DEATH METAL – jigovima na orade

PRM / Broj 21 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2018.

Death Metal ima mnogo fanova u glazbenom smislu i kao jedna podvrsta metal glazbe ima svoju okultnost, ikonografiju i sljedbenike, a meni se čini da će uskoro i još jedan ”ubojiti metal” dobiti svoje sljedbenike u ribolovnom smislu…

Piše: Miro Vodopija

Često prakticiram LRF – Light Rock Fishing na moru jer smatram da osim što je vrlo zabavna i dinamična tehnika ribolova, ona je ujedno i vrlo efikasna i produktivna kada treba ”na brzaka ” uloviti nešto za objed. Uz LRF ribolov o kojem se dosta pisalo u vašem omiljenom časopisu uglavnom se povezuje ribolov manjim varalicama bilo da se radi o silikonskim varalicama, voblerima ili malim metalnim jigovima.
I svi već znamo da se sa ”Sandworomom” jako uspješno mogu loviti orade, picevi, fratri i pirke, da će se na vobler baciti sve što pliva u moru te da su mikro jigovi najčešće korišteni za ribolov šaruna noću te lokardi, palamida, luceva i malih feluna preko dana. U pravilu i ja na taj način prakticiram LRF ribolov na moru, ali nedavni ”slučajni” ulovi orade na metalni jig dali su mi malo materijala za razmisliti o ciljanom ribolovu orade na tu varalicu.
Orada je predatorska riba, ali nije jedna od onih vrsta koja će aktivno loviti drugu ribu u pokretu , više voli brstiti nakupine školjaka, satrat pokojeg volka ili stjerati nekog raka u kut i s guštom mu slomiti oklop svojim snažnim čeljustima. I malo je čudno odlučiti se ciljano ju loviti metalnim jigovima, no pokazalo se da ju prilagodbom tehnike možemo vrlo uspješno loviti. Moj zadnji rezultat je bio 4:0 za jig kojim sam pretraživao teren naspram dva štapa na postavu namamčenima volkom i srdelom u dva sata ribolova.

Koji teren odabrati?

Orada je naša najrasprostranjenija riba i ukoliko poznajete teren i znate da se na njemu znaju zadržavati orade ili imate priliku uz pomoć maske preroniti i snimiti novi teren, onda ste u velikoj prednosti jer možete vidjeti na kojem dijelu one obitavaju i gdje je najbolja pozicija za plasiranje varalica.
Ja lovim na dva terena, jedan je uvala prosječne dubine cca 5-6 m pješčanog dna s dosta područja koje je zatravljeno te tu i tamo kojim manjim ili većim kamenčićem, a orade se uglavnom kreću po marginama tih prijelaza s pijeska na travu gdje brste školjkaše i u zasjedama dočekuju račiće. Drugi teren je također uvala također prosječne dubine 5-6 m, no ova je kamenitijeg dna koje je postavljeno ”pločasto” i gdje ima stvarno dosta života – školjaka, rakova, puževa… na njemu obitavaju prema mom iskustvu i malo veći primjerci orade i tu često znam loviti na postavu prirodnom ješkom.

Taktika ribolova

Ovo je najvažniji dio koji morate pročitati i savladati
Jig zabacujete maksimalno 20-25 m od obale ukoliko lovite na terenima poput ovih mojih opisanih, a koji su i najčešći, no ako ste na višem položaju i u dubljem možete zabaciti i dalje, ali nema potrebe jer riba ima pregršt i u bliskom obalnom pojasu. Na taj način ćete i gubiti manje jigova jer prevelika daljina je smrt za njih, jednostavno zbog fizike će mnogo lakše zapeti za dno. Kada zabacite pratite let jiga i netom prije nego padne u more preklopite rolu i uspostavite kontakt s varalicom držeći štap pod 75° odnosno npr. na jedan sat kada biste se ravnali po satu s kazaljkama, gledajte vrh štapa koji bi trebao biti lagano savijen i čim se on otpusti, jig je dodirnuo dno, sada pričekajte pet-šest sekundi. Ako ste pogodili mjesto gdje je orada u blizini, ona je sigurno snimila bljeskanje jiga u propadanju i možete očekivati udarac odmah unutar tih pet-šest sekundi ako ne i odmah nakon što ste dotaknuli dno. Ukoliko nije bilo griza onda krenite pretraživati dno sve do obale, a to radite na način da štapom naglo čim vertikalnije dignete jig od dna maksimalno 0.5-0.7 m , brzo namotate i uspostavite kontakt s jigom (ovdje dolazi do izražaja kvalitetna i brza rola te kvalitetna upredenica) gdje opet njime kontrolirano propadnete do dna i pričekate par sekundi, no ovaj put možda tri-četiri sekunde jer je sada bitno brzo pretraživati teren s kraćim pauzama. Nerijetko riba prati vaš jig sve do obale pa budite oprezni kod zadnjih par metara, odnosno nemojte prebrzo izvaditi jig kako biste ga prezabacili. Po istoj liniji treba zabaciti maksimalno dva puta, a onda se pomičite po obali par metara lijevo ili desno i pretražujte teren jer to je uz prezentaciju jedan od ključnih elemenata ciljanog ribolova orade jigovima. Vi tražite nju i izazivate njezin hranidbeni nagon na napad! Ne čekate satima da ona pronađe vašu ješku na postavi.

