NOĆNI DISCO FEVER
11 min readPR / Broj 64 / Srpanj / 2013.
Strijelka – mračna posla
Piše: Aleksandro Žmara
Moj prvi susret sa strijelkom je bio unatrag dvije godine na ušću rijeke Neretve, gdje smo Begi i ja došli raditi reportažu o lovu brancina silikoncima. Do tada je moje iskustvo s površinskim predatorima bilo isključivo vezano za licu koja sa strijelkom i nema baš puno dodirnih točaka, tako da sam blago rečeno ostao šokiran u trenutku kad sam istu prvi put zakvačio. Naime, o čemu se radi? Silina udarca strijelke kad opali po jadnom površincu je iskustvo koje se ne zaboravlja tako brzo, isto kao ni oni karakteristični skokovi i trešnja glavom kako bi se oslobodila piercinga varalice, nešto što sam dotad gledao samo na Youtube-u, dok je ekipa debelih Amera s još debljim ženama tukla po jadnim iglunima. Naravno da sam nakon ovoga bio „hook`d up“ te sam počeo doslovno gutati sva moguća štiva vezana uz ovu tematiku, a o Youtube filmićima da i ne pričam.Od tada se puno toga promijenilo. Početnička euforija se nekoliko puta smanjila, a strijelka je u mojim očima narasla na dimenzije dostojne njezine reputacije te je stala uz bok „moje“ ribe broj 1., brancina. Iskustvo koje sam skupio u proteklom razdoblju ovom prilikom podijelit ću s vama. Na početku moram naglasiti da ću se ovom prilikom pozabaviti noćnim lovom strijelke koji je zbog niza okolnosti poprilično zahtjevan sport. Naravno da strijelku možete loviti i danju ali po mom iskustvu s puno slabijim rezultatima. Od ovog su izuzete posebne mikrolokacije tipa ušća rijeke Neretve i ostalih riječnih ušća. Po mojoj pretpostavci, razlog tome je što je populacija strijelke na takvim područjima mnogo brojnija te je samim tim i njezina prirodna sumnjičavost smanjena, odnosno, u većim jatima ona se osjeća mnogo sigurnije pa samim tim i lovi prilično neoprezno. Ovo se direktno reflektira i na odabir varalice, prezentaciju iste te na odabir vremena i lokacije za ribolov strijelke. Pa krenimo redom, od odabira lokacije za početak.
Lokacija
Lokacije na kojima ćemo naći i uspješno loviti strijelku su redovito područja s većom populacijom njezinog plijena, a to je u ovom slučaju cipal. Znači, gavuni i ostali sitni bakarači ne piju vodu. Nikada nećete vidjeti strijelku kako natjerava sitnog gavuna dok on panično iskače iz mora ali zato cipla pola-kilaša koji u panici iskače na obalu sigurno hoćete! Siguran sam da tako nešto nećete tako brzo zaboraviti. Primijetili ste da sam naglasio da strijelka natjerava svoj plijen jer upravo to je način na koji se ona hrani-lovi svoj plijen. Ovo je posebno izraženo u danjem lovu strijelke, kad je ona prisiljena ovako loviti jer se ne može neopaženo prikrasti svom plijenu te ga zaskočiti iz zasjede, dok je noćni način lova skroz drugačiji. Noću strijelka lovi iz zasjede i vreba svoj plijen iz mraka dok se sitna riba okuplja oko nekog izvora svjetlosti, stoga je logičan odabir lokacije na kojem postoji takav izvor svjetlosti.
