Istarska specijalka – ribolov s dva sidra

PRM / Broj 19 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2018.

Pišu: Željko Vedernjak i Massimo Višković

Ove godine smo u studenom i prosincu kao i u siječnju doživjeli jednu od najtoplijih zima u zadnjih par godina. Ribolov koji ću vam opisati naučio me moj prijatelj Massimo Višković koji mi je nesebično pokazao sve prednosti lova iz barke koja je usidrena s dva sidra. Idealni dani za takav ribolov su oni s mirnim morem i bez puno vjetra. Na moru su ove jeseni i početkom zime uvjeti bili promjenjivi. U jednom trenutku se ljuljamo na konstantnim velikim valovima izazvanim južinom koji ribolov čine skoro nemogućim da bismo se već kroz sat vremena našli u bonaci bez valova i bili u kratkim rukavima. Orade i ostala oborita riba odlično su se lovile cijelu jesen, ali i početkom zime na standardnim terenima. Ipak, na istim poštama gdje smo ih do sada dobro lovili ulovi su naglo počeli padati. Naime, lako je uloviti veliku količinu ribe kada je ima u izobilju, no situacija se naglo počela mijenjati kada se riba raspršila i pomakla prema dubini. Sad tu više nije bilo dovoljno doći i usidriti se među desetak ostalih barki na dobrim poštama.

Pronaći ribu

Kako bi se nastavio dobar ribolov najprije je sonarom trebalo naći točno mjesto gdje se riba zadržava, idealno se usidriti na pronađenoj dubini, mijenjati sisteme i taktike ribolova dok se ne otkrije kako riba „jede“ te prije svega brumati tako da uspijemo zadržati ribu ispod broda. To sve je ostvarivo ukoliko imate dovoljno vremena kako biste pronašli ribu i zadržali ju konstantnim brumanjem, ali riba sada zimi prima puno opreznije nego prije i potrebno joj je predstaviti mamac na malo drugačiji način, a to smo postigli mijenjanjem načina sidrenja i prezentacije ješke. Klasično sidrenje to onemogućava zbog više razloga. Prvo, mamac nije fiksan i jako ga je teško držati na dnu bez pomicanja cijelog sistema – što zbog kurenta, što zbog stalnih vjetrova koji su uvijek prisutni u ovo doba godine. Grizevi sve oborite ribe su puno diskretniji u hladnijem periodu godine, a s obzirom na to da se sada lovi na većim dubinama jako je teško kvalitetno prezentirati mamac koji će bez micanja stajati na dobrom mjestu, a kamoli osjetiti griz na toj dubini kada vam orada od dvije kile grize kao arbunčić od 15 deka!

Prvo nalaženje pozicije, a tek onda sidrenje

Zimi se riba po pravilu lovi u većoj dubini jer more zahladi, a s tom činjenicom svi znamo i da se termoklin eksponencijalno pomiče prema dubljem. Riječ je o pozicijama totalno suprotnim onima na kojima se oborita riba zadržava u ostatku godine; mjestima s većom dubinom uz obalu (uglavnom 30 do 50 m), s dnom mješovitim između kamenih ploča, pijeska i mulja gdje postoje male male oaze u pravilu obrasle sitnom travom. Druga bitna stvar na koju treba obratiti pažnju je svakako praćenje plime i oseke. Osim ostalih stvari koje su se trebale pripremiti (npr. naglavnih lampi ili nezapetljanog konopa u kantama) bitna stvar je bila da si isplanirate put do određene pošte prije nego što počne plima ili oseka (gornja ili donja struja). To sve zvuči jednostavno, ali nam se više nego jednom dogodilo da krenemo na poštu čak i prije vremena, no spriječe nas nepredviđene okolnosti poput gubitka vremena zbog jakog vjetra ili nepripremljenih plutača na kojima nisu bile zakvačene kopče. Sve što možete obaviti na obali prije isplovljavanja obavite u miru jer je zimi po valovima i mraku sve duplo teže raditi, što zbog mokrih i promrzlih ruku, što zbog uvijek nemirnog zimskog mora. Dobro planiranje i usklađivanje svih navedenih stvari znatno će vam olakšati i unaprijediti ribolov. Nakon što ste sve te sitnice ukalkulirali, vrijeme je za pripremu sidrenja na dva sidra. Za razliku od klasičnog načina sidrenja, ne morate se previše brinuti o tome u kojem smjeru ide kurenat. Ako nemate prethodno brumanu poziciju, prije svega je važno naći i odabrati poziciju gdje mislite loviti. Osim ako imate ludu sreću i sonar vam odmah pokaže veliku količinu ribe ispod vas, pametnije je proći izgledne pozicije i napraviti par prolaza u driftu sa zabačenim sistemima dok ne počnete dobivati prve grizeve.