Koji jig?

Kao umjetni mamac koristim metalne jigove u rasponu od 5-12 g i preferiram one koje su malo šireg oblika, na primjer Storm Micro i Koika Jig, Savage Gear LRF Jig, Major Craft Jigpara koji imaju rad u propadanju. Što se boje tiče tu nema neke prevelike razlike iako mi roza/srebrne varijante možda malo bolje rade. Udice na tim jigovima obavezno moraju biti snažnije jednokuke i to šireg profila pa ako je na jigu kojeg ste kupili trokuka odmah ju zamijenite za ”single” udicu.
Također bi bilo dobro da te udice budu ukrašene nekim lameticama ili fishskinom, uglavnom da ne budu gole, no nije presudno. Ja i jedne i druge dodatno ”namamčim” nekim od silikonaca poput Barkley Sandworma, Marukyu Isome, Sakura AJ Worma ili sličnih nadipanih crvolikih silikonaca u smeđoj, crvenoj, bijeloj ili pink varijanti.
Prema mom iskustvu tri su prednosti, dodavanjem silikonske komponente dajete na dodatnoj atraktivnosti mamca, usporavate propadanje metalnog jiga što ga dulje zadržava u vidokrugu ciljane lovine te kada ga konačno orada i uzme teže će ispljunuti jer ipak ima nešto mekano u ustima. Orada ga zadrži i tamani toliko dugo da vi možete opaliti kontru bez pardona.

Kakav pribor koristiti ?

Najbolje bi bilo koristiti namjenske LRF štapove koji su predviđeni za te tehnike ribolova jer njih odlikuje mala težina te krutost u srednjem i donjem dijelu štapa, što će pomoći kod zakucavanja udice u usta ribe i dizanje ribe na stijene i molove, dok je vrh kod većine modela tanji i izrađen od mješavine karbona i kompozita što će štapu dati vrlo bitnu osjetljivost uz zadržavanje određene robusnosti i onemogućavanje pucanja kod dizanja riba .

Namjenske Ultra Light štapove kod ove tehnike treba izbjegavati ili ih koristiti s razumijevanjem i osjećajem pošto su njihovi vrhovi izrađeni od čistog karbona punog (solid tip) ili šupljeg (tubular tip) profila.

Imaju bolju osjetljivost, ali su manje otporni za snažno zakucavanje udica i dizanje ribe na više pozicije s kojih lovimo. Ja osobno koristim Okuma LRF Light Range Fishing 216 cm 3-12 g u koji je implementirana UFR tehnologija kod izrade vrha, no slične namjenske modele možete pronaći i u brendovima poput Sakure, Shimana, Daiwe, Major Crafta, Palmsa, Tailwalka i sl.
Role neka budu veličine 30 ili 3000 po Shimanu, npr. Shimano Stradic Ci4 3000HG, ako vam je tako lakše raspoznati. Po mogućnosti birajte one s bržim prijenosom jer je to jako bitno radi primatanja strune uslijed brzog dizanja jigova s dna, što je pak bitno kod ponovne prezentacije jiga i njegovog kontorliranog propadanja (što sam spomenuo u taktici ribolova). Ciljana lovina su manji primjerci riba tako da snaga role nije tu od presudne važnosti.

Što se tiče struna za predvez od cca 1.5m, koristite obavezno fluorocarbon 0.20-0,30 mm jer je on krut i otporniji na abraziju u odnosu na standardni monofil. Trenutno koristim Sufix Invisiline FC i Super 21 FC model, a što se tiče upredenice za osnovnu strunu preporučam neku od modernijih 4 nitnih ili 8 nitnih PE u dimenzijama 0.10 mm-0.12 mm 12lb/14lb nosivosti. Na tržištu je mnogo brendova poput Sufixa, Gosena, Varivasa, Sakure, Major Crafta i sl. Ja osobno trenutno koristim Sufix Performance Pro 8 0,10 mm 14lb. To će biti dovoljno jaka upredenica da izvučete bilo koju lovinu.
Kad izbalansirate ovakav pribor s kojim osim LRF ribolova možete loviti i lignje s obale te odraditi light spinning i time pokriti još dvije tehnike ribolova, gušt je još veći.