Takva je i lokacija na kojoj ja lovim, a to je mjesto ispod mosta s kojeg svijetli reflektor i stvara svjetlosni „zid“ u moru. Strijelka se ovdje redovito nalazi na granici svjetla i tame i tu možete očekivati 90% ulova-udara strijelke. Kako to obično biva u životu, tako je i u ovom slučaju ta pozicija poprilično udaljena od obale te su daleki i precizni izbačaji neophodni. Drugi problem koji se javlja na ovakvim mjestima su prilično jaka strujanja (kurenti) mora koji nam dodatno zagorčavaju život prilikom vođenja varalice. Ono što je karakteristično (što sam ujedno primijetio i na ostalim lokacijama na kojima sam lovio strijelku) je da su manji primjerci redovito zauzimali mjesto bliže obali, dok su one prave mame gotovo uvijek bile na sredini prolaza-kanala gdje su i kurenti najjači pa je sitna riba puno više izložena opasnosti većih predatora. Isto tako, kao izuzetno dobre lokacije treba spomenuti riječna ušća kao i lagune proizašle iz istih. Na ovakvim mjestima strijelku treba tražiti na rubovima riječne struje, odnosno na granici jačeg kurenta i mirnog mora. Ponekad se dobro lovi i u samoj struji ali trud koji je potrebno uložiti da bi se pravilno vodila poprijeko zabačena varalica u jakoj struji (kao što je ona rijeke Neretve) te brojna petljanja i uvrtanja varalice o predvez, ponekad su prevelik izazov za ribolovca koji u takvim situacijama vrlo brzo kapitulira i prestaje s lovom.
Vrijeme lova
Već sam prije spomenuo da se vrijeme lova odvija noću a ono udarno vrijeme kad strijelka najbolje radi mi se pokazalo vrijeme od 22 do ponoći, te drugi interval, a on je sat vremena prije svitanja. Ono što nam dodatno olakšava detektiranje vremena za ribolov je sama strijelka sa svojim pljuskanjem dok
na površini lovi sitnu ribu. S vremenom ćete shvatiti da postoje dvije taktike koje možete primijeniti u lovu. Prva je ta da čekate da strijelka otkrije svoju lokaciju kao i vrijeme početka lova na koji ćete vi koncentrirano odreagirati i preciznim izbačajem varalice pogoditi mjesto javljanja strijelke. Namjerno sam naglasio ovo koncentrirano jer malo je onih koji neće podleći navali adrenalina kad čuju udarac velike strijelke dok kreće u lov… ovo je sve dodatno pojačano i noćnim ugođajem tj. noćnom tišinom. Druga taktika traži nešto više uloženog truda jer se sastoji od lepezastog pretraživanja lokacije varalicom. Ono što je loše kod ove druge taktike je što buka koju proizvodite prilikom pretraživanja varalicom (a to su uglavnom pravi projektili u rasponu gramaža od 15-50 g) zna uplašiti opreznu strijelku koja se onda premješta s takve lokacije ili odgađa vrijeme lova. Dobro vrijeme za lov je još sumrak i svitanje. Ovo se posebno odnosi na početak sezone, odnosno, kad se strijelka tek počinje javljati, a more se nije dovoljno zagrijalo da bi riba svoju aktivnost pokazivala u noćnim satima. Dužan sam još spomenuti i mjesečeve mijene kao jedan od vrlo važnih čimbenika uspješnosti lova. Naime, za vrijeme perioda punog mjeseca, odnosno uštapa, strijelka izuzetno dobro radi, a intervali lova su učestaliji nego što je to slučaj u tamnim noćima bez izvora svjetlosti. Naravno da se u ovom slučaju lokacija lova ne veže toliko za „umjetne“ izvore svjetlosti, kao što su oni reflektori koje sam prije spomenuo, već je riba raspršena na širem području. Ukoliko lovite iz čamca ili broda to vam daje odličnu pokretljivost i uvijek možete biti savršeno namješteni da joj možete dobaciti. Važno je spomenuti da u tom slučaju varalicu treba voditi skroz do broda jer ju strijelka često prati i napadne tek pred špicom štapa. Naravno, prednost broda je i pokrivanje većeg terena, no ako ste nestrpljivi i ne čekate da strijelka proradi, onda vam se može dogoditi da promijenite dobru lokaciju s lošijom samo zato jer možete… A riba uvijek ima „uru od griza“ pa tako i strijelka.
Pribor
Kad je riječ o priboru za lov strijelki, a tu prvenstveno mislim na štap, upredenicu i fluorocarbonski predvez, onda odmah treba naglasiti da tu nema nikakvih kompromisa, odnosno, ukoliko se ne pridržavate zadanih okvira, bolje da se i ne upuštate u okršaj sa strijelkom jer ona ne prašta nikome. Idealan štap po mojim kriterijima za obalni lov strijelke je dužine 9 ft, odnosno, 2.70 m s rasponom gramaže 10-60 gr i jačinom do 25 lb. Jača t.b. vam nije potrebna kao ni jači štap jer takvi nužno povlače za sobom i povećanu težinu štapa, a to je zadnje što vam treba jer ionako su naprezanja prilikom rada s težim walkerima i popperima poprilična. Što se tiče upredenica, najbolje su one u rasponu od 15-25 lb jačine, a poželjno je i da su što manjeg promjera zbog nužnog dalekog izbačaja. Ona koju trenutno koristim je Varivas Avani Jigging promjera #1.5 i jačine 24,7 lb. Isporučuje se u pakiranju od 200 m, što je sasvim dovoljno za uspješno zamaranje većih primjeraka strijelke. Što se tiče fluorocarbonskog predveza tu sam kupljen za sva vremena sa Sunline Pocket Shock Leaderom, jačine 16 lb i promjera 0.33 mm. Boljeg od ovog još nisam našao, ima potrebnu tvrdoću i veliku otpornost na abraziju, što je nužno prilikom rada s teškim varalicama. Rola treba biti veličine 3000 do 3500 po Daiwinoj skali, s pouzdanom i preciznom kočnicom, i, treba li posebno naglašavati, SW Friendly, odnosno, da je namijenjena korištenju na moru. Moja dugogodišnja partnerica je Daiwa Infiniti Q XP 50 th Annyversary koja i nakon dugogodišnjeg maltrerinja s većim varalicama i dalje ne pokazuje znakove posustajanja ni umora.
Izbor varalice i taktika
Varalice možemo podijeliti u dvije grupe površinaca, a to su popperi i walkeri. Ovi drugi, walkeri, osobno su mi puno draži pa ih zato i puno više forsiram, što se naravno reflektira i na konačnom ishodu koji je 7:3 u korist walkera, odnosno, od deset ulovljenih strijelki sedam je na walkere, a tri na poppere. Rezultat bi bio i veći u korist walkera da nije tog nesretnog perioda početka sezone, odnosno vremena kad se more tek počelo zagrijavati i aktivnost strijelke je puno manja nego što je to u ljetnom periodu. Zašto nesretnog perioda? Pa zato što je to izuzetno teško razdoblje u kojem treba jako puno raditi da bi se ulovilo ribu. U to vrijeme nema toliko površinske aktivnosti kojom strijelka odaje svoju trenutnu lokaciju, već se sve svodi na povremeno raspršivanje jata sitne ribe koje se danju još i može primijetiti, ali u tamnim noćima to je apsolutno nemoguća misija. Tada je popper neprikosnoven u odnosu na walkera. Više je razloga zašto je tako. Jedan sam već spomenuo, a taj je niska temperatura mora i samim tim sporije kretanje plijena pa strijelka koja je sve samo ne glupa riba, kao što je uvriježeno mišljenje nekih kolega po štapu kojima je ista nezanimljiva, vjerojatno zbog toga što ju ne mogu uloviti, što je dobro za nas ostale, he-he. Dakle, strijelka traži drugačiju prezentaciju varalice, a ista se sastoji u jednom do dva uzastopna popa popperom nakon kojih slijedi nešto duža pauza od uobičajene, a ona traje od 1-3 sekunde nakon koje se radnja ponavlja iznova. Inače, ove pauze se drastično skraćuju kako sezona odmiče pa tako u jeku sezone, kad se strijelka najbolje lovi, pauza je kraća od jedne sekunde. Ono što je presudno za uspješnost lova strijelke je da obavezno radite ove pauze, one su ključne kao i njihove kombinacije. Nakon njih slijedi duže ili kraće brže vođenje walkera koji zna pokrenuti neaktivnu ribu i preokrenuti situaciju naglavačke. Što se tiče walkera i njegovog rada, najučinkovitija su mi se pokazala dva do tri walka varalicom nakon kojih slijedi već spomenuta pauza, doduše, koji put pali i duži šprint walkerom nakon kojeg slijedi pauza. Ovo je tajni tip kojeg obavezno trebate primijeniti ukoliko imate duži vremenski period bez napada strijelke jer ona je uvijek tu, mada ju vi ne vidite… budite sigurni da najčešće pliva odnosno prati vašu varalicu i doslovno ju dodiruje ustima ali ne napada…vražja je to riba! Kad se samo sjetim koliko muke mi je zadala, kao i svih onih priča o tome kako je brancin najteži za uloviti… sve je to ništa u usporedbi sa strijelkom. Kad je veća populacija strijelke na okupu, onda je situacija drugačija i riba puno agresivnije napada vašu varalicu, a grizevi su učestaliji, ali kad se radi o desetak-petnaestak riba na širem području od kojih je njih 5-6 sigurno dobilo piercing u prošlosti, onda su stvari bitno drugačije.
Od najuspješnijih walkera izdvojio bih Illex Chaterbeast u dužinama od 110 i 145. Ovaj 145 bolje odrađuje posao u sezoni dok je „malac“ bolji na početku sezone i za sporiju prezentaciju. Inače, ovo su predstavnici Illexove tzv. Scream serije, odnosno najglasnijih njihovih modela, a to je nešto što je vjerojatno i najvažnije u cijeloj priči, isto kao i moja mala tajna, a to je odabir boje. On se svodi na najbolju i neprikosnovenu bijelu! Njoj strijelka jednostavno ne može odoljeti, tu pogotovo želim istaknuti Ghost Bone dekor od Illexa, mada i običan Ghost igra ali ovaj Bone ima sedefast odsjaj koji radi bitnu razliku (na fotki se vidi razlika između ove dvije nijanse bijele boje).Vrhunski model je i Bowstick također od Illexa koji je savršen za sporo jerkanje s dugim pokretima štapom, kao i Bonnie 95 za početak sezone i neki od veće braće, npr. Bonnie 128 za ostatak sezone. Još bih izdvojio i Bomberove modele kao što su prerade Hedonove zare i Mega popper-walker oznake CX 7 ili tako nešto, na slici je vidljivo o čemu je riječ, a koji toliko glasno zveči da ponekad i samom sebi počnem ići na živce dok ga vodim. Njihova prednost je relativno niska cijena i pouzdana američka plastika koja uvijek igra. Od poppera bih izdvojio univerzalnog Maria Pop Queena u dužini 105 mm, poppera koji se podjednako dobro nalovio kako lica tako i strijelki, zatim Yo Zuri Hidro poppera i Evergreen Shower Blows-a JR koji je prvenstveno namijenjen bassu ali je isto tako pravi otrov za strijelku. Na njemu obavezno promijenite udice te stavite robusniji model s jednim ili dva broja većim. Odličan je i Fedd poper od Tackle House i to onaj manji od 70 mm za početak sezone i neki od veće braće, 105 ili 130, za ostatak sezone.
Borba
Za kraj još samo par korisnih tipova. Kad zakvačite strijelku, što prije otpustite kočnicu na roli i nikako ne forsirajte ribu, pustite ju da se ispuše jer svako forsiranje ribe će rezultirati izgubljenom ribom. Kritičan period je kad zakvačena strijelka ugleda obalu i ribolovca, tada se spremite za divljačke bjegove, ista stvar je i ako lovite iz broda gdje pripazite da vam riba ne zapali pod brod jer je to njena specijalnost. Da biste smanjili broj otkvačenih riba stavljajte trokuke s nešto dužim vratom, isto kao što je dobro i staviti veću jednokuku umjesto trokuke (nešto slično assist hooku kod jiga). Kombinirajte načine vođenja varalice i često ih mijenjajte tijekom ribolova isto kao što trebate mjenjati i različite modele varalica u tijeku ribolova jer strijelka odlično pamti, a pogotovo dobro pamti izgled varalice koju je netom promašila. Još sam dužan spomenuti da se strijelka može uspješno loviti i silikoncima kao i voblerom. Na ove prve posebno dobro reagira kad su vođeni u struji rijeke na kakvom ušću i u zimskom periodu godine, kad se spušta na veću dubinu na kojoj lovi svoj plijen. Moram priznati da je za mene sve osim površinaca manje uzbudljivo i nije mi toliko inetresantno, tako da jedino njih i upotrebljavam za lov strijelke. Želim vam puno uspjeha u nadmudrivanju sa ovom vrhunskom sportskom ribom. Bistro!