Ako to niste u mogućnosti zbog prejakog kurenta ili vam sonar ne pokazuje ribu, morat ćete odabrati poziciju na „osjećaj“ prateći konture dna. S obzirom da se biraju pozicije gdje postoje naglašeni prijelazi ili biramo brakove na većoj dubini a da su dovoljno blizu obale, tu dubina zna naglo varirati od 30-50 metara dubine, a ribu možemo naći i na gornjem i na donjem dijelu braka, a riječ je o doslovno 15 m razlike u sidrenju. Sada u svakom trenutku morate biti svjesni i pratiti kada kreće plima i oseka, naravno vodeći računa o tome gdje struja trenutno teče. Ako na poziciji već postoji par brodica (a na dobrim poštama ih uvijek ima), računajući na nadolazeću plimu ili oseku, pokušajte se (ako teren tako dozvoljava i ako ste u par prolaza prije samog sidrenja uspjeli uloviti ribu) postaviti tako da budete ispod brodica koje love kako im ne biste smetali, ali i zbog toga što obično svi već pomalo brumaju. Nama je uvijek cilj doći znatno prije svih i postaviti barku u idealan položaj prije zore kako bismo ju dočekali spremni za akciju. Sidrenje na dva sidra traje i nije nimalo jednostavno, pogotovo ako to radite prvi put i u većoj dubini.

Brumanje – ništa bez srdele

Može se brumati i tvrdim kuglama na dnu kao i kuglama „nakrcanima“ komadićima srdela zbog kojih se kugla brzo raspadne i dok dođe do dna sitnim česticama i oblakom privlači siću dok krupniji komadi padnu na dno i zadržavaju krupnu ribu. Spustivši sisteme sa cijelom srdelom do dna puno duže smo čekali na griz, ali svaka zategnuta riba je u pravilu bila orada ili kakav fratar ili šarag koji su razbijali monotoniju i učinili ribolov interesantnijim dok bismo dočekali još jedno jato orada koje su grizle u kratkim intervalima. Potrebno je bilo brumati stalno, ali pritom paziti da se ne pretjera, a veličinu i tvrdoću kugli ili količinu u Stonfo brumalici koju smo spuštali do dna određivali bismo ovisno o jačini struje. Jača struja – tvrđe kugle ili veći komadi srdele, dok se za slabije struje smanjuje i veličina i tvrdoća istih. Naravno, na pozicijama gdje smo naišli na orade, lovili smo i ostale sparide poput velikih arbuna, šaraga ili fratara, a često i velikih pauka koji su se zadržavali u brumu. Česta iznenađenja su bili i neočekivani gosti poput zubataca ili strijelki koje su se također znale spustiti na brum i zagristi na srdelu kao što možete vidjeti na slikama. Zubaci su obično ostajali gore dok smo kod strijelki ili morali smanjiti brumanje ili staviti sajlu – kako god bilo uvijek je bilo zanimljivo. Dok ujutro ima male ribe, pravilo kojeg se treba držati je da se ne bruma. Kad ulovimo prve dvije do tri, DA! Petnaest srdela narežemo na šest do sedam komadića. Bez obzira kako se lovi, svakih 45 minuta do sat vremena brumanje sa petnaest do dvadeset srdela narezanih na sitno i to skroz na dno uz pomoć raznih brumalica poput Stonfa. Na kraju dana brumamo s dva do tri kilograma sitno narezanih srdela ako mislite doći i idući dan na istu poštu.

Sidrenje na dva sidra

Kad ste odabrali poziciju gdje mislite loviti, potvrdili je na GPS-u i skužili u kojem smjeru teče kurenat, potrebno je zaputiti se prema obali (ili plićem terenu). Važno je da u svakom trenutku znate gdje je pozicija na kojoj mislite loviti. Ako nemate pouzdan GPS (ili ga uopće nemate) dobra je fora označiti poziciju koju ste odabrali pomoću markera. Kako ne biste plašili ribu dodatnim konopima i lupanjem dodatnog sidra, marker je najlakše improvizirati pomoću običnog komada olova i tanjeg najlona gdje ćete na top poziciju spustiti dovoljno teško olovo do dna (obično je dovoljno 200 do 250 g) te na vrhu pričvrstiti običnu plastičnu bocu ili komad stiropora koji će biti dovoljno vidljiv. Nakon što ste to obavili krenite barkom prema obali ili plićem dijelu braka pomalo pretičući kurenat. Što je zapravo najvažnije? Ukratko, morate na dovoljnoj udaljenosti od pozicije spustiti prvo sidro u plići dio računajući na kurenat koji će vas ipak malo povući, položiti prvo sidro i razvlačeći ga unazad doći do markera te nastaviti prema dubini gdje ćete položiti drugo sidro, zakvačiti ga i opet se vratiti do markera. To možete raditi na dva načina – ili koristiti dva različita konopa ili samo jedan gdje je potrebna puno veća koordiniranost ekipe zbog prosječne dubine od kojih četrdesetak metara. Da shvatite ideju kako biste mogli nesmetano koristiti ovaj sistem na toj dubini, od čamca u sredini pa do svakog sidra potrebno je cca 150 metara konopa sa svake strane. Ovo je dosta teško opisati pa će vam pomoći crtež. Od prvog sidra uz obalu na konop kojeg razvlačite potrebno je na nekih tridesetak metara od odabrane pozicije (ili markera) kopčom ili čvorom na konop zakvačiti plutaču. Nakon što ste prošli marker opet računajte nekih tridesetak metara do mjesta gdje ćete baciti drugo sidro i nakon što ga uglavite, vraćajući se prema markeru, opet montirajte plutaču na cca tridesetak metara od zadane pozicije. S jedne strane razvlačeći, a s druge privlačeći konop, u principu ćete dobiti sljedeće: čamac će se naći na sredini (tj. na zadanoj poziciji) čvrsto zakvačen i s pramca i s krme. Najvažnija stvar koju ste dobili s time je da će barka nategnuta kurentom stajati STABILNO bez oscilacija i pomaka u bilo koju stranu. Ako vam sonar pokazuje da se nalazite na npr. rubu prijelaza s 35 na 40 m dubine, moći ćete nesmetano bacati svoje sisteme i loviti na istom mjestu bez micanja broda što vam omogućuje i savršeno prezentiranje ješke kao i brumanje točno na mjestu gdje vi želite, što je u korištenju samo jednog sidra vezanog za pramac jednostavno neizvedivo. Druga važna stvar koju ste dobili s tim načinom sidrenja je da se bez naknadnog „odsidravanja“ možete otpuštanjem i zatezanjem konopa s jedne ili druge strane pomaknuti na plići ili dublji teren ovisno o kretanju ribe ili jačanju i slabljenju kurenta. Upravo u tome leži razlog zašto i s jedne i s druge strane od centra postoji tih tridesetak metara do plutača koje se nalaze ispred krme i pramca. U principu dobili ste svojevrstan „lift“ gdje vrlo brzo i učinkovito možete mijenjati poziciju bez plašenja ribe. Osim već navedenih prednosti, ovakav način sidrenja nimalo ne plaši ribu. Sidriti se s jednim sidrom u plićem moru ima svoje prednosti, ali u dubini preko 30 metara i pri jačem kurentu barku previše nosi sa strane na stranu i onemogućuje vam stabilnu i mirnu prezentaciju ješke na dnu, a i vibriranje konopa te stalno pomicanje sidra opreznu će zimsku ribu dodatno uznemiriti i, što je najgore od svega, u velikoj većini slučajeva i otjerati.

Ribolov sa stabilne barke

Iako se ovaj način ribolova najčešće koristi u ribolovu orada, ribolov na dva sidra je univerzalan način za apsolutno sve vrste ribolova na postavu iz barke. Na slikama koje možete vidjeti u tekstu najviše ćete vidjeti ulovljene orade, ali isto tako taj se stil ribolova odlično pokazao i za ribolov druge oborite ribe kao i grabežljivaca na postavu. Najviše je svojstven i izražen kod istarskih ribiča gdje je ribolov orade broj jedan. I Massimo i ja smo bili skeptični jedan prema drugome u korištenju različitih sistema i taktika prilikom ovakvih ribolova. Ustvari, ribolov na dva sidra vam pruža skoro jednake mogućnosti kao kad lovite s obale. Istina, morate se prilagoditi i kurentu i vjetru (kao i barkama oko vas), ali s obzirom na stabilnost koju barka dobiva postoji čitav niz sistema i taktika koji se mogu uspješno koristiti. Na primjer, Istrijani vole orade i ostalu oboritu ribu loviti s tzv. „dopjetom“ tj. sistemom s dvije udice na vrlo kratkim predvezima koji završavaju ispod vrtilice iznad koje je montirano teže klizno olovo. Prednost tog sistema je što ćete i na većoj dubini s kratkim predvezom lakše osjetiti „zimsko diranje“ orade. Dopjet ima svoje prednosti, ali i mane jer oradi i ostalim sparidima su u puno slučajeva ti predvezi naprosto prekratki i osjećaju prevelik otpor. Tu do izražaja dolaze klizni sistemi s puno dužim predvezima gdje orada ne osjeća toliki otpor, ali je zbog dužeg predveza i teže detektirati griz. Tu „ sitnicu“ smo na primjer riješili korištenjem upredenice za osnovu te dužim dijelom fluorocarbona koji smo ispred kraja sistema i predveza vezali barem deseak metara prije. Isto se odnosi i na ribolov tehnosferama koje također u situacijama kad riba grize poviše dna znaju itekako nadmašiti „domaće sisteme“. Ukratko, dobro se sidreći ponajviše zbog iskustva majstora Massima, stabilnost čamca omogućila nam je isprobavanje i po potrebi mijenjanje i korištenje svih navedenih sistema gdje su krajnji rezultati na kraju bili puno bolji nego kod okolnih barki koje su lovile vrlo blizu nas. Neki koji su pravilno lovili, a nisu brumali ili su pravilno brumali, a nisu koristili ispravne sisteme lovili su puno manje od nas. Prateći gornju i donju struju (plimu i oseku) shvatili smo jedno pravilo: prije top perioda kada počne gristi veća riba, na poziciji se nalazi (pogotovo brumanoj) uvijek velika količina sitne ribe.

Tu se možemo osvrnuti na odabir taktike i tehnike. Puštajući svoj sistem na dno u vrlo kratkom vremenu možemo vidjeti da li nam na dnu sitna riba uništava mamac ili što se događa kad dignemo par metara od dna. Ako nam na dnu bugve, bokadori i ostala sitna riba prebrzo pojede ješku, moramo promijeniti taktiku i tehniku ribolova. Npr., kad orade dobro grizu najbolji mamac je srdela, međutim, kad ima previše sitne ribe niti to ne funkcionira. To znači da dolje moramo spustiti mamac koji će dočekati krupniju ribu. U našem slučaju savršenom se pokazala jadranska sipa ili lignja koja je dovoljno tvrda da izdrži napade sitne ribe, a opet dočeka ribu poput orade ili ostalih sparida dok brum uvijek ostaje isti. Uvijek prateći što se događa ispod vas možete se prilagoditi situaciji i sa slabljenjem struje usporedo brumati kuglama prema dnu dok u isto vrijeme bacate komadiće srdele koji vrlo polako tonu. Cilj je dići sitnu ribu u gornji sloj mora, a orade i ostalu krupniju ribu zadržati na dnu gdje se nalaze vaši mamci. I za jedan i za drugi način ribolova pokazalo se da korištenje upredenice omogućuje puno bolju kontrolu sistema i pravovremeno zatezanje „pipkavih“ grizeva. Osim toga, korištenjem tanje upredenice puno smo kvalitetnije „rezali“ kurenat što nam je dozvolilo korištenje lakših olova i kvalitetnije prezentacije mamaca. Ukratko, vezanje na dva sidra zahtijeva puno više posla i pripreme nego standardno sidrenje jednim sidrom za pramac, ali i omogućava bolji i ugodniji ribolov svih vrsta koje lovite na postavu. Zimi je to pogotovo izraženo. Sve navedeno u tekstu se odnosi na dubine gdje se ribolov odvijao na nekih cca-40-tak m tako da ako mislite loviti na plićemu, naravno da ćete skratiti dužinu od sidra do sidra, i obrnuto ako je dublje- povećajte razmak. Najljepše u svemu je (što smo i mi znali napraviti) je da ako imate još ekipe, na taj isti konop između plutača se uvijek mogu zavezati frendovi sa svojim barkama. Stvar je samo u tome da se dogovorite između sebe koji će od vas prvi doći i razvući cijeli sistem kako bi se ostali mogli pridružiti. Guštajte!

Majka svih ješki

Činjenica – srdela je ipak majka svih ješki. Najkorištenija, najjeftinija, najdostupnija, ali i najlovnija. Slažemo se da uvijek postoji ješka koja će u trenucima odraditi bolje, ali ako na brodu imate srdelu uvijek ste pokriveni. Krenuvši od orade i oborite ribe poput šaraga, fratara, ribe poput običnih šaruna i lokardi ili škrpina, tabinja i ugora pa sve do zubataca ili strijelki i brancina, srdela na Jadranu lovi sve. Nikuda bez nje! Na slikama možete vidjeti pripremu svježe srdele koju je dobro prethodno narezati i odvojiti i za ješku kao i za brum. Od nje se ništa ne baca- komadići ili fileti idu za ješku dok se ostatak koristi za brum. Ne zove se bez veze hraniteljica Jadrana.