli škričati opijeni adrenalinom i navalom oduševljenja jer smo zakvačili veliku tunu spinning tehnikom. Prvi šut izvlačenja nije dugo trajao jer je riba krenula prema dnu i umirila se kad je ugledala dno. To je klasika kod tune, voli doći do dna i onda se umiri. Samo ovdje u Istri na zapadnoj obali je taj dio lagan jer su dubine do 40 m. Problem je kod Blitvenice na dubini od 200 m kad tuna krene u koso prema dnu pa mora izvući preko 400 metara strune da bi došla do dna i smirila se.

Velika sila odmorne ribe

Mio je na štapu i kontrolira ribu, zavezli smo brodom da dođemo okomito iznad ribe jer tako se velika tuna najlakše umara, kad počne kružiti okrenuta na bok, takozvana „dead roll“ situacija. Tu Paolo preuzima štap da se malo izguštira, a Mio se baca na snimanje kamerom. Opijen adrenalinom samo od gledanja svega, još uvijek zabacujem svojim štapom varalicu oko broda, ne bismo li dobili double strike. Još uvijek pokoja velika riba zapara površinu u krugu od nekih 70-80 m od broda, međutim tuna na štapu svojim plivanjem na boku stvara vibraciju koja plaši ostalu opreznu ribu koja se udaljava, tako da su sa svakom sljedećom sekundom šanse za drugi griz sve manje. Odustajem od nemogućeg, pospremam štap i gledam da pomognem, koncentriramo se na ovu jednu ribu da ju sigurno privedemo površini. Mio daje Paolu savjet da malo stisne kočnicu, da osluškuje glavu ribe koja trese dok pliva, tako da iskoristi taj ritam i malo isforsira ribu da što prije dođe na površinu. Naime, Mio prakticira catch & release („ulovi i pusti“) ribolov, vjeruje kako je to jedino ispravno i jedina pozitivna budućnost održivog ribolova, osobito sportsko-ribolovnog turizma. Ako se C&R ribolov isforsira kroz ribolovni turizam, društvo ima puno veće koristi od puštene nego od zadržane ribe. Međutim, da bi ta riba preživjela, nisu dobra dugotrajna zamaranja jer se vremenom u ribi oslobađa velika količina stresa koja ubije ribu u tim predugotrajnim drilovima ili neposredno po završetku i oslobađanju ribe. Paolo nakon poslušanih savjeta doista počinje vidno kontrolirati ribu. Preuzimam štap na kratko da i ja malo osjetim tu snagu. Jako dobro osjećam udarce glavom ribe koji prate ritam cijelog tijela ribe dok pliva. Ja sam ove slične situacije već ima dosta puta s velikim gofovima, koncept zamaranja je vrlo sličan. Preslikavam to iskustvo na borbu s tunom i forsiram u pravilnom ritmu, i izgleda da doista pali, u tri minute sam ribu s nekih 30 m ispod broda doveo na površinu. Onih zadnjih 3-4 metra riba se presijava pod površinom u predvinim plavo srebrnim nijansama, prizor je fantastičan.

Mio uzima leader rukom, ali tuna osjeća na struni drugačiju vibraciju i to je bilo dovoljno da podivlja, zaletjela se i izvukla je 15 metara upredenice u šucu. Zaustavljam ju i opet navodim na svoj ritam, i kako me je poslušala tako sve više ubrzavam i „na prijevaru“ ju dobivam na površini već nakon minute. Predivna riba koju procjenjujemo na preko 60 kila težine. Mio ovaj put s kliještima u jednoj ruci uzima leader drugom rukom, ali očito je da riba uopće nije izmorena, već ljuta uslijed ove prijevare opet kreće sa same površine silovito u dubinu, ovaj put izvlači 30 metara. Što se nas tiče, ova riba je već ulovljena, bila je dva puta na površini i ovo je sad samo igranje. Međutim, riba kao da nam se sad želi osvetiti, pokazuje u kojoj je kondiciji i nabija ritam kojeg više ne možemo pratiti. Uzeo je Paolo štap da odmoran pokuša slomiti ribu, ali onda sve više i više izvlači i ukopava se na metar od dna. Tek sad ova tuna pokazuje svu svoju snagu. Mio uzima štap da pokuša iskontrolirati situaciju, ali i on je u problemima, riba je sve gora i sve odmornija. Sad se već počinje osjećati na štapu kako joj trokuka preskače po ustima i Mio nam govori kako ju nećemo opet izvući gore, da ju vjerojatno gubimo. Štap je savijen u tvrdo, nema pomaka, iskustvo nam govori da nešto nije u redu. I tada se štap naglo otpušta, gubimo ribu, riba se oslobodila trokuke. Isto nije lijepo ovako izgubiti ribu, htjeli smo ju na površini osloboditi varalice i napraviti pritom dvi, tri fotke prilikom oslobađanja.

Hoćemo li izgubiti veliku?

Međutim, nema mjesta žaljenju, riba okolo još radi, idemo dalje, a treba i moju Okumu Makairu i Metaloid uposliti. Nismo dugo vozili prije nego smo ugledali novo jato. Namještamo se, zabacujemo, izmjenjujemo se na štapovima, ali nema griza. Uvijek ista situacija – dođemo do jata, zabacimo nekoliko puta, mijenjamo stilove povlačenja i animacije varalica, ali griza nema i riba se lagano spusti u dublje i premjesti stotinjak metara dalje. Opet dolazimo do ribe i sve se opet ponavlja, uzaludni pokušaji, premještanje ribe, naše premještanje. Mio nas uči različitim stilovima povlačenja varalice; ako u malom prostoru puno tuna u kratkim intervalima izlazi na površinu s puno pjene, onda ne treba brzo povlačiti nego sporo twitchati. Kada su rijetke bolje je brzo namatati, čak bez trzanja. Ako ni tada ne uzimaju, treba u tom brzom povlačenju raditi nagle kratke pauze. Kod nekog prosječnog hranjenja, najbolje je relativno brzo povlačiti s konstantnim brzim i kratkim cimanjem varalice vrhom štapa. U svakom slučaju puno su bolje role s brzim prijenosom, zato ovom Makairom s lakoćom animiram varalice kako god želim. Nakon pola sata intenzive ali neuspješne akcije, više uopće nema vidjeti ribe na površini. Sad kreće drugi dio predavanja, „traženje riba i ptica“ (to je trebao biti prvi dio predavanja, ali kako smo odmah našli ribu tako je u prvo predavanje uletila tema „kako dobiti griz“). Mio nam objašnjava vrste galebova, razlike u njihovom ponašanju, načinu leta, načinu smjera držanja glave. Po svim tim detaljima razlikuje da li galebovi lete prema ribi ili su u slobodnom letu, kako izgledaju galebovi koji samo vide tune i njihovu hranu kako plivaju nezainteresirano duboko pod površinom, a kako izgledaju oni galebovi koju su ugledali tune koje polako kreću prema površini sabijati masu sitne ribe. Ima tu bolesno puno detalja, vidi se strašno iskustvo. Nema smisla da ja to pokušavam sad teoretski prepričati kad nisam ni četvrtinu toga polovio taj dan, ali očito je da je to cijela nauka od velike važnosti jer Mio je unaprijed po pticama pogađao što se dolje događa. I napokon smo opet našli tune koje su se digle gore hraniti. Nervoza ponovo raste, mijenjamo se u zabacivanju štapova, probavamo na više načina, ali nikako dobiti griz. Mio kaže da je ovo navjerojatno, toliko puno prilika, a da riba toliko slabo radi.

Na kraju odlučujem staviti varalicu koja mi je u početku izgledala najmanje privlačno, ali sad nema druge nego ići u kontru ‘ko Rebić – to je Savagear Freestyler 13 cm jerkbait. Dolazimo do izglednog jata, zabacujem snažno s Metaloidom, teški Freestyler izvlači Gosena sa špule Makaire, varalica pada gdje sam zamislio, počinjem cimati i nakon samo par puta strašan udarac. Sve je zapelo u tvrdo, nateglo se jako i kočnica počinje odrađivati svoje. Riba je prvo pod površinom plivala deset, petnaest metara u jednom smjeru pa se okrenula isto toliko u drugom, a onda je krenula u duboko. Kad je stigla do dna, opet je silovito krenula u stranu. Rola zuji, sile su strašne, ali kočnica se super ponaša i nije me strah, a štap odlično amortizira udarce ribe. Fantastičan osjećaj, kao da je varalicu skupio šleper na autocesti, nema šanse to zaustaviti. Riba je došla uza dno i smirila se, još je pokušala nekoliko puta, ali čini mi se da je ova riba nešto manja od prošle. Ubrzo je počeo „dead roll“ i ribu polako ali sigurno izvlačim prema površini. Sada dajem štap Paolu, ja sam već prezadovoljan što sam dobio svoj prvi griz bluefin tune u spinningu. Uz lov sabljarke i poping na GT-e, mislim da je spinning bluefin tune sam vrh sportskog ribolova. Paolo je već s prvom ribom ušao u đir i filing pa sada jako dobro odrađuje drilanje. Potrebno je stalno raditi na ribi, imati kontrolu. Na sonaru pratimo ribu ispod broda kako se polako ali sigurno penje gore.

Guštanje s plavim torpedima

U Istri je more mutno i riba se ne vidi kao u Dalmaciji na 15 metara ispod broda. Fascinantan je prizor kad odjednom ribu ugledaš tek na 5-6 m od broda, odjednom se pojavi velika tjelesina koja pliva u krug. Ova je u krugovima blizu površine pokušala promijeniti stranu u koju vrti krug, ali se tu preračunala i izgubila potisak plivanja prema dolje, što je Paolo jako dobro iskoristio i digao ribu na samu površinu. Kad riba izađe tijelom na površinu izgubi potisak i tu je uglavnom gotova. Zubar Mio prilazi ribi s kliještima, uzima leader tek dvadesetak centimetara od usta, ali ovu ribu smo dobro umorili pa se predala. Brzo joj vadi udicu iz usta i bez odgađanja puštamo ribu od nekih 40-45 kg da otpliva i uspješno se oporavi. Veliko predivno hidrodinamično plavo tijelo je hitro otplivalo u mutne dubine istarskog kulfa. Presretan sam s ovim ulovom i kvačenjem ove ribe, osjećaj je zarazan. Pokušavamo još dobiti koju ribu, ali prestale su se hraniti. Zaključujemo da nema smisla forsirati, imali smo 4-5 sati dinamičnog i fantastičnog ribolova s dvije tune i malim zubacem, super prosjek kojeg ne bi trebalo kvariti bezuspješnim pokušajima pronalaska ribe koja se za danas nahranila dovoljno. Dok se vraćamo u porat pregledavamo slike i snimke, dojmovi u meni divljaju. Kod Mie radimo večeru, pridružuje se Hagy, drugi velemajstor svog zanata. Slušamo njihove priče o počecima ovog ludila, upijamo svaku riječ.

Mio ima svoj kanal na YouTube-u, predlažem da bacite oko na zanimljive, vrlo poučne i posebno duhovite video klipove (https://www.youtube.com/channel/UC065MgTCu82iJ8IjMGM8CGw/featured – eFISHent), a tu ćete pronaći i filmić iz ovog ribolova. Također, pogledajte i instagram profil #efishent_hr na kojem stalno objavljuje zanimljive ulove i motive iz ribolova uz popratnu poučnu priču. S Miom ćete doživjeti vrhunski ribolov u pozitivnom i duhovitom društvu, uz mogućnost kompletne usluge organizacije domaće spize na super mjestima, prijevoz i super ugodan smještaj. Ja znam da se jedva čekam vratiti u Istru na tune. Ne samo ribolov, nego i cijeli popratni doživljaj je posebno iskustvo. Kad sam legao, samo su mi tune plivale pred očima, uz ludi zvuk kočnice i tritranja štapa pod podivljalim plavim torpedom!
Moram se vratiti što prije